Možemo li se dogovoriti da živite iskrene živote i da prestanete varati svoje partnere? Sami ste si ih odabrali, poštujte toliko bar. Ako ne ide- hajte svatko svojim putem. Budite ljudi.
Konačno sam shvatila zašto mi moji opstruišu veze čak i ako imam 30. Jer neko mora njihovu maloljetnu dijecu da čuva i vodi na vannastavne aktivnosti. Jer djeca koju su dobili u 20tim moraju sad da ispaštaju zbog djece koja su došla u 40tim. Nemojte djeci uništavati budućnost zbog vas i vaših pogrešnih odluka.
Nervira me kad ljudi imaju potrebu da naglase neki nedostatak na tebi tipa “Kako imaš mršave noge”, “Jao kako ti je kosa tanka” itd… Jel se osjećate uzdignuto kad nekoga “ponizite” tako na glas ili?? Drugi razlog takvog ponašanja ne vidim.
Bilo je mirno jutro. Otišla sam na jutarnje trčanje, vratila se puna elana. Tuširala, popili smo kafu (on je napravio) zajedno. Doručkovala sam. Pitala njega za doručak, negirao.
Dogovor je pao da mu napravim burger oko podne. Napravila sam baš onako gigantski burger. Inače jede tri normalna. Pa je taj jedan bio kao tri normalna. Kad je vidio burger, bio je šokiran kako je velik (iako nije tako ogroman). Počeo je da se nervira-zbog ogromnog burgera. (imam sliku i njega i burgera). Uradila sam fografiju u momentu, dok je sjedio ispred burgera. Mislila sam da se šali i da me sprda, pa sam ga fotkala u mometu. Dokk… nije prešlo u psovanje i ogavno ponižavanje mene i ogromnog burgera.
Nije mi normalno ovo da deca idu na pet i više vannastavnih aktivnosti. Sin i ćerka od kumova treniraju po 2 sporta svako, idu na jezike i sviraju klavir. To je jurnjava i izgibenija svaki dan. Vikendom su stalno na nekim takmičenjima. Roditelji ih samo dovoze i odvoze. Da ne pominjem koliko to sve košta. Podržavamo decu da se bave onim što ih zanima, ali ne treba da u detinjstvu budu kao roboti.
Moje dijete ima 3,5 godine i nikad nije probao viršle, salame, paštete i prerađevine tog tipa. Trudiću se dok mogu da utičem na njega da ga naučim da je to najveći otrov!!!
Komšinica laže da joj je snaja advokat i da radi u jednoj firmi, a ne zna da se to lako može proveriti. Dokle ljudi idu samo da bi se hvalili i da se pokažu selu, strašno! Više s njom ne komuniciram, ko zna šta je još slagala.
Čudno mi je kad me moji rođaci, koji su se početkom devedesetih preselili u Srbiju, zovu sestrom, ali u isto vrijeme ističu kako mi je sestra s majčine strane i sa kojom sam odrasla, polusestra. U redu, ne prezivamo se ona i ja isto, ali mi je i krvno i duševno mnogo bliža nego oni, koji igrom slučaja imaju isto prezime kao ja. Ja njih nikad ne zovem bato i seko, nego po imenu. Vještački mi je sekati i batati nekoga koga rijetko viđam, a uz to nemamo nijednog zajedničkog roditelja.
Od detinjstva čitam knjige. I sada kao odrasla držim se toga da nedeljno pročitam jednu knjigu. Imam svoju biblioteku koju širim. Međutim, ja imam problem kod izražavanja misli. Nekako ne umem da iskristališem u jednoj rečenici. Nedavno mi je nepoznata osoba sa neta uradila natalnu kartu i rekla da zbog nekih planeta imam problem u izražavanju i komunikaciji. Što jeste problem. Pitam se, šta bi bilo da nisam kao dete čitala? A da stvar bude luđa, dok pišem mi je lako, ali kad krenem da govorim kao da žurim i to ne liči ni na šta.
Jednu stvar sam shvatio. Kad se šira familija previše druži, uvek neko trpi. Nečija kuća, stvari, novčanik, uvek neko trpi. Naravno čast izuzecima. Ali iz mog iskustva i priča sa drugim ljudima, oni članovi porodice kojima ste najviše davali, pomagali, vama kajsije okrenu leđa. Moji su ranije imali mleka, sira, mesa, jaja, rakije, pekmeza, voća, povrća...tetke i ujaci sa njihovim porodicama im doslovno nisu izlazili iz kuće. Nosilo se nemilice, puni gepeci. Nisu im pomogli ništa nikad. Samo jedni tetka i teča su dolazili da pomognu. I jedni nam pozajmili novac kad je bilo potrebno. Danas u starosti mojima familija više ne dolazi. Ja održavam imanje ali tek toliko za sebe jer se ne bavim poljoprivredom. Imam sve i svašta ali samo za svoju kuću i neke dobre prijatelje. A familija se nije setila ni da dođe na dedinu sahranu. Šta će dolaziti kad ništa neće odneti kući kad pođu.