Zaljubljena sam u zauzetog čoveka koji ima decu...viđamo se već duže vreme i jedino s njim sam se osećala ovako znam da nije baš najmoralnija odluka, ali ne mogu protiv sebe.
Ne trebam ti ja u životu. Mene radi nemir. Dosadan mi je mir. Jako sam nepredvidiva, strastvena i neobična osoba i to volim kod sebe. Mislim da bi se ti malo uplašila toga.
Jako sam volela svog oca, iako je uvek bio nervozan i grub prema meni, bila sam željna igranja s njim, maženja, druženja... Kad su se on i mama rastali, on više nikad nije pitao za mene. Od nedavno, nakon 20 godina, me počeo zvati, naravno trebalo mu je para. Pomogla sam, čula se još par puta s njim i blokirala ga. Nemam živaca za njega, a iznutra neopisivo boli.
Ponekad mi jako smeta što sam inteligentna osoba i brzo kapiram. Lakše bi mi bilo da sam teški tudum.
Smatram da se muško treba javit prvi!! Dala sam mu dovoljan znak a sad je na njemu! Budi muško! Sve ostalo je znak nezainteresiranosti..
Najveća sreća na svijetu je kada nekome pomogneš, a srce ti treperi od radosti zbog toga 🤍
Momak me ostavio govoreći ´Ti si previše pametna; previše si za mene’. Rekla sam mu da ide naći manje, ako sam mu ja previše. Neću nikom da se izvinjavam. Nisam se rodila sa diplomama, sama sam se potrudila za njih.
U braku sam godinu dana. Već pet godina vodim bitku sa hormonima, kilogramima i povišenim tlakom. U pubertetu proživjela sam tragediju, umrla mi je majka a otac je bio alkoholičar te sam praktički bila prepuštena sama sebi, te je to uzrokovalo toliki stres da ja danas patim od velikih zdravstvenih problema. Moj suprug i ja smo godinama zajedno i zna moje probleme i vidio je moje promjene u kilaži. I sama sam svjesna da sam deblja od većine djevojaka. Moj suprug me svejedno oženio i nije se žalio sve do nedavno. Konkretno danas ne priča sa mnom jer mu je netko u prolazu postavio pitanje jesam li i koliko trudna. Momci, dječaci, muškarci...ne ženite se osobama koje vam ne odgovaraju na bilo koji način. Nađite sebi osobu koja vam paše kako kasnije to nezadovoljstvo ne biste iskaljavali nad nama koji vas nismo tjerali na ništa, sami ste nas birali a imali ste vremena razmisliti. Osjećam se jadno, izdano, preteško...
Užasno sam aljkava. Trudim se, ali ja prosto ne vidim nered onako kako ga drugi vide. Majka mi je još gora, nažalost tako sam odrasla, nije imao ko da me nauči da održavam red u kući. Sad imam ćerku i volela bih da je naučim da bude pedantna. Volela bih da postoji neki kurs domaćinstva, gde bih mogla da naučim kako da redovno održavam kuću.
Mrzim (da, rekla sam šta sam rekla) komšije iznad koji neće da poprave vodu koja curi već dve godine, svoje roditelje beskičmenjake koji neće da ih tuže i upravnika zgrade koji ništa ne radi po pitanju toga. Svih mi ih je muka, ljudi život u zgradi je pakao.