Interni dogovor, mnogo prije nego sam se udala, između roditelja, brata i mene je da ukoliko se moj
muž i njegova porodica budu odnosili prema nama sa uzajamnim poštovanjem, uvažavanjem i razumijevanjem da ćemo dobiti 150 000 evra. Naseljedstvo imam za koje muž ne zna kao ni za ovaj dogovor. Razlog zbog kojeg ne zna je taj što on moje roditelje zasad ne poštuje, a ko ni njegovi moje. Kao da nismo povezani sad. Citiram njegove riječi "Ti si se udala. Imaš novu kuću. Navikavaj se". Napominjem da ne živimo sa njegovima, podstanari smo. Voljela bih da vidim njegov izraz lica kad bude saznao šta bi dobio zarad malo poštovanja i osmjeha. Nasljedstvo sam oročila cjelokupan iznos. Nikad neće saznati za isto.
Samo da zahvalim taksistima kad me voze na ispit, njihova motivacija i kada požele sreću je nešto najljepše!
Znaš da i oni svoju borbu imaju, što u saobraćaju što sa ljudima i slično.
Divno je kada ti neko poželi sreću i kaže samo bez stresa, hvala divni vozači!
Kažu devojke teško nalaze dobre momke, evo od cele moje ekipe sa kojima se družim (osnovna, srednja, faks i bivša firma circa 20-ak ljudi) samo jedan dečko koji je oženjen je lik koji bukvalno svako žensko muva, svi ostali su manje više normalni i dobri momci. I taj jedan dečko niti dobro izgleda, niti je frajer po ponašanju, niti je u nekoj lovi pa da kažeš nešto, ali eto sve što ide na dve noge on muva pa statistički gledano nešto nekad i uspe. Generalno meni je žao dobrih momaka koji ne pošalju poruku u DM devojci koja im se sviđa duže vremena, koji ne pokušaju uživo makar da upoznaju devojku, jer doćiće neki takav pajser i zagorčaće toj dobroj devojci život (naravno ako je ona normalna). Znači ako joj TI ne priđeš ima neki odvratan lik da je muva i ona će zamrzeti ceo muški rod, prosto učini uslugu toj devojci i upoznaj je, ako slučajno namirišeš da ona nije normalna beži od nje i traži drugu. Svi single ljudi samo neke izgovore imaju, krenite od sebe.
Mamina koleginica, koja se celog života vrti tu po našoj kući i pije kafe svaki drugi dan, za diplomiranje mi donela kineski jeftini labelo i avon toaletnu vodu od 600 rsd. Ajde da nema para, ima, ima silu para, skupa kola, letuje, zimuje. Ovo je bilo tako uvredljivo. Ja nisam neko zahtevan i skupi pokloni nisu nešto što volim, nisam očekivala zlatne minđuše od nje, ali ovako nešto me je razočaralo, baš zato jer sam je smatrala nekim bliskim našoj kući i uvek me pitala za napredak na fakultetu, a ovim je pokazala koliko me ceni.
Moj muž je po ceo dan na telofonu. U braku smo 13 godina. Ne obraća pažnju na mene više, nije zainteresovan, ne sluša me kad mu nešto pričam, stalno gleda u telefon. Sa sobom ga nosi svuda. Stalno zapraćuje druge devojke. Koje imaju velike obline. Osećam se manje vrednom zbog toga što radi. Ne obraća pažnju na mene i moja osećenja, osećam se usamljeno, izostavljeno. Kada mu kažem da znam da prati druge devojke i da gleda on me odmah vređa i goviri mi da sam luda po tom pitanju. Stalno se pitam da li mi nešto fali?? Šta ja to nemam?? Ubija mi svaku volju. Čemu to gledanje drugih devojaka, zapostavljanje svoje porodice zbog telefona. Nemam snage više. Šta bi bi uradili po tom pitanju? Da znate da vaš partner, gleda u druge..
Svi komentarisu prenaglašeno, zlurado kako je moj muž posedeo.
To i sami znamo. Posedeo je od stresa privatnog biznisa, od boli za - na brzinu preminulim ocem koga je mnogo voleo, od strepnje za jednogodišnjim detetom, od muke kako da reši stambeno pitanje, da zbrine i nas i njegovu majku.. od šoka kad je video da nema nikoga od rodbine i prijatelja kojima je šakom i kapom davao kad god je imao.. od brige kako da isplati miraze polusestrama.. od tuge, od straha.. od svega što ga je u samo godinu-dve snašlo. I u suštini svi njegovu borbu i muku znaju ali opet, schadenfreude. Nema gorih lešinara od ljudi.
Kako se zovu ljudi koji probude osećanja u tebi a ne planiraju ništa da učine povodom toga, a pritom ti sve vreme pokazuju da su zainteresovani? A kada nešto konkretno uradiš oni se prave ludi još i tebe okrive? U najmanju ruku ostaneš zbunjen. Bukvalno im služiš od samog početka da im podigneš ego. Neke lekcije se skupo plaćaju.. Ljudi pazite se.
Nakon situacije kad sam završila u policijskoj stanici, gde mi je telefon bio oduzet i gde sam ga na kraju, krišom i bez dopuštenja uzela i odgovorila na poruke dečku koji mi se svidja!Ni jedan izgovor za ne odgovaranje na poruke, ne prihvatam.
Nakon šta je drugaru poginula trudna žena. On se potpuno promenio izgubio je volju za životom postao je "zloban". Sam mi je rekao da mu život bez nje ništa ne znači (ona je njega jedino prihvatila takvog kakav je). Voleo bi mu pomoć samo ne znam kako...
Bojim se da na kraju i ne naudi sebi.
Prvi i zadnji put kad sam se nekome otvorila bila je to školska psihologica. Ona je brže-bolje potrčala do mojih da sve ispriča šta sam joj rekla. Dobila od oca batine, dva dana nisam mogla ustati. Udarao me pesnicama u lice, šutirao u stomak i na kraju stolicom preko leđa. Dvije sedmice nisam išla u školu. Rekla sam joj da nemam majku, otac me tuče svaki dan, moram da čistim i perem sve generalno svaki dan. Oduzima mi novac što dobijam od familije a on mi ne da dinara. Djed alkoholičar, u sred noći sve lupa i razbija. Nemam uslove da učim i spavam. Nazivaju me ku..m zbog majice kratkih rukava. Od tada nikome ni riječ ne govorim. Ispričam se sa zidom.