Imam 24 godine i osjećam se nesposobno za život. Ništa od sebe još nisam napravio.
Najjači su mi ovi influenseri kao: kreni da treniraš, jedeš zdravo, nemaš izgovor bla bla. Druže, ja mogu da smislim izgovor za apsolutno sve.
Oženio se pre 2 meseca i tada se zaljubih u matičarku. Dva meseca ne mogu da je izbacim iz glave, udata majka dvoje dece.
Ništa me ne nervira kao ona bućkica u grlu pića pa se čuje do komšije kad sipam piće.
Da li se nekome desilo da u svojim kasnim 20im oplakuje rane iz tinejdžerkog doba, prvu ljubav itd. Bojim se da ludim ili možda čovek nikad neke stvari ne preboli pa se iznova vraćaju...
Nikad ne bih mogla biti sa muškarcem koji se ne parfemiše.
Samo želim u glavi malo tišine. Moj mozak 24/7 ide sa teme na temu bez prestanka.
Ne mogu da verujem da moja baba gleda rijaliti. Još i veruje u to, navija za njih.
Krenuli smo da imamo probeleme u braku i muž mi predloži da ja odem kod terapeuta posto se samo ja žalim. Posle par meseci terapije, dosta rada na sebi odlučila sam da je razvod neizbežan. Evo sad hoće i on da ode na terapiju samo da ne idem iz kuće.. e pa sad je malo kasno za mene.. hvala ti puno !