Ja ne kontam one parove koji su godinama zajedno, a stalno pričaju 'nije vreme za dete, karijera je bitna' bla bla, a oni preko 35 godina imaju. Pritom, nikakav zdravstveni problem nije u pitanju (po njihovim rečima). Takođe, sami stalno započinju te teme, ne ja, mene ne interesuje ko šta radi zato ni ne pitam tako intimna pitanja i nepristojno je, ali itekako imam pravo na svoje mišljenje kad me već konstantno dave sa tim. Znam par takvih parova i to mi je nenormalno. Samo neka čekaju, pa će videti posle kako će biti nezgodno za dete jer im vreme prolazi.
Posle dužeg razmišljanja i dogovaranja sa mužem, odlučili smo se da dobijemo dete. Bebi je tek 4 nedelje i već znam da sam očajna majka. Ne mogu da verujem da sam poslušala muža kad mi je rekao da ću biti divna majka.
Naručio sam preko interneta flašu vode u kojoj je prala noge jedna zgodna devojka. Tu vodu koristim da skuvam sebi kafu.
Ja nisam protiv života u zajednici i nikad nisam bila. Mi svi, porodično, pa čak i naše pređašnje generacije živimo ili smo živeli sa muževim roditeljima. Niko ni sa kim problem nije imao. Svi su se lepo slagali. Možda smo mi imali tu sreću da tako bude. Kapiram da je nekim ženama to pakao i da ima svakakvih porodica, ali mi se ne dopada što većina žena odsečno piše i komentariše kako je to užas, da bežimo od toga itd. Evo, sve i da izuzmem sebe i svoje, znam dosta žena koje isto žive u zajednici i top im je, svi se lepo slažu. Naravno, ima i osoba koje žele da se odvoje, što zbog sebe, što zbog drugih okolnosti i to potpuno razumem. Nikoga ne osuđujem, pričam svoje iskustvo, a i iskustvo drugih ljudi koje znam ili za koje sam čula. Nije svaki život u zajednici bauk i kataklizma. Nekome odgovara, nekome ne i to je potpuno legitimno. Samo ne volim generalizovanja.
Želim vrijeme kada je Edward Maya i Stereo love bilo oličenje glazbenog ukusa.
Najveća misterija mi je da li da se odlučim iz logike za dečka koji bi mi sve pružio u životu, zaljubljen u mene kao malo dete, pamti svaku sitnicu o meni i tretira me kao dami ili onog za kojim mi srce gori a ne daje dve pare za mene jer zna da može da me ima..
Gade mi se karijeristi. Pogotovo žene kojima je karijera bitna.
U današnje vrijeme svi pričaju samo o pravima, niko o obavezama, i svi izbjegavaju odgovornost. Mislim da ovo neće izaći na dobro.
Na mom poslu poslodavac 4 put naručuje ledomat koji sam pokvarila svaki put kad ga dodirnem spiči me struja u prst, moje opravdanje je za to što sam rođena na Svetog Iliju Gromovnika!
Mene niko živ ne može da ubedi da žene koje nađu nekog bogataša njega zaista vole zbog njega samog, a ne zbog novčanika. Ajde, jedno je kad neko krene npr od nule ili bude prosek, pa se obogati i dalje ostane sa tom ženom uz koju je gradio sve to.. ali u ove priče gde neka ulovi nekog bogatog, ne verujem ni 1%. Slikaju se sa nekim skupocenim poklonima, slave tobože Dan zaljubljenih, pišu hvalospeve o partneru, a to je samo zato što ima kinte. Da nema, takve ga ne bi ni progledale.