Kad vidim muškarca sa burmom, odmah znam da mu je žena karakondžula.
Voleo sam da bušim gume deci na biciklima pre 15-20 godina.
Ostala sam bez posla nakon porodiljskog odsustva. Osećam se poniženo i diskriminisano.
Drug je slavio rođendan u kafiću. Celo veče je blenuo
u telefon, njegov brat se smorio, ovaj drugi sa devojkom bleji samo sam ustao i rekao idem kući žurim. Atmosfera muk. Moja baba kad je umrla atmosfera je bila bomba za ovo, čoveče rođednan ti je nismo na saučešću?!
Poznajem ženu koja je već pet godina u braku i uzela je muževljevo prezime i sve, ali mi je baš komično kad vidim da je on taguje na storijima a ono još stoji njeno devojačko prezime u korisničkom. Ne znam ali meni lično je to nepoštovanje, nekako mi je glupo da se udam sutra, uzmem njegovo prezime i ostavim svoje... Baš mi neki postupci ljudi nekad nisu jasni.
Imam averziju prema pokojnoj svekrvi koju nisam ni upoznala, kad je moj muž spomene, odmah mi izaziva neku nelagodu. To nije moja želja, iz priče verujem da je bila jako dobra žena, kao čovek, kao radnik i domaćica. Da li je to produkt viševekovnog ubeđenja da se svekrve i snajke ne slažu, ne znam, ali znam da ne bih živela sa svojim mužem niti bila sa njim, da je ona živa.
Pitao sam jednu devojku preko instagrama da li bi mi prodala svoje nošene čarapice, ona je pristala i nakon uplate mi ih poslala. Tako sam ih slatko strpao u usta i žvakao da su bile cele natopljene a ja s jezika skidao dlačice pola sata😂
Fensi kafić u tržnom centru. Tetka žvaće vejp, a mamika je na telefonu dok mali, slatki potomak od neke dve godinice ide kroz kafić i vrišti. Niko ga ne opominje niti konstatuje. Jednostavno nemojte imati decu ako ih nećete čuvati. I da, istu bih stvar rekla da su dete u lokal doveli otac i kum.
Gledam ovaj trend 2016. godina slike, uspomene - 2016. sam imala 20 godina i nisam imala jedan sako da odem na razgovor za posao, o cipelama da ne pričam, sećam se da sam kod kineza kupila neku kitnjastvu belu bluzu jer sam za toliko imala - bilo mi je loše kada sam pogledala slike iz arhive od tada, na svakoj vidim jadnu devojčicu koja pokušava da bude srećna na slici da deluje kao drugi oko nje uprkos brojnim haotičnim okolnostima - dan nije prolazio u kući bez svađe, dani i noći u nervnim slomovima i suzama, glad, jad i beda- nisam imala za frizera, zubara ništa... Ako čita ovo neko ko trenutno živi kao ja tada, biće bolje🥲
Lepo je ovo oko nove godine - jelkice, pahuljice, ukrasi.., ali ništa ne može da zameni miris proleća i pupoljke cveća i drveća.. Takav sam tip osobe oduvek! 😎