Često ovde čitam kako samce odbacuju, posebno one bez djece, ne zovu ih na proslave, svoje ili dječije rođendane itd, vremenom se udalje od njih. Ali ako su ti samci na nekoj poziciji ili imaju privatan biznis, tada će biti omiljeni gosti. Nažalost sve se gleda kroz pare, ko daje bolje poklone - on je super, ko nema para ili daje jeftin poklon - njega ćemo otkačiti. Jadni su oni koji cijene ljude kroz poklone.
Od rođenja pa do 26-te godine sam živeo u Srbiji. Otkako sam je napustio ja sam se preporodio. Ne samo u finansijskom smislu, nego i mentalno. Budim se rasterećen, nisam pod stresom, niko me ne iscrpljuje na poslu, kolege mi kukaju po ceo dan, ne slušam samo mračne priče i kukanje. Gradovi imaju značajno manje prljavštine, smeća i divljih deponija. Najveci blagoslov mi je što nikog nije naročito briga za mene , niko se ne raduje ako mi ide loše i niko me ne ogovara ako mi dobro ide. Ljudi gledaju svoje živote i trude se da u nečemu uspeju.
Povela sam kolegu s posla kući jer mu je otišao bus ispred nosa. Stanica je pored firme. Evo tjedan dana nakon svi pričaju da smo u vezi ili spavamo skupa. Ne znam kako je to netko ni primjetio. Meni je svakako bilo na putu kući. Pritom čovijek radi tamo 3 tjedna, doselio iz drugoga grada. Samo sam htjela da budem pristojna. Sada ako popričamo na poslu, sljedeći dan čujem neki trač. Zloba.
Danas sam saznao da čekamo četvrto dete, svi mi kažu dve stvari: ,,sad će verovatno sin" i ,,zasigurno jurite muško", a mi nikad nismo ništa jurili niti planirali šta nam dođe dobro došlo je.
Moj zet je danas bacio o zid mog psa samo zato što je ušao u sobu gde se nalazi njegovo dete i ako moj pas odrastao uz decu. On ga je opet bacio a mene napao da sam ga ja namerno pustila da povredi njegovo dete jer sam ljubomorna.
Koliko su ljudi postali odvratni ne mogu da verujem. 8 mesec sam trudnoće, imala sam i neke komplikacije, morala da mirujem, zakazan carski... Nedavno sam morala gradskim prevozom da idem do doma zdravlja jer nam je auto bio na popravci. Bus je bio pun i otišla sam do mesta koje je namenjeno za trudnice. Jedna starija žena je tu sedela i zamolila sam je da me pusti da sednem pošto je mesto namenjeno za trudnice. Ona je počela da viče kako neće da se pomeri, kako mi trudnice izmišljamo, da nisam invalid... Počela je i da me vređa. Okej sedi na tom mestu ako nema trudnica u busu, ali ako vidiš trudnu ženu skloni se sa mesta koje je namenjeno njima, mislim da je to logično. Kao što se i ja ne parkiram na mesta za invalide i ne koristim mesta koja nisu predviđena za mene. Njoj svaka čast njoj to ide na dušu što se tako ponaša samo ne mogu da verujem da su ljudi postali takvi.
Što ste svi istraumatizirani zbog prevara, evo ne kužim. To postoji od kad je svijeta i vijeka i uvijek će. Ponašate se kad vam se to dogodi kao da je smak svijeta. Daj više, utuvite u glavu da vam sreća i život ne ovisi o toj jednoj osobi već isključivo samo o tebi. Budite spremni na sve i učite kao preživjeti sami. Odajete se tu nekim depresijama i život vam staje.
E pa ne staje....život ide dalje, život je jedan i kratak je, izvuci najbolje iz njega.
Kakve izdaje, traume, pi*ke materine. Saberite se više. Živi taj j*beni život neovisno o drugoj osobi!