U Srbiji imam platu od oko 4000 evra, živim u Beogradu i, iskreno da vam kažem, nije da baš mogu da se "bahatim" uz ženu koja ne radi i dvoje dece. Gladni i bosi nismo, ali da baš možemo svaki dan u restoran ili da kupujemo preskupu garderobu, isto tako ne možemo.
Razmišljam nešto skoro i setim se kad sam bio klinac kao i većina dece hoćeš playstation, dobar kompjuter za igrice, džak za udaranje, lap top, projektor za filmove, bicikli neki, neke stvari su moji mogli da priušte ali ne sve. Danas je situacija takva da radim dobar posao lepo zaradim i sve što nisam imao (dosta toga nisam naveo) mogu da priuštim i duplo ako treba ali sad nemam vremena, posao, trening, otputujem s vremena na vreme negde produženi vikend ili izlet po Srbiji neka mesta, zadovoljan sam sa životom trenutnim ali mi sad sve ovo što sam kupio stoji, neke stvari sam razdelio klincima, familiji...
Napolitanke od malena jedem tako da razdvajam sloj po sloj i nikako drugačije ih ne mogu jesti.
Vremenom je moj libido postao jači, a muževljev oslabio. Jako sam frustrirana zbog toga.
Ako znam da danas neću naterati sebe da operem kosu, svima šaljem poruke da sam sutra zauzeta.
Kako je dobar osećaj kad ne gledaš cene. Danas sam poručila u prvoj porudžbini mešano meso (giros), u drugoj porudžbini palačinak i kolu, u trećoj kokice i čokoladicu. Osećam se ko milioner. Život je lep.
Uskoro punim 31 godinu, uvijek sam govorila da ću do 32. godine roditi prvo dijete. Pokušavamo već nekoliko mjeseci i jučer sam dobila menstruaciju, opet. Svi nalazi su u redu i s njegove i s moje strane (čak štoviše bolji od prosjeka), ali osjećam da me hvata blaga panika. I iako nekada nisam smatrala da mi je dijete nešto što ću željeti, sada je to moja najveća želja. Jedno malo, zdravo i prekrasno biće s njegovim očima.
Čim vidim par, odmah znam kakav im je odnos. Da li su sretni, ako su "onako" u vezi, pri kraju veze, dosadili jedno drugom, ako je on nasilan čak i to mogu da provalim, itd. Čak iako su veseli ja vidim drugu stranu medalje. 1 svjež primjer je neka turska glumica i njen dečko, vidim im sliku na fb, nasmijani, zagrljeni i ja pomislih "ovi su već na kraju", i zaista par dana kasnije, oni su se razišli. Preko obične poruke osjetim ako je neko loše, nisam vidovita ali uvijek nekako sve ovo znam, dobro čitam ljude, mislim da je to.