Raskinula sam s dečkom pre dva dana. Razlog raskida mi je ozbiljan, gledao je druge žene sa požudom i komentarisao ih sa drugarima. Kada sam to saznala, rekao je da “to svi muškarci rade” i da “nikad neću naći momka koji to ne radi”. Nisam mogla da pređem preko toga. Ostavila sam ga jer znam da zaslužujem više od toga. Ne tražim savršenstvo, ali tražim poštovanje. I neću da budem s nekim ko misli da je normalno da ponižava ono što ima.
Stojim u čekaonici kod izabranog lekara i čitam tekst na jednoj od onih uramljenih medicinskih postera o depresiji. Vrlo brzo shvatam da se pronalazim u 10/10 znakova depresije, a nemam kome to da kažem.
Kako izbaciti iz glave nešto tako esencijalno čovjeku kao što je ljubavni život? Sa 29 godina mi je na tom polju života apsolutna 0. Moram priznati da nekad baš zaboli jer imam baš lijep i opušten život i volio bih imati svoju obitelj, ali eto. Čisto sam htio to ovdje napisati jer svima govorim da me to ne dira.
Ne znam što mi šalju zahtjeve ili zovu na kafu likovi koje nisam vidjela 15,20,25 godina ! 😱 To su ljudi sa kojima nisam imala ništa, već smo ili radili zajedno ili se družili tj. ponekad izlazili jer smo imali zajedničko društvo, znači nismo bili neki bliski prijatelji. Možda jer sam singl ali oni nisu, a i da su slobodni zaista me ne zanimaju niti na bilo koji način. Jbt, kakvo nepoštovanje prema njihovim ženama, jel moguće da su neki muškarci tako odvratni i ljigavi? Jbt meni je nezamislivo da kontaktiram nekog od prije 15, 20 godina. Zar misle da sam toliko očajna u fazonu "daj bilo šta"?🤣
Povraća mi se.🤮
Nije mi jasna jedna stvar, jel su ljudi namerno tvrdoglavi, nedokazani, negiraju činjenice, ja više to stvarno ne mogu. Evo poslednja 2 puta kada sam imao neku diskusiju sa takvom vrstom ljudi, došlo je do fizičkog obračuna, sramota me je jer su to neke gluposti uglavnom. Al zaštoooo mi neko namerno kontrira, pored svih činjenica koje iznesem.
Ubija me samoća. Ne mogu noću da zapim, bežim od sebe i svojih misli gledajući u telefon i tako se uspavam. Nemam apsolutno nikoga ni za druženje ni za vezu. Svi su me zaboravili jer ne koristim društvene mreže i umorilo me da trčim samo ja za ljudima. Ne verujem u ljubav, nikad veza i nikad ništa. Čemu moj ovakav život, a već sam na četvrt veka...
Mislim da je drugarova mama bacila oko na mene i stalno nas zove da ostanemo kod njih kući. Zvuči kao kliše al stvarno to mislim.
Pozdrav dobri ljudi. Moram se malo pohvaliti i da i vas motiviram da se sa napornim i upornim radom može sve postići. Pomorac sam i navigam od svoje 18 godine. Radio sam, učio, napredovao i štedio. Sada nakon skoro 22 godine rada i odricanja imam tri svoja stana. U jednom živim, jedan je za dugoročni najam, a jedan je za turistički najam.
Imam 100k eura u banci i 150k u dionicama i kriptu. Imam jedrilicu koju koristim za malo osobnog uživanja i više za turizam.
Ušao sam i u posao sa sestrom, ja sam financirao, a ona sve vodi. Od toga dobijem oko 3k mjesečno.
A moje najveće bogatstvo je moja obitelj. Moja prekrasna žena i dvoje djece. Sin i kćer. Da nemam njih, ne vjerujem da bi ikad sve ovo ima. Jer oni su mi bili motivacija za sve. I sada, počinje moja penzija. Gotovo je sa radom, nema više broda, sada ide uživanje, vrijeme sa obitelji, prijateljima i obiteljska putovanja. Pišem samo da se zahvalim, jer sam stvarno sretan i zahvalan što sam dobio i iskoristio svoju priliku.
Bila sam u vezi sa dečkom koji živi na moru i izdaje apartmane. Kad mi je bio odmor otišla sam kod njega i od mene se očekivalo dok je na poslu da po nekoliko puta dnevno uključujem mašine, iznosim veš, da dočekam goste i pregledam sobe kad spemačica ode. Meni to nije bilo teško al je on večito nalazio mane, npr. dođe i onda mi pametuje kako nisam lepo peškire stavila na sušilicu pa onda on mora da ispravlja. Ručak spremim a on se naljuti jer mu nisam iste sekunde postavila na sto i ugrejala. Taj odmor mi se smučio, dok sa druge strane kad je on bio kod mene jedva da bi jednu viljušku oprao dok dođem sa posla. Sva sreća pa nismo više zajedno, jer da sam ostala sa njim od mene bi se očekivalo da konstantno glumim domaćicu a kako on kaže muški poslovi su da se drva spreme za zimu.
Od kada mi je sin dobio dijabetes tip 1, kao da sam prestala da živim, ostala je sena one stare osobe.