U inostranstvu sam već par meseci. Žena treba uskoro da dođe ali pre nego što dođe, hoće da pomognemo njenoj rođaki da pređe i nađe posao. Problem je što ja živim u jako malom stanu sa jednim polubračnim krevetom i već sam ženi rekao da nema mesta. Nakon rasprave sa ženom sam u afektu rekao ženi pa neka dođe i ona je prenela rođaki i ova je stvarno krenula. Ja stvarno ne znam da li su njih dve normalne a i verenik od te rođake koji se nije pobunio što će ona spavati sa mnom u krevetu.
Kad god vidim bivšeg na televiziji, sjetim se njegove mini hrenovke.
Kako su izgrađeni ovi novi stanovi, to je užas. Od vlage, do prokišnjavanja na zadnjem spratu do pogrešno spojenih utičnica tipa uključite šporet, upali se svjetlo u sobi, do pukotina u podrumu koje se ne bi smjele pojavljivati. A ni zvučna izolacija nije ništa bolja.
Nešto najodvratnije mi je kad žena kaže: "Boli me k***c."
Da mogu da vratim vreme unazad jedino što bih sebi rekla je da ne odustajem od fakulteta.
Ne mogu da verujem koliko muškarci malo znaju o ženama i ženskom telu. Sad sam se setila nekih svojih bivših i moram da podelim sa vama, btw nisu sve iste osobe. Jedan je mislio da menstruaciju dobijaju samo nečiste (moralno) devojke, a ove moralno čiste ne, jer one nemaju od čega da se čiste krvlju. Jedan je bio u šoku kad sam pred njim piškila jer je mislio da žene piške iz guz**e. Isti taj je mislio da žena tamo dole miriše na parfem i onda mu je bilo čudno kako nema neki miris tu. Jedan je bio ubeđen da žene ne depiliraju leđa, stomak, grudi, nausnice nego prirodno uopšte nemaju dlake tu. Isti taj je mislio da svaka žena svaki dan pere kosu, da je to nešto što žena mora da uradi svaki dan. Ima tu još bisera, ali sad sam se setila ovih.
Ne bih nikome poželela bolest duše, depresiju. Sa svakom se bolešću možeš boriti ako imaš snage i volje za životom. Šta depresija može načiniti telesno zdravom čoveku, živi sam dokaz.
Koliko mi se gade ovi muškarci i žene koji spavaju sa svakim i takmiče se da budu sa što više njih. Osoba može da bude dobar čovek, drug i sve, ali ja ne mogu da budem dobra sa takvima, odvratni su mi zbog toga. Uvek su mi na pameti kojekakve boleštine, hiv i ostalo. Ja barem otvoreno kažem, ništa ne uvijam, kažem sve na lep način, bez da ikoga povredim sa grubim rečima. Takva sam, kakva sam. Ako znam da neko to radi, nema šta da traži u mom društvu.