S momkom sam 8 godina u vezi. Već 3 godine živimo zajedno, renovirali smo i sredili njegov sprat kuće (uložili moje i njegove pare). Ne prosi me niti to suptilno najavljuje, ne planira da se vjenčavamo. Kaže; neće da se upisujemo kod matičara jer "nema svrhe da ulazimo u brak dok nisam trudna niti imamo dijete"... A mi već 3 godine živimo zajedno, s tim da smo formalno još momak i cura. Ne znam šta da mislim ni šta da radim. Ne mogu da bacam 8 godina u hladnu vodu niti želim dugo još da živim ovako vanbračno dok ne zatrudnim. Otvoreno je priznao da me bez djeteta neće ženiti. Mnogo mi je teško.
Radim u kolektivu gde su mnogo gadni i toksični odnosi u prevodu ako ne igraš po njihovim pravilima izoluju te momentalno. Nedavno sam ostvario jedan uspeh malo veći i većina ljudi sa kojima radim je dosta negativno taj moj uspeh komentarisala, izbijala je iz njih ljubomora pa tako isto i iz mog šefa sa kojim sam došao u verbalni sukob zbog njegove ljubomore i bezobrazluka. Molim vas objavite ovo ima još ljudi u ovakvim sitvacijama.
Pre neku noć izašla sam sa drugaricama na žurku. Priđu mi dva momka, krenem razgovor i onda mi predlože trojku. Božee me sačuvaj....
Nemam prijatelje, osjećam se usamljeno. U prošloj vezi bivši mi je branio viđanje s prijateljima i jednostavno smo izgubili kontakt, dosta njih je otišlo izvan države. Nakon prekida sam shvatila koliko sam usamljena zapravo jer nemam niti jednu osobu kraj sebe koju mogu prozvati pravim prijateljem. U novoj sam vezi, sve je ok, ali planiramo svatove i puno ljudi zna tko će im biti kum/kuma za svatove, netko s kim se druže čitav život, s kim su dobri, a ja ne znam koga bih izabrala jer sam jadna...
Napravio sam pare tako što sam radio dan-noć prethodne 4 godine, nisam kući dolazio, decu nisam video ove godine skoro nikako. Ali, otplatio sam stambeni kredit, kupio 3 auta, ali osećam da ženi nisam više seksualno privlačan pa moram i da smršam i da se nabildujem. Ne znam šta je sledeće što će tražiti.
Mom mužu je neko reko da izgleda mlađe...po ceo dan se gleda i to komentariše kao u fazonu mora da pusti brkove ne bi li izgledao starije.... Na to sam mu pustila hladan tuš da ko god mu komentariše da je mlađi u odnosu na svoje godine mu samo laska zarad nekih poena (šef je na poslu i ima mlađi ženski kolektiv). Eno ga, snuždeno me gleda kao da sam neki zločinac. Ma marš bre...
Od kad sam u inostranstvu i drugoj vremenskoj zoni, ostala sam u stalnom kontaktu samo sa dve drugarice. Kumi kad god sam poslala poruku bilo je dete mi otima telefon, spremam detetu da jede, moram kod lekara… nikad ni 2 recenice da razmenimo za 5 godina, uvek me otkaci a ja se prva javim. Da bi mi tražila kad dođem ovog leta da kupim nešto što košta 100 evra. Donela sam i nisam naplatila, za decu naravno redovno sam slala novac za rođendane. Bile smo najbolje drugarice pre mog odlaska a sada se pretvorila u osobu kojoj samo kad nešto treba šalje 5 poruka u toku dana da joj kupim i pošaljem. Ni ne pita me kako sam. Jutros sam ignorisala poruku za neku markiranu torbu, poruka glasi “ej jesi videla“ Kako se pretvorila u osobu koju ne poznajem, dok druge 2 drugarice od kojih nisam očekivala bile su uz mene kad sam izgubila trudnoću i satima razgovarale. I koje me se često sete i prve pošalju poruku. Kumina reakcija je bila nemaš dete uživaš, a ja imala vanmateričnu pre mesec dana.
Volela sam samo jednom. Ništa nikad nije moglo da mi se meri sa tim osećajem. Zato momke lako prebolim, fokusiram se na sebe i gledam da izgradim dobar život sebi. Mogu se udati, roditi decu, mogu sigurno još voleti, ali nikada tako kako sam volela njega. Nadam se samo da je dobro.
Posle godina i godina negativnih testova na trudnoću, ljubomora me je savladala. Tu sam ja za sve svoje prijatelje i njihovu decu, i da pravim igračke, i da idem na rođendane, i da ih vodim u parkić, i da ih čuvam... Šta god, kad god. Ali svaki put kad odu kući, deo mene umre. Svaki put mi se slomi srce što mi Bog nije dao sa budem majka i da volim svoje dete tako. I nadam se da će nešto da se promeni... A džabe se nadam. Sve mi je teže da budem prisutna u njihovim životima, i da se radujem zbog njih i osećam se jako loše zbog toga. A samo sam beskrajno tužna.
Imam problem koji ne znam kako da rešim. Nemam više seksualnu želju prema suprugu. Volim ga najviše na svetu, radimo dosta stvari zajedno i uživam u tome. Iskreno, najradosnija sam kada blejimo uveče ispred tv-a zagrljeni, pričamo, idemo u šetnje, putujemo. Ali kada pokuša da me dodirne na seksualan način osećaj neprivlačnost. Ne znam zašto je to tako. I ne, nemam drugog.