Stvarno volim i poštujem svoju drugaricu, njenu ličnost i individualnost, njene kvalitete kao osobe i znamo se dugo. Ali ipak bih je pamprčio 24/7.
Moja drugarica je u vezi sa jako ružnim dečkom. Ona je lepa kao Bratz lutka, on ružan kao mufljuz.
Kad na fb vidim profil starijih žena gdje dijele slike sa citatima tipa " budi čovjek, pruži ruku, Bog sve vidi", itd., odmah znam da su to zla od žena. Znam par takvih primjera iz okoline, prosto da se čovjek krsti.
Drage djevojke, ne pristajte na zajednicu makar pod mostom spavale!
Došao sam u jednu firmu da radim kao vozač autobusa u kojoj nikad direktora nisam video, šef se pojavi subotom da okači raspored rada za iduću sedmicu i to je to. Radnici su nekad umeli sat dva vrmena pred smenu da jave da danas neće doći na posao jer su bolesni ustvari im nije ništa, pa sam dosta puta radio prekovremeno. Plate su kasnile po 3-4 meseca, kralo se gorivo, neke karte se nisu naplaćivale da bi vozači i kondukteri imali za kafu i topli obrok. Putnik mu da 300 din i vozi ga do meseca kako treba. 2021 sam od strane opštine postavljen kao novi direktor da bi firma opstala morao sam promeniti 80% zaposlenih koji su hteli da rade. Uvidom u papire imali smo 20 čistačica od kojih sam morao da lišim radnog mesta njih 10 jer su nam samo bili teret za plate a neke nisu dolazile na posao mesecima ali se zato plata primala redovno. Od velikog gubitaša do profita od 3,4 miliona dinara na kraju godine. Uložilo se u novu flotu autobusa, proširili smo neke inostrane linije. Idemo ka boljem.
Poslovno sam dolazio često u Sokobanju spletom okolnosti upoznam jednu konobaricu iz nekog kafića tu, kad god dođem svratim prvo do nje uz kaficu se ispričamo. Uvideo sam po razgovoru da bi ona htela nešto više između nas. Poslednji put kada sam došao kod nje kupio sam prsten i pitao da se uda za mene. Pristala je, nema tu premišljanja oćeš ili nećeš. Srce je reklo da to moram učiniti. Ona je stvarno dobra devojka, vredna, pametna, obrazovana, elokventna poštuje bližnje svoje. Jedino što se mora preseliti kod mene 400 km dalje. To joj je teško palo spočetka ali svakih mesec dana odemo na 3-4 dana dole u Sokobanju.
Samo želim da ostavim negdje trag da sam zahvalna na svemu u ovom životu! Na mužu i zdravoj djeci. Nemamo nikakav "luksuz" ali sam jako sretna s ovim što imamo. Ljubav postoji, i zaista može puno toga. Bože, hvala Ti.
Imam neobičan problem i verujem da ću dobiti sada mnogo osuda. Muž mi je jedinac, kada smo se uzimali svi su mi pričali da neće hteti ništa oko dece i kuće, desilo se potpuno suprotno.. Po rođenju prvo ćerke a 4 godine kasnije sina on je toliko posvećen njima da mislim da to nije normalno. Ne radi to namerno, ali ima neku ludačku energiju usmerenu ka njima.. Ukoliko su bolesni on ne spava, više puta noću ide da vidi da li imaju temp, ja ne znam ni jednog doktora, uvek ih od vodi... Domaći, treninzi, zna sve prijatelje. Ćerka ima sada 14 pa počinje da se osamostaljuje ali sa sinom je ludilo.. igraju neke svoje igre, čita mu priče, smeju se glupostima. Ukoliko ide na put negde moraju da se čuju pred spavanje. Malo se osećam izopšteno. Muž ako ode u prodavnicu sin odmah pita gde je, mene ne vidi 7 dana i kaže mi samo ćao :). Ukoliko muž nije tu par dana oseća se neka nesigurnost u kući, 100 puta pitaju kada se vraća. Pokušam da se nametnem ali nemam taj njihov humor, nisam zabavna.