Bivši s kojim sam bila preko godinu dana u vezi me nikada nije htio grliti ni držati za ruke u javnosti, niti je objavljivao slike sa mnom. Bila sam se pomirila s time i tješila se (ili lagala samoj sebi) da je jednostavno takva osoba. Nedavno ga sretnem vani, stajao je zagrljen s novom djevojkom, a potom su nastavili svojim putem držeći se za ruke. Vrag mi nije dao mira pa ga odem potražiti i na društvenim mrežama, a tamo na profilnim slikama također s njom. Sad shvaćam da nije bio tip koji nema potrebu iskazivati ljubav, nego je samo nije imao potrebu iskazivati sa mnom ni prema meni. Boli...
Kako me nervira što moja djevojka nekakvim podrugljivim komentarima ponižava šta radim za nju, a nije toga ni svjesna. Odvedem je u veoma pristojan i dobar restoran, a ona prosipa komentare kako je ona skromna jer kao druge djevojke traže da ih se vodi u još elitnije restorane. Odvedem je na more u Crnu Goru, spomene mi kako nismo vidjeli nikog poznatog jer je ljudima kao ispod časti da idu u CG nego idu na Maldive. Konstantno daje te neke podrugljive komentare u kojima ističe svoju skromnost, a ustvari ponižava moj trud. Jednom mi je i rekla kako druge djevojke ne bi htjele ući u moj auto (jer vozim Citroen koji je doslovno nov) i kako one traže Audi, a ona je skromna i fina. Doslovno indirektno vrijeđanje.
Posle smrti supruge njena sestra uspešno nagovara mog maloletnog sina da me prijavi za navodno nasilje. Zovu me telefonom iz centra, radnica mi se otvoreno nabacuje, kada sam otišao na razgovor, savetuje mi da se ne kačim s porodicom pokojne supruge. Oduzimaju mi dete, dobijam meru zabrane prilaska, dete prelazi da živi s babom i tetkom, koja nema porodicu. Rezultat je oduzimanje roditeljskog prava i već godina dana bez ikakvog kontakta s detetom. U međuvremenu 15-ak odlazaka u centar na obesmišljene razgovore. Stručni tim otvoreno pristrasan, jedan preti, drugi viče, a treći mi upada u doslovno svaku rečenicu. Ne dao Bog nikom iskustva s njima.
36 god, ok izgledam, stabilan život..ali bojim se starenja i nedostaje mi moja mladalačka lepota, šarm kojim sam plenila, momci su me obožavali, uvek sam imala puno udarača, pisali, muvali, pravili gluposti… Nekako sa godinama te obaveze uozbilje, udata, majka, srećna i zahvalna na tome, ali fali mi to obožavalje i divljenje koje sam uživala kao devojka 😅
Ne znam zašto je loše danas ali i generalno ovako biti bez ambicija. Recimo ako ja imam Okej platu s kojom recimo živim pristojno a pored toga imam i slobodno vreme i mir i nemam stres što je po meni još važnije, kako je to onda loše u odnosu na možda situaciju gde sam neki bitni faktor a ovamo nit slobodnog vremena a stresa kolko hoćeš? Za mene pare nemaju toliku važnost ako ću imati mnogo stresa i ako ću sve to da dam na zdravlje kako psihičko tako i fizičko. Mir, sloboda i spokojstvo su bar za mene jedni imperativ a tek posle dolaze pare kad imam ova 3 uslova ispunjena.
Sin je počeo da se drogira, napravio nam dugove...mentalno se razboleo. Pije...
Ne mogu da se nosim sa ovim bolom. Lečili smo ga, vodili svuda, po terapijama, po dr po manastirima..ne, on i dalje razmišlja o drogi...
Mi smo emotivno i finansijski potonuli. Nemamo izlaz.
Samo želim da me nema...
Počeo sam živjet sa djevojkom, užas, visi na mobitelu povazdan. Ja idem na posao, dođem, kuham, očistim, prebrišem. Jedva izvučem i odgovor šta hoće za jelo jer povazdan gleda videa i lista mobitel.
Napokon, nakon toliko suza i patnje za pogrešnim osobama sam pronašla moju srodnu dušu. Razlika je ogromna. Ljudi, verujte, za svako postoji po neko. Volite se i čuvajte ono što imate. Ako niste srečni u trenutku, ne brinite, proći će. :))
Počeo sam svoje pishičke traume da lečim muzikom svih mogućih žanrova, kupio sam najskuplje slušalice koje sam mogao da priuštim i jednostavno uživam u muzici, vozi me opasno... Preporučujem svima, muzika je spas.
Na konstataciju da život piše romane bih se uvek nasmejala sve dok nisam dobila roman ili bolje reći film. Uvek sam bila mirna, staložena i mamina kćerka. Nikad ranije muškarca nisam imala. Uvek smerno ponašanje i odevanje. Da bi pala na gradskog mangupa sumnjivog zanimanja… Pažnjom i komplimentima me je zaveo. Postala sam njegova kombinacija. Na početku sam ja želela vezu, a sada on. Smeta mi njegovo ponašanje, držanje, prijatelji i poslovi. Iako je kraj mene postao obazriviji, ozbiljniji. Ali vatreno volim njegovo telo, njegov grubi glas i plave oči. Dva smo sveta različita, a nekako smo napravili i treći svet. Trudna sam, uplašena i izgubljena. Nisam očekivala reakciju da će biti presrećan, da će biti ponosan. Još mi kaže da vidi sebe kraj “nas” zauvek i da spremim papire jer hoće da mi kod notara pokloni neki njegov stan. Na sve to nisam ni sigurna kako sam zatrudnela, pored zaštite i pilula (njegovo je jer mi je jedini muškarac u životu) i hoću li brak i život sa takvim čovekom…