Volela bih, da moja ćerka liči na moju svekrvu. Ta žena je mnogo mudra, dobra, vredna i poštena. Prava predstavnica žena, kakve su nekada bile u jednoj državi bivše Jugoslavije, odakle je ona poreklom. Nažalost, takvih žena je sada malo. Nikada nikom ništa loše nije uradila, ali ne da na sebe. Svi ju cene i poštuju. Visoka je, izuzetno lepo izgleda za svoje godine, a ima sedamdeset godina. Ako neko nema mane, to je ona. Volela bih da moja ćerka bude ista takva. Sve se žale na svekrve, a ja sam imala sreće.
Devojka me je oralno zadovoljavala u wc-u tržnog centra.
Nema mi ničeg lepog, seksepilnog ili zadivljujućeg kod kovrdžave ili loknaste kose kod devojaka. Ako je neka od njih i lepa, prva pomisao će mi biti kako bi tek bila lepa da nema te kuvane špagete na glavi.
Ekavica, čitam li ili slušam, mi zvuči neuko i polupismeno.
Ne razumem svoju drugaricu. Toliko je lepa i zgodna a stalno izlazi sa tipovima koji su, blago rečeno, ispodprosečni. Same propalice. Nikad mi neće biti jasno šta uopšte vidi u njima.
Pojedine devojke se šminkaju, slikaju za instagram, nose otvorenu odeću i slično, a posle se čude kako ne mogu da nađu normalnog dečka za vezu. Ironija.
Ljudi ne zovite se sami na nečije svadbe šta vam je. Ako niste bliži rod i prijatelji ne možete misliti da ste automatski pozvani i pitati kad je svadba da dođete.
Prestajem da verujem da ljubav postoji i da se za nju treba boriti.
Nije da ne želim decu, ali trenutno mi je zbrka u životu. Muž je dobio otkaz i sad radi bilo šta. Plata mu je premala, a moja još manja. Sa roditeljima je u dobrim odnosima, ali svekrva je priča za sebe, ona nema ni želju da nam pomogne. Ne kažem da mora, ali bar da nam bude garancija za jednog unuka, ako nista. Moji nisu živi, a sa sestrom sam u lošim odnosima. Kad god me neko od njegove rodbine sretne, pita jesam li trudna, hoce li to dete itd... U braku sam 8 godina, ali sve su bile preteške i za mene i muža, kamo li za dete..