Kad me neko pita za savjet, dajem najgori mogući. Ako posluša – nije moj problem.
Želim da moje dete ima dva imena. Nešto poput Marica Vladarica ili Tuga Kuga. Čekam još vaših predloga.
Na prvi dejt uvek idem u običnom izdanju i sa malo ili nimalo šminke. Želim da budem sigurna da ću se nekome dopasti takva kakva sam.
Kupio sam devojci poklon, samo ga je onako malo pogledala i ostavila na sto, nikad se bednije osećao nisam.
Mnogo mi smeta kad osoba ne zna da izgovori slovo r. To mi toliko para uši i antipatično je, da je to strašno. Da se odmah razumemo, ne sprdam se sa ničijim zdravljem, već kažem da mi smeta. Zbog čega sam ja sad loša, ako mi to ne odgovara i ako se ježim (negativno) kad to čujem?
Imam 35 godina i više uopće nemam energije niti volje za druženjem sa ljudima općenito bilo to prijatelji, obitelj, poznanici, kolege idr. Vesele me moja 4 zida, mir i opuštanje. Ironija je ta da radim s ljudima, dobar sam u svom poslu, no opet svih 8 sati samo maštam da dođem doma i počeo sam samo "odrađivati" posao da što prije prođe i da nemam puno interakcija. Ako moram na neko druženje doslovce me uhvati tjeskoba. Tako je već godinama, sve gore i gore. Moja cijela obitelj je druželjubiva i ne razumiju moje osjećaje i naravno da nam odnosi trpe. Ima li nas još takvih?
Ne shvatam osobe koje ispuštaju zvukove dok jedu npr mljackanje, kupaju se npr uzdišu, voze auto npr glume da voze formulu...
Sutra slavim rođendan i jedina želja mi je kupiti automobil i početi voziti…
Koje je prokletstvo da se mlada cura zaljubi u čovjeka godina svojih roditelja?
Da se razumijemo nikad nisam shvaćala takve odnose, čak i kad je prijateljica prohodala sa rastavljenim muškarcem koji ima djecu i velika je razlika u godinama i šta mi se dogodi? Puno gora situacija, oženjen i duplo veća razlika u godinama nego kod prijateljice koju sam ranije kritizirala. Imam super uređen život, najmanje što trenutno želim je to upropastiti i nečiji brak, ali što duže vrijeme prolazi, čim se na većoj distanci držimo i izbjegavamo da se dogodi nešto između nas, ja se sve više loše osjećam, doslovno trunem u sebi. Imam problem što tu patnju ne mogu s nikim podjeliti jer se sramim situacije iako ni do čega nije došlo. Tješi me jedino što neću nečijoj djeci razorit obitelj i slomit srca, a što će samnom bit, ne znam.
Volim kad cura glumi da ne zna ništa u krevetu. Više me pali da je 'učim' nego da me stvarno zadovolji.