Imam 31 godinu. Putujem, radim ozbiljan posao, zarađujem mnogo i dobro izgledam.
Ljudi, mnogo sam nesrećan. Zašto? Zato što sam lojalan prijatelj. Sva moja drugarstva i veze su loše jer ljudi hoće da me ponize, ili to rade. Lojalan sam prijatelj, što mi ljudi kažu nikad ne koristim protiv njih, devojke im ne diram, dostupan sam na telefonu uvek. Imam druge stvari o kojima moram da brinem i etiku. Međutim moje tajne uvek isplivaju napolje, jer oni iskoriste protiv mene. Često umeju da krenu da me ponižavaju da se podignu, branim se naravno ali me ovo ubija. Ne mogu da se opustim bukvalno, konstanto neka podbadanja i završi se tako što moram da odem. Drugar mi ceo život govori da su ljubomorni na mene svi, ali ja ne mogu da se pomirim sa ovim. Ne doživljavam sebe nešto bitnim, normalno sam vaspitan.
I nakon 6 godina i dalje maštam o bivšoj dok sa sadašnjom vodim ljubav.
Hteo bih da vam kažem za moj "problem" sa kojim se borim već 5 godina. Znam da ću dobiti osude i loše komentare ali ja ne mogu da se pomirim sa činjenicom da imam 25 godina i sedu kosu, zbog toga sam izgubio samopouzdanje, ne mogu devojku da nađem, smetaju mi komentari kad mi kažu "Kako si osedeo", i tako kao da sam u začaranom krugu. Ne idem u javnost jer se osećam jadno i poniženo. Znam da će te da napište farbaj se, ali izgledaću kao debil sa ofarbanom kosom. Ne mogu da se pomirim sa tim i ne mogu da prevaziđem sebe jer sam slab. Pri tome iako treniram i izgledam više od prosečnog vežbača, džaba, nemam rešenje.
Mrzim kad se žalim na nešto a kao odgovor dobijem "ćuti ima i gore"! Šta treba da budem srećna jer je nekome gore i da se zadovoljim time? Pa ima i bolje!
Radim u igraonici i kad dođe vreme da se seče torta užasno sam spora jer pazim na higijenu, što je meni normalna stvar a drugima očigledno nije. Uvek se ugura neka baba ili tetka da pomognu, izližu i prste i noževe, svi presrećni što su brzo dobili tortu a najeli se babine pljuvačke. Ja tako nikad neću moći, užasavam se.
Nije za mene to da budem u vezi. Već polako shvatam to. Ne mogu više da se stresiram oko toga da li me vara, da li ima nešto više sa tim drugaricama ili su mu one drugarice samo zato što one tako žele, a čim bi dobio priliku da li bi bio sa nekom od njih. Ne mogu da podnesem lajkovanje slika drugim devojkama, praćenje i zapraćivanje tih devojaka, onda glupe izgovore kada kažem da mi to smeta, kako on sve lajkuje... Nemam živaca da prolazim stalno kroz isto. Ja sam njih sve maksimalno poštovala, nisam pratila druge momke, uklonila sam one koji su pratili mene, nemam muške prijatelje, ne izlazim u klubove ako on ne ide sa mnom, kulturno se oblačim i ne radim nešto što bi bilo neprimereno za jednu osobu u vezi. Zašto ja to sve mogu da pružim, a ne mogu isto to dobiti za uzvrat ni u jednoj vezi u kojoj sam bila. Nije da biram isti tip muškaraca, nemam neke kriterijume što se izgleda tiče, samo mi je bitno da me poštuje i da je dobar čovek. Mislim da ne tražim puno. Odustaću potpuno od veza.
Nikada neću razumeti ljude koji se bave i troše svoje dragoceno vreme na pisanje nekih recenzija po internetu i ostavljanje komentara i ocena za tipa hotele, restorane, neke druge objekte i sl. Brateee, kako vas ne smaraaa samo se pitam?! Zamisli ono kao dođeš na odmor i onda blejiš na telefonu pišući neke silne komentare i (uglavnom) kritike i pljuvačine za neko mesto ahahaha alooo. Pa valjda si došao da uživaš i da se odmoriš, ne razumem čemu potreba za takvim glupostima i nabijanjem skroz nepotrebne negativne energije u danima koji bi trebali da ti budu najopušteniji u godini…
Najjače mi je kad mi ljudi koji su u sretnim vezama govore da je glupo što sam nesretna što nemam nikoga i da trebam poraditi na tome da budem zadovoljna sama sa sobom. Ja sam prezadovoljna sobom. Cijeli život ulažem puno truda da se izgradim i stvarno sam ponosna na svoja postignuća. Jako me muči što nemam dečka, a svim srcem se želim udati i imati djecu.
Uzeli smo kredit za stan u inostranstvu na oba imena, muž hitno prošlog avgusta zajmi novac da bi video umiruću staru majku. Ja naravno nisam mogla da odem. Sad pravi planove i zajmove za novu godinu da ide da je vidi jer samo nju ima živu, ja opet ne mogu iz Australije zbog finansija jer su kamate jako skočile. Javlja mi se žena na fejsu, njena prijateljica je dobila dete sa mojim mužem pre 2 meseca. U tajnosti me kontaktira jer misli da sam mu bivsa žena. Izbezumljena sam i sluđena. Neko sa kim sam već 7 godina da me tako izda. Ta žena misli da smo se razveli KAD JA NE MOGU DA RODIM. Sve je sa predumišljajem isplanirao a ja budala mučila se da skupim novac da može da vidi majku.
Koliko još vekova treba da prođe da tupavi motoraši shvate da nisu face nego jadnici za žaljenje kad krenu okolo ljudima da probijaju uši sa svojim drkalima?