Znam da naša "veza" nema budućnost, ali kad me zgrabi onako velik, i kad zaboravim mesto, godinu i sopstveno ime, briga me za sve.
Otkad se empatija smatra manom, svi smo otišli dođavola. Svet je ruglo. Zamisli, empatija mana...
Zaljubio sam se u nepoznatu komšinicu kad je sklonila puža sa staze.
Kada se on oženio, pala sam u depresiju. Nakon nekoliko meseci sam izašla sa nekim likom. Toliko sam loše izgledala da mi je lik na kraju rekao da odem kod psihijatra. Pošteno.
Da li vam se ikada dogodilo da tipkate s nekim noćima i stalno se javlja i onda prestane i fali vam jako ali ne znate jeste li vi nešto bili ili ne a o svemu ste pričali.....
Ova mučnina tokom vožnje je nepodnošljiva. Genetski sam to nasledila od oca, mada njega je prošlo do 20e godine, mene drži još uvek, a imam 26. Čim počnem da previše gledam okolo, da saginjem glavu, odmah kreće mučnina. A o zevanju da ne pričam. U stanju sam, bez preuveličavanja, da zevnem 50-60 puta u roku od pet minuta. To je neverovatno. Znači, zevam svaki čas. Vilice me zabole.
Moju buduću suprugu sam upoznao pre deset godina preko Steam-a. Igrali smo Killing Floor.
Sada živimo zajedno i lepo nam je.
Družili smo se 20 i kusur godina. Udala sam se, dobila decu, nastavili smo druženje. Dolazio je kod nas, i mi kod njega. Lepo se slagao i sa mojim mužem. Ubrzo je našao devojku sa kojom nas nije zvanično upoznao. Dogodila mu se nezgoda. Bila sam uz njega kao i uvek. Kad je počeo da živi sa njom, otkačio me najhladnije. Ona me svaki put kad se sretnemo gleda čudno, a sa njim više ne komuniciram. Rekla sam mu otvoreno da me je povredio i da smo mogli svi zajedno da se obilazimo i družimo ali sam ostala bez odgovora.
Ništa me nezanima u životu, sem pokera (Turniri). Svi meni bliski ljudi misle da je to obično kockanje, što ima istine, ali poker je mnogo više od toga. Sve se svodi na strategiu, matematiku, donošenja pravih odluka u pravom trenutku, prepoznavanja i klasifikacia igrača, svođenje rizika na minimum i mnogo takvih stvari. Igra je kompleksna i nije za svakog. Ovom prilikom želim da kažem da nije to isto ko lupanje aparata u kladionici. Hvala.
Živo me zanima zbog čega se žene, a i muškarci, mada više žene, jer se ova tema tiče njih-prepiru oko toga zašto neko treba da abortira, a zašto ne. Ja sam vernik i protiv sam abortusa, ali nemam potrebu da ulazim u to ko iz kog razloga ne želi dete, njegovo je pravo. Za čudo, više ove što pridržavaju abortus, osuđuju one što žele da rode. Te dete ima bolest, te ovo, te ono. Ako žele da rode, šta se vas to tiče? Isto tako, ako neko ne želi, ko ste vi da osuđujete? Ja, lično, ni po koju cenu ne bi abortirala, ma šta god da je razlog i to je moja stvar. Ne idem okolo i ne držim predavanja drugima zašto bi trebali ili ne bi da to urade. Svako ima svoj život i odlučuje.