Tek sa 25 imam dovoljno novca i samopouzdanja da izlazim i putujem, upoznajem momke. Želim svašta novo, da prosto uživam kad mogu. Bliski ljudi me osuđuju, pitaju se kako sam živela sve ove godine (nikako), "ludovala" bih a vreme je za ozbiljne veze i porodicu. Jesam luda ako želim da radim i uživam u slobodno vreme?
Ljudi koji kritikuju Halloween, veličaju praznik Sveti Luka a o tom prazniku ne znaju apsolutno ništa su najjači. Doslovno žive kao ateisti, puše, piju i žive nemoralnim životm, a kad im neko spomene Halloween onda su šatro religiozni. xD
Otkako sam upoznala dečkovu drugaricu, evo već 2 god, kad god je vidim ostavi utisak na mene da 2 dana razmišljam o njoj, tj njenoj energiji. Toliko joj zavidim, sve je suprotno od mene. Stalno je nasmejana, živahna, glasna, stalno ima nešto smešno da kaže, uvek joj je se zanimljivo desilo. Apsolutno stalno. I nije nasilno, ona je prirodno takva. Ja sam povučena i tiha, ceo život sam želela da budem kao ona. Da imam more prijatelja, da sam snalažljiva i komunikativna. Ona na svakog ostavi utisak. Evo zadnji put smo izašli, njoj nema ko nije prišao, iskreno joj se obradovao, a ona blista od sreće sa svojim verenikom. Primetim da utiče i na mog dečka, napuni mu energiju, popravi raspoloženje. Drago mi je zbog njega ali ne mogu lagati da me ne boli što i ja ne mogu isto da utičem na njega. Prosto se vidi da je njemu i drugom drugu ona glavna, devojke su tu ali ona je ona. Ja ceo život želim isto, ali kao da imam neki problem koji ne da da to postanem. Ili sam samo jadnica..
Devojka mi je izašla na večeru sa drugaricom, u trenutku kad su plaćale i htjele da odu prišao im je konobar i rekao da čovjek (stariji) za stolom u ćošku pita šta će da piju. Moja djevojka je odgovorila vodu. Konobar kaže ajde uzmite nešto, i kao ajde limunadu. Ostale su popile limunadu i otišle. Kad sam se ja naljutio zašto je uopšte prihvatila piće od nepoznatog čovjeka kad ima momka ona je samo rekla "ja sam luda što ti išta govorim".
Primetih da, dok sam na tinderu, ponekad razmišljam donjom "glavom", a ponekad gornjom... i to sve zavisi od vaših fotografija, i opisa, koja će se glava aktivirati. P. S. Dobro pazite koju "glavu" želite da aktivirate kod muškarca. Poz
Lečila sam se od leukemije celu svoju mladost. Nisam radila, uglavnom sam bila u bolnici. Sada u 36. sam prvi put počela da radim i jako mi je teško da se naviknem na to. Radim već 2 meseca, i ne znam kako ću kroz život jer se osećam jako umorno. Imam stalnu potrebu da spavam, a živeti se ne može bez plate. Ne znam kako da olakšam sebi i psihički i fizički.
Kako mi je život bio lepši dok neke stvari nisam znao. Evo zapamtite što sam sada napisao. Hoću da živim u svojoj nekoj bajkovitoj stvarnosti jer ljudi su teska go*na i bolje da neke stvari ne znam. Samo da imam sreće da ne oženim neku koja će da me vara i biću srećan. Familija mi je super, ja ne mogu da se požalim, društvo imam dobro, iz veoma profitabilne struke sam, čak sam imao i sreću da se družim sa čestitim ljudima još od osnovne i srednje, preko faksa i bivše firme (i sadašnje). Samo malo sreće da nađem neku dobru devojku i ništa mi više ne treba. Ae uzdravlje braćo i sestre ne dajte se!
Drugaricu iz osnovne škole nisam video skoro 10ak godina. Trebalo je da organizujemo susret generacije 2020 godine, ali zbog korone sve što smo isplanirali, se odložilo. Prošle godine javi se ona meni, došla kući, da se vidimo. Sretnemo se ispred njene zgrade, ona lepa lepota živa. Govori ona meni nešto, ja je ni 10 posto nisam razumeo, i odemo kod nje u stan. Njena sestra kad me videla, samo je rekla nekada si ulazio kroz prozor, veseo, a sada si ušao na vrata, gledajući u nju, kao nekada, i nadam se da ćeš je sledeći put preneti preko tog praga, kada budeš ulazio. Preneću je obećavam ti!
Imala sam farmerice koje sam 5 godina čuvala za dok ne smršam, i sada konačno mogu da uđem u njih, jer sam smršala tih 17 kila. Savršeno su mi udobne.
Nedostaješ mi, tata, najviše na svetu. Svi vi koji imate oba roditelja živa, znajte da ste najveći srećnici na svetu.