Do pre par godina, dok sam bio sam, bilo mi je veoma teško uopšte naći žensku osobu za vezu, druženje ili neobavezne susrete. Lomio sam se svim silama da imam taj deo života koliko-toliko normalan ali bez većih uspeha.
Sada, kada sam konačno u stabilnoj vezi sa devojkom koju volim, opsedaju me devojke sa svih strana, iako ništa posebno u svom životu nisam promenio. Tu je jedna koju sam jurio pre nekoliko godina - zove na kafu non stop, tu je koleginica sa posla koja otvoreno flertuje i poziva me na izlaske i kod sebe na večeru, tu je i nekoliko nepoznatih cura koje otvoreno traže intimnost...
Hvala vam, devojke, na svoj toj pažnji ali moja Lj. je sada jedna jedina.
Moji roditelji su podstanari cijeli život jer nisu nikad imali uvjete za kredit (otac radio na crno večinu života). Sad kad imam dobar posao i odselio sam, oni stalno govore kako im trebam uzeti kredit da oni imaju gdje provesti starost... Veću glupost nisam čuo. I ja sam podstanar jer su cijene previsoke, a gdje da još plaćam njihov kredit i stanarinu...
Danas mi je rođendan. Sama sam kod kuće. Posvađana sa celim svetom, sve sam ih otkačila, ali zaista sa razlogom. Tako su me povredili, izdali najbliže osobe. A sve sam im praštala.. Sad plačem ceo dan.
Živim u Njemačkoj. Ispod stana u kojem živim, žive naši (dolaze iz Hrvatske). Prijavila sam ih policiji za remećenje kućnog reda i mira, jer u svako doba njihova djeca prave nenormalnu buku. Ja razumijem, da su to djeca, ali djeca se uče o tome, kad vlada red i mir. Prije svega to su djeca koja idu u školu i već bi ta djeca trebala znati, kako da se ponašaju u određeno doba dana i noći. To što su vam vrata otvorena prema svakoj državi, jer pripadate Evropskoj Uniji, ne daje vam za pravo, da se ponašate nekulturno. Hvala lijepo.
Samo da je prošao Dan Zaljubljenih! Ubiše sa svim onim reklamama, ponudama itd. Kad si zaljubljen, svaki dan ti je Dan zaljubljenih. Al' kad nemaš nikog, a oni smaraju li smaraju. Sam taj praznik je dosta komercijalizovan, po meni čak i previše!
Ne grozim se žena koje muževi izdržavaju dok one čuvaju decu već im zavidim. Kažem to posle 19 god kako sam bila samohraba majka, izvela sam dete na svoj put sama i bilo je preteško. Zavidim ženama koje su imale privilegiju da ne rade. To samo znači da su imale ljubav i poštovanje supruga za tako nešto.
Život me stalno uči da treba da me boli uvo, da ne trošim energiju na isprazne negativnosti, i da se smirim, da se ne nerviram oko gluposti. Za sve postoji rešenje, pusti da prenoći, molim te, sjutra je novi dan, treba da te boli uvo.
Povraća mi se kad neko spominje čija sjemenke i zeleni čaj, šta glumite ? Pravi zeleni čaj košta 100€ a ne ovo (opasno) smeće kod nas što se prodaje, ali bitno je reći "zeleni čaj" kao da je to neki prestiž. Vala onih par što ga piju i to ističu, izgledaju ko da ih je veš mašina centrifugirala na 1400 obrtaja. Slanina, ćevapi, luk, cicvara, grah sa rebarcima, sarma, suho meso, to je hrana što daje snagu a ne čija sjemenke, jbl vas one.
Žena mi je trudna i neopisivo je slatka
dok radi svari i polako se gega naokolo sa svojim velikim stomakom ja je samo gledam i smešim se
najslađa mi je kad sedne i stomak joj je u krilu, izgleda kao loptica, neretko imam nagon da je prosto stisnem.