Stvarno se ponekad pitam da li ove pričalice uopšte kapiraju koliko su dosadne i koliko smaraju narod? Jbt, to se ne gasi nikad. Samo melju li melju. Gori ste od proliva. Proliv je spas u poređenju sa vama. Davite ljude vašim laprdanjem i pametovanjem. Posle se čudite što ljudi ne žele da se druže sa vama, a ne znate razlog. E pa, ovo je. Od vas ne možeš doći do reči, uopšte ne poštujete sagovornika. Kad jedno priča, drugo ćuti i obrnuto, a vi se ubacujete u sred rečenice i nastavljate po svom. Stvarno strašno.
Ljudi moji, ja prosto ne znam šta se sa mojim mužem dešava. Da li su svi muškarci takvi ili ja samo nijesam imala sreće pri odabiru. Naša veza je bila nešto najljepše i najbolje na svijet. Kada smo se vjenčali i otišli u Austriju da živimo, on se počeo mijenjati. Od kako je dijete tu, njega više ne poznajem. Toliko je pun bijesa, gnjeva, osude, zavisti prema drugima. Stalno psuje, dere se, vrijeđa i iživljava se na nama psihički. Kaže da se kaje što je se preselio, a dolje je imao sve (posao, mamu, baba). Ne znam što da radim. Čovijek neće apsolutno ništo po kući da pomogne. Samo se izvali na fotelju i gleda u telefon. Očekuje sve na gotovo. Tipični Crnogorac. Ljudi, kako ovo presjeći?
Radim kao učiteljica već 30 godina i reći ću vam nešto, suprotno općem mišljenju nikad nema problema sa djecom bogataša ni njihovim roditeljima... Problemi su uvijek sa sirotinjom i njihovom neukom i neodgojenom djecom..
Nedavno sam bila oči u oči s nasilnikom u trgovini koji je napao prodavačicu za neku glupost. Cura je slabije građe ima kriva leđa i vidi se da je cijela poplašena. Željela sam se upetljati, ali moj dečko se udaljio i rekao kao ajmo pusti to, neka se sama brani. Nisam mogla otići, kratko sam zastala i ugledala nekog dečka kako je uhvatio za vrat tog nasilnika uslikao ga i doslovno izbacio iz trgovine. Jadna cura mu se zahvaljivala i bilo joj neugodno. A od tad s gađenjem gledam svog mlakonju…
Svako ima svoje mišljenje i ukus, ali meni su ove pesme koje veličaju prevare odvratne i nisu nimalo simpatične.
Često se pitam ko sam ja? Gde pripadam? Živim sama, spletom okolnosti, plaćam kiriju, račune, radim, ne idem na bolovanje i kada sam prehlađena (sklanjam se od ljudi da ih ne zarazim), samo kako mi ne bi falilo za troškove... 28 godina, 2 duže veze iza sebe, retko ko me pita kako sam, samo kada ću se udati. Svi me se sete kada sam im potrebna, a ja se svakodnevno osećam napuštenom od svih... Jedino se utešim kada se pomolim i kada postim.
Prava veza je ona veza u kojoj žena juri za muškarcem, a on za njihovom boljom budućnošću. Sve ostalo su izgovori.
Kako je lepo videti one izražene vene na rukama kod muškarca. Uh.