Razmišljam da kažem devojci da je stan u najmu i delimo kiriju (ustvari je moj ali ona to ne zna).
Odlučila sam da ove godine svaki mesec negde otputujem. Ne mora da bude neko vau mesto, ali da odem jer me jedino to ispunjava.
Jedne noći sam ostavila otvorena vrata stana i sedela u mraku samo da vidim ko će ući.
Došla je nova kolegica, trebala sam joj objasniti dio vezan za program. Sve sam joj fino objasnila i dala da vježba. Nakon nekoliko minuta me pitala može li jednu opciju povezati s drugom, gdje sam joj objasnila kako da uporedi i vidi da li funkcioniše, jer ja trenutno nemam vremena da provjerim. Na sve to, gospođa se našla uvrijeđena što sam rekla da nemam vremena da provjerim tu mogućnost i odbrusila odvratno riječima: "Pa nisam ti ni tražila". Više nisam htjela ništa da joj objašnjavam detaljno, pustila sam joj da se snađe i pita nekog drugog. Kasnije sam saznala da je u firmu došla stranački, a ja sam nakon dva mjeseca dobila otkaz, jer planiraju da me ona zamijeni. Koliko čujem, ne ide joj baš najbolje, ali je meni drago da nemam više veze s tom firmom i da sam krenula dalje.
Muž i ja smo imali zajednički dogovor da ugostimo moju kumu i njegovog kuma, 3 nedelje, kod nas u inostranstvu. Oboje su single. Kuma nije nikad u životu bila na moru. Iako se znamo ceo život ja sam nju upoznala zaista tek sada kad smo bile pod istim krovom. Te more joj prljavo (obične školjke, kamenčići u papuči, hladno) sve je užas i bljak. Zamisli imamo muve, insekte… Kao da sam je puškom naterala da dođe, tako je bila negativna. I na sve se popljuvala od hrane, namirnica. Ne znam šta joj se desilo u glavi bila je normalna pre. Njegov kum je bio eksta gost i čak nas je jedno veče iznenadio palačinkama, uvatio se usisivača i počistio za sobom posle obroka. Nije ostavljao prljavo posuđe i čaše svuda kao ona.
Trebalo bi da se uvede pravilo,kada se trazi radnik-radnica obavezno da piše i iznos plate, a ne ovako pošalji cv, pa zovi pa dođi pa tek onda kažu iznos. Možda meni ne odgovara ta cifra, što bih trošila i svoje i njihovo vreme. Ovako lepo napišu ti vidiš, aha odgovara, ovo ne odgovara i ćao. Svakako svi radimo za tu platu, naravno da je bitan iznos, doduše i kolektiv al to je druga tema.
Dopisujem se kratko sa jednim momkom. Malo stariji od mene, deluje mi ok. Zimus mu se kao i meni okončala veza. Njegova je trajala više godina, moja znatno kraće. Oboje tražimo nešto što je smisleno i ozbiljno. Priča teče u solidnom redu. Kad iz neba pa u rebra napiše: ,,Moram nešto da ti kažem, što ti nisam rekao". Mislim se: ,,Šta je sad? Dobro ne može biti uz tu najavu. Ženu nema, ali možda ima dete... Ma nema, rekao bi mi tako važnu stvar". Stiže naredna poruka: ,,Imam dete od 4 godine". Opa, mićo! Veli on: ,,Trebalo je ranije da ti kažem, ali onda ne bismo ovoliko pričali". Ajde?! Zar je još vremena trebalo da prođe da bih saznala da je roditelj? Nećemo se više čuti. Ne zato što ima dete. Neka je dete živo i zdravo. Bitno da je tip dobar otac. Međutim, laži ne trpim. Od koga god, kad god. A ukoliko priču koja nije čestito ni počela zasnivaš na lažima, čemu se mogu nadati kasnije. Adio. Generalno nisam ljubitelj net poznanstava. Evo i zašto.
U mojoj obitelji se dosta stvari radilo radi reda. Npr, idemo kod strica, "budi fina, igraj se sa djecom, pazi jako šta pričaš, znaš kakvi su" 100 uputa. A nisam željela jer sam uvijek osjećala kako sestre i mene bas i ne vole. I stvarno je tako bilo, danas s njima svi ne pričamo. Stric je egoistični kreten a i strina je zla, kao dijete to osjetiš. Sada sam udana, imamo malu djecu. Muž i ja smo rekli prekinuti to "moranje" naših obitelji. On nikad nije imao blizak odnos sa bratom a danas nemaju kontakt. Svi imamo obitelji ali muž ne želi ići tamo a ni djecu mješati u to, tako da ne znamo njihovu djecu a ni oni našu. Ne želimo djecu učiti odnosima radi reda. Muževi roditelji smatraju da to nije normalno i žele druženja. Sva sreća pa živimo daleko ali opet svaki puta kada dođemo uvijek pitaju da idemo tamo. Mislim uvijek u sebi tako kako ste odgojili djecu da se vole tako vam je, 40g poslije bi popravljali stvari pa ne ide to tako. I sad smo im mi "ludi", evo ne shvaćam.
Najteži trenutak u životu mi je bio kada sam osvestila da je većina ljudi na ovom svetu veoma ograničenih intelektualnih sposobnosti. Dobro ova planeta i postoji ko je naseljava.