Napravio sam lažni profil babe i lajkovao sve statuse rodbine. Baba je umrla 2019.
Otkačila sam sve i majka mi kaže da sam luda. Jesam, šta da se radi. Izludila me razočarenja doživljena od tih istih ljudi.
Razgovaram s peškirima kad se brišem. Danas me jedan ignorisao. Osjećam da nešto kriju.
Noćas sam sanjala preminule roditelje nakon dugo vremena. Jako mi nedostaju.
Ne želim da pravim svadbu, sve dok moj muž ne skine protezu za zube.
Kad me neko pita za savjet, dajem najgori mogući. Ako posluša – nije moj problem.
Želim da moje dete ima dva imena. Nešto poput Marica Vladarica ili Tuga Kuga. Čekam još vaših predloga.
Na prvi dejt uvek idem u običnom izdanju i sa malo ili nimalo šminke. Želim da budem sigurna da ću se nekome dopasti takva kakva sam.
Mnogo mi smeta kad osoba ne zna da izgovori slovo r. To mi toliko para uši i antipatično je, da je to strašno. Da se odmah razumemo, ne sprdam se sa ničijim zdravljem, već kažem da mi smeta. Zbog čega sam ja sad loša, ako mi to ne odgovara i ako se ježim (negativno) kad to čujem?