Svekrva mi je rekla da sam ogromna, a ja u 6. mesecu trudnoće i dalje nosim odeću koju sam imala pre nego što sam ostala trudna. Iskreno je žalim jer zbog svojih kompleksa ne može da se raduje unuku, nego meni zaviruje u tanjir.
Dopisujem se s tipom nekih petnaestak minuta i vidim da to već ide u određenom neprijatnom smeru. Paćenički i veoma nepotrebno erotizovano, što nisam nikada ni tražila. Razmišljam o blokadi, a u tom momentu me dotični pita: „Je l' ti smeta što sam oženjen?“. Odgovorila sam mu da najviše smeta mučenici koja se za njega udala i blokirala. Novi dan, novi bednik.
Dok sam bila mala i živela sa roditeljima, tata je uvek bio dobar sa rodbinom. Poštovao ih, zvao, kuvao, spremao, postavljao. I sa njim i mama. Svi su se rado odazivali i uvek bili ugošćeni. Tata je bio broj jedan u familiji. Sto puta sam ostala bez užine za školu, jer se nije imalo para, zato što se prethodno neko morao ispoštovati. Danas kada sam odrasla, niko ali niko od te rodbine, nije mogao da mi pomogne (zajam je u pitanju), kada sam se obratila (iako mogu i te kako). Ajde nema veze meni, ali niko nikad mojim roditeljima se nije našao u kriznim situacijama. To je nešto što ja jednostavno ne mogu da razumem. Krivim roditelje isključivo, jer ne mogu da verujem da možeš toliko da se smeješ i zabavljaš sa ljudima koji kasnije nisu u stanju da budu tu kad je najgore. Kad se jede i pije sve je super.
Ne shvatam ljude koji jedu peciva iz pekare. To je hrana za siromahe.
Upoznala sam 8 godina starijeg dečka iz Bg, viđali smo se, pisao mi je non stop, uvek bio dostupan. Sve to je trajalo oko mesec i nešto. Bio je toliko divan da čak nisam imala potrebu ni instagram da mu tražim. Odjednom je prestao da mi piše, nestao. Posle tri meseca ga se setim i jedva nađem na instagramu, vidim oženjen i dvoje dece. Na slikama sa ženom pršti od ljubavi u opisu. Da li da joj kažem istinu? Obe smo prevarene (pritom on je debeo i fizički 0, ali jako šarmantan). Obe smo mis za njega.
Uopšte ne žalim one osobe koje izađu povređene iz veze, a onda zavlače narednog partnera. To što je neko VAS povredio, ne znači da treba da kažnjavate nekoga ko nije ništa kriv, samo da bi lečili svoje komplekse i frustracije. Ježim se kad čujem da je neko ušao u novu vezu samo kako bi preboleo, da bi pokušao, da bi ovo, da bi ono. Fuj, to nije nikakav izgovor i presmešno je. Treba skupiti mu*a i preboleti, pa onda krenuti dalje. Takvim osobama treba skinuti kapu, to su legende. Najlakše je sprdati se sa nečijim emocijama. Nikada u životu neću imati razumevanje za takve i spadaju mi u jednu od najgorih vrsta ljudi. Očekujem glupe komentare i izgovore, ali zabole me, laprdajte do sutra. Pozdrav normalnim i razumnim osobama na ovom sajtu, koji realno komentarišu. 💪
Bila sam zakleti protivnik da ikada išta imam sa bivšim momcima mojih drugarica. Dok nisam slučajno videla momka od moje drugarice golog. Nisam prestajala da mislim o njemu. I čini mi se da sam malo manipulisala njom da ga ostavi. I dočekala. On šokiran, a ja nezasita.
Upoznala sam muškarca koji misli da su žene koje imaju malo veće stidne usne, odnosno da je razlog tome njihova promiskuitetnost (da se lepo izrazim za razliku od njega). Kaže postoje one koje su takve fabrički i one koje su se puno… pa im se rastegla. Čovjek ima 30 godina.
Danas je 18 dana od kako nisam zapalila cigaru. Nakon 30tak godina pušenja 10-15 cigara na dan odlučim da ne mogu više voditi borbu sa okolinom i stalno tražiti pogodno vrijeme i mjesto da zapalim. Živim u zemlji gdje je pušenje zabranjeno na javnim mjestima i gdje na pušače gledaju kao na kriminalce. Pišem ovo jer me hvata kriza i bojim se da ću pokleknuti i zapaliti pa kud puklo.. S druge strane 18 dana nije malo.