Sviđa mi se 11 godina mlađi kolega, ja sam udata on je sam ali oseti se energija.
Na početku veze pokazivao mi je ljubav kao niko, pažnju.
Odjednom se promenio i izjavio da nije spreman da se vezuje, prestali smo da se viđamo, ali se on svako malo javljao kako mu nedostajem. Šta se desi sa ljudima i odjednom nisu spremni za vezu? Jel razmišljaju da dok glume ljubav, neko poveruje u to, zaljubi se. Posle njega sam učila kako da ponovo dišem, svaki muškarac koji mi pokaže iole pažnju i zainteresovanost imam osećaj kao da laže i da će u svakom trenutku da ode.
Ljudi nisu svesni kako olako uništavaju tuđe živote, samo iz svojih nesigurnosti i dosade.
Ne znam zašto je postalo čudno voleti životinje. Kao imaš psa i mačku, jao ja nikada ne bih mogao/la živeti sa ljubimcem. Komentari ispod videa bolje da imaš dete i osude. Pritom te osobe koje osuđuju imaju decu ali i da nemaju, zašto je sramota voleti životinje. Meni su čak karakternije, odanije i plemenitije od pojedinih ljudi.
Kolega na poslu me pitao za broj. Rekla sam mu da sam udata. Pitao me "pa zašto onda radiš?"
Nekada je potrebno da se raziđete i propatite, da bi ste se vratili i bili ponovo srećni. 💙
Na drugoj godini fakulteta, na predavanju iz mikrobiologije, se desi da profesorici nije radila prezentacija. Pošto se razumem u te sitne stvari odem sa USB-om do biblioteke da je podesim da može na novije verzije PowerPointa i tom prilikom neočekivano nađem na USB-u ulazne testove za ispit (posle testa ima još praktični i usmeni).
Pošaljem samome sebi na mail i naravno prosledim celoj generaciji. Dugo me pekla savest oko toga, i plašio sam se da se ne sazna. Svakako bih se gore osećao da sam bio pohlepan pa zadržao samo za sebe. Ovako bar sa jednim delom ispita ljudi nisu imali problem.
Ona nije neko ko pokazuje osećanja, zato stalno imam osećaj da sam onaj koji voli više.
Najgori trenutak za roditelja je kad ti dijete traži da mu kupiš nešto, a ti nemaš ni za hljeb. 🥲
Moja žena je stalno u pmsu. A kad dođe to vreme u mesecu kada bi trebala da bude onda je dva puta gora.
Najružnija ljudska emocija je zavist.
Niko ne želi da prizna da je zavidan.
To je znak da se osećamo inferiorno.
To je osećaj koji vodi ka sabotaži - pasivno agresivnom ponašanju.
Ali tu zavist možeš da preokreneš u nešto radosno, zapravo moćno i kreativno, čim postaneš svestan / svestna da to nosiš u sebi.
Stalno se uporđuješ sa drugima, sa onim što oni imaju i osećaš zavist.
To možeš vrlo brzo da promeniš.
Pre svega prestani da se upoređuješ sa onima koji imaju više.
Počni da se upoređuješ sa onima koji imaju manje.
Tada se u tebi razvija zahvalnost, za ono što već imaš.
To je emocija koju danas mnogi i ne osećaju.
Većina ljudi je toliko ogorčena onim što nema.