Danas sam branila diplomski i nisam imala koga da pozovem sem roditelja. Odradila sam veliki posao, samo ja znam kroz kakve krize sam prolazila, ali to me je posebno zabolelo. Gledam devojke sa prijateljima, momkom, a ja kroz sve večito prolazim sama...
Kad pečem meso, recimo ćevape il kobasice, radije ih prepečem jer sam onda siguran da su dovoljno termički obrađene nego da ih skinem s vatre ako nisam siguran smijem li. Ne idem pred žiri Masterchefa pa si dopustim ove stvari, al naravno da je ljepše kad su umjereno pečene, al taj moj okp i zaraze pobjeđuju.
96. sam godište. Najdraže pjesme su mi iz 2013. Vrate me u tinejdžersko doba. Odmah sam veseliji. Prirodni antidepresiv.
Danas sam bio na aerodromu “Nikola Tesla”. Iako mi je poseta prolazila prilično obično, jedan trenutak mi je posebno privukao pažnju. Naime, dok sam izlazio iz urednog i dobro održavanog toaleta, slučajno sam čuo razgovor dve stjuardese iz Air Serbia. Jedna od njih je rekla kako mrzi ovaj aerodrom jer svaki put kad prođe pored toaleta, mora da kine. Njena koleginica se složila i dodala da se isto dešava i njoj.
Ova izjava me je prilično zbunila. Da li je moguće da postoji neki specifičan miris ili možda preterano korišćenje sredstava za čišćenje koji im smeta? Takođe, počeo sam da se pitam kako su ove stjuardese dobile posao u Air Serbia ako im smetaju stvari koje su deo njihovog radnog okruženja. Na kraju dana, i dalje nisam mogao da se otarasim misli o ovom neobičnom događaju, razmišljajući o tome kako su sitnice ponekad dovoljno moćne da nam promene percepciju nečega što smo smatrali savršenim.
Juče mi je jedna bliska osoba rekla kad planiram na dijetu, kako ću na more sa 15kg viška. Imala sam dva porođaja u dvije godine, dojila prvo dijete 15mjeseci, rodila drugo i nastavila. Nemojte ko Boga vas molim da budete seljaci i da komentarišete nešto što vas se ne tiče sekunde jedne, šta koga briga kad ću ja da smršam i da li ću, meni ne smeta, suprugu ne smeta. Beba ima dovoljno mlijeka i svi sretni. Pritom sam prvo dijete rodila VTO, al' šta seljak zna šta je to.
Majka je mog deteta, odvela ju je i napakovala mi najstrasnije stvari, slomljen sam i ubila me je iznutra. Kao majci svog deteta joj želim sve najbolje, kao osobu je mrzim iz dna duše!
Načula sam od par ljudi da me baš i ne voli sestra od mog muža. Nema baš lijepo mišljenje o meni, čak je i pričala da sam joj rekla neke stvari koje nisam. Meni je to baš čudno jer nas dvije imamo od početka super odnos, pijemo kafe, izlazimo, družimo se, povjeravamo se jedna drugoj… Nikada nismo imale situaciju gdje smo se nešto pokačile, čak sam i stala u njenu odbranu kada se posvađala sa mojim mužem ili svekrvom. Ne znam da li da vjerujem tim ljudima.
Sagradili smo kuću sa bazenom. Ljeti, svaki dan nakon posla se okupam malo prije nekih obaveza koje imam (kuhanje, čišćenje itd). Oko bazena i kuće je visoki zid, i na njemu još ograda. Jučer se susjeda počela derati na mene što se sunčam u tanga jednodijelnom kupaćem jer me njen muž može vidjeti (njihova je kuća malo povišena u odnosu na našu). Rekla sam joj da ću se sunčati i gola ako želim u svojoj kući, a da ću njoj zvati policiju ako samo još jednom pogleda preko moje ograde. Eto takve susjede imam.
Moja bff od kako se udala, prošlo ljeto, vidjele smo se jako malo puta a živimo u blizini. Ove godine smo se vidjele svega 4 puta. Plašim se šta će se dogoditi kada stigne beba i izgleda mi da je izgubila sebe. Postala je "prava žena" a da napomenem ima 23 godine, ponašanjem je sebi dodala 10 godina i izgled je prilično zapustila. Kao naše mame i bake kada su rađale i udavale se pa čitav život posvete mužu i djeci i za drugo ne znaju, zaborave na sebe.
Da joj kažem teško je jer mislim da ne bi razumjela zašto joj to govorim. Jednostavno žao mi je što sam izgubila druharicu a s druge strane počinje i da me nervira da baš toliko nema vremena. Ako se udala zašto je nestala sa lica mjesta ne kapiram?
Svi pričaju o maminim sinovima, ali malo se priča o tatinim kćerkama! Moja cura ima 24 godine, svoj posao i ne smije da izađe sa mnom do grada bez da otac dopusti. O odlasku na more možemo sanjati, jer njeni ne daju jer je “premlada”. Gledam mlađe parove kako putuju bez brige i ljubomoran sam. Ne smijem ni da je zaprosim, jer “tata smatra da je prerano i naljutit će se”. Ne znam više koliko mogu ovako, volim je, ali počele su i mene gušiti ove zabrane!