Sa dečkom planiram veridbu uskoro ali radimo i na bebi.. U nekoliko navrata sam primetila da dečko samo eskivira bilo koju obavezu prema meni.. Pođimo od od toga da me nikada nije pitao "Da li ti nešto treba". Razumem da zna da imam svoj novac ali nije mi sve jedno kada vidim da nema osećaj da me zbrine.. Prokrvarila sam ili se desilo začeće bebe na to mi je rekao "Bebo bitno je da je tebi dobro, valjda će sve da bude dobro ali moraćeš kod lekara". Nije rekao "Idemo kod lekara" već ja sama.. Bukvalno bi me trudnu samu poslao ..I sada vidim da bi mi tako bilo celog života sve bih sama morala da rešavam i da se snalazim a on samo na rečima da mi bude podrška.. Ja ne želim da stvaram porodicu sa čovekom na koga ne mogu da se oslonim ni za šta.
Kad odem u toalet, nebitno da li sam na poslu, sa dečkom, društvom, ponekad ostavim telefon da potajno snima razgovor, i skoro uvek čim napustim prostoriju, krene priča i to uglavnom bude njihovo istinito mišljenje o meni gde sam se par puta šokirala šta ljudi zapravo misle. Nije ni okej to što radim, ali mi je ovo stvarno par puta otvorilo oči, da ne poveruješ.
Kad se setim kako sam kao mlađa bila protiv prevare. Ma nisam o toj temi ni htela pričati. Sve dok se u vezi nisam osetila totalno zanemareno i u tom trenutku sretnem dečka koji kao da je to osetio. Realno on me vratio u život. Uopšte se ne kajem i ne krivim više muškarce. I onako ništa odavno nema smisla.
Dečko i ja smo u vezi skoro 10 godina. Svi u našem okruženju nam zavide, žele da imaju vezu kao što je naša. On je predivan prema meni, pažljiv, mnogo ga volim. Naša mala tajna je da imamo otvorenu vezu, možemo da se viđamo sa drugim ljudima, takav je dogovor bio od samog početka, ništa zaljubljivanje, izlasci, dopisivanja, muvanja, samo i isključivo odnosi to je to. Sve je to odlično funkcionisalo, on se viđao sa nekim devojkama, ja sa momcima, ali u poslednje vreme on nema želju da se viđa sa drugim ženama i želi da mene gleda sa drugim muškarcima, meni je to ok ako to njega ispunjava, ali sam i malo zabrinuta, ipak ja malo više uživam od njega i to me malo zbunjuje i plaši. Nije da mogu da pričam sa nekim od mojih drugarica o tome, mislile bi da skupa nismo normalni, pa moram ovde malo da olakšam dušu.
Video sam bivšu devojku 12 godina posle raskida... kada me je pogledala onim njenim prodornim očima, odsekle su mi se noge. Lepša je od moje žene....
Kada će konačno "ljudi" da nauče da u čekaonicama bolnica, domova zdravlja, ambulanata ne pričaju telefonom na sav glas, ili preko ZVUČNIKA ili VIDEO POZIVA!? Valjda bi trebali da isključimo zvuk na telefonu i u tišini ili tihim govorom sačekamo svoj red i čujemo koga prozivaju, ili možda ne?
Čim vas svekrva voli, znajte da vas muž neće voleti. Jednostavno je tako. Dobra konekcija sa svekrvom=loša konekcija sa suprugom. Dok je sa taštama druga priča, ukoliko vas mrzi tašta brak vam neće uspeti. Podsvest će izmestiti ćerki i postaće monstrum prema vama KOLIKO je god voleli i trudili se održati brak. To toliko jasno uočavam, bar u mom okruženju.
Intelektualac sam, akademski građanin, mada ne radim u struci. Važim za normalnu osobu, ali često u društvu sa nekim ljudima i tokom razgovora sa njima, djelujem kao da imam neki oblik autizma. Takav sam od malena. Dok sam sa nekim ljudima potpuno opušten i ponašam se kao najšarmantnija i najopustenija osoba na svijetu, puna humora i koju ljudi vole i žele samnom da se druže, sa nekim drugim ljudima djelujem kao da sam psihički zaostao i da nemam dovoljno "normalnosti". Često tripujem da ljudi to primijete i da kod mnogih vlada mišljenje da sam debil, da sam lud i da sam zaostao.
Častila sam najbolju drugaricu kad sam diplomirala i našla posao, a ona je prema meni bila veoma škrta kad se zaposlila i završila faks. Znam da novac nije najbitniji, ovako se lepo slažemo, ali moram priznati da mi je to zasmetalo.
Dogovorim se s čovjekom za prvi sastanak, pozvao me da se vidimo u subotu. Fin razgovor na aplikaciji, malo flerta, dobra energija. Dođe subota, budim se oko 9 ujutro, vidim poruku od njega, kaže probudio se bolestan. Izvinjava se, pita možemo li odgoditi za utorak naveče, misli da će ozdraviti do tad. Ok, dešava se, meni se na razbolijeva, može utorak naveče u 7. Dođe utorak. Oko 6 sati je, ja se spremam, stiže poruka od njega. Otkazuje opet, s drugim izgovorom. Ostavila sam seen, ali me ipak pogodilo.