Jedva sam čekala prvu platu, ali već pri kraju meseca sam shvatila da s njom mogu samo da preživljavam. Posao je u struci, dugo sam ga tražila i ponosna sam na sebe, ali nisam očekivala da ću biti i ovako razočarana...
Kad vidim ove izbušene, istetovirane, s ljubičastom/zelenom kosom i slično kako se bore za “pravo žena” - muka mi je. Kao prvo, djecu ne donose rode i snosite posljedice za svoje postupke. Nemojte se j* s onim s kim ne želite djecu. Niste životinje da ne možete kontrolirati svoje nagone. Te iste spodobe se vjerojatno izjašnjavaju kao stolica, bubamara il nešto deseto. Vjerujem da je njih 90% psihički nestabilno i još se traži. Najviše mi smeta što su budale uvijek glasnije, a kad si normalan i imaš usađene prave vrijednosti, e onda si konzerva i popljuju te. Pogotovo ako si kršćanin - onda te odmah s te strane krenu napadat kakav si čovjek. Uglavnom, gadi mi se ovaj moderni svijet. Fuj!
Kad uđem u butik, i ako me radnice odmjeravaju ili osjetim neku netrpeljivost sa njihove strane ili mi bukvalno dišu za vratom, nikad više ne ulazim u taj butik čak iako mi se nešto od odjeće sviđa.
Svesna sam da mi je trenutno najbolji period života i da mi sigurno nikad neće biti bolje nego sad. I što je najgore ovo ne može da traje večno i brzo će proći. I to me mnogo brine i plaši. Sve što će neminovno doći. A sada je tako dobro...
Osećam se nesposobnim da budem u braku ili ti uopšte da imam devojku. Taj osećaj me je morio još od puberteta i sada sa 26 godina ista stvar. Imao sam dva pokušaja da imam devojku ali to je bilo osuđeno na propast. Predaću se jer stvarno je teško boriti se sa time i već toliko vremena.....
Supruga je rodila pre šest meseci, a ja sam se posvetio poslu kako bih obezbedio za nas. Sada mi zamera jer kad sam tu, smetam joj, a kad nisam, optužuje me da ih zapostavljam. Spominje razvod, a ja je volim isto kao i prvog dana. Ne znam šta da radim.
Ljude kategorišem po načinu na koji se ophode prema životinjama.
Radim kao prodavac u butiku u jednom tržnom centru i, blago rečeno, zgrožen sam ponašanjem dobrog dela ljudi koji tu dolaze. Ne govorim tu o preturanju, punim kabinama, flekama, nego o tolikoj smelosti, gluposti i bezobrazluku ljudi. Svaki dan se bar neko svađa i traži popust i pita kako nemamo popust na neki artikal ili popust na količinu. Onda, ljudi se svađaju i oko cena. Pitaju da im otkucamo sopstveni popust, što je em nedozvoljeno, em ima posebna procedura, em su mi oni niko i ništa da bih im ja to davao. Sednu na sto s robom i ljute se kad se zamole da ustanu i ponudi im se stolica u kabini. Deru se na telefon pored kase i dok uslužujemo druge kupce, psuju, jedu u radnji, a nekad i prisluškuju razgovore i ubacuju se nonšalantno i lupaju gluposti. Užas.
Kad vidim današnje veze, mislim da je ostavljanje seksa za brak bila pametna stvar, ali problem je što muškarci neće da učestvuju u tome.