Tik tok je zaista jeziv. Razmišljam već par dana da promijenim boju kose, iz plave u prirodnu tj. smeđu i stalno mi sad iskaču baš takvi videi.
Jedanput sam išao kod jednog drugara na sijelo. Malo igrali video igre, popili pive na balkonu i ja vidim štrik s razgrnutom odjećom da se suši, i tamo 10ak pari istih čarapa. A mi smo svi u grupi pretpostavljali da stalno nosi jedne i rijetko mijenja. Mislim, meni je prošlo kroz glavu par puta, ali neki drugari i drugarice iz grupe su baš tračali i to nemilosrdno. Sad me je sram.
Mama i tata se posvađali, jedva pričaju par dana, mama kriva. Mama i sestra mene krive za svađu, a ja došla kad su već svi kolektivno bili na pola rasprave. Jutro kasnije mama počela da ronda ponovo na mene da sam kriva. Pitam je ko je danas uspio da je naljuti, jer bijes frca iz nje i ja ispaštam. U tom svemu me ošamari i nazove ku*kom, jer sam je to pitala. Imam 25 godina. Na poslu doživljavam ugnjetavanje svaki dan, nemam izbora, a i kod kuće pakao. Nadam se da ću uskoro uspjet popraviti svoje stanje. Mama i sestra me ignorišu, iz sobe ne izlazim, odem samo da jedem. Umorna sam.
Smatram debilima ljude koji imaju više od 15 godina i slušaju Tiktok psihologe koji nisu pročitali ni jednu knjigu u životu.
Listam Insta reels i vidim nešto na temu mračne psihologije, prva stavka je kako naterati nekoga da trči za vama a prvi korak je ignorisanje ili što bi se popularno reklo ghosting, tu se samo nasmejem i listam dalje.
Prvo je što to sve veze s vezom nema i jedini efekat ima da vas neko ko je imalo normalan blokira a drugo je to što te reels-ove prave polupismeni ljudi.
Da li je moguće da ljudi stvarno koriste te smešne trikove u svakodnevnoj komunikaciji?
Nikada stvarno nisam bila zaljubljena, i drago mi je što je tako.
Prvi put u životu sam s njim osjetila da je to ono nešto. Nemamo puno, ali ovo malo nam je dovoljno. Ljubav koju imamo nas obogaćuje svaki dan.
Ne shvatam osobe koje mi pošalju zahtev na insta, ja ih ne prihvatim i oni opet pošalju. Zašto? Ako nisam prihvatila jednom, neću i drugi put. Mada su gori oni što šalju zahtev više od jednog puta (2, 3x). Koji vam je? Onda kad vas neko blokira, pitate se što je tako.
Mene zanima peče li nekad ljude savjest kad povrijede ljude koji ih vole? Bude li im teško što netko radi njih pati, ne spava, ne jede i nema volje ni za čim? Možda smo svi nekad nesvjesno nekog povrijedili ali kad ti zavlačiš ljude znajući da će se netko radi toga loše osjećati e to ne razumijem.
U kom je trenutku ljudsko društvo dopustilo da se muškarci prema ženama u normalnoj komunikaciji ophode sa teškim uvredama kao da je to ok? Pričam skroz obično sa tipom, zaključim nešto na osnovu njegovog ponašanja i umesto da mi to potvrdi kao čovek on izjavljuje, citiram: "P*zdo mala, čitaš me". Ma šta kažeš? Šta ti pada na pamet da izgovoriš ženskoj osobi? Na šta to liči?! Reagovala sam adekvatno. Odrasla sam sa braćom, znam kako muški razgovaraju. Znam i da oni znaju šta je red a šta nije. I da itekako umeju da budu pristojni kad misle da moraju. Neki su zaista pristojni, drugi glumataju. Ali svaki zna šta bi bar u teoriji trebalo. Ono što mene zanima, sem gde ima da se kupi jeftina kavurma je trenutak kada su mnogi muškarci rešili da ne treba više ni glumatati osnovno vaspitanje. Generacije roditelja srednjih godina su odgajile ogavne sinove. Jer ovo nije prvi put. A zaista nisam neka klošarka koja se kreće u lošim društvima pa da kažete da je do toga. Frapirana sam.
Odeš na mini vikend odmor banja/planina,i naletiš na sunarodnika. Krene odma da te ispituje (kao radoznalost, prijateljstvo na vidiku) gde živiš, šta radiš..i na kraju osetiš neprijatnost, da je sve iz čiste zavisti.