Dok sam živa, htjela bih ga samo još jednom zagrliti, makar imala 80 godina, ali samo još jednom u životu da imam taj trenutak samo za sebe.
Pre dve godine kada sam imala 21 uradila sam nešto jako glupo što se i sada kajem. Naime, spavala sam sa dečkom moje mame koji već 10 godina živi sa nama. Trenutak nepažnje. On je tako dobar i poželjan muškarac i eto desilo se. Želeo je da odemo i ostavimo sve, ali ja sam presekla i odselila iz kuće i vreme je izlečilo sve, osim osećaja srama i žalosti šta sam mami uradila a ona ni ne zna.
Najviše me iritira kada čujem preglasan zvuk zvona nečijeg telefona! Nekultura i nepoštovanje ljudi oko sebe! Buka je jako štetna po zdravlje, ne znam stvarno kako neki ljudi to ne shvataju.
Dok sam bila dete moji nisu imali baš para i meni je bio pojam sesti u kafić i popiti sok. Kad god bih otišla kod tetke ona bi uvek njenu decu i mene odvela u šetnju pa usput na sok i ja sam zbog toga mislila da su oni jako bogati. Nikad sa roditeljima nisam sela u kafić ili da smo otišli negde u restoran. Tata je naravno išao po kafanama-za to je bilo para. Kasnije su se razveli.
Padala je kiša i ja nisam imala kišobran, pa sam se poslužila tehnikom ukradi kišobran ahhahahha. Ušla sam u market uzela jedan random, kad neki momak presladak radi "aloo, to je moj kišobran!", ja od blama se kao izvinjavam, na kraju sam nečiji drugi pokupila.... Izgleda da je bolje da sam pokisla, nemojte ovo raditi molim vas!
Muškarci danas, pri upoznavanju, kao benefit u vezi navode da spremaju i čiste za sobom. To mi je ravno idiotariji kad ti na razgovoru za posao kažu da su benefiti slobodna nedjelja i redovna plaća. Druže, to je osnova osnove.
Moja sestra od tetke ima skoro 30 godina i i dalje svake godine ide na more sa roditeljima ........
Kako je naporno biti koleginica u koju se zaljubio momak koleginice. Ta koleginica radi sve da me spusti svaki dan, čak me kopira u šminkanju, nošenju minđuša.. Njen momak me je gledao nekoliko puta i uvek je imao osmeh na licu kadgod me je video, a od skora on ne sme da me pogleda u oči, da mi se javi - ništa. Krivo mi je jer mu je ko zna šta rekla o meni, a sebe uzdizala svaki mogući dan u svemu, posebno ispred njega. Uvek sam bila normalnog ponašanja prema oboje i nisam ni pomišljala da se umešam u vezu.
Iskreno, biću zla i napisaću vam da im zaista želim raskid.
Jako mi je teško i jako sam se odaljila od suprugove familije jer me ne vole jer nemamo decu a dugo smo u braku gledaju ispod oka iza leđa pričaju, a niko ne zna koliko se borim koliko sam bola podnela prvim putem vantelesne koliko je težak proces i na kraju vam kažu negativno je koliko nisam odustala i krenula odma u drugi pokušaj koliko bola inekcija muka stresa i tuge. Ljudi vole da osuđuju a nemaju pojma šta neko prolazi.