Moja maćeha je uvjerena i živi s time već godinama da smo tatin najdraži auto prodali nakon ostavinske i podijelili pare…., no auto je tu, u garaži, zglancaniji nego ikad i sljedeće godine me vozi pred oltar…, jer nažalost on to nije stigao…., u inat njima, za ljubav nama TATA…
Tata hvala ti na svemu ❤️
Imam devojku koju stvarno volim i lepo nam je u vezi ali što se tiče seksa malo preteruje. Stalno radi nekako previše, čudno se izvija nekako previše, kao zmija. Pa onda neke čudne poze, nezgodne, više me boli nego što prija, kad skače po meni stomak me zaboli. Pa to uvijanje, tverkovanje na meni, lomljenje kukovima stvarno preteruje. Tako da mi seks nije uživanje nego mučenje postalo. Kad hoću da preuzmem kontrolu ona odmah počinje sa nekim pokretima sačuvaj bože i vraćamo se na isto. Što je najgore ona misli da je ona vrh u seksu, da nema bolje i stalno u šali spominje kako je bar u tome najbolja. I vidim koliko samopuzdanja ima u vezi toga i kako onda da joj kažem da je previše šta god da pokušava?
Zaljubio sam se u koleginicu kojoj sam šef. Ja sam oženjen, ona je slobodna. Nije ona ni lepa, ni zgodna.. osvojila me je svojom mirnoćom, nežnošću, dobrotom. Jedna čista, neiskvarena duša. Ona je kao dijamant u ovoj močvari zvanoj život. Prosto, ona je čudo, takva kakva je u vremenu u kakvom živimo. Neću ništa da pokušam, neću da je preplašim jer znam da sebi neće dopustiti bilo šta sa oženjenim čovekom i ne želim da se brine zbog posla. Eh, da smo se bar ranije sreli.
Vernost je stvar inteligencije, glupi ljudi ne mogu da budu verni.
Nije on ni lep, ni zgodan, ni bogat. On je samo toliko dobar, pažljiv i nežan da ja ne mogu da verujem da takav čovek postoji.
Polako mi kreće privatni posao, koji radim van radnog vremena. Prvi put u deceniji kako nisam na nuli ili u minusu na kraju meseca. Čudno se osećam.
On se uvijek isticao svojom pristojnošću, za razliku od drugih kolega. Bio je debeljuškast, nosio je naočale i ponekad djelovao malo izgubljeno, ali je bio izvanredan radnik i divan kolega. Dok smo zajedno radili na projektu, zbližili smo se i jednoga me je dana pitao bih li htjela otići s njim na tortu i kavu u obližnji kafić. Odbila sam ga i ispričala to kolegicama, a one su odmah prenijele priču dalje. Ubrzo su ga svi počeli zadirkivati, govoreći kako bi oni rado otišli na tortu, što je bilo stvarno ružno i nepotrebno. Još ružnije je što mu se ja nikada nisam ispričala, iako sam znala da bih trebala. Vidjelo se da ga je sve to pogodilo. S vremenom se počeo udaljavati od svih nas. Zbog odličnih poslovnih rezultata premjestili su ga u drugu podružnicu, a on se nije ni oprostio, samo je odjednom prestao dolaziti. Nema društvene mreže, njegov broj mobitela nemam, a na službeni mail na koji sam mu pisala nikada nije odgovorio. Žao mi je i jedino što želim jest da je sada sretan.
Tijekom suprugine trudnoće, bio sam na svakom ginekolskom pregledu s njom te iz prve ruke gledao kako nasa beba raste. Predivan period. :)
Često ovde čitam kako samce odbacuju, posebno one bez djece, ne zovu ih na proslave, svoje ili dječije rođendane itd, vremenom se udalje od njih. Ali ako su ti samci na nekoj poziciji ili imaju privatan biznis, tada će biti omiljeni gosti. Nažalost sve se gleda kroz pare, ko daje bolje poklone - on je super, ko nema para ili daje jeftin poklon - njega ćemo otkačiti. Jadni su oni koji cijene ljude kroz poklone.
Pitao sam koleginicu da izađemo jer mi se nenormalno sviđa i rekla je da bi ali isključivo drugarski, ne pamtim kada sam ovoliko plakao..