Hladim se od dečka. Uskoro krećemo na fakultet, imamo po 20 godina. Još je mlad da neke stvari promijeni, ali on ne želi... nije naučen. Ne zna jaje sa isprži, ni hrenovke da skuva, ni supu iz kesice ništa... o vešu i spremanju kuće da ne pričamo. Kao da je dijete od 5 godina a ne odrastao čovjek od 20... sve su do sada za njega radile mama i baba, a to očekuje i od žene sutra. Mene su moji učili i da učim, i da radim, i kuvam, budem uredna, čista, za sve sposobna. Zašto naše muškarce mame ne uče drugačije, ne ponašaju se kao muškarci već dječaci? Pri tom, nije jedini takav u mom okruženju. Balkanci su kao vječita djeca, umjesto jedne mame traže drugu. Stvarno bezveze.
Dirala sam se u drugaricinom krevetu preko video poziva sa dečkom kad sam bila kod drugarice u drugom gradu dok su ona i njen dečko spavali u drugoj sobi. Mnogo mi je lepše ovako nego kući kad to radim iz svog kreveta.
Ne mogu više da radim po 10 sati u inostranstvu bez ige ikoga. Pokušavam da nađem bilo kakakav posao bilo gde ali ne ide. Mislim da ću poludeti ako se ovo nastavi.
Na porodičnim okupljanjima namjerno prva "pikam" tinejdžere (momke), znajući da odnos prema mušku vs žensku na Balkanu (igraju igrice po cijeli dan, mama im kuha, čisti i sprema. Iz tih godina sam izašla nedavno, ali sestra i rodica su tek u tim godinama. Prije nego što išta iko kaže, počinjem pitanje sa: "Ima li koja cura? Ma nemoguće, pa takav momak, prav, zdrav, kuha, čisti, sprema, pa kako nema?", "Pa kako ne znaš ništa spremiti? Kako ne znaš veš odvojiti? Kako ćeš živjeti sam? Ti si nesposoban za život". Nakon toga svi šute. Ni ne pogledaju u pravcu rodice i sestre.
Ako sam ja sve to prošla, ne moraju i one.
Evo me u 4 mesecu trudnoće, podstanarka sam, sama bez igde ikoga, roditelji mi bili pametnjakovići pa se kasno uzeli i kasno dobili mene tako da kad sam imala 20 godina ostala sam bez oboje, nisu imali ništa, nikakvu nekretninu ni stan i oni su faktički bili podstanari pa su me uvukli u ovu bedu, ništa mi nisu ostavili, prijatelje uopšte nemam, ovaj dripac što mi je napravio dete pobegao čim sam mu rekla da sam trudna pa nemam kako da ga gonim za alimentaciju, kolege s posla me kude što sam na trudničko čak sam i načula da mi pakuju otkaz kad se vratim sa bolovanja, eto sedim tako i gledam kako ovo u meni raste i mrzim svoj život, sebe, puna sam crnih misli i ne znam kako ću se izvući iz svega ovoga. Nikad nikome nisam ništa loše ni pomislila a kamoli uradila i ne znam čime sam sve ovo zaslužila.
Zašto većina slobodnih ljudi u rezervi ima još nekoga? Ja ne znam što je problem pokušati s jednom osobom pa ako ne uspije pokušati s drugom osobom. U zadnje vrijeme stalno slušam kako su cure ili momci čuli da ta njihova osoba ima još nekoga ili se s još nekim čuje i to sve pukne. Ja sam isto sama, moj bivši je nakon par dana već išao s nekom drugom, ni to mi nije normalno, a još manje prirodno. Danas se povezuješ s jednom osobom sutra odmah s drugom. Jel se ljudi stvarno toliko boje samoće pa imaju još nekog spremnoga i čim s jednom osobom ne uspije trče nekom novom?
Ljudi ja dobivam poruke u snovima, uvijek vidim neka slova, neka imena, evo zadnja su bila ova slova ΣT=Θ, molim vas ako itko proučava drevne jezike ili zna ista o ovome da mi prevede što to znači? Hvala.
Moja supruga konstantno zaboravlja da prilikom kupovine koristi kartice lojalnosti tako da propuštamo veliki broj poena, kupona i besplatnih kafa. Kada pomislim samo koliko bismo više svega imali da ona jednostavno uključi mozak kada kupuje, bukvalno mi dodje da se razvedem.
Nisam nikome rekla zašto sam prekinula s dečkom jer znam da ljudi ne bi odobrili i da bi to krenuli umanjivati, govoriti mi kako sam izbirljiva, kako ću završiti sama i sl. Razlog je taj što sam ga prvi puta vidjela ljutitog. Posvađao se na telefon s nekim i onda, nakon što je spustio telefon, počeo je urlati, psovati, bacati stvari i sl. Prekinula sam istu večer, on je bio šokiran. Ali meni u tom trenutku doslovno isparilo sve što sam osjećala prema njemu. Razočarala sam se i zgadio mi se. Baš sam osjetila neko gnušanje i gađenje i nisam nikako više mogla zamisliti da ga uzmem za ruku ili poljubim. Vjerojatno se nikad ne bih osjećala sigurnom kraj njega.
Pisala sam jednoj doktorki (koja je proverena) za neki tretman, sticajem okolnosti nisam mogla da dođem na zakazan termin, otkazala sam jedno 6-7 dana ranije to, dakle, nisam u poslednji čas, što bi se reklo. Kad sam je pitala ponovo da li ima neki naredni slobodni termin, ona je rekla da će mi javiti ako bude i nakon nekog vremena, žena me blokira na instagramu. Iz inata neću otići kod nje, zato što smatram da je ovo bezobrazluk teški i da je ispala jako neprofesionalna. Da sam ja ispala neki smrad i ajde, ali ne znam čim sam zaslužila ovo. Baš sam u šoku, a htela sam silno kod nje da idem.