Bili smo na vikendici, dečko je kosio cijeli dan jer je baš zaraslo ja sam skuhala ručak i poslije ručka on je nastavio s poslom a ja sam legla odmoriti i na kraju čvrsto zaspala. Kad sam se probudila on je bio gotov s košnjom, oprao je svo suđe nakon ručka i pospremio kuhinju. Nije to iznimka sad, uredan je inače, ne živi sa roditeljima, ali time je pokazao kako gleda na sve poslove u kućanstvu. Eto takvog sam ja izabrala.
Bili smo kratko u vezi. Zaljubio sam se i zavoleo je kao nikada nikoga u životu, za svega dva meseca. Dao sam joj sve što jedan muškarac može dati devojci (pažnju, ljubav, sigurnost, vernost), nakon toliko vremena odlučio da se nekome otvorim i dam priliku. Ostavila me je u momentu kada sam je najviše voleo, kada sam gledao u nju kao u Boga i kada mi je bila najpotrebnija. Opravdanje - "previše pažnje mi daješ" i ne ide na daljinu (ona živi na par sati od mene). Kao da je deo mene prestao da postoji. Možda zvuči neverovatno ali je, ljudi moji, itekako moguće za dva meseca tako intenzivno zavoleti. Imam 35 godina i nikada više nikome neću dopustiti da me uništi ovako. Strah me je pomisliti da bih kroz ovakvu bol i tugu opet mogao proći. Žalosno je koliko te može unazaditi neko koga pored porodice zavoliš najviše na svetu. Skrhan sam, ubijen i razočaran...
Smuvala sam Grka na moru. Došao u Bg da se vidimo na par dana. Posle toga piše kad se vratio kući kao bilo je samo za veče. Ali svakog dana skoro piše i dalje po nešto. Otišla ja opet na more tamo i sve super. Viđali se par puta. Kupio kartu da dođe u novembru opet. Evo ne znam šta da mislim. Avantura ili ne?
Kolega mi je uporno nabacivao ćerku, kaže slobodna, lepa, pametna devojka... On je dobar čovek, pošten, rekoh sigurno mu je i ćerka ok. Prihvatim, dogovorimo se za sastanak. Devojka (28) dolazi sa sinčićem, kojeg niko nije ni spomenuo! Šta ću, hajde da ispadnem čovek, da ne pobegnem odmah. Igrao sam se sa malim, dok mi je njegova majka pričala o tome kako se ne seća ko mu je otac jer je bila pijana. Kako je počelo, mislim da nikad neću naći normalnu devojku.
Umjesto da budem sretna u trudnoći, plačem po cijele dane jer se dosad nikad niko nije sjetio da nazove i pita kako sam, a ja sam bila godinama ta koja njih zove i brine o svemu.
Čuvam trudnoću već par meseci. Samo želim da se zahvalim svom najdivnijem suprugu koji je tu za mene svaki dan, sprema mi hranu, odžava kuću čistom, tušira me, odlazi u kupovine i kupuje sve stvari za bebu...To je jedan divan čovek pun ljubavi, ne znam da li ću mu ikada moći dovoljno zahvaliti. Mužu, volim te do neba!
Brata najviše volim. Više od roditelja i od svih ostalih. Za njega bih dao krv, bubreg i život ako treba. Samo za njega!
Svakog dečka sa kojim sam bila do sada u vezi (dugoj ili kratkoj) sam prevarila sa njegovim bliskim ili najboljim drugom. Oni nikad nisu saznali za to. Mislim da se nikad neću promeniti po tom pitanju i da mi je to u krvi.
Teraju te da ideš u školu pa na fakultet, a nemaš ništa od toga. Teraju te da se venčaš i zasnivaš porodicu, a oni sami nesrećni po brakovima i žale se na partnera i decu. Sve je laž i prevara oko tebe u životu. I posle se čude ako neko ne veruje više ni u šta, najmanje u zvaničnu istoriju i onim što nas uče o nama kao ljudskoj vrsti. Stalno ispiranje mozga.
Upoznali smo se, nakon mjesec dana me je zaprosio, što je meni bilo jako čudno. Odbila sam, jer sam smatrala da je rano. Uslijedilo je vrijeđanja, kako nismo isti nivo, on sa srednjom školom, ja magistar, kako ga samo koristim, čak je došlo i do vrijeđanja porodice. Znam da je dobra osoba, sa traumama iz djetinjstva, pokušala sam da mu pomognem, prešla preko svega i pristala da se udam. Čim je osjetio 'da sam njegova' opet, došlo je do istih scena. Volim ga, ali imam svoje dostojanstvo. Ne znam da li ću ikad više ikoga tako zavoljeti. Prekinula sam sve.