Drug ima 30 godina i dan danas piše "o5" umesto "opet" kao da je uštedeo palčeve za narednih 30 godina.
Bila sam na svadbi gde su se pre ulaska mladenaca u restoran posvađale prije, majka mladoženje i majka mlade. Došlo i do fizičkog obračuna, a očevi pokušavali smiriti situaciju. Kuma i svekrva se posvađale, pobratimka i majka mlade se posvađale... Tako da su svi bili kao pokisli, a veselili se nebitni gosti.
Ovo je nenormalno koliko mene baš briga šta ko misli o meni. Uvek sam pazila o svakom svom koraku i kako ću kome šta reci, kako će ko šta protumačiti, a sada.. Ne znam da li je do godina ili čega, ali uopšte se ne opterećujem ama baš ni malo.
Kao mali sam mislio da je Žera, pevač Crvene jabuke, slep jer stalno nosi naočare za sunce.
Šef mi se tako razdrao da sada danima imam napade anksioznosti. Tresem se na poslu i strah me je da nešto ne pogrešim.
Idu li ljudi na posao puni elana, željom za radom, puni energije, kreativnosti ili je to samo pretvaranje? Ja idem samo da odradim 8 sati sa što manje uložene energije u posao, a da pri tome odradim naizgled što više i nemam problema.
Muškarac koji ima 40 godina, živi sa roditeljima u njihovom stanu, nema stabilan posao i ne vozi za mene nije muškarac.
23 godine. Završavam fakultet, putujem, treniram, čitam, imam hiljadu hobija, učim jezike, istražujem, pišem. Ne volim prazne razgovore i šuplje priče. Sa strane svi misle da mi je savršen život, dive mi se što sam lijepa, uspješna, ambiciozna. A iza svega toga stoji trud u ulaganje, iza diplome more neprospavanih noći a iza lijepog lica uporna njega i održavanje. Sve to, a sama. Ne znam jel problem u meni, al ja imam osjećaj da ja što imam veću potrebu i želju da se razvijam i rastem meni niko ne prilazi. Više mi je momaka prilazilo kad sam se bavila šupljim pričama nego sad. Nit mi ko prilazi, niti mi se sviđa. Ne znam dokle više.. Kažu probirljiva, a ja samo ne želim da se olako dan nekom, i budem opet povrijeđena…
Bila sam na proslavi rođenja deteta. Muzika, šatra, pijani gosti, pucanje iz pištolja...
Ne deluje da se iko setio majke koja je porođena na carski rez i trpi bolove. Možda da se malo smanji dožavljaj.
Najstarija je krenula u školu, najmlađa u vrtić tačno je 6 godina razlike. Ja nekad ne znam da li sam taj dan zube oprala. Letim kao muva bez glave i ništa ne stižem.