Kod nas nedjeljom miris pečenja, smijeh iz dvorišta, komšije se nadvikuju preko ograde.
Ovdje — tišina.
Samo se čuje usisivač i mašina za veš.
Skuham kafu, pustim Halida i napravim ručak “za dvoje”, iako sam sam.
Zovnem mamu, pa se pravim da sam dobro.
A ona kaže: “Sine, jedi nešto toplo.”
Ma jedem, mama… ali nije isto.
Šta mi je uradila. Počeo sam da se drogiram, da pijem, opet da kockam... Uništila me je potpuno.
Iskreno nakon svih razočarenja i problema koje sam doživjela u zadnjih par godina voljela bih da imam neko nasljedstvo, neki malo veći novac. Otišla bih na putovanje, obavila šoping života, išla na tretmane, masaže, frizure, manikir, pedikir. Kupovala bih poklone dragim ljudima. Renovirala bih stan. Čitav ormam promijenila. Eto da se bar usrećim na kratko tim materijalnim stvarima. Da me to malo podigne. A na računu kad sve poplaćam 50 e ostane haha!
Njegovo dete često spava s nama u krevetu. Intima nula bodova.
Prije 3 godine nakon par mjeseci viđanja ostavio me uz riječi da ja nisam žena za njega. To me slomilo jer sam baš bila zaljubljena. Od tad sam ga vidjela samo jednom ali nisam znala što je s njim jer ne koristi društvene mreže. Nedavno šok, on na televiziji, organizirao je humanitarnu akciju sa svojom djevojkom, rekli su u intervjuu da su zajedno 2 godine i da je to bila ljubav na prvi pogled. Bio u nekoliko novina, pišu o njemu hvale a ja ga ne mogu smisliti.
Imala sam groznu šeficu dve godine.
Ono, šefica iz pakla. Sada godinama kasnije svaka ima svoju radnju, i moja je u svakom smislu uspešnija od njene. Zove me za savete i pomoć skoro svakog dana. Pomognem joj, ali uživam u tome da vidim da joj loše ide. Život je lep 🙂
Kao mala sam volela da idem po groblju i čitam nadgrobne spomenike (godinu rođenja i smrti). Ne znam zašto ali mi je to i dan danas zanimljivo, kada se ukaže prilika da treba da idem na grob preminulim srodnicima.
Priznala sam sebi da sam luzer. Sad ću dati sve od sebe pa šta bude...
Bila je to ljubav kakvu ovaj svijet ne viđa često. Ona je voljela mene, ja nju — onom snagom koja ruši granice i briše daljine. Sjela bi u avion i prešla 1500 kilometara samo da me vidi, isto kao što sam i ja išao njoj. Govorila je da sam joj mir, sigurnost, podrška, ljubav, romantika. Govorila je da sam čovjek njenog života, a ja sam vjerovao, jer je za mene bila žena mog života. Davao sam joj sve što čovjek može dati — pažnju, vrijeme, razumijevanje, nežnost. A ona je u tim trenucima bila najsretnija žena na svijetu, barem tako je govorila. Jedini strah koji je imala, kako je tvrdila, bio je strah da me ne izgubi. Dvije godine smo se poznavali, osam mjeseci bili u vezi, i svima je pričala o nama kao o nečemu savršenom.
Nakon poljupca na aerodromu, zagrljaja i riječi "volim te", dobio sam poruku koja sve ruši: da zaslužujem nešto drugo, da njen život ide drugim putem, da je upoznala svoj "blizanački plamen". U prevodu — drugog. I tu ostaneš sam, sa pitanjem šta je istina, šta je laž.