Od 19. do 28. godine, kad su sve moje drugarice i poznanice bile u vezama sa našim vršnjacima, izlazile i putovale sa njima, kasnije se useljavali zajedno, venčavali, neke i dobijale decu, ja sam gubila vreme viđajući se sa deset godina starijim oženjenim tipom. Prošle su mi najlepše godine u hotelskim sobama po beogradskim pripi*dinama dok sam slepo verovala da će se razvesti jer ne može više da podnese ženu iako su u međuvremenu dobili još dvoje dece. Spi*kala sam godine na čoveka kog nisam smela da predstavim ni roditeljima ni prijateljima, koji nije mogao biti uz mene nijednog važnog trenutka, ni na mojim rođendanima, ni na diplomiranju, ni kad sam našla prvi posao, ništa. Tek sa 28 mi je došlo iz du*eta u glavu pa sam ga ostavila i bolovala godinama zbog svega. A sad kad su mi 32 godine, shvatila sam da ja uopšte nisam bila glupa što sam mu verovala nego loš čovek kao i on i to saznanje me je dotuklo.
Najjače mi je kad ovde pišu da nađeš sebi sličnog (ružni sa ružnima), a i taj ružni tebe neće jer želi napucanu ribetinu. Evo ja sam htela da budem s jednim (nosi naočare, viši od mene za 2cm, zrikav, mršav i meni se dopao jer je simpatičan i meden), znate šta je bilo? Ganja neku plavušu, zgodnu, mene nije hteo uopšte i čak je bio bezobrazan prema meni.
Skoro sam, tj skoro smo, muž i ja upoznali sestrinog dečka po prvi put. Muž je osoba koja u 90% može sa svima, većina ljudi mu odgovara i moj deo familije baš voli, počev od roditelja, sestre i svih ostalih. Međutim potencijalni zet mu se nikako nije svideo. U moru gluposti koje ja nisam ni registrovala, niti po tome procenjujem nekoga, najviše navodi rečenicu tj tvrdnju koju je dečko iz razgovora rekao... Pričali smo nešto oko prevara, na šta liče današnji brakovi, kako smo uvek za razvod i on je između ostalog rekao, citiram "kad bi mene sutra žena prevarila prvo i osnovno bi mesecima bila u koritu, pa bi onda videli za razvod". Ja sam to registrovala kao šalu, ali moj muž kaže da treba da skrenem sestri pažnju na to i da je momak hodajući "red flag"... Rekla sam da je to glupost, ali ipak mislim o tome. Oboje mojoj sestri želimo dobro i pitam se da li već sad kao starija sestra treba da reagujem....
Bilo je vreme za prvi seks sa novim momkom. Kad sam skinula gaćice on je bio u fazonu “Šta je ovo? Zašto ti je ovakva? Čudno izgleda”. Inače jedna usmina mi je malo veća od druge, nije skroz uvučena. On je od toga napravio ceo problem, bukvalno je izgledao zgroženo, a ja sam se baš posramila. Inače, bila sam čista i sređena dole, samo mu je smetalo to što nema “savršeni oblik” kao u filmovima za odrasle. Što je najgore, imali smo odnos na kraju, a mene je sve vreme bilo sramota i nisam mogla da se opustim zbog njegovih komentara. Kad sam došla kući rasplakala sam se i kasnije sam razvila baš veliki kompleks zbog toga. Tad sam imala 20 godina. Prošlo je par godina od tog događaja, imam drugog dečka koji nikad nije napravio ikakav komentar vezan za moj izgled tamo dole, ali i dalje vučem komplekse i nekad imam problema da se u potpunosti opustim i ne razmišljam o tome. ☹️
Moja drugarica ima dete sa posebnim potrebama za koje treba nega 24h. Dete je napunilo 18 godina, muž našao ljubavnicu i tera je iz kuće. Ona jadna nema gde, svekrva joj ne da da ide iz kuće, oterala je sina u vikendicu. Ne znam šta je u glavi tim ljubavnicama i kako mogu nečemu ozbiljnom da se nadaju i grade sreću na tuđoj nesreći.
U trenutku dok sam imao telefonski seks sa devojkom koja živi u drugom gradu, jer sam bio sam kući, ušla mi je keva u kuću i čula kako iz sobe vičem "aaaahhh Milenaaa too". Blam me pojeo.
Da li devojke i dalje vole ljubavna pisma ne znam, ali odlučio sam da nadalje to bude moj način udvaranja.
Dosadilo mi moje trenutno društvo. Likuša koja je pametna ali pokvarena, i lik koji je dobar ali glup.
…imam 39 god, živim u inostranstvu 11 god. Nemam prijatelje, ne izlazim, nemam momka, nemam kontakt sa porodicom. Godinama se borim sa depresijom, nemam želju ni da se družim, sve momke koji mi priđu ili pokušaju da ostvare kontakt samnom oteram, jedva čekam sa posla da idem kući da budem sama. Svaki dan kad se probudim bukvalno kažem izdrži ovaj dan ili ako moram nešto da završim teram se da to uradim, malo po malo. Sve je tako teško….Nisam znala šta je depresija dok nisam otišla u inostranstvo.