Užasno sam aljkava. Trudim se, ali ja prosto ne vidim nered onako kako ga drugi vide. Majka mi je još gora, nažalost tako sam odrasla, nije imao ko da me nauči da održavam red u kući. Sad imam ćerku i volela bih da je naučim da bude pedantna. Volela bih da postoji neki kurs domaćinstva, gde bih mogla da naučim kako da redovno održavam kuću.
Mrzim (da, rekla sam šta sam rekla) komšije iznad koji neće da poprave vodu koja curi već dve godine, svoje roditelje beskičmenjake koji neće da ih tuže i upravnika zgrade koji ništa ne radi po pitanju toga. Svih mi ih je muka, ljudi život u zgradi je pakao.
Jako me pogađa što je bivši posle raskida našao novu devojku. Putuju zajedno, deluju srećno, dok se sa mnom samo svađao. Najteže mi pada to što je tako lako prešao preko naše ljubavi, a izgledalo je kao da smo suđeni jedno drugom. Toliko toga smo hteli zajedno, a mislim da će sada sve to da ostvari sa njom. Iskreno, ne želim mu sve najbolje, ne želim da bude srećan, želim da pati kao ja.
Želim da radim i budem nezavisna što i jesam.
Isto tako želim da imam partnera koji će da me voli, pazi i mazi i koji će da mi bude oslonac i podrška, kao i ja njemu.
Zašto je to danas teško da se shvati nego isključuje jedno drugo?
Bavim se pravljenjem pozvinica za vjenčanje, moj dečko ne zna da je i to dio mog posla. Upravo sam mu poslala pozivnicu za vjenčanje. Ženi curu sa kojom ima jednu sliku na instagramu i rekao mi je da mu je ona dobra prijateljica koja bude u Njemačkoj. U vezi smo mjesec dana.
Možda sam jednu pozivnicu i za sebe trebala da ostavim?
Osećam se loše jer sam prijavila svog momka policiji kad mi je pretio preko telefona da će da me nađe i prebije.
Kad pomislite da ste jadni samo se setite da moj bivši dečko i bivša drugarica će dobiti dete i venčavaju se za nedelju dana, a ja ne samo što sam pozvana nego sam pozvana i da im budem kuma(naravno odbila sam). Bili smo zajedno 2 godine varao me je sa njom, a ona se odjednom udaljila od mene, posle sam skontala da je to počelo baš kad su krenuli zajedno da budu. Ovo samo meni može da se desi.
Sestra od tetke još od prve trudnoće ima problema s visokim pritiskom, na porođaju su je jedva spasili jer se iskomplikovao carski. Brzo nakon porođaja ostala je trudna ponovo, jedva i tu trudnoću iznela kako treba zbog pritiska. Preporučeno joj je da prestane da doji da bi pila terapiju za to ali ona ne želi, želi po svaku cenu da doji. Kada sam joj iz najbolje namere rekla da nije manje majka ako ne doji i da je svojoj deci potrebna živa i zdrava izvređala me je i nazvala nemajkom jer ja svoje dete nisam dojila pa isto želim i njoj. Tačno, nisam dojila, ali se nisam osećala manje majkom niti je dete otuđeno od mene zbog toga. Žao mi je nje jer se ni ovako uopšte ne čuva, a priča kako bi htela još dece. Ne razumem to forsiranje dojenja, a ni pritisak nije sredila nakon prve trudnoće.
Nije mi problem da devojka ima veću platu od mene. Nije mi problem da devojka plati piće, ručak/večeru. Jedna me je pozvala na piće i rekla da ona plaća ali da će meni dati novac da izgleda kao da ja plaćam, odbio sam da izađem jer je meni nebitno šta će konobar ili neko u kafiću da pomisli što devojka plaća.
Nikada neću zaboraviti da je neki čovjek pred penzijom prešutio na praksi reći neki detalj oko nekog crteža jednom od najboljih studenata moje generacije. Taj student nakon par godina je otvorio svoju kompaniju i zgrće ogromne pare. A kada god sam ga pitao za nešto, taj momak nikada nije prešutio. Istina jeste da oni koji stvarno znaju i koji su sigurni u sebe, ne kriju znanje. Samo oni nesigurni i zli, to ne žele pokazati.