Najjači su mi ovi 40+ muškarci koji ganjaju mlađe jer žene njihovih godina ne padaju na manipulacije i ne mogu im prodavati priču kako oni „imaju godina“.
Stvarno je sramota šta se gostima podvaljuje po restoranima. I ja sam kuvar i redovno sam išao da probam jela kod konkurencije. Plećka se servira umesto ramsteka, vrat umesto bifteka. Samo što otpatke ne serviraju. Sosevi iz kesice, falš sirevi, soja i brašno u ćevapima... I sve to po bezobrazno jakim cenama. Recepte kasapi ko kako stigne. Jednom sam popizdeo i iskritikovao jelo konobaru. Kuvar je izašao da se bije, ali je bilo policije u restoranu pa je odustao. Stvarno sramota. Ja radim u običnoj kafani. Ne spremam nikakve specijalitete, ali se bar radi pošteno. Što naručiš, to dobiješ. Ovo je stvarno sramota. Nema boljeg opisa.
Imam 21godinu, moj život do prije godinu se svodio na treninge, izlaske i miran život.. Nikada nisam imao curu, dopisivao sam se, izlazio sa njima, ali uvijek sam ja kontakt završavao jer mi dosadi. Ljudi su me voljeli jer znam to kako su pred drugima o meni, uvijek sam bio nasmijan i imao dobar smisao za humor. U zadnjih godinu-dvije moj otac je počeo više zarađivat (pošteno), kupio mi je auto od 17k eura i moram mu davati 200 eura mjesečno to niko ne zna ja govorim da mi je kupio kao poklon. Izlazim po skupim restoranima jedem skupu hranu i to slikam i objavim. Nosim markiranu odjeću (fake). To je sve maska ustvari imam na raspolaganju 300-400eura mjesečno koje ja zaradim. Ali radim stvari neke samo da drugi vide. Skoro sam imao seks sa prostitutkom i ponovo još jedan. Za parama, seksom, izlascima skupim sam žudio ali sam ostao prazan. Životne šanse neke sam propustio radi inata. Momci, živite život kako vam se sviđa, imat ćete miran san. I djevojku kraj sebe koja vas voli takvi kakvi jeste.
Sjedim u stanu, na drugom kontinentu, dok osjećam udarce bebe u stomaku, sa čovjekom kojeg volim najviše na svijetu, i razmišljam kako prije 4 godine nisam mogla da ostanem sama zbog intezivnih paničnih napada. Kako sam živjela sa čovjekom, ili bolje rečeno nečovjekom, koji je iz mene iscrpio sve dobro, varao me, psihički maltrtirao i usađivao mi u mozak da ne vrijedim. Bože hvala ti, i neka ovo bude podsjetnik svim ženama da izlaz postoji, postoji i bolje sjutra, samo je potrebno da napravite taj najveći prvi korak, a ostalo će sve doći na svoje. Nikad ne odustajte!
Zbog potrage za poslom i željom za promenom preselila sam se u susedni grad i tu živim 3 godine. U rodnom mestu sam uvek bila neprihvaćena, što me bolelo, nit drugarice, nit dečka, samo knjiga, kuća, samoća. Bio je jedan momak u kog sam bila zaljubljena, ali on se uvek povlačio, te kao hoće sa mnom, ali mu društvo ne da. Ja jesam bila lepa, i sada sam, ali ne kao te ribe koje momci vole. Kao da ga je bilo sramota da bude sa mnom ili je hteo da mi se podsmeva. Meni je u novom gradu dobro, imam krug poznanika, ali ni sa kim bliska. Igrom slučaja, ispostavi se da je taj momak, sada već oženjen, prijatelj mom šefu i svaka poslovna žurka ili događaj ne može bez njega. On je jednom pripit meni rekao da mu se sviđam i oduvek sam mu se sviđala, al eto, "sudbina nas rastavila". Trezan se pravi distanciran. Najgore što još nisam ravnodušna, a tera me sada i inat da ga dovedem ili u položaj čoveka koji vara ženu ili da ga navučem na tanak led i odbijem za osvetu, jer i ja imam dostojanstvo.
Udala sam se iz velike ljubavi za nekoga za koga sam mislila da je moja srodna duša…život je trebao biti lijep..
Sad, 7 godina kasnije, mrzim svoj život.. imam troje male djece, fizički i psihički se raspadam zbog količine posla oko njih i svih kućanskih poslova…volim svoju djecu više od ičega u svemiru… a on… mrzim ga iz dna duše… prevario me i iznevjerio…posao, kauč, igrice…dernjava na djecu jer su glasni… uvrede ako zatražim da u bilo čemu sudjeluje… vječno namrgođen i nezadovoljan, uvredljiv, navodno je preumoran… radi lagan posao od kuće… žao mi je jadne djece, shvatit će kad tad da ih ne voli… žao mi je mene, puna sam bijesa i gorčine, a djeci se treba sto puta u danu osmijehnuti…
Radim u firmi već nekoliko godina i trudim se koliko mogu – učim, ostajem duže kad treba, završavam posao kako treba. Ali postoji nešto što me poslednjih meseci baš izjeda i prvi put priznajem to naglas: ne mogu da podnesem tuđi uspeh kada znam da je nezaslužen.
Nije problem kad neko stvarno zna posao i napreduje. Naprotiv, takve ljude poštujem i drago mi je kad ih nagrade. Problem je kad gledam kolege koje su do juče jedva znale osnovne stvari, a danas imaju bolju poziciju, veće benefite i svi im se smeškaju – samo zato što znaju kome treba da se ulizuju. Sastanci, kafice sa šefovima, klimanje glavom na svaku rečenicu… i odjednom eto ih iznad svih.
Najviše me nervira što ti isti ljudi često nemaju pojma o poslu koji rade, pa onda na kraju opet mi koji ćutimo i radimo moramo da krpimo njihove greške. A oni dobiju pohvale, nove prilike i ponašaju se kao da su to zaslužili.
Znam da možda zvučim ogorčeno, ali valjda je to ljudski. Ne zavidim na uspehu koji je pošteno stečen.
Ne želim da budem u vezi radi reda (da ne budem sam). Ne želim da mi partnerka govori kako njoj nije bitno da joj je muškarac lep, kako joj joj je bitno da je situiran. Hoću ljubav, ogromnu i ljubav (bezuslovnu je svakako nemoguće dobiti), hoću poštovanje, podršku, da rastem uz tu osobu, da me ne koči u životu, da izvuče najbolje iz mene. Hoću da se žrtvujemo jedno za drugo, ali svojom voljom ne prisilno, pre svega hoću mir u duši.
Kaže kolega da butici treba da rade vikendom i ja pitam što, pa rade svakako do 20h i on kaže pa jeste, ali neko možda ne može radnim danom da ode, treba i vikendom butici da rade. A on prvi ne bi radio vikendom i ne radi, neće. Odmara gospodin. Da mora raditi, onda bi govorio kako je narod bezobrazan što vikendom kupuje, kao da ne može radnim danima. Mrzim ovakve ljude koji komentarišu samo kako njima ide u korist, bez obzira što će sutra reći suprotno (danas jedno, sutra drugo) dokle god su oni ušuškani.
Žene birajte drugarice naspram vašeg izgleda. Moja žena je toliko nesigurna pored svoje drugarice da stalno ljude pita za potvrdu koja je lepša od njih dve. Naravno ljudi kad ih pita kažu njoj da je ona,da joj dignu samopozdanje jer vide kad ih pita da je nesigurna a zapravo drugarica joj je mnogo lepša i izgleda da ima manje komplekse. Zato žene ako ste debele tražite debele drugarice da se ne osećate nesigurno pored njih.