Devojka sa kojom se dopisujem me je pitala za horoskopski znak, mislim da nije baš pametna.
Muvao me je dečko koji svira akustičnu gitaru. Sladak je i pametan, ali meni je toliko odvratno kada vidim dugačke nokte na njegovoj ruci, da mi se smuči život, i ne mogu da se smuvam sa njim. Džaba sve.
Što sam starija i duže sama, sve mi je više muškaraca zgodno.
Ne držim se za šipke od autobusa GSP-a, makar pao. Radije ću se pridržavati za stolicu, zid ili bilo šta. Jedan moj pokojni poznanik, poginuo je jer je vodio neverovatno hazarderski život + droga i luda vožnja, bio kod prostitutke. Nije se odmah u hotelu okupao, nego je tako sa tim rukama, koje su bukvalno do pre pola sata bile u polnom organu neke droplje, dirao šipke i rukohvate od autobusa za koje se ljudi hvataju.
BolE me uvce za ambicije, karijere, avione i kamione. Imam svoju njivu, radim svoj najobičniji poslić, životarim i uživam u "malim" stvarima bez stresa. Našao sam srodnu dušu koja ista kao i ja, što me čini još srećnijim. Pucamo od zdravlja, smeha i sreće. A vi kako te? Večito pod frustracijama, jurnjavama, besom, egotripovima, borama, podočnjacima, boleštima i stresom? Relax malo. Ništa od toga ne nosite u grob. Lepo, polako, prikočite. Udahnite malo vazduha, nasmejte se, izađite u prirodu, probajte bar dva sata da ne pomislite ništa negativno. Bez žurbe, bez gluposti :)
Niko od nas gastarbajtera ne želi da priča realno o životu u inostranstvu. Kolege na poslu misle da smo mi crni narod i posmatraju nas kao da dolazimo iz Afrike. Nije rijetko da ti na ulici dobace: Pričaj naš jezik ili se gubi iz naše zemlje! Našu djecu u školama također deskriminišu.
Mnogo, ali baš mnogo volim ove prodavnice koje nude preuzimanje porudžbine u radnji - dok platim i dostavu, dok ujurim kurira, tačno mi se i ne naručuje.
Gde raditi posle završenog Filološkog fakulteta, a da nije glupi call centar? Jezik koji sam završila se ne uči u školama u Srbiji. Tužno mi je što sam završila nešto što volim da bih se sad javljala na telefon...
Napustio sam devojku jer nisam više mogao da podnesem neke stvari... Ne znam jesam li pogrešio, dobra je osoba ali mislim da je jako teška. Uvek je govorila i da je kriva neće priznati nego tera i dalje svoju stranu.
Uvek je večito bilo po njenom i oke prihvćao sam sve i oke bilo je tu i tamo koja prepirka ali bilo je oke više manje. Međutim krenula je da nepoštuje moju porodicu i priča pred svojima i okolo kako je loša moja porodica, iako oni nikad nisu ništa rekli protiv nje ili njoj nešto loše. Znala se naći povrijeđena u najobičijem razgovoru, morali su moji birati reči da je ne povrede slučajno. Uglavnom jako defenzivna. I uvek je mene krivila kako je moja porodica napada, kako je je ja ne štitim kako sam slab ovako onako i tu me večito krivila i napadala. Nekako sam skoro uspio da je urazumim nakon nekog vremena, ali opet ista stvar dok se stvarno nije posvađala sa mojima i očekuje da ja to rešim, da svojima svašta kažem, koliko god da je volim znam da su moji nisu ništa učinili.