Svaka godina života nosi nešto sa sobom. Uvijek volim pogledati unazad godinu i vidjeti šta je bilo. Nisam opterećen drugim ljudima već samim sobom.
Već godinama ne slušam radio, a kad sam ga slušala, toliko su me nervirali oni odvratni voditelji koji samo blebetaju budalaštine ko navijeni. Pogotovo oni na 'otvorenom' radiu. Kad je jednom bila pjesma od John Legenda, odmah je voditelj komentirao misleći da će ispasti smiješan; Oh da mi je imati njegov glas, a i njegovu ženu. Haha🙄🙄 Ili kad je jednom rekao da ne zna je li mu ljepša Dua Lipa ili njezin glas. A bome meni se kod nje ne sviđa ni jedno ni drugo. Ili kad je jednom pohvalio onu Camilu Cabelo kako je ona za razliku od mnogih, sa samo 20 i kusur godina uspjela u životu, dok "običan" čovjek tih godina ne zna ni dupe obrisati, e onda sam stvarno poludjela. Pa ne možemo svih bit najuspješniji ni najostvareniji!! Što ja sad manje vrijedim od te Camile, ma mrš stoko radijska!
Spavam na podu. U stanu mi je hladno. Nemam šta da jedem sledećih mesec dana. Izdržat ću sve ovo ali svojima se ne vraćam.
Muka mi je od škrtosti mog muža. Da se odmah razumemo, oboje smo zaposleni i imamo dobre plate. Kad god odemo negde, npr svirka neka njemu je žao da plati piće, meni nije, platiću ako mi se pije, uživaću kao čovek. Kad odemo u restoran on odmah počinje da preračinava šta smo sve mogli da kupimo za te pare, šta može da se uštedi, da prođemo jeftinije, presedne mi. Pre odlaska u kupovinu obavezno gleda detaljno kataloge da vidi šta ima na akciji, na popustu. Muka mi je više od toga, a on ne vidi to, iako sam mu skrenula pažnju sto puta. Svaki dan šta god da se kupi ili ode negde odmah pravi proračun u glavi šta je moglo i kako je moglo jeftinije i za manje pare, aman čoveče, dokle više.
Ali laži i nepoštovanje ne mogu da tolerišem.
Ako neko iz njene okoline živi život bez mere, bez odgovornosti i poštovanja, to je njihov izbor ali moja žena neće ići tim putem.
Ne očekujem savršenstvo, već dostojanstvo.
Može da izlazi, da ima prijateljice, da se provede ali u granicama pristojnosti i poštovanja prema sebi i porodici.
Ne želim da moja deca jednog dana gledaju majku koja je izgubila kompas.
U trenutku kada sam video da je uticaj okoline počeo da je menja, prekinuo sam odnos.
Video sam da ide putem koji ne vodi ka miru ni sreći.
Pokušavao sam da je vratim, da je zaštitim od toga ali na kraju sam ostao sam protiv svih.
I onda, kad sam mislio da će razumeti moju borbu, i ona mi je okrenula leđa.
Rekla mi je: „Ja ti to nisam tražila.“
I bila je u pravu.
Ali to me je zabolelo više nego da mi je neko fizički zadao bol.
Tada sam sebi rekao: „Dosta. Moraš stati. Inače ćeš uništiti sebe.“
Psihički i fizički.
Sada, s vremenom, sve se sleglo.
Sazreli smo.
Naučili smo lekciju.
Je l' ima još žena kojima stil ne sazreva, nego postaje sve luđi i luđi? U pubertetu mi nisu davali da eksperimentišem, a sa 18-20 me prošlo i htela sam da budem ozbiljna, prirodna, odrasla, malo konzervativna. Oko 30 sam ofarbala kosu prvi put u životu, a do 34. sam kupila prvi put kožne pantalone i štikle od 12cm. Sad bih se farbala u crveno. Muž kaže da ću jednog dana biti jedna od onih drečavih baba sa kilom šminke ako ovako nastavim. Oboje se smejemo na to, ali meni je ovo baš prirodna trajektorija, nikada se nisam bolje osećala.
Kako malo treba čovjeku da bude sretan- par piva s društvom jednom sedmično, normalan posao i supruga i malena djevojčica... Nadam se samo da ovako nastavi. Pozdrav za sve kojima ne treba previše da budu sretni u životu.
U školi su me zadirkivali jer nosim jednu majicu dva dana. Na fizičko sam nosila patike koje su mi bile male sve dok mi palčevi nisu prokrvarili jer nisam imala srca reći roditeljima da mi trebaju nove. Bilo nas je troje male djece i dešavalo se da nemamo ni pola marke u kući. Sve je to sad prošlost ali i sjećanja znaju mnogo da zabole.
Često čujem od starijih ljudi kako se žale da imaju nezahvalnu decu, kako su otišla, ostavila ih i ne brinu o njima. A niko od njih da kaže da šta su oni činili svojoj deci da je dovelo do toga. Mene su moji toliko razočarali i povredili da ne mogu više da se trudim da budem dete za primer :(