U 7. sam mesecu trudnoće. Svako misli da ima pravo da me komentariše kako hoće. Jedni pričaju kako ne treba sad da držim dijetu jer jedem za dvoje (daleko bilo da sam na dijeti, jedem normalno i samo mi je stomak porastao), drugi kažu da sam ogromna i da treba da pazim jer će muž prestati da me voli ako se udebljam?! Svi misle da je ok da mi pipaju i trljaju stomak bez pitanja i dozvole. Kad odgovorim otresito i izmaknem se da me ne bi pipali, čude se što sam neprijatna, cokću, prevrću očima... Jesam li ja luda ili sam okružena ludacima?
Ostavila sam dečka jer više ne mogu da trpim njegovu histeriju, napade besa, vikanje da sam uvek ja za sve kriva..ljubomoru... Dosta mi je toga više, to nije veza već mučenje.. 6 godina smo zajedno bili.
Imam super odnos sa suprugom i mnogo se volimo. Kad bolje razmislim, sve veze su mi bile pune čari i sa kvalitetnim osobama. Nikada nijednu bivšu za vezu nisam, niti moju suprugu, nisam upoznao u baru/klubu/kafani ili na dejting aplikaciji. Sve devojke koje sam upoznao na pomenutim mestima su bile olupine kojima ne samo da ne možeš verovati, već se ne možeš osloniti na njih. To je samo me, I and myself mod u mozgu, u večnoj potrazi za dramom i zabavom.
Volim svog momka najviše na svetu, jako je dobar, lep, zgodan ali mi u dubini duše pomalo smeta što je nizak(173) iako smo 5 godina zajedno. Površno znam al ne znam kako da se izborim sa tim.
Uvek me nervira kako je moja majka slabić sa svima osim sa mnom. Nije joj teško na mene da viče niti da mi kaže nešto loše, a drugima sve popušta i sve prećuti. Jednom je rekla "ja ne želim da vičem na životinje" na šta sam joj odgovorila "ako na mene možeš da vičeš, možeš i na njih" i odmah je zaćutala. Ne kontam zašto je prema svima i ljudima i životinjama popustljiva, samo mene koja sam joj najbliža voli da ugnjetava.
U vezi sam godinu dana sa dečkom koji je stariji od mene 15 godina i razveden je, ima dva deteta. U vezi smo na daljinu. Nisam klinka, ozbiljna sam i želim bebu jako. Vezala sam se, volim ga i stvara mi se porodica jer je vreme. Ali ne znam da li je spreman da ima još dece, jer je svojoj baš posvećen i ponekad kaže kako nema strpljenja koliko je imao. Inače dajem sebe u ovom odnosu mnogo u svakom smislu i spremna sam na sve.
Raskinuo sam sa devojkom posle 9 meseci veze. Kroz “šalu” sam joj predložio da se nađemo na mestu gde smo se smuvali kad bude “tačno godinu dana” veze. Rekla je da sam lud u pozitivnom smislu, ali zna da sam romantičan tako da verujem i da zna da se nisam šalio. Baš me zanima da li će se pojaviti pošto se taj datum opasno bliži..
Užasni su mi ljudi koji navodno pate za bivšima ili nesuđenima, a stalno imaju nove osobe kraj sebe. Da, objasni mi koliko patiš za nekom tamo bivšom dok si u krevetu sa drugom ili drugom.
Kao žensko kažem da su žene postale vrlo čudne. Sve živo im smeta i kinje muškarce. Dosadne su, naporne, prave lažne frke, manipulišu što ovako što sa onom stvari itd. Priča mi neka poznanica kao da kad njen dečko prdne da se oboje smeju, a kad ona prdne da se on smeje, a ona se naljuti i raskine. Ej, zamislite vi tu bolest? Bože me sačuvaj i sakloni. Imaju i muškarci neke loše poteze, ali vala, kad se sve sabere i oduzme žene su gore. Ne na osnovu ove situacije, nego uopšteno. Čast izuzecima.
Mislim da je najgora stvar na svetu koja može da ti se dogodi disfunkcionalna porodica. Samo Bog zna koja je snaga potrebna detetu da posle svakodnevnih svađa ode nasmejan u školu. Da živi pored majke koja nema nijednu lepu reč ni dobromanameran savet, koja te psihički i fizički uništava godinama. Oca skoro da i ne poznajem, nije želeo da provodi vreme sa nama. Sa 30 godina sam postala asocijalna, nesigurna, bez nade u ljubav i neki lepši život. Ne pravite decu ako se ne volite i ako ne planirate da im pružite bezuslovnu ljubav! Sve ostalo je promašaj!