Nisam mogao da odem na dodelu diplome mog fakulteta da mi uruče diplomu jer sam primao hemoterapiju...
Imam 27 godina, radim posao iz snova, radim u jednoj od dežurnih službi gdje 0-24 sata konstantno nikad ne znaš što te čeka i što ćeš vidjeti, krenuvši od požara pa sve do prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama. Poslije takvih stresnih situacija volim odlutati u prirodu i izgubiti se u šumama i planinama po cijele dane, blejati u nebo, slušati šum vode jer mi to nekako donosi mir, a i lakše podnosim stresne situacije.
Kroz razgovore sa starijim kolegama shvatio sam da je ipak vlastito zdravlje najbitnije i da treba voditi računa o sebi i o mentalnom zdravlju!
Završena mi je veza jer sam se osećala često usamljeno u njoj, ,,volim te" se podrazumevalo jer smo zajedno, ,,lepa si" se podrazumevalo jer da nisam, ne bi bio sa mnom, često su drugi ljudi bili bitniji od mene, ohladila sam se od toga, nisam imala volje da se borim za to, sada se osećam prazno, nadam se da će taj osećaj nestati.
Nisam bila sretna kao dijete, imala sam lošu majku (nije znala bolje). Voljela sam fakultet koji sam odabrala al se nisam borila za visoke ocjene/kasnije će se ispostavit da je to velika greška. Udala sam se jer je "vrijeme". Radim al nisam ispunjena. Majka sam al se ne znam organizovat i sve mi čini stres. Svaki dan kad ustanem razmišljam kako jedva čekam veče da zaspim. Prazna sam.
U vezi sam sa svojom sadašnjom djevojkom godinu dana. Sve je bilo odlično 9 mjeseci dok nije dobila novi posao gdje je počela da radi u velikom kolektivu. Sada se sa kolegama (da naglasim muškim) čuje 0/24, konstantno nešto tipka, kikoće se. Znaju da je zovu u svako doba i sve su to nekakvi glupi razgovori, ništa vezano za posao, a što mene izluđuje. Jednostavno ne mogu da podenesem da je kolega zove u 23h da bi joj rekao neku svoju pikanteriju. Do sada sam to trpio i pokušavao razgovarati sa njom, ali svaki put je izgovor to su moje kolege sa posla, šta tu ima loše. Čak smo počeli i svađati se zbog toga, što stvarno do sada nije bio slučaj.
Ne mogu da shvatim da odrasla osoba prati sport. Hajde neko dijete. I još se uz to nervira i histeriše kad neko izgubi.
Bolesno mi je što čim dođe ljeto ljudi mi se sami počnu pozivati u goste samo zato što živim na moru. Normalno da ne može, uplatite si ljetovanje.
Volim svoje dete ali poludela bih kao domaćica. Kad dugo vremena provedem u roditeljskim aktivnostima, preporodim se kad sednem da radim. Inače radim od kuće, moj muž je isto angažovan oko deteta, kad oboje radimo onda je tu moja mama, nismo ga prepustili nepoznatim ljudima. Jednostavno, koliko god da je lepo majčinstvo, ne može skroz da me definiše i skroz da me ispuni.
Bila sam sa mojim zauzetim najboljim drugom više puta u kombinaciji. Njegova (sada bivša) devojka nikada nije saznala za nas. I dalje me grize savest.