Dečko, budući muž mi je divan. Duša čista. Pazimo se i volimo se uzajamno, ali kad dođem u situaciju da provodim vreme sa njegovom porodicom/familijom ne mogu da sakrijem nezadovoljstvo i ne mogu da ih svarim. Ne kažem, ni moji nisu idealni.. Ali kad mu vidim babu koja je izgubljena u prostoru i vremenu, ona ne zna šta priča prosto je nerazumljiva. Sa njom se ne može običan razgovor voditi jer kao da nije svesna momenta pa priča nepovezane stvari. Deda kao alkoholičar sa ulice, zapušten, uvek sa flašom i nikad nikog ne zove niti posećuje, kao da ne postoji. Brat koji samo gleda sebe, svađa se sa svima pred bilo kim, otac koji je agresivan tvrdoglav i iskorištava rođenu decu, a u familiji neki rođaci koji kradu, koji imaju seksistički humor toliko da i te fore pokušavaju na mojoj mami koju vide prvi put u životu. Svaki put kad odem kući mi bude krivo što nisam istrpila i isfolirala ljubaznost. Teško mi je da zamislim da ću ceo život biti povezana sa njima. Prosto mi se plače.
Snajka se porodila pre mesec dana i brat često radi u 3 smene i kad god on nije tu ona zove mene da joj pomognem oko bebe. Ja još živim u toj kući, nije mi porblem, rado joj pomognem kad traži, pričuvam kad treba, sve. Ništa od toga nije problem, jedina stvarčica koja mi je čudna je kupanje bebe. Da me ne shvatite pogrešno, ne jer se kupa, nego preterano kupanje. Svako veče ona kupa bebu, pere joj kosu i ima neka 2 sunđerića čak. Jedan za kosu jedan za telo i 3 šampona. Jedan za kosu, jedan za telo, jedan za hidrataciju, to se peni cela kadica čoveče. Kao da beba radi prekovremeno u rudniku. I onda ide mazanje sa čak 4 kreme i 1 uljem. To mi je čudno jer ne vidim ni razlog da se kupa tako mala beba svaki dan, a posebno ne sa toliko preparata i čega sve. Nisam htela da komentariše ništa, da se ne bi naljutila ili nešto, samo dam je pre neki dan pitala jesi sigurna da baš moraš svako veče da joj pereš kosu. Ona se naljutila i rekla mi jooj dovoljno mi je što slušam babicu. Sad ćutim.
Da li treba loše da se osećam zbog toga što sam pritisla dugme i uključim veš mašinu na crveno slovo?
Žena i ja, 30 i 28god. Imamo dvoje dece. Ona je lepa i zgodna i volim kad se dotera i lepo obuče. Naravno da ne bih dozvolio vulgarno je oblačenje i neprimereno ponašanje. Njena mlađa sestra ima muža koji je 12 god stariji i bukvalno ništa ne dozvoljava. Kad god je vidim ona zapuštena, obrve, kosa, haljinu je obukla poslednji put na našoj svadbi. Ima 25 god a kao da ima 50. Dete od 2god dobija tuđu garderobu i igračke, kao da su socijalni slučaj. Njen muž me non stop u društvu proziva kako sam papučar, kako se "zna" kako udata žena treba da izgleda. Kako je detetu dovoljno što ima hranu. Što je najgore njena sestra misli da je to ljubav jer je on "ljubomoran". Ne radujem se ničijoj nesreći, ali mislim da bi ona mogla da nađe drugog dok je još mlađa.
Kako ne volim što sam rođen krajem godine, celu godinu čekam rođendan a već sledeće godine ovi što su rođeni u martu/aprilu iste godine odmah napune više godina, nije ferr!!!!
Kažu da ako stalno opraštaš i trčiš za muškarcem on te manje cijeni i poštuje. Možda to i jeste istina, ali kako se pomiriti sa tim da ne mogu imati to što želim bez obzira koliko se trudila?
Žalosno je to kad nekog voliš, a taj te neće, sve i da se ubiješ zbog njega. Davno sam imala jednog s kojim sam se dopisivala, zavoljela sam ga ali on mene očito nije jer kad bi mi se god javio, većinom je pisao samo o sexu. Obećavao mi je da će doći u moj grad, govorio da sam njegovo pile i da me 'voli'. Nakon godinu dana zavlačenja mi je priznao da nije nikad ništa ni planirao sa mnom i da je to moj problem što sam se zaljubila i što sam mu vjerovala te mi je rekao da nek si nađem dečka iz mog mjesta i blokirao me. Mnogo sam plakala i bila povrijeđena. Povjerila sam se jednom rođaku koji mu se javio i rekao mu da nek me odblokira jer ga volim i da ću se ubiti. Taj "moj" je samo pogledao poruku i to je to. Kao da je htio s tim reći; Koga briga za nju, nek se ubije. Baš je ispao nečovjek. Ponašao se prema meni kao da sam neka stvar, zavlačio me i na kraju otpilio kao da nisam ni postojala. Mrzim ga i dan danas!
Volim kad ispustim bass prdež onako suv, dubok - visoke amplitude i niske frekvencije. Onda sebi kažem da sam obavio dobar posao, stisnem bradu i klimnem glavom odobravajući samog sebe.