Zasto je toliko strašno i neprihvatljivo za roditelje da njino dete želi započeti živeti samo, a ima 23 godina? !
Kada sam saznala da podržava ilegalne imigrante, prestao mi se momentalno dopadati.
Kad provedem malo vremena sa nečijom djecom vidim razloge zašto ih nemam. Ništa me ne nervira više nego dječji glas, karakter, plač...
Upoznali smo se i prilično dobro slagali. Nakon nekog vremena sam shvatila da je teški teoretičar zavjera i rekla da ne želim da to pređe u vezu i da želim da prekinemo kontakt. Rekla sam da je do mene. Nije bilo uredu ali kako uopšte išta objasniti nekome ko misli da će mu pomoću vakcine čitati misli? !
Upisao sam fakultet, ali nisam siguran da li sam spreman za njega. Osećam se tako bedno, kao neki parazit, jer moji roditelji su za sve platili, i ja ne moram da radim ništa sem da učim, ali jednostavno ne mogu. Ne znam šta me je spopalo, ali iz nekog razloga nisam motivisan da išta radim. Bio odličan u osnovnoj i srednjoj, a ovde samo padam kolokvijume, i skoro sigurno ću pasti ispite. Nemam nikoga kome bi mogao da se obratim, pa došao ovde.
Devojkina dobra drugarica mi je na viberu poslala svoju golu sliku, gola ko od majke rođena, i pitala šta bi joj radio. Poslao sam sliku sa propratnim tekstom devojkinom rođenom bratu, jer od njega ništa ne krijem. Devojka radi preko, i od letos nije bila kući. Poslao bih i njoj sve to, al neću da se nervira i da njenoj dobroj drugarici čestita novu godinu nekoliko dana pre. Njen brat je u svemu upućen, i biće na mojoj strani. Moja devojka je normalna u glavi, znam da neće burno reagovati, ali ovako je bolje. Bar neko njen blizak zna o čemu se radi. Nisam drugarici davao povoda za tako nešto, niti mi je padalo na pamet bilo kojoj njenoj drugarici da nešto pišem ili šaljem, dok ona nije tu.
Razmišljam o banci sperme jer želim dete sa nekim proverenog IQ-a, želim da rađam pametnu decu, a ne budale.
Loše sam se snašla na novom poslu. Bukvalno nemam sa kim da odem na pauzu. Svi već dugo rade i imaju svoju ekipu, niko ne prima nove. Tako odem sama, jedem sama, popijem kafu sama. Odradim tih 8h i kući. Ni sa kim nisam u kontaktu od njih. Baš neki bzv osećaj.
Dečko koji mi se dopada je u braku, ima dvoje male dece. Oženio se jako mlad i ubrzo shvatio da nisu jedno za drugo. On zaljubljen u mene, ja u njega. Sve bito bilo u redu da se ja ne plašim osuda moje porodice i prijatelja.
Na prve tri godine fakulteta bila naš je grupica, nas dvije i njim dvojica. Svi smo bili zauzeti još kad smo došli na fakultet. I uvijek sam ih gledala kao prijatelje. Sve do jednom. Dok mi nije počeo crtati srcadi i non stop me grliti. Kontala sam prijatelji smo. Ali sve sam odmah presjekla jer je stalno govorio kako jedva čeka da oženi tu djevojku s kojom je već bio u vezi. Ni danas mi nije jasno zašto se tako ponio. Danas skoro da ne razgovara sa mnom. Nešto mi je trebalo samo je rekao ok. Nikad se nije javio a prije mi je noćima pisao. Ne razumijem kako se možeš predstavljati prijateljom, želi ti nešto, i kad ne dobiješ potvrdan odgovor zaboraviš na "prijateljicu". Ne znam koji put mi se dešava ovakva situacija. Inače sam baš zatvorena osoba i kad stekne povjerenje u osobu tek onda postanem opuštena. Nikad toliko da bih prešla bilo koju granicu. Ne znam. Nisam pametna.