Ja sam uvek voleo kafanu i skup život, da častim društvo, kod kuće sam kupovao najskuplju hranu i garderobu, išao na najskuplja mesta na letovanje i mislio da sam gospodin. Plaćao deci i ženi sve najskuplje. Moj mlađi brat je razmišljao drugačije. Da se kupi za kuću sve što treba. Da se nova kuća napravi. Da žena i deca imaju sve što treba, ali su decu vaspitali da budu skromni. Da ispoštuje maksimalno roditelje. Da ide na letovanje, ali da ne plaća skupe apartmane. Da se gosti u kući dočekaju kako treba. Nije ga zanimalo bahaćenje, skupi automobili i preskupi restorani. Vozi auto, koji je malo iznad prosečnog auta, može skuplji da priušti, ali neće. Kupio stan na moru, staru kuću sredio, dve nove napravio. Izdao svaku nekretninu koja mu je bila slobodna u tom trenutku, a ima nekoliko. Sve pošteno zaradio. Moj ponos. Ja samo ženin stan i deo u staroj kući koji nije sređen. Kupio plac, ali kuću nisam završio. Uvek sam mislio da sam pametniji od njega, ali sada sa skoro pedeset godina, sam shvatio da nisam.
Treniram godinama, izgledam sasvim normalno. Momak (40) sa kojim sam se dopisivala neko vreme inače se ne poznajemo, mi je rekao...aaa ideš na trening, koje vežbe radiš? Rekoh...danas donji deo tela, noge. Kaže...uff hoćeš da budeš Švarceneger, forsiraj malo više guzu...
Evo nisam pametna 🙄
Udala sam se pre tri meseca. Ja sam iz Srbije, a muž živi u Austriji, sam sa mamom. Previše je mamin sin. Živimo sa njegovom mamom — tata mu je poginuo. Razumem da ima samo nju, ali previše je opsednut mamom. Kad je na poslu, celo vreme se dopisuju. Nekad me ni ne zagrli pre posla ako je ona tu, kao da ga je sramota. Da li je to normalno?
Ne razumem kako neko učini mnogo loše stvari a njemu se ne vrati, a meni hoće čak i kad samo loše pomislim.
Doživim fras od srpske alternativne istorije. Vaspitavan sam u patriotrskom duhu, volim srpski narod, ali brateeee... Daj malo realnosti. Smeta mi nenaučni princip koji može biti samo kontraproduktivan. Čitam knjigu jednog autora koji je dao vrlo primamljujući naslov, kad ono radi se o teškoj alternativi i pseudoistoriji. Lik "dokazuje" kontinuitet Srba od Lepenskog Vira i pravi takve nelogične i nečinjenične nebuloze da je to grozno. Nešto u fazonu, karikiram, bilo srpsko pleme koje se bavilo muzikom i zvali su se Svirci. Vatikanski zlikovci su izbacili Sv i ostalo Irci. Žali Bože bačenih para.
Nikad nisam prdnula pred mužem. Nekako bi me bilo sram da se to desi. Ne bi ga u oči smjela pogledati više.
Mole se preterano nervozni i anksiozni ljudi da ne ulaze ni u kakve veze, brakove, da ne bi upropastili sve ljude oko sebe, a ponajviše decu. Idite kod psihijatra, lečite se.
Ljudi bukvalno ništa nije kao što izgleda. Pazite kome zavidite.
Sve više ljudi sa razmišljanjem da još od pelena ostavi detetu "nešto". Nemoj slučajno da nauče dete da samo stekne nešto, da dobar čovek, da poštuje druge...
Lezi lebu da te jedem.
Nedostaje mi suprug, daleko je, radi da bi imali bolju budućnost 🥺 Ja i moja deca jedva čekamo sledeću godinu, datum neki januar, živimo za taj dan 🫶