Ostala sam trudna i dobila otkaz na poslu, to nas je finacijski skroz poljulalo. Suprug je sam odlučio poslije posla u uredu (7-15) popodne voziti Uber/Bolt i dostave hrane. Vikendom postavlja klime i radi fizičke poslove za nadnice. Smršao je 14 kg, uvijek je nasmijan i sve, ali danas sam ga slučajno zatekla ispred zgrade u ugašenom autu gleda u jednu točku i plače. Nisam mu ništa rekla o tome, ali boli me to kad se takva mrga rasplače, a neće se meni otvori. Mislim da je jedini razlog to da mu je jako teško to sve, ali me neće stresira trudnu. Bebo, imat ćeš najboljeg oca na svijetu.
Zovem se Jugoslovenka. Nije mi jasno šta je bilo u glavi mojih roditelja kad su me tako nazvali.
Gledam ženu koju sam smotao po dolasku na work and travel vizu u Americi i vidim zašto sugar mama nikad neće biti popularan trend u društvu. Žene prosto nisu sposobne za takvu vezu. Škrta je na plaćanju, a ona finansijski treba da nosi vezu. Sebična je u odnosima u krevetu, samo gleda na sebe i svoj vrhunac. Ne drži do sebe - razumem da s godinama dođe do opuštanja, bora i svega, ali za prekomernu kilažu, celulitne butine preko metar santima i trbuh sa strijama trebaju godine neaktivnosti i sedelački način života. Naša komunikacija je tako površna, više se trudi razumeti najmlađu unuku koja ne razume reči nego mene. Sve su to primeri koliko uzima vezu zdravo za gotovo iako kaže svima da je presretna vezom. Da smeštaj nije toliko skup ovde, davno bi se odselio od nje. I naravno zbog državljanstva. Gospođa bi se udavala, a ni ja nisam protiv.
Imam 29 godina, 12 bačenih u vodu na lošu vanbračnu zajednicu iz koje su mi ostala 3 dečaka. Pronađem nekog pored koga bih mogla da ostarim, na početku govori da nije tip koji može da bude sa mnom jer imam decu... Prošlo od tad 16 meseci, živi sa mnom godinu dana ali pre 3-4 meseca mi govori da neće da čuva tuđu decu. I dalje je tu, volim ga, voli me, ali ta tema se ne preskače, a zna da sam dečacima sve, jer im je otac nepodoban roditelj. Odao se alkoholu, bio je nasilan prema nama, manipulator kojem nije stalo do dece već samo do mene. U depresiji sam jer ne mogu da biram između čoveka koji me čini srećnom i tri mala bića kojima sam preko potrebna.
Imam svoju kuću, svoja kola, dva svoja posla, svoje pare. I dalje čekam onu koja će nešto da pridonese sem one stvari u vezi. Aj ćao.
Glumim da volim njegovo dete, ali ustvari ga ne podnosim.
Samo želim da nađem dečka da delim s nekim život. Muka mi je više od ove usamljenosti.
Upamtite, radne kolege su vam kolege, a ne prijatelji. Na kraju je uvijek bolje držati to sve na distanci...
Totalni sam propalitet a ne uzbuđujem se oko toga što je najgore, volim svoj život!
Šef je počeo da se sprda sa mnom. Nabacuje mi neke kolege. Ne znam odakle mu pravo da se meša u moj privatni život. Mene njegov život ne interesuje. Izašla sam iz duge veze i zaista ne želim ništa vezano za to. Zašto ljudi ne gledaju svoja posla?!