Ja 10000% imam neku F šifru. Jer ta moja nervoza koju stalno osjećam, pa to nije zdravo. Za svaku sitnicu odmah puknem od bijesa. Npr jutros ja došla na posao i pokupim kutiju u kojoj stoji kruh da ga složim jer inače uvijek prije dolaska na posao, sveži kruh već bude tu i ja računala da je to-to. Nakon par minuta netko kuca na vrata dućana, kad ono čovjek koji dovozi svježi kruh što znači da ona kutija koju sam ja unjela u dućan je sa starim kruhom od jučer. Toliko sam se naljutila kad sam shvatila koliko sam glupa, pa to samo ja mogu. Kako nisam primjetila da je to 'staro'?! I da, odmah sam pred tim čovjekom počela "vragetati", psovati i sebe i Boga i moju ludu pamet govoreći da mene ovako glupavu stvarno moždani nema gdje da opali itd... i uvijek sam takva, za svaku sitnicu odmah sam izbačena iz takta, razbijam, bacam, psujem i ne biram riječi, vičem itd.... točno me strah sebe.
Spavala sam sa drugim jer nisam mogla da podnesem činjenicu da je on poslednji koji me je dodirnuo.
Mnogo se kajem što se nisam slikala u ranim 20im. Takođe nisam ni imala društvo, izašla sam prvi put u 23.godini. Nisam ni imala za šminku. Verovala sam da će me fakultet spasti ali upisala sam filološki, i znala sam da ću uvek biti na budžetu i zeznula se posteno. Nisam ni imala snage da ga dovedem do kraja zbog bolesti. Sad muku mucim sa kilogramima. U međuvremenu sam kupila bolji telefon počela da radim,ali ne sviđaju mi se te slike i patim za godinama koje su otišle na pogrešne izbore i ni u šta.
Da se razumijemo, nemam djevojku. Ali, nije uredu što na porno stranicama nisu obrisani videi od porno glumaca i glumica koji su mrtvi. Jel toliko bitno zaraditi još koji dolar na pregledima? Jel možda toliko mrziš ljudsku populaciju da ladno namećeš da ljudi (pa i djeca čak) u neznanju moraju zamišljati seks sa npr ženom koja je realno umrla i kremirana prije 7godina?
Već me nekoliko mjeseci muči jedna stvar, a nemam s kim to podijeliti pa evo – podijelit ću s vama. Inače sam vrlo otvorena osoba, volim ljude, stalno negdje idem i uživam u društvu. Imam svoje društvo u kojem je i moja najbolja prijateljica – sve se znamo oko četiri godine, a nju i duže.
S vremenom su sve one našle dečke, kao i ja – već tri godine sam u vezi. Iako smo sve zauzete, uvijek sam pronalazila vrijeme za druženja, izlaske i zajedničke trenutke. No, otkako sam ja prestala biti ta koja stalno organizira i zove, nitko me više ne poziva nigdje. Malo me rastužuje što se čak ni moja najbolja prijateljica ne sjeti povremeno poslati poruku, predložiti kavu ili druženje, pogotovo kad živimo samo dvije minute jedna od druge.
Imam osjećaj kao da sam došla do faze u kojoj nemam nikoga osim svog dečka. Ne kažem da je to loše – sretna sam u vezi – ali nedostaje mi moje žensko društvo i taj osjećaj bliskosti.
Prisetih se prvog masturbiranja - letnji raspust posle trećeg razreda. Radio sam to trljanjem preko odeće skoro do kraja četvrtog jer sam mislio da je to jedini način. Tad sam mislio da se tako i deca prave kad se trljate jedno o drugo, a ne da nešto negde ulazi...haha.
Istekli su mi papiri i morala sam se vratiti iz Slovenije jer nisam uspjela pronaći posao tamo. Sve bi bilo dobro da mi momak ne živi u Sloveniji. Nikad nisam vjerovala da se ovoliko čovjek može zaljubiti. Fali mi njegov miris i da me privuče sebi i zagrli.
Kolegica se vratila s porodiljnog i dobila novi opis posla, pomognem joj da se snađe. Nedavno me zove da mi nešto pokaže, odem u njenu kancelariju, kaže kako je vidjela da je stigla nova pegla za kosu. Kod mene je kovdžava kosa, znači da je htjela da mi kaže da mi ne valja moja kovrdžava kosa. Ja sam skontala tek kasnije šta je htjela da kaže. Obzirom da je starija od mene 10ak godina i ima dosta bora i ovješeno lice, pokažem joj masku za lice protiv starenja, bora i za zatezanje kože. Napravila se budala da je ona tu masku već kupila, a nije ni vidjela šta sam joj pokazala. Imala sam osjećaj da je očekivala da ću joj vratiti i da se već pripremila kako će reagovati. Svaku stavku za šta je maska dobra sam joj pročitala pojedinačno. Ako ćemo već da se spuštamo na taj level, eto spustile smo se. Izvoli ispeglati bore, kad već ne možeš moju kosu.
Moj dečko hoće na putovanje sa mnom ali neće ništa planirati ali opet kad u stvarnosti doživi ono što sam se pokušala u procesu planiranja dogovoriti s njim i upozoriti ga (ruta, duljina puta, aktivnosti) ljuti se i viče na mene. Recimo odemo na neki opg ja mu pokažem rutu i on samo da da super, ni sekundu ne posveti da poveze činjenice, onda kad shvati da se vozimo po makadamu viče pola sata da mu unistavam auto. S drugim ljudima nemam tih problema, samo s njim, i onda se čudi što se udaljavamo i ne idemo nikud zajedno.
U svojoj okolini imam devojke (žene) koje su za vreme srednje škole, u svojim dvadesetim i ranim tridesetim mislile da su Bogom dane, umišljene, a pritom im je bilo glavno da se "pohvale" da ne znaju da spreme nijedno jelo. Umislile da zaslužuju nekog holivudskog glumca pored sebe koji će ih voditi po restoranima i u svemu udovoljavati. Jer gde one da rade, još da i čiste kuću i spremaju ručak. A sad te iste žene su u situaciji, daj šta daš. I šta više neće ih niko, jer ko će da oženi baba-devojku pored neke mlađe.