Ne razumem ljude koji od ranog jutra imaju energiju da se raspravljaju, svađaju ili glasno i puno govore. 🙄
Šta vam teško da ćutite, pitam?!
Kao osoba koja je imućnija u svakom smislu, imam ogroman respekt kada neko ko mi se sviđa odabere neku treću osobu. To pokazuje pravu ljubav i neiskvarenost osobe koja bira iskrena osećanja umesto materijalnih stvari.
Za sestrino troje dece slala sam veću sumu novca jednom godišnje. Mali su i najstariji ima 8 godina. Namenim za garderobu, patike svakome, zimsku jaknu i slatkiše. Međutim sestra im kupi po čips i čokoladicu i to je to. Najstarije dete mi je reklo kako mu nikad ništa ne kupim, samo jedan čips za rođendan a tatina sestra im stalno donosi poklone, bojanke, itd. Kažem to sestri, pravi se blesava. Od ove godine više ništa ne šaljem kad sam već tako loša i sebična tetka.
Imam 25 godina, brak iza sebe i tri deteta. Samohrana sam majka inače. Osećam da sam si us*rala život zauvek.
Dok smo bili i živjeli zajedno tretirao me kao princezu...taman da nikad ne posumnjam da me godinama vara s drugom. Stvarno nikad ne možeš nikom vjerovati 100%.
U pravoslavnoj crkvi trebalo bi pre venčanja da tašta i svekrva imaju neki obred tipa presecanja pupčane vrpce pre venčanja njihove dece. Da im se objasni da se one i dalje i vole i poštuju od strane svoje dece ali da njihova deca nisu šahovske figure da se one mešaju i upravljaju već da na odraslu decu (posebno onu preko 30 godina) gledaju kao odrasle ptice koje lete iz gnezda da zasnuju svoje gnezdo i svoju porodicu. Nema molitva poput one za isterivanje đavola da se one urazume i umudre. Koji već brak puca zbog nerazumnih žena.
Debela, debela, smršaj, ne žderi… i tako par godina više gladna, dok mi nije otkriven moon face, visok nivo kortizola, hipotiroizam, pcos, visok krvni pritisak…. sve posle neuspelih IVF. Privatno i poslovno stres stres dok nisam pukla kao kokica. Brak i uvrede se pogoršavale sa rastom kilaže, posao nesiguran jer moj izgled “rasteruje“ kupce i na kraju izgubila sve. Trenutno sam kod bake na selu, kupila novi telefon, novi broj i pogasila društvene mreže dok ponovo ne vratim sebe, svoje zdravlje i svoj mir.
Družili smo se nas četvoro, prvo nas tri cure zapravo, onda je on nekako ušao u grupu. Kolege s posla, ja par godina starija, ali ništa strašno. Počeo mi se sviđati, dosta glupo od mene, ipak radimo skupa. Znali smo razgovarati satima, u njegovom parkiranom autu, izlazili skupa, farbala mu kosu, pričali na telefon svaki dan, otputovali skupa, i odjednom se udaljio i od mene i od cijele grupe. Još smo imali par planova, sve otkazao, i pokazao da se više ne želi družiti. Poslala sam mu poruku, da ako želi o nečemu pričati da sam tu, a ako ne, da je to isto u redu. Osim nekih pokušaja šale i njegovih insiderskih fora, od njega više nije došlo ništa. Mislim da ga je baš briga, a ja umirem svaki put dok ga vidim.
Imam dilemu. Dobio sam insipraciju kao veliki ljubitelj filmova da krenem da pišem scenarije za neke filmove ali je problem što nemam originalne ideje. Međutim skoro sam seo sa svojim dobrim prijateljem sa kojim se poznajem 4 godine i on mi se otvorio skoro ispričao mi neku njegovu životnu traumu koja je ostavila uticaj na njega. Ja sam u sebi bio od ovog može da se napravi dobar film ili knjiga. E sad da li to mene čini lošim prijateljem ako je njegovu traumu iskoristim za kreaciju nekog scenarija koji stvarno očekujem da budem dobar i ima potencijala. Jer u toj situaciji koristim nečiju ono traumu koja je ostavila uticaj da bi ja napravio neku priču baziranu na njega i ne znam da li je to uopšte dobro.
Imam 32 godine i mnogo mi je žao što u ranim dvadesetim nisam imala neko društvo za more, da idemo na ona parti putovanja. Jako sam želela na Zakintos sa nekom ekipom, da budemo pijani deset dana i partijamo, a nažalost imala sam sve neke smarače u društvu koji su 20 godina pričali da idu na more da se odmore, i onda odemo i bude mi kao s babom da sam došla. Sad sam malo matora za takva putovanja, ali da se vrati vreme i sama bih išla.