Moj muž je rano ostao bez oca i od tada se sam morao snalaziti u životu. Sposoban je i vrijedan, sam sastavlja namještaj, popravlja hladnjak i kućanske aparate, kreči, postavlja laminat i još mnogo toga. Nažalost, njegova dobrota ga često košta jer susjedi i prijatelji znaju da će uvijek pomoći pa to i iskorištavaju. Kad mu kažem da nije u redu što sve radi besplatno, samo se naljuti na mene. Meni stvarno nije normalno da susjedu okreči stan od 46 kvadrata bez ikakve naknade ili da mom nesposobnom bratu sastavi dva ormara, i to sve iz dobre volje. Moj Petre, ti si očito najgori prema samome sebi.
Uvek mi je bilo lepo u tvom prisustvu. To si mogao da vidiš po meni i osetiš. Voljeno, zaštićeno, opušteno, poželjno. Kao Boginja. Mrzela sam ali i volela te tempirane trenutke i uvek sam zamišljala kako je tek kad bih bila duže sa tobom. Nemir sam jedino osećala kad te ne vidim i ne čujem dugo.
Imam 35 godina i nemam sreće da pronađem srodnu dušu. Vjerovatno sam previše dobar prema djevojkama, a danas to nije u modi. Posljednjih 10 godina sam pokušavao ostvariti normalnu vezu, međutim nije mi polazilo za rukom. Da spomenem da sam siturian, radim i živim sam. Poslije svega povukao sam se u sebe i poslije duge emotivne pauze konačno preko posla našao osobu koja mi se na prvu dopala i za koju sam bio spreman da je oženim, da bih danas otkrio da ima dugogodišnju vezu. Užasno sam se razočarao, jer ne želim da kvarim nečiju sreću. Zato i ostajem sam, teška srca. Možda je sudbina odredila da tako bude.
Osipam se kada vidim po društvenim mrežama žene koje kuvaju sa puštenom kosom, koje se šminkaju, a da takođe prije toga ne pokupe kosu sa lica nego im se onako lijepi po puderu dok se šminkaju. Djeluje mi baš neuredno.
Naša veza je zapravo splet međusobnih manipulacija. Ja njega koristim za ostvarenje kontrole i moći, a on mene za bijeg od odgovornosti i potrebe za potvrdom. I zasad nam ide.
Mrzim kada na autobuskoj vidim bandu dečurlije kako cevče one vejpove. Još kad se deru…
Svekrva mi je predložila da beba spava sa njom u sobi kad sam došla kući iz porodilišta.
Imam 32 godine i osjećaj poslovne neispunjenosti. Kao da ni za što nisam stvoren.
Trebaš mi u svakoj sferi mog života. Samo sam se pravila da mogu sama, da sam jaka. Ali ne mogu, potreban si mi. Za sve što dolazi i sve što želimo da proživimo zajedno.