Od 2016e godine ostavljam istog čoveka. Još uvek smo skupa.
Razmišljam da kažem devojci da je stan u najmu i delimo kiriju (ustvari je moj ali ona to ne zna).
Odlučila sam da ove godine svaki mesec negde otputujem. Ne mora da bude neko vau mesto, ali da odem jer me jedino to ispunjava.
Jedne noći sam ostavila otvorena vrata stana i sedela u mraku samo da vidim ko će ući.
Kad prođe ova zima, nadam se da će roditelji urazumiti svoju djecu i zabraniti im da hodaju u čarapama i papučama, jer tako liče na Čehe i Nijemce kad dođu na Jadran, a nikako nije kul to što lijeni Amerikanci nisu u stanju normalno da se obuku kad izađu u prodavnicu. Ne znam samo odakle našoj djeci da se prime na taj idiotski trend.
Došla je nova kolegica, trebala sam joj objasniti dio vezan za program. Sve sam joj fino objasnila i dala da vježba. Nakon nekoliko minuta me pitala može li jednu opciju povezati s drugom, gdje sam joj objasnila kako da uporedi i vidi da li funkcioniše, jer ja trenutno nemam vremena da provjerim. Na sve to, gospođa se našla uvrijeđena što sam rekla da nemam vremena da provjerim tu mogućnost i odbrusila odvratno riječima: "Pa nisam ti ni tražila". Više nisam htjela ništa da joj objašnjavam detaljno, pustila sam joj da se snađe i pita nekog drugog. Kasnije sam saznala da je u firmu došla stranački, a ja sam nakon dva mjeseca dobila otkaz, jer planiraju da me ona zamijeni. Koliko čujem, ne ide joj baš najbolje, ali je meni drago da nemam više veze s tom firmom i da sam krenula dalje.
Savet za muškarce kad prilaze devojkama - nemojte odmah muvanje, lepa si, sviđaš mi se itd - ja sam uvek dozvoljavala kontakt onima neposrednim koji bi prišli sa rečima "kako ste vi lepo i zabavno društvo, mogu ja sa vama?" Probajte opušteno i bez izliva emocija i obožavanja.
Intuicija mi bukvalno uvek kaže šta treba da uradim i uvek je u pravu.
Molim da me neko osvesti. Samo nemojte da osuđujete. Dosta mi je što samu sebe osuđujem.
Ostavio me je iznenada, kaže upoznao sam nekoga. Takav sam slom doživela, to mi se nikada u životu nije desilo.
Elem, znamo se 2 god.
Oboje smo imali brakove koji su bili pri kraju. Oboma trajali po 17 god.
Moj brak je bio gotov već pre 15 god, živeli smo kao cimeri, ja se predala deci i kući. Drugo ništa.
I upoznam njega, totalno neplanski.
On još uvek isto sa njom, ali je imao drugu i ona se zato iselila, ali je i dalje dolazila kući.
Pokušali su ponovo, ja podržala, jer porodica je porodica.
Nisu uspeli. Kod mene je situacija tako i tako kao da živim sa bratom.
Dugo tražim stan, jer su preskupi i nisam još radila puno radno vreme.
Sa njim sam o svemu pričala, viđali se redovno, ne onako kako bi želeli, ali minimum 1x nedeljno i onda odjednom-upoznao sam nekoga ..
Videli smo se, pričali, kaže da ga je moja ljubav ugušila i to što još nisam našla stan, a ja ga baš našla i ćutala, zbog iznenađenja...