Zgadila mi se najbolja drugarica sa kojom se družim još od osnovne škole, a sada smo 3. godina studija. Teško mi je da bacim prijateljstvo koje toliko traje, ali ja vise njene ispade ne mogu da tolerišem. Bili smo zajedno na letovanju i tu mi je već prekipelo od nekih njenih postupaka, ali sada je prevršila svaku meru što se tiče jedne stvari koje radi i za koju mi je tek nedavno rekla. Tajno se viđa sa bivšim očuhom, ili ti majčinim bivšim. On je živeo kod nje i njene mame nekoliko godina, da bi se pre 2 godine odselio (prekinuli su). Drugarica kaže da je bila dugo zaljubljena u njega i da je potiskivala, da bi od početka ove godine stupila sa njim u kontakt i u neki vid "veze". Tajno idu na večere i spavali su nekoliko puta. Znam da voli starije muškarce i uvek sam je podržavala, čak i kada nije trebalo. Bilo je tu oženjenih i svakakvih, ali ovo. Jasno sam joj stavila do znanja da je to bolesno, bez obzira što on više nije sa njenom majkom. Smučila mi se.
Moj muž je dobio ideju da pravimo drugo dijete kad je prvo imalo 9mjeseci, i napravili smo ga iz prvog pokušaja. Bila sam prestravljena, nisam mogla ni da zamislim kako ću sve postići, nisam željela drugo dijete tako brzo. Nakon što sam rodila, sramim se sebe i svojih pomisli. Imam dva jako nemirna dječaka, ali zdrava i normalna, ni sa čim na svijetu ih ne bih mijenjala! Svako veče kada moj mlađi sin zaspe, ljubim ga i izvinjavam mu se što ga nisam željela, Bog najbolje zna ♥️
Ja 10000% imam neku F šifru. Jer ta moja nervoza koju stalno osjećam, pa to nije zdravo. Za svaku sitnicu odmah puknem od bijesa. Npr jutros ja došla na posao i pokupim kutiju u kojoj stoji kruh da ga složim jer inače uvijek prije dolaska na posao, sveži kruh već bude tu i ja računala da je to-to. Nakon par minuta netko kuca na vrata dućana, kad ono čovjek koji dovozi svježi kruh što znači da ona kutija koju sam ja unjela u dućan je sa starim kruhom od jučer. Toliko sam se naljutila kad sam shvatila koliko sam glupa, pa to samo ja mogu. Kako nisam primjetila da je to 'staro'?! I da, odmah sam pred tim čovjekom počela "vragetati", psovati i sebe i Boga i moju ludu pamet govoreći da mene ovako glupavu stvarno moždani nema gdje da opali itd... i uvijek sam takva, za svaku sitnicu odmah sam izbačena iz takta, razbijam, bacam, psujem i ne biram riječi, vičem itd.... točno me strah sebe.
U svojoj okolini imam devojke (žene) koje su za vreme srednje škole, u svojim dvadesetim i ranim tridesetim mislile da su Bogom dane, umišljene, a pritom im je bilo glavno da se "pohvale" da ne znaju da spreme nijedno jelo. Umislile da zaslužuju nekog holivudskog glumca pored sebe koji će ih voditi po restoranima i u svemu udovoljavati. Jer gde one da rade, još da i čiste kuću i spremaju ručak. A sad te iste žene su u situaciji, daj šta daš. I šta više neće ih niko, jer ko će da oženi baba-devojku pored neke mlađe.
Bila sam u vezi sa jednim dečkom pola godina, spletom okolnosti je živeo kod mene zbog posla koji je radio. Kuvala sam, spremala, čistila, kupovala poklone. Vikendima je išao kući redovno. Kada je završio posao otišao je nedorečen i više se nije javio. Saznala sam posle godinu dana čekanja da ima ženu kući, ne pitajte kako sasvim slučajno. Tu je i ona saznala za mene, nismo znale jedna za drugu da postojimo. Tog momenta je on krenuo da me zove i piše poruke, posle 9 meseci nejavljanja.
Dvadeset i nešto godina sam bio zaljubljen u nju, a onda sam shvatio da je histerična i odustao sam od toga da je volim... I iskreno ona je na gubitku... Takvu kakva je niko je neće ima skoro 40 godina i neudata je... A iskreno ovakvog naivnog ko mene neće naći... I neka, mislio sam nekada da je ona predobra za mene sad vidim previše sam ja dobar za nju i za svaku drugu... Ma previše sam dobar za sve...
Završila sam pravni fakultet posle 15 godina. Ponosna sam na sebe jer nisam odustala čak i kad su svi to govorili. Osuđuju me samo oni koji ga nemaju il koji su privatni završili.
Ne razumem kolege koji dolaze na posao bolesni. Vidno kijaju, kašlju, promukli, neki imaju i temperaturu i dođu takvi na posao. Ne razumem čemu to, da bi se uvlačili u dupe šefovima i ispali vredni? Ako već ne razmišljate o sebi i svom zdravlju, kako ne mislite na druge, da ćete zaraziti nekoga, verovatno više njih? Otvori bolovanje i ostani kući, ne vidim u čemu je problem. Neće firma propasti bez tebe sigurno.
U sretnom sam braku, punom ljubavi, pažnje, razumijevanja, strasti-sve obostrano. Međutim, jedna sitnica me navela na razmišljanje, a to je da s kolegom s kojim radim u kancelariji (kojeg apsolutno gledam i doživljavam samo kao kolegu-da se odmah ogradim), imam beskonačno zanimljivih tema za razgovor, o životu, principima, svrsi...i toliko se udubim u te razgovore i kroz njih, čini mi se, još više spoznajem sebe i svoju dušu, i toliko mi bude lijepo kad se na taj način prisjetim nekih davno zaboravljenih detalja iz djetinjstva, ili osvijestim nešto što sam u trenutku dešavanja potpuno drugačije doživljavala. Pokušala sam sa svojim mužem voditi ovakvu vrstu razgovora, međutim, ne možemo ni blizu otići "u dubinu" kao s kolegom. Žao mi je, možda bih čak više voljela da ovo nisam ni spoznala jer bih živjela u uvjerenju da imam savršen brak, a sada vidim da ipak mora biti barem ta neka sitnica koja nedostaje.
Sinoć u izlasku na par metara od kluba stojim i čekam taksi, a sa druge strane stoje momak i devojka. Vidno su besni, raspravljaju se i ja krajičkom oka pratim da li će situacija da eskalira. U jednom momentu vidim momka kako kreće da se unosi devojci u lice i u tom momentu ja kažem: "hej, ostavi je na miru", a ona mi otresito odgovara umesto njega da se svađaju i da se ne mešam. Onda su promenili lokaciju, ali su nastavili da se svađaju još bučnije i agresivnije, ali ja sam sela u taksi i otišla kući.