Mislim da je najveći dokaz nečije ljubavi sloboda koju imaš u toj vezi. Najveća sreća je biti sa nekim ko te potiče da budeš najbolji, da imaš sa njim mir, da nema tenzije... To na žalost shvatiš tek kada iskusiš onu drugu stranu medalje...
Od kada sam uklonio datum rođenja sa socijalnih mreža, moja žena i još jedna koleginica sa posla (blizu su nam rođendani) su jedini koji se sete da mi čestitaju. "Drugari stranci" ne znaju da čestitaju pravoslavne praznike iako su par puta bili ugošćeni i počašćeni za te praznike. Tačno sam video ko je ko i kome koliko značim u životu.
Više volim Vranje nego Šumadiju i Beograd i svi misle da sam čudak, i da nisam baš normalan inače živim u Leskovac i Leskovčanin sam a žalim što nisam Vranjanac.
Kad vidim devojku da iz ruku ne ispušta telefon i koja objavi barem 10 storija treba doslovno bežati osim slikanja i glupiranja ništa više i ne zna.
Bože, molim ti se da ne zvučim ko ove ruskinje kad pričaju engleski - sramota me u njihovo ime..
Moja majka je mnogo dobra, a psihički izmučena žena. To me razara.
Zašto neki ljudi daju sebi za pravo da svakome svašta kažu. Do jednog momenta mislite da sa nekim imate ok odnos i onda vas ta osoba napadne bez razloga saspe vam svašta u lice, pa se posle čudi što se ljutite i što vaš odnos nije kao prije. Pa šta ste tačno očekivali?!
Meni devojka raskinula vezu i neće da čuje za mene jer sam joj jednom u šali rekao, dođi večeras kod mene neće biti nikoga. Dođe ona to veče kod mene, zvonila više puta stvarno nije bilo nikoga, sada neće da čuje za mene, zvao joj i sestre i drugarice i braću od tetke i ujaka, nema šanse.
Imam već dosta godina života. Tokom školovanja nisam imala nešto prijatelja, nisam ostala u kontaktu ni sa kim. Na poslovima je sve bilo površno, dopisivanja i kafe su bile više na moju inicijativu, obično su druge strane prekidale kontakt nakon izvjesnog vremena a ja pređem preko toga, ne javljam se ni ja više. Nisam nikada bila u vezi, suprotni spol me nikada nije ni pozvao na kafu. Nećak (predškolske dobi) me izgleda ne voli, koliko god ja bila ljubazna i strpljiva, sklanja se od mene. Očito sam ja antipatična i još svašta nešto, neki je problem u meni, prihvatila sam to i ne namećem se nikome. Ali nekada mi bude teško, jer nemam s kime na kafu i nigdje ne putujem jer zapravo nemam s kime.
Dopisivala sam se sa jednim momkom par dana konstantno i jako smo se lepo poklopili, isti stavovi, dosta tema i on je takođe prvi pokrenuo temu upoznavanja. Dogovorili smo se da se nađemo u centru. Ja sam se pojavila na mestu dogovora da bi on odjednom poslao poruku kako mu je lepo u kući i kako ne želi da napušta toplu sobu. Da skratim, nije se pojavio. Želim ovim da kažem da ako zaista ne želite da se upoznate sa nekom osobom, nemojte predlagati upoznavanje, zaista nije lepo da vas neko čeka i da toj osobi javite tek kada vam pusti poruku da je stigla na mesto dogovora. Zaista je tužno i nekulturno.