Kolega s posla me je mesecima psihički mobingovao, pričao svakakve laži o meni, smeštao mi razne kazne, u periodu kada sam bila s*ebana zbog spontanog na sve načine je pokušavao da me ponizi. Svi šefovi su to znali, ali niko nije reagovao, jer je velika šlihtara. Tada nisam mogla da dam otkaz zbog kredita, pa sam stisla zube i trpela, trudila se da ne pokažem koliko me je to uništavalo. Onda je prestao ali mu to nikad nisam oprostila. Pre par dana desila se saobraćajna nesreća. U toku vožnje preticao me je u brzoj traci i usled klizavog puta i velike brzine proklizao je i udario u auto koji je išao u susret. Srećom, uspela sam da izbegnem sudar jer sam vozila sporije i na vreme sam mogla da reagujem. Teško je povređen. Nikakvu emociju nisam imala. Hitnu sam pozvala zbog drugog auta, njega nisam ni spomenula u kakvom je stanju. Nisam čak ni prišla da vidim kako je. U stvari, sasvim mi je nebitno da li će preživeti ili ne.
Živo me zanima koji je koeficijent inteligencije ovih što govore kako muška prevara nije ista kao ženska? Kako nije, majku mu. Prevara je prevara. To što vi izmišljate kako muškarci varaju samo kako bi umočili, a žene srcem.. e, zamisli. Bože, kakva pro*eravanja. Mogu i jedni i drugi varati srcem, a takođe i kako bi primili ili umočili. Tu nema pravila. Kad ste vi radili statistiku pa znate da je to tako kako predstavljate?! Svako ko vara partnera- ne voli ga. Možete vi da opravdavate prevare koliko hoćete, ali džabe vam je. Neiskreni ste i gotovo, nemate mu*a da ostavite osobu koja vam ne odgovara, pa se onda izvlačite na ove jeftine fore.
Imam stomatološku ordinaciju i skroz slučajno sretnem druga iz srednje, posle skoro 10god. Toliko me je zabolelo kad sam videla da izgleda dulpo starije od nas, jer radi teške fizičke poslove, nije imao šansu da nastavi studije i radi šta stigne. Ispričamo se, vidim da je ostao bez zuba, zamolim ga da dođe da mu sve odradim besplatno, jer je divan čovek i zaslužuje bar zube da ima, on me posramljeno pogleda i kaže MOLIM TE URADI MOJOJ ŽENI, IPAK JE ŽENSKO MNOGO ME SRAMOTA ŠTO ONA NEMA ZUBE J…Š MENE. Htela sam da svisnem, koliko divan stvor, koliko je voli i poštuje, svaka žena zaslužuje ovakvu ljubav. Naravno, oboma sam uradila, ali taj trenutak te rečenice i iskrene ljubavi, zanemaruje sebe, ona je bitna. Volim te, školska, i da bog da, pronašli sreću svoju za malo lakši život od puste fizikalije!
Svaka žena potajno želi pomalo divljeg, nedostupnog alfa baju, ali da je dobar samo prema njoj i da ga se drugi ljudi plaše. Nemojte da vas lažu da nije tako. Surova evolutivna realnost.
Nedostaješ mi tatice moj, teško je mnogo, ali biću dobro. Volim te najviše na svetu. 🫂
2025. godinu ispraćam sa otkazom u rukama, ostavljena od strane partnera, mentalno loše, fizički se osećam kao da me je tenk zgazio. Srećni praznici.
Mišljenja sam da uopšte nije normalno biti u dobrim odnosima sa bivšim partnerom. Tu ne ubrajam osobe koje imaju zajedničko dete. Da odmah naglasim, ne kažem da treba biti bezobrazan prema nekome sa kim si raskinuo/la na neki, da kažemo, normalan način, ali treba biti na distanci. Kako može biti normalno to da npr neko ima dečka, a druži se sa bivšim jer su kao ostali u dobrim odnosima. Ma dajte.
Živim u inostranstvu već 7 godina, i mama me nikad nije nazvala, ono kao da se iznenadim da me čuje ili tako nešto, komunikacija je porukama, neki stiker i to je to, takođe retko, jer ne znam šta bih sa njom pričao i o čemu, nikad nismo bili bliski i nikad je nisam osećao kao nekog svog, uvek je bila prema meni hladna, čak imam utisak da joj je i bolje kad nisam tu, a prošao sam pakao zbog njenog i tatinog odnosa koji je bio užas od samo starta mog poštojanja, nikad uteha, nikad briga za mene... Kako je to tužno čoveče, željan sam svojih roditelja ali oni mene nisu...
Radim u boravku, nemam decu! Pitam se da li želim da ih imam uopšte. Ta deca provode u školi po deset sati, koja je poenta rađanja dece? Meni je to strašno!