Ne mogu da opišem osećaj kad me otac sačeka na stanici, pa stižemo u našu ulicu i ugledam kuću. Uvek je tu negde i majka. Shvatila sam koliko je to lepo tek kad sam se preselila. Samo nek još dugo ima ko da me čeka.
Bila sam 5.razred, ujutru polazak u školu, a tata stiže iz treće smene i nosi sendvič, ako nije imao pola kile, kaže nije mogao da ga pojede. Rekoh daj ovamo. Sednem za vreme odmora, pojedem lepo sendvič, svi su me zvali Kavurma-Mesara, ali mene je baš bilo briga. Od svih užina, taj sendvič najviše pamtim, jer je bio po mojoj meri. Sad sam napravila isti i poslala sliku tati, da ne brine, ne menjam se 🤣 moj muž misli da imam gliste koliko jedem 🤣
Tačno ću skočiti sa mosta ako još jednom vidim da je neka "cool i moderna" mama dala detetu neko "unikatno ime" poput: Lana, Rea, Dea, Mia, Prkila, Kia, Lara, Kalatea, Adigeja, Dorotea, Tea, Pantelejmona, Ramonda i sl. Već sam čula za treću Prkilu u ovoj godini. Moj mali rođak ima dva druga u zabavištu koji se zovu Šeboj i Junak. Junak, jbt!
Dugo sam u vezi s momkom kojeg volim. Veza nam je u mnogočemu odlična - pažljiv je, vrijedan i pametan. Ima ciljeve i ne da na sebe. No, postoji jedan problem: njegovi roditelji imaju veliki uticaj na njega. Razumijem da treba saslušati roditelje, ali mislim da na kraju dana on treba donijeti svoje odluke. Njegovi roditelji često imaju staromodno mišljenje, koje nije uvijek ispravno. Kad sam mu rekla da bi im se trebao nekad suprotstaviti, rekao je da ne može. Imam osjećaj da su zatucani. Uz to, svaki slobodan vikend provodi s roditeljima. Iako se viđamo skoro svaki dan, mislim da bismo trebali iskoristiti slobodne dane da provedemo kvalitetno vrijeme zajedno. On misli da je dovoljno što smo svaki dan zajedno. Još jedna stvar koja me brine je njegova štedljivost i stav prema higijeni. Smatra normalnim da se ne tušira dva-tri dana, što mi je neprihvatljivo. Pokušavala sam razgovarati s njim o tim stvarima, ali ne znam kako dalje. Zanima me vaše mišljenje i savjeti - kako da se nosim s ovim.
Više mi nije žao onih koji su u toksičnim vezama jer mi se čini da uživaju u patnji. Koja normalna osoba bi se uvijek vraćala osobi koja laže, vara, ne poštuje i ponižava svojeg partnera? Takvi parovi su oboje za psihijatriju.
Da li je pametno biti sa dečkom 10 godina mlađim, ja imam 33 i stvarno mi se više ne gubi vreme, ali mi se sviđa baš i mislim da bi smo se dobro kapirali jer se hemija već pokrenula..a ne bih nikako da mu dižem ego time što verovatno hoće i sebi da ispuni da smuva neku stariju..a sa druge strane, niko moje godište nikako da mi se svidi, ili nema pravi pristup..a realno, nije da mi ne smeta tolika razlika između nas, malo bih se osećala kao neka mama, on još studira i realno, znamo kakav se život vodi sa 23 😂
S bivšim momkom sam se smuvala tako što smo bili prijatelji mjesecima, i zovnula sam ga na kafu i rekla mu da sam počela da gajim osjećaje prema njemu. Ako on ne gaji da mi kaže da ih ugasim dok mogu, ili ako gaji da nastavimo tako. Rekao je da nastavimo. Bili smo u prelijepoj vezi.
Celog života sam se klonio ženskih osoba niskog morala jednostavno nisam hteo da mi prvi kontakt bude sa takvom devojkom zbog čega sam i bio single veći period života, dok su svi imali odnose, menjali partnere živeli živote ja sam završavao školu, radio i mučio se. I što je najgore na kraju završim sa devojkom koja nije nevina i bog zna koliko ih je imala ili ih ima, ima najboljeg druga (jasno vam je sve) i konstantno ima nekog. Toliko sam se razočarao da je to neopisivo. Nemojte biti kao ja idiot živite život. Ja sam se zaje*ao nemojte i vi. :)
Kaže mi da ima dečka i naljuti se što neću da budem sa njom... Pa nisam ja ničija opcija.
Pojedini mi se dive što sam samostalna i hrabra, kažu izgledam kao da mi ne treba niko. Jesam se puno borila da finansijski i psihički stanem na noge, ali i dalje mi fali zagrljaj posle teškog dana. Niko ne zna da ponekad i dalje plačem posle proslava, jer mene nema ko da sačeka. Teško je, ali naučila sam da živim s tim i uzdam se u sebe.