Ne volim preterano da pričam, više sam zatvorena osoba. Obožavam masaže i počela sam da idem od skoro. Problem je što sam išla već na 6,7 mesta i uvek ista priča, žene koje me masiraju nikako da ućute. Želim da legnem tih 30-45 minuta i da uživam u tišini i relaksaciji, a ne da stalno neko melje. Posle toga se osećam još gore, jer ne mogu da se opustim kad stalno neko pokreće neke teme. Zadnji put sam odlučila da ću da odgovaram samo sa da i ne, i sa aha, da bi shvatila da ne želim da pričam. Međutim ona je toliko pričala sama sa sobom, da je počela da priča u o nekim intimnim stvarima, bilo mi je neprijatno. Razumem da sigurno postoje i devojke koje vole da pričaju tokom masaže, ali ja mrzim. Najbolje bi bilo da kad devojka dođe na termin može da izabere silent termin i svima super.
Osoba koja mi je bila sigurna luka i jedini oslonac i podrška u životu je preminula poslije kratke bolesti. Ne znam kako da nastavim sa životom.
Iskreno malo sam ljubomorna kad vidim da su dečki koji su meni prilazili u sretnim vezama. Ne kažem da bi bila s nekim od njih i neka im je sa srećom, ali me muči činjenica da sam ja sama i dalje, a oni u vezama.
Ja volim samoću, mir, to sam shvatila kad su moji u kući, ja jedva čekam da odu. Idealna veza bi bila ona gdje živimo odvojeno i viđamo se kad hoću, tj. on dođe kod mene, bude 1,2 dana i obratno. Da sve bude opušteno, bez drame, lakog dogovora oko izlaska, putovanja a ne zvocanja i smaranja. Gdje da nađem takvog, ne volim izlaske?
Udata sam za čoveka koji s oduševljenjem govori o svojoj kolegenici...slušam ga i ne verujem. On i ne shvata da se zaljubio preko ušiju. Za grđe zlo, zamolio me je da zovem i urgiram joj za posao i napredovanje (iz iste smo branše svi samo ja imam poznanstva). Zvala sam, devojka mi nije ništa učinila loše, čak nije verovatno ni kriva što se ovaj zacopao... Reko, aj da budem čovek i da odgledam nečoveka dokle će da ide. Ljudi smo u zrelim godinama i ja sam šokirana. Kolegenica je klinka...
Tjedan dana nakon prekida je viđen na nekom festivalu s nekom curom-zapravo nije nekom nego curom za koju mi je rekao da mu se javila još dok smo u vezi bili. Ja ne znam kako je ljudima normalno tako brzo preći s osobe na osobu. Meni se "nudio" jedan momak 3 tjedna nakon prekida i ja nisam mogla, razmjenili nekoliko poruka i jasno mu dala do znanja da ne želim ništa. Nije mi normalno odmah nakon prekida početi s nekim novim.
Muž ima 42 godine, ja 43. Imamo troje dece, blizance (10) i ćerku (8). Mislila sam da imamo savršen brak, on iza sebe ima uspešnu karijeru, ja radim, zadovoljna poslom, ne jurim karijeru... Svađe retke, on je od samog početka uključen u sve oko dece, pravo partnerstvo, deca ga obožavaju... Odjednom, nakon 10 godina braka, on menja ponašanje preko noći. Nervozan, odbija da izađemo (to nam je bilo uživanje), slabo spava, želi da izlazi sam i daje neke izjave tipa da mu je dosta svega. Ne vara me, prvo sam na to pomislila, ne daje da mu se priđe uopšte, sa prijateljima odbija da izlazi, roditeljima se retko javi. Strah me, od onog vedrog čoveka je ostala samo senka... Svi ga gledamo i u čudu smo.
U istom rangu su mi žene koje imaju jedno ili više dece i očekuju da im se aplaudira za sve što urade i one koje se nisu udale i kukaju za to. U jedne i druge su same birale. Ove prve nisu morale da se udaju, ili ako već jesu, ne mora kuća da blista i da sprema 5 vrsta jela za ručak, ni da trči na posao a ima malo dete. Kad se sutra razboli ništa joj neće značiti ti aplauzi. Isto ove druge. Kukaju što su same,a toliko finih momaka koji im ne odgovaraju. I umesto da uživaju u životu i drugim stvarima padaju u depresiju i hoće da ih svi žale. Opametite se žene.
Tek kad sam otišla na more sa dečkom videla sam da uopšte nismo jedno za drugo. Viđali smo se 3 ili 4 puta nedeljno i tad je sve bilo okej, ali nismo duže sami ostajali. Sreća pa nisam pristala na zajednički život već sam raskinula.
Ne znam šta nije u redu s današnjim momcima. Svaki hoće samo se*s. Neki budu pošteni pa kažu da žele samo to. A ovi drugi su mnogo gori. Obećavaju kule i gradove, ponašaju se kao gospodin savršeni, ali kad im pomenem da neću odnose najmanje 6 mjeseci dok se ne uvjerim da me voli, istog trenutka nestanu. Ne da mi se više da bilo kome dajem šansu, svaki je tu samo iz koristi. Bojim se da momci uopšte nisu ni sposobni da vole...