Imam 27 godina i i osećam se izgubljeno u vremenu i prostoru. Završila sam master i radim u struci, pronalazim se poslovno i želim da uživam u životu. Sigurnija sam i ispunjenija nego ranije, ali sam i neiživljena. Samo bih putovala, izlazila i upoznavala razne ljude. S druge strane moja generacija zasniva porodicu, moje sestre su dobile prvo dete već pre 25, a ja sam tek sa 25 imala prvi odnos. Ne bih da kao moja majka dobijem dete u kasnim tridesetim, jer znam kako je teško gledati roditelje kako stare, ali sad niti imam s kim niti želim nešto tako ozbiljno. Pokušavam da se ne poredim s druguma i ne paničim jer "kasnim" za svojom generacijom, ali nekad je stvarno teško.
Ne sećam se kada sam neki film uspela ceo da odgledam do kraja, bez pauze/gledanja nečeg drugog na telefonu.
Ja uopšte nisam svesna kako živim u miru. Kada vidim ove današnje veze i haos koji prave. Uopšte tu ne pripadam. Sve veze su mi bile mirne. Ne znam iskreno kako neko bude u onim ultra toksičnim vezama..
Moj muž je savršen. Jako sam sretna s njim. Pomažemo jedno drugome u svemu, od kućanskih poslova do financijskih. On je moj oslonac, stijena i moja podrška. Zna sve moje tajne i sve što me muči i nikada me nije osuđivao. Uvijek je bio tu za mene. Osjećam se kao mala princeza sa njim koja je u potpunosti zaštićena od vanjskog svijeta.
Muž je privatnik, dobro zarađuje ali stalno radi. Imamo 2 dece. Ja ne radim ali imam neki poslić sa strane koji mi donosi prihod s vremena na vreme. Novac od toga bi trebalo da bude za nesto što inače ne bi kupili /potrošili, ali uvek bi se potrošilo na nešto drugo što je u tom trenutku bitno. Ne smeta mi ali sam počela da sklanjam novac sa strane. Do sad imam oko 10.000e "neprijavljenih". Postaje mi teže da ih pravdam ali ne odustajem. Ovo je moj štek u slučaju razvoda.
Zašto se muškarci tokom seksa ne čuju? Isto kao što je vama privlačno i lepo da čujete žene kako stenju i uživaju isto je tako i nama lepo da čujemo vas. Bilo šta, samo da ne ćutite. Ako vam je već lepo, tako mi je depresivno kad muškarac ćuti tokom seksa.
Nečije pravo lice vidimo tek kad nam ide dobro u životu. Ne kada nam je loše.
Dok sam radila kod privatnika, već sam počela da gubim razum. Postajala sam histerična, svadljiva, nervozna, neispavana, ma sve najgore. Od kako sam prešla u državni sektor, osećam se toliko slobodno i rasterećeno. Odgovorno radim svoj posao, ali ta dva ne mogu da se porede. Treba privatnicima stati na put koliko se iživljavaju. Pila sam čak i lekove za smirenje.
Devojčica moga muža me mrzi jer se oženio sa mnom. Nisam ja bila razlog razvoda njenih roditelja. Stvari koje radi su strašne i potpuno sam razočarana na ovakav odnos koji traje. Na ivici sam da mužu pomognem u toj nameri da je otkači iz testamenta i života. Do sada sam ja bila ta koja je održavala njihov odnos kako/ tako. Mislila sam da ovakve situacije ne postoje i da se to samo u filmovima dešava, a mene baš to snašlo.
Krivo mi je što se moja drugarica skoro svima odmah svidi. Ima harizmu, pričljiva je, drugima bude smešno i kad lupi neku glupost. Ja se raspričam u manjim grupama ili kad mi neko baš prija, inače sam po prirodi zatvorenija od nje. Međutim ona isto tako voli da tračari, gleda samo svoju korist i nije joj problem da slaže da bi postigla nešto. Udaljile smo se kad sam to shvatila, a udalje se i drugi vremenom, pa više krenu sa mnom da se druže. Posle se čak iznenade kako sam zanimljiva, pametna i tako te stvari. To me iskreno vređa, kao da sam mutava i dosadna ako se ne raspričam odmah.