Mrzim sve zbog kojih se osećam manje vredno zato što ću roditi devojčicu, i njihovih komentara biće sledeće muško.
Ja uživam u malim stvarima.
U kafi sa samom sobom, u prirodi, u vožnji biciklom, u nekom filmu koji gledam po 10. put, u meni dragim pjesmama, u nekoj biografiji, u razgovoru sa potpunim strancima, u kiši, u vjetriću, u tuđoj sreći, u odgojenoj omladini, u hrabrim ženama i blagim i učtivim muškarcima, u dobrim ljudima.
Toliko mogu voljeti ljude oko sebe i željeti im sve najbolje da je to neopisivo.
Ja vam ljudi želim da budete dobri, da budete živi, zdravi, sretni i zadovoljni zajedno sa ljudima koje volite i oni vas.
🥰
Verenik mi zabranjuje dosta toga, između ostalog i da gledam horor filmove. Ne razumem zašto..
Glupo mi je što danas ljudi nakon svake prepreke u odnosu raskidaju. Nitko se ne želi truditi i poraditi na problemu. Prekinu, ne komuniciraju o problemu, odu na instagram, jave se nekom novom i tako u nedogled.
Priča mi sestra danas, porodila joj se snajka. Sin je prisustvovao porodu pa je nju i muža zvao da gledaju. Ona je srećna i ushićena a ja zgrožena. Znam ja da on nije snimao onu stvar, ali opet, za mene je to nešto intimno. Čudim se i snajki što je pristala.
Ušla bih ja u kombinaciju, ali brate gde naći momka koji ume da j*be, ne znaju ni da se poljube, brate mili...
Moj muž mnogo voli Draganu Mirković. I na nekom slavlju naručio pesmu "Treba mi neko". I krene da se dere "Ja sam jedna od onih žena što kroz život stalno luta". I kad se završila pesma ja se razderem "Slavoljube, ispao ti uložak". Svi popadali od smeha. A on se mučenik naljutio. Tri dana nije pričao samnom.
U glavi mi je samo on koji me vidi kao seksualni objekat. Misli da ne razumijem njegove provokacije i cimanja, ali mi ustvari godi njegova pažnja i "boostanje" ega. Mi žene smo sj**ane. Sama bih sebi lupila šamarčinu. Najviše mi je žao njegove cure, ali se uzdam u njeno šesto čulo.