Razmišljam da kažem devojci da je stan u najmu i delimo kiriju (ustvari je moj ali ona to ne zna).
Trebalo bi da se uvede pravilo,kada se trazi radnik-radnica obavezno da piše i iznos plate, a ne ovako pošalji cv, pa zovi pa dođi pa tek onda kažu iznos. Možda meni ne odgovara ta cifra, što bih trošila i svoje i njihovo vreme. Ovako lepo napišu ti vidiš, aha odgovara, ovo ne odgovara i ćao. Svakako svi radimo za tu platu, naravno da je bitan iznos, doduše i kolektiv al to je druga tema.
Dopisujem se kratko sa jednim momkom. Malo stariji od mene, deluje mi ok. Zimus mu se kao i meni okončala veza. Njegova je trajala više godina, moja znatno kraće. Oboje tražimo nešto što je smisleno i ozbiljno. Priča teče u solidnom redu. Kad iz neba pa u rebra napiše: ,,Moram nešto da ti kažem, što ti nisam rekao". Mislim se: ,,Šta je sad? Dobro ne može biti uz tu najavu. Ženu nema, ali možda ima dete... Ma nema, rekao bi mi tako važnu stvar". Stiže naredna poruka: ,,Imam dete od 4 godine". Opa, mićo! Veli on: ,,Trebalo je ranije da ti kažem, ali onda ne bismo ovoliko pričali". Ajde?! Zar je još vremena trebalo da prođe da bih saznala da je roditelj? Nećemo se više čuti. Ne zato što ima dete. Neka je dete živo i zdravo. Bitno da je tip dobar otac. Međutim, laži ne trpim. Od koga god, kad god. A ukoliko priču koja nije čestito ni počela zasnivaš na lažima, čemu se mogu nadati kasnije. Adio. Generalno nisam ljubitelj net poznanstava. Evo i zašto.
Najteži trenutak u životu mi je bio kada sam osvestila da je većina ljudi na ovom svetu veoma ograničenih intelektualnih sposobnosti. Dobro ova planeta i postoji ko je naseljava.
Nisam loš čovek i znam vrlo dobro kolika mi je vrednost.
To što trenutno zarađuješ nešto više od mene ne daje ti za pravo da mi naređuješ niti da se postavljaš iznad mene u vezi.
Drago mi je što si uspešna i ostvarena, ali nemoj to koristiti kao sredstvo moći. Razlika od par stotina evra ne definiše ni mene ni naš odnos. Ako ti je novac kriterijum po kome meriš poštovanje, onda problem nije u meni.
Živimo u različitim zemljama i različitim sistemima. U zemlji u kojoj ja živim, moja plata ima istu kupovnu moć kao tvoja tamo. Zato te brojke koje potenciraš nisu nikakav argument, već izgovor.
Neću dozvoliti da me iko ponižava ili umanjuje zbog plate. Poštovanje u vezi nije stvar primanja, već stava. Ako to ne možeš da razumeš, onda imamo mnogo veći problem od novca.
Imam 27 godina nikada nisam imala dečka niti znam kako izgleda dejt.. Kunem se Bogom da mi je sasvim svejedno ako zauvek ostanem sama, ali iskreno ponekad mi bude krivo što za mene nijedan 'normalan' i slobodan dečko nije pokazao interesovanje, već me 'spopadaju' oženjeni i momci koje zanima isključivo seks.. Sve moje rođake su se udale za normalne momke i u srećnom su braku, najbolja drugarica je u dugogodišnjoj vezi sa dobrim momkom.. Dok mene oženjeni ubeđuju da im budem ljubavnica, uz to je sigurno da mi 'ništa neće faliti'.. Boli me to..
Pitala me sestra da joj posudim knjigu "Moć podsvesti". Stvarno je poludila od te knjige. Sad ona misli ako previše posoliš jelo, ono neće postati preslano zbog količine soli u jelu nego zato što ti u podsvesti misliš da je jelo preslano. Ili npr ona misli da voda nije hladna zato što je realno hladna nego zato što ti je u podsvesti ta voda hladna. Nije mala, ima 23 god. Prsla cura skroz. Nije ova knjiga za svakoga.
Na dan kad mi je baka umrla, vraćajući se kući sa sahrane, našla sam malo belo napušteno mače. Uzela sam ga ne razmišljajući, iako ne volim mačke, ali sam se toliko vezala da evo skoro godinu dana je samnom. Roditelje nisam nikad upoznala, odrasla sam sa bakom. Negde sam pročitala da se energija ljubavi ne gubi posle smrti voljene osobe već prelazi iz jednog oblika u drugi i da se sve vraća. Baka ne bi poverovala u ovo, ona je bila strogo Pravoslavna ali ovo belo mače mi je kao anđeo čuvar. Ima izuzetnu empatiju i prepametno a uz to od onih brbljivih mačaka.
Dala sam doktorima da mi prilikom drugog carskog poroda podvežu jajnike bez da sam to ikad rekla mužu. On jako želi još minimalno dvoje djece, ali ja stvarno nemam snage za još djece posto sva odgovornost odgoja i brige o djeci pada na mene. Ne želim opet prolaziti pakao trudnoće dok trčim za djecom sasvim sama, a on ide na fešte, posao, pića sa prijateljima, uživa Max u životu, te se onda druži s klincima jednom do dva puta tjedno na sat vremena da se može hvaliti kako je on odličan tata. Kad bih ponovno morala proživljavati pakao brige o maloj bebi, zacjeljivanju od poroda i brigu o aktivnom djetetu, nebih mogla. Izludjela bih. Znam da bi ga jako povrijedilo što sam mu to napravila iza leđa, ali za mir u braku i moj mir, ovo je najbolje.