Imamo u društvu druga i drugaricu koji su prvi dobili dete, relativno mlađi (24-25 godina). Sada bukvalno svih smatraju kada ćemo mi, što čekamo. Svako druženje s njima svede se na to, pa nude nama da vežbamo menjanje pelena s njima kada dete obavi nuždu. Pa se onda pitate što izgubite društvo.
Sa ženom je došlo do zahlađenja (ne brinite, ne rinta po kući i nismo sirotinja). Primetio sam to zahlađenje i promenu odnosa prema meni. Čak je počela da me ograničava u životu i da se ljuti na moje naredne karijerne poteze (pomislio sam da nije ona partnerska ljubomora). Dugo sam vario njenu hladnoću. Kada sam je pitao, kazala je da me voli i da neće da se razvede, ali je nastavila sa hladnoćom i skakanjen po živcima. Međutim, sada se pojavila jedna slatka, mala, vesela plavooka bucka koju sam počeo da primećujem zbog ženinog ponašanja. Ta devojka je super i daje mi signale. Nisam zaljubljen u nju, ali mi je dala ventil da sada ja presečem ono za šta moja žena nema muda i da vidim kako je to kad te neko uvažava, a ta mala me uvažava i skroz je opuštena i neopterećena osoba.
Ako su ti potrebne emocije za seks, danas si osuđen na večnu nevinost.
Digao sam ruke od sopstvenog deteta.
Nakon što je majka otišla, spletom okolnosti je ostalo kod mene.
Godine borbe, truda, zalaganja, priče, razgovora i svih mogućih načina da je usmerim na pravi put, nisam uspeo.
Taj stepen manipulacija, laži, bezobrazluka, nezainteresovanosti za bilo šta je neopisiv. Na ivici je da je izbace iz škole jer ne ide i ne uči apsolutno ništa. Za nju ne postoji autoritet ni ja ni majka, škola, jednostavno niko.
Imala je sve, skromno ali je imala. Od pažnje, ljubavi do skoro svega što je poželela a mogli smo da priuštimo. Očekujem da će u bližoj budućnosti doći u sukob sa zakonom ali joj neću pomoći. Ima 16 godina i čim napuni 18, izbaći ću je iz kuće pa makar uz pomoć policije.
Kada bih nekom ispričao moju priču, mislio bi da lažem. Možda napišem knjigu.
Ne prihvata nikakvu pomoć i misli da je najpametnija. Samleven sam, više nemam ni živaca ni snage ni volje da se borim jer bih završio u grobu.
Izgubio sam bitku.
Radim u parfumerij i svaki put kada dođe neki muž ili dečko ja ga nagovorim da kupi najskuplji. Ja od toga nemam ništa i ne radim na proviziju, ali žensko sam pa eto🤣
Da li je loše što pravim rezervnu kopiju devojke sa strane, u slučaju da raskinem sa sadašnjom koju mnogo volim?
Ležim, gledam televizor, zahvalna što sam živa i zdrava, što imam roditelje, što sam imala kome da se vratim nakon razvoda.
Jednom sam bila na sezoni na moru u Hrvatskoj, to je za mene bio pakao. Robovlasnički odnos. Nikad više neću ići na sezonu pa makar jela sam kruh.
Nažalost, suočavam se s razvodom. Imamo bebu od 7 meseci, ali to nije bilo dovoljno da nas drži zajedno. Njegovi su nas izbacili iz kuće, a on je otišao kod njih – ostavio mene i naše dete same, bez sigurnosti, bez oslonca.
Kao da to nije dovoljno, nedavno smo izgubili bebu u trećem mesecu trudnoće. Srce mi je slomljeno na više načina.
Zbunjena sam, povređena, ali i svesna da moram da budem jaka. Ne zbog sebe, već zbog mog deteta koje zaslužuje mir i ljubav.
Ne tražim sažaljenje, već samo razumevanje. I možda malo snage, ako je neko ima da podeli.
Svi me osuđuju što se selim nazad iz Amerike za Srbiju posle 11 godina. Moj biznis ima klijente iz celog sveta i nije bitno gde živim. U Srbiji su svakako manji troškovi. Dobri ljudi ovde i tamo, ološi ovde i tamo, sve je to isto. Sistem ovde i tamo ima pozitivne i negativne karakteristike. Amerika je bolja za učenje, iskustva i sazrevanje, a Srbija za stabilnost, primenu naučenog i porodični život. U obe zemlje imam prijatelje i rodbinu i žao mi je odvojenosti od bilo koga, ali ni to nije razlog da se vežem - uvek će mi neko nedostajati. Mnogo putujem i dolaziću opet u Ameriku, pre svega zbog posla, ali ljudi moraju da shvate: everyone has their reasons, especially when they have options. 🇷🇸❤️🇺🇸