Ne smeta mi ovaj novi trend da se naglašava na pozivnicama da deca nisu dobrodošla, adults only itd... Svako ima svoje pravo, svoj stav i treba ga poštovati. Uvek sam tako razmišljala, i pre dece i od kad imam decu. Samo sam primetila da se više ne družim sa onima koji su mi naglasili da moja deca nisu pozvana i ne idem na mesta gde nije dozvoljeno s decom. Prosto jer nemam nikoga nažalost, svi su mi preminuli, muž ne živi trenutno u Srbiji. Razlog što se više ne družimo nije jer sam ja ljuta, ne, nemamo više ista interesovanja i obaveze. Prihvatite to već jednom i nađite ljude sa kojima se razumete, sa kojima vam je lepo i sa kojima nemate opterećenja i uslovljavanja. I onda vas više neće dotaći pozivnica za svadbu, slavu, proslavu, sa klauzulom "bez dece".
Poslao sam komšiji cveće sa potpisom: "Nedostaješ mi, tvoja Slavica". Eno već dva sata se svađa sa ženom, oće da se razvedu.
Kako mi idu na živce, oni koji kažu da novac nije bitan.
Baš je lepo kad nemaš novca za bolji auto, novu odeću, obuću, hranu kakvu želiš da jedeš. Ja kad sam otišao u inostranstvo, kupio sam bolji auto, putujem, imam novu odeću, obuću, ps5 igrice
uživam u životu. Kupujem šta god hoću.
Ne mogu da objasnim koliko me smaraju sa forsiranjem tim bildinga.. Nosite se u kur*c!
Prestala sam da slavim rođendan jer niko od mog društva ne slavi svoj, ne samo rođendan nego i bilo šta drugo. Svi su venčali, ali bez svadbe, samo sa kumovima i roditeljima jer im svadba velika obaveza i mrzi ih. Jedino sam ja iz društva pravila svadbu, i svi su uredno došli na moju, ali zato svoju da prave - jok. Jedina sam ja do skoro slavila i rođendan. Svi vole da ih ja okupim, počastim, pozovem kući na hranu i tortu, a onda kad dođu njihovi rođendani niko da pozove ni na kafu. Svi gledaju da olakšaju sebi, što bi se jelte cimali da organizuju nešto, to je obaveza i košta. E pa dosta je bilo, ne moram više ni ja ništa organizovati.
Ovaj brak održavaju tablete za smirenje i rata za kredit.
Nije mi jasno kako neki ljudi mogu piti kafu i čaj bez šećera, da ih bar malo ne zaslade. Probala sam i ne mogu uživati u napitku ako mi nije bar malo sladak. Kao da pijem prokuvanu vruću vodu.
Otišao sam kod psihijatra bez znanja žene i počeo terapiju da budem više pozitivan u životu.
Dečko mi je svekrva. Sve on bolje zna i kako se kuva, objašnjava mi da na pogrešan način čistim, perem. Pametuje i govori mi da njemu treba mnogo manje vremena da opegla i stoji mi za vratom kada nešto radim. Opterećuje me raznim trivijalnostima i sitničav je.