Ostavila me žena zbog drugog i ostavila mi 3 djece tada sam mislio da je kraj svijeta sada 3 godine kasnije imam dobru ženu s kojom sam u vezi, a djeca već porasla tako da mi je super u životu.
Jbt, 80% žena vežba da bi povećalo dupe..da nije toga, ne bi se pokrenule nikad. Svaka čast onima što vežbaju zbog sebe, a ne zbog muškaraca da bi rekli 'što bi ja to j' i ostalo.
Bivša se udala. Smiješno mi jer je oženio neko, a meni je tokom veze pružala oralno zadovoljavanje bar hiljadu puta.
Razmišljam da pitam sadašnjeg dečka (koji ne pokazuje zainteresovanost da naša veza bude iole ozbiljna) da mi napravi dete ali da ga oslobodim ikakve odgovornosti. Ne želim da neko bude sa mnom ili mojim detetom na silu. Osećam da me više ne voli, želim da ga pustim da ide svojim putem jer ja njega volim. Ipak želim nešto od njega, nešto naše ali se plašim njegove reakcije. Dugo smo zajedno i oboma nam je preko 35.
Jadran, ljetovanje. 2 pizze margarite i 2 pića 28.40 € i u redu. Dajem novce i kažem konobarici: "Može 29 €." (Častim je s 60 centi, a ne okruglo s 30 jer 1. nije ona radila pizze i ne želim da sve ide njoj, 2. bila je dosta hladna i nezainteresirana za nas kao goste.) Kako me je čudno pogledala. 😳 Kopala je po novčaniku sigurno pola minute da nađe taj 1 euro. Možda je htjela da odustanem od te "male" napojnice i pored svega toga čak ni na tih +60 centi nije zahvalila. I zašto onda da dajem takvima išta? A opet me sram ne dati koji sitniš.
Živim preko puta obdaništa, u kojem sam išla kad sam bila dete, i kada čujem glasove, smeh dečice, srce mi zaigra.
Najlepša ulica u gradu!
Ako muž/dečko gleda u druge žene- počnite da gledate u auta, jao vidi ovog mercedesa kako je dobar, ko li vozi ovoo??
Nikad neću shvatiti kako se ljudi (pogotovo žene) smatraju sebičnim ako ne žele decu. Meni je to fer i pošteno jer treba imati mentalnu, emotivnu i finansijsku stabilnost i pravog partnera za to. Ali ako se nisi ostvario u ulozi roditelja kao da ti je život promašen. Gledam jednu svoju koleginicu koja je uvek kritikovala i komentarisala kako žena ništa nije postigla u životu ako ne rodi. Ona je po svaku cenu htela dete, išla na vantelesnu i ostala trudna u 45.godini. Devojčica ni godinu dana nije napunila, ona se razbolela. Nema roditelje, braću, sestre samo dalje rođake koji ni ne žive u Srbiji. I devojčica je smeštena u sirotište . Meni je to sebično. Želeti dete po svaku cenu, a nemati nikakav sistem podrške za to dete, ako nešto krene po zlu.
Na rubu sam pameti. Muž mi se ponaša kao dijete. Daleko smo od njegovih i stalno kuka kako mu nedostaju. Pored tog je jako nesiguran u sebe. Ja sam ta koja zarađuje i na svaki moj prijedlog za posao njegov komentar je: Počni ti pa vidi kako je pa ću i ja.
To me jako nervira. Osjećam se kao muško u ovom braku. Odnosno osjećam se kao majka mu.
Ko kod vas je pokretač svega? Ko daje prijedloge? Ko se bori za bolju budućnost?
Ne znam koliko dugo ću još moći izdržati.
Ostavljena sam nakon 10 godina veze i zajedničkog života u 32oj godini života. Dala sam sve što imam da sredimo dom i osnujemo porodicu i pored svih poteškoća. Dece nemamo, a ja trenutno nemam ni stalan posao, okreće mi leđa u jako teškoj situaciji, dok sam ja uradila sve i zapostavila svoj život da bi on izgradio svoju karijeru. Šta dalje, odakle krenuti, kako ovu izdaju preživeti, a ostati normalan i ne razboleti se?