Muškarci koji mi kažu da mi ne treba perilica suđa i robotski usisavač nisu mi zanimljivi. Prati suđe i usisavati treba svaki dan. Zašto bih se patila kad ne moram. Što je najbolje oni sebi redovito kupe motorku (koja treba par dana godišnje) i slične pomoćne uređaje koji većinu godine skupljaju prašinu. Cure bježite od takvih - samo ćete se naplatiti s njima.
Živim na zapadu i ovde je normalno da se ljudi koji započinju ozbiljne veze testiraju na polne bolesti (oba partnera), apsolutno se podrazumeva. Normalizujmo to i na balkanu, zdravlje i život nema cenu.
Pre skoro 2 godine sam izgubila baku, posle toga mamu... A sad i tatu... Za nepune 2 godine su otišli svi moji oslonci i podrška...osećam se kao da sam ostala sama na svetu, iako imam brata koji ima svoju porodicu...
U vezi sam mesec dana, muškarac mi se dopada, hemija je BILA prisutna ali razlog raskida će biti najgluplji mogući-nehigijena. Okupao se i obukao čiste stvari samo kada je znao da ćemo prvi put imati seks, svaki sledeći put dolazi neokupan i u stvarima koje nosi drugi-5. dan. Stavi neki najjadniji dezodorans, za parfem ne zna ali zna lepo i skupo da se obuče, dakle nemojte da je do para, depresije i sl. Lik prosto ne zna da treba da ide čist a posebno da bude takav sa ženom ili ga je briga, ne znam šta je gore.
Kada se okupam, namirišem i sredim zbog njega (mada radim to oduvek i zbog sebe) osećam se kao jadnica dok me guši smrad njegove glave, prepona i nogu. Probala sam da mu nagovestim da može da se istušira pre ili posle seksa (i uvek kad ima priliku), suptilno spominjem koliko volim kada sam čista i mirišljava ali ništa, on se plaši pranja a ja da učim čoveka od 35 godina tome, ne pada mi na pamet. Niti je moguće, još ću ja ispasti grbava.
Nakon 6 godina braka, samu sebe lupam u čelo i pitam se dal sam normalna što sam se udala. Svjesna da živim s narcisom, kojem su svi bitni, a djeca i ja smo najgori i ne zaslužujemo ništa.
Uvek su mi deblji i ružniji ljudi od mene govorili kako sam se ugojila. Nikada to nisam čula od zgodne i lepe osobe…
Život mi je postao mnogo lakši kad sam shvatio da ne moram biti najbolji u svemu niti znati sve.
Porodila sam se pre 8 meseci. Pre nekoliko nedelja smo se suprug i ja malo zaneli, sutra dan popijem pilulu za dan posle i mislili smo da je s tim gotovo. Juče odradim test jer mi kasni i imam šta da vidim... Šok! Ali i u svom tom šoku ni u jednom trenutku nije bilo razmišljanja o bilo čemu drugom osim o porođaju. Bilo je planirano, samo ne ovoliko ubrzo. A iako nije bilo planirano sad, bilo je željeno. Biće to jedno pravo malo, naopako čudo kad nas je ovako iznenadilo.
Žensko sam i bolesno mi je koliko su neke devojke i žene postale čudne. Otkad je sramota spremiti mužu ručak, očistiti po kući itd? Stalno čitam neke komentare 'nisam mu ja sluškinja, nek sam sprema'? Wtf?! Čekaj, ti si sluškinja zato što radiš potpuno normalne stvari? Znate li vi šta znači kad si nekome 'sluga'? Samo pokušavate da opravdavate svoju lenjost i prljavštinu tim glupim poređenjima. Znate sebe da sredite, a to što vam je po kući džumbus, nikom ništa. Mene bi ubio blam da mi muž radi ceo dan, a da ja sedim kući i ništa ne radim i bunim se što treba da mu spremim nešto za jelo, da pospremim po kući itd. Što je najjače, neki jadnici i povrh posla čiste i spremaju dok im ženturače leže, gledaju serije i sviraju ku*cu. Da nije takvih, kuće bi bile deponije. Slobodno krenite u napad, jedva čekam da se ismejem komentarima ovih novih 'fensi' žena, koje samo lenčare i očekuju da imaju sponzora, a to što jaje ne znaju da ispeku, nikom ništa.
Dosta ljudi kaže da ne želi decu jer ne mogu finansijski da im obezbede sve i mislim da se to danas pretvorilo u nešto sasvim pogrešno. Meni je skroz normalno imati decu kada imaš gde da živiš (možeš biti i podstanar ništa vam neće faliti), kada imaš da prehraniš tu decu, da ih obučeš, iškoluješ... Danas se to svelo na neku bahatost. Deca već od ranog uzrasta traže najnoviji telefon, skupu odeću, sve skupo i to danas ljudi misle da je normalno. Od samog početka im kupuju bespotrebno skupe stvari, kolica, sedišta koja su jako skupa samo jer imaju neku marku. Moja deca imaju sve, ali na primer nikad nisam uzimala najskuplja kolica... Nose dosta garderobe koju su nasledili od deteta moje sestre, nešto i kupimo normalno, ali dal je toliko bitna ta odeća koju prerastu. Još su mali nemaju telefone, a kad budu imali sigurno neće imati najskuplji iphone. Ne treba da dobiju sve što požele. Idemo jednom nedeljno u nabavku i pitam ih lepo šta hoće, ako je to okej dobiju. Ne dobijaju sve što požele jer to nije normalno.