U očima joj se vidi da joj se sviđam. Okreće glavu kada sam blizu kako bi me krišom pogledala, nadajući se da je neću vidjeti. A ja kao mrtav čovjek. Osim pozdrava za dobro jutro, ništa od mene nije više čula. Radimo zajedno i nerijetko se vidimo u ovoj zgradi. Iako mi srce igra kao ludo i iako mi se jako dopada, nikada joj neću reći nešto više od dobro jutro jer me kući čeka supruga koju volim kao i naš sin. Budem li na trenutak izgubio kontrolu nad ovim osjećajima, dajem otkaz na poslu kojeg volim. Tako sam odlučio.
Dečko mi je pre svega najbolji prijatelj. Imam osećaj da sve mogu da mu kažem, bez ulepšavanja, i sve razume i posavetuje me. Onda dolazi veliko uzajamno poštovanje. Posle toga nežnost i strast. U njemu vidim i druga i dečka. 💓
Zamislite samo da li biste pokazali njen profil na insta vašoj majci bez ustručavanja? Takođe zamislite da li biste voleli da vam tako izgleda i ponaša se ćerka? E to vam je odgovor da li je ona vredna vaše pažnje ili nije. Srećno braćo i ne dajte se zavarati, svakojake devojke hodaju ulicom u naše vreme.
Drugarica me je pustila da masturbiram na nju dok je sedela ispred mene na 2 metra, uz uslov da ne smem da je pipnem, samo gledanje. Hvala joj do neba!
Da li se iko od ovih što praktikuje "kombinacije" jednog dana pogleda u ogledalo i srami sam sebe? Sveli ste vođenje ljubavi na prosti životinjski nagon koji treba zadovoljiti. Nikada ne bih bio sa devojkom koja je imala kombinacije.
Pustio sam psa da zajaše uličnu kuju i da se pari s njom jer mi ga je bilo žao što do sad nije zadovoljavao te nagone, ali me sad izjeda krivica što će ta kuja ostati na ulici sa malim štencima za par meseci i jadni će se napatiti na ulici sami.
Kad se setim kad mi je umrla baka i koliko mi je loše onda bilo i kad sam na sred časa jednostavno zaplakala i nisam mogla da se smirim. Ta profesorka me je pustila da izađem malo da se dovedem u red, a drugarica me pitala da li može da mi pomogne i ja sam pristala jer mi je zaista trebao neko. Ta drugarica me je saslušala dok se nisam smirila i vratila časovima i kasnije me je toliko zasmejala da sam plakala i od smeha taj isti dan. Tada mi je bilo toliko teško, ali nikad neću zaboraviti šta su za mene uradile ta drugarica i ta profesorka samim tim što su me razumele kad mi je to najviše trebalo.
Komšije su otvorili lokal za proslave i to u naseljenom mestu. Glupo mi je da im kažem da nije u redu da zbog njih ispašta 15 porodica oko njih, mogli su otvoriti bilo šta drugo. Najgore je što nama svima gosti zaparkiraju ćuprije i moja deca ne mogu da spavaju od glasne muzike. Ne znam da li da prijavim ili šta da radim. Stvarno sebično.