Moj pas je spavao na fotelji i ja sam nakon celodnevnog jedenja pasulja, prišao, nanišanio i odvalio prdež na njegovu njušku, počeo da umirem od smeha međutim nisam se nadao da će se razbesneti i ujesti me.. Išao sam da primim tetanus.
Prišao mi je na svirci jedan momak (pijan/nadrgiran) i rekao mi je da imam osmeh kao konj. Ne sećam se kad sam se zadnji put toliko smejala!
Smisao brakova izgleda danas postalo ušutkat selo da ne priča kako smo sami, napravit decu i razić se.
Za sve koji odu u inostranstvo da žive i rade, želim da ne zaborave odakle su počeli, gdje su rođeni i u kakvim uslovima su živjeli. Nemojte s novcem zarađenim u tuđoj zemlji da se hvalite pred narodom koji možda nije imao priliku da ode i koji je ostao gdje ste i vi nekada bili. Da se bahatite kad dođete na odmor. Niste ništa uspješniji ako vam se duša promjeni pa postanete oni od kojih ste nekad bježali!
Dobri ljudi i oni manje dobri, možda me se neko seća iz prethodnih epizoda: Akademski mobing na doktoratu i nastavak pod nazivom: Odobriše mi disertaciju. Samo htedoh da se zahvalim na podršci i javim da sam doktorirao! Normalno da ni odbrana nije mogla da prođe bez pokušaja šikaniranja, ali sam to sasvim mirno sasekao u korenu. Posle čitanja zapisnika isti ti ljudi mi aplaudiraše, rukovali smo se, čestitali mi... Osećam se potpuno isto nego juče ili pre tri dana. Ali bar znam da sam to skinuo s kičme.
Muž i ja smo uzeli kredit za stan zajedno. Kredit je bio 100 000 evra i otplatili smo 4 000. Imam dedu u inostranstvu koju je rekao da uskoro kad umre, nama unucima, ostaviće svakom po 50 000 evra u testamentu a kuću sadašnjoj ženi. Da li je to tačno još ne znam. Uglavnom kažem mužu ako dobijem taj novac, ja sam moju polovinu stana otplatila. Inače mi je muž od tih pola pola deljenje računa za sve i to se pokazalo tek par meseci po venčanju pod uticajem svekrve, da joj ne iskorišćavam sina jedinca, da delimo račune i sve. Uglavnom nastane žestoka svađa da su to “free money“ kao dobitak na loto i da iako ubacim taj novac u otplatu stana i dalje ostatak od 46 000 treba da delimo kredit pola pola do otplate. Bolje da sam se ujela za jezik nego istrčala da kažem unapred a možda od tog novca ne bude ništa. Smatram da nije fer da dugujem i dalje za kredit.
Ne mogu da opišem koliko me nerviraju ljudi koji koriste aparate za kafu, ja mislim da bi umrli da ne postoje ti aparati. Kafa je jedna jedina - Turska kafa, ovo ostalo ne valja ništa.
Kosa mi se digne na glavi kad neko za nešto što drugi plaća kaže da nije skupo. Na primjer, odem na ručak ili kafu sa drugom ili djevojkom, ja platim i nije mi uopšte problem i ne spominjem to nikako, ali me oni sami pitaju koliki je bio račun. Ja odgovorim, a onda obavezno komentarišu kako nije bio velik račun i kako je jeftino ispalo. Pa što se ti ne prihvati svog novčanika ako je bilo jeftino!?
Najgori su ljudi koji su dobri za druge, a ološi prema najrođenijima.