Ne razumem zašto je ljudima teško da prenesu kada neko kaže nešto lepo o tebi, a za ružno trče da te obaveste...
Bivši mi je pojavio ispred zgrade iz čista mira kao iznenađenje. Malo je reći da sam bila šokirana, jedva sam se suzdržala da budem kulturna dok nije otišao. Pokušao je da me poljubi i kad je video da neću on je opet pokušao. Nisam želela nikakvu raspravu i svađu dok mi je ispred zgrade, već sam mu poslala poruku i pitala zašto je dolazio i da ne želim da me iko na silu ljubi. On je takvu scenu preko poruke napravio, govoreći kako ja pravim psihopatu od njega, kako je želeo da me iznenadi, da je skapirao da je pogrešio i da je došao da se pomirimo. Tako dobro je upakovao priču, pokušavajući da nabije osećaj krivice napravši od sebe jadnog dečka koji je došao da iznenadi nekoga.
Slomila sam bivšeg, uzela njegovo srce i bacila na pod. Nikad više neće biti isti, a ja ću biti ona koja je uništila dobrog dečka. Žao mi je, nisam htjela i jako se grizem zbog toga.
Mrzim period od 1.juna do 1.septembra. Ljudi su u nekom otkačenom i lenjom fazonu, odustaju od obaveza, posao rade ofrlje, kasne svuda, ne dolaze na vreme, pola radnji ne radi a pola radi na pola radnog vremena, ništa nije normalno i 50% svega ne funkcioniše, kao da život prestane.
Sreća moja ne piše se sastav "kako sam provela godišnji odmor", po povratku na posao.
Sestra je za moju svadbu obukla dugu bijelu haljinu, a s obzirom na to da je i moja bila jednostavnija, nije se moglo ni raspoznati koja je mlada. Mrzim je!
Plivanje sa delfinima, snorkeling, kućice od slame, ljubav je na Maldivima! Nisu Maldivi ali Bojana je rekla DA! Dokažite svoju ljubav sebi i drugima, destinacija srećnih i zaljubljenih! S.E.R.E mi se od Maldiva i koliko su svi postali opsednuti snobizmom. Moj muž dokazuje ljubav prema meni tako što ušpara i na vreme kupi knjige i pribor za školu našoj deci.
Mrzim veštačku inteligenciju i svu buku koja se oko nje podiže. Smatram da je reč o običnoj kanti i usavršenom digitronu, koja je savršenija verzija googla, i da su oni koji ozbiljno "razgovaraju" sa njom i uzimaju njeno "mišljenje" u obzir obični idioti.
Zašto ove žene čim se porode, odmah prave insta profile i pišu imena dece i datume u biografiji? Bukvalno im se identitet zanisva na tome.
Svaki dan se svađam s verenikom jer ne želi isto što i ja. Ja bih da živimo u Beogradu, kupimo stan na finom mestu, dete odgajamo u sredini s više mogućnosti. Ne bih mogla da smislim život u mestu kao npr Kruševac odakle smo oboje. On bi da se vratimo, imaju veliku kuću u gradu, roditelji, velika familija... Kaže smorio ga je život u stanu, gužva, nervoza, cene svega a mene smara malograđanština, monotonija, stalno iste priče, isti ljudi, svi na isti kalup. Poslednjih 7 godina sam toliko toga doživela i iskusila, upoznala različitih ljudi da o vraćanju nazad nikada nisam ni pomišljala. Da ne spominjem mesta za izlazak, koncerte, dešavanja. Da napomenem, majka je sama dole, i čak bi i više značilo da budem s njom, ali me podržava u mojim namislima. Zona komfora je ubica napredka, zapamtite.