Sedim danas sa drugaricom i njenom mlađom sestrom (13 godina) koja je došla da je poseti.
Ljudi, znači ona priča ko se od njenog društva s kim smuvao, ko je s kim, ko ima bivšeg, sadašnjeg.
Šta bre od 13 godina zna šta je bivši ili bivša.
I žalosno je da deca u tim godinama imaju bolji socijalno-ljubavni život od odraslih osoba u dvadesetim.
Ja sa 13 morao da molim mamu da me pusti napolje do 10:30.
Smatram da su "novinari" koji pišu tekstove poput: "Skinula se i svi su zanemeli", "Društvene mreže gore od njene guze" i slične, niži oblik života i mentalnog razvoja.
Se*e mi se od ovih online teretana trenera i motivacijskih govornika sad su svi oni d best, a mi svi glupani!
Palim se na loše momke iako to ne smem nikome priznati, jedino ovako anonimno. Dobri momci su dosadni, veze su monotone bez ikakvih dešavanja, oni su dobri za brak ali za vezu dosadni i neharizmatični. Volim ,,problemčiće", sa njima ne može biti dosadno, uvek naprave neko s*anje. Osudite me ali i većinu momaka lože loše cure iako svi kao traže dobru i mirnu, a takve im vrlo brzo dosade i idu tražiti zanimljiviju.
Evo ne znam da li sam u pravu ili nisam. Sa dečkom sam u vezi skoro 2 godine, nemamo nekih velikih problema, volimo se i sve je u redu. Za sada se viđamo jednom nedeljno zbog daljine, on jedan vikend dođe kod mene i bude sa mnom, onda ja sledeći kod njega i tako. Još studiram i radim studentske poslove, a on radi i planira da nađe posao u mom gradu i da počnemo zajedno da živimo u nekom iznajmljenom stanu. Problem je što moje drugarice očekuju da ja izlazim sa njima kao kada sam bila single, nije mi problem par puta izaći, ali normalno je da su mi se prioriteti promenili. One su uvek bile tvrdoglave i hoće samo po njihovom, često su nerazumne. Nemam problema da odem sa njima više puta nedeljno na kafu, ali mislim da stvarno nema potrebe da izlazim često i to bez dečka. Ljute se kažu kako je dečko jedno vreme tu, a drugarice uvek i kako ću se kajati zbog toga. Kada su mi trebale nisu bile tu za mene, nisu nikad pitale kako sam, a bila sam u bolnici, radila sam šta su htele, nemam snage za to.
10tak godina razlika, on 35, ja 25… Da se razumemo, zgodan, muževan, lep, uspešan. Nije želeo vezu zbog razlike u godinama, navodno da me ne sramoti pred ljudima, a ja jadna se zaljubila ko tinejdžerica neka. Trajalo je to godinu dana, dok se naš zajednički kolega nije zagledao u mene i počeo vidno da me muva. U roku od odmah je izvukao prsten i prosio, evo u 4tom sam mesecu. Više ga nije bilo briga za razliku, jer ne može dan bez mene da zamisli, njegove reči.
Nervira me to sto ljudi misle da sam glupa jer studiram na poljoprivrednom fakultetu. Istina je da se manje uči nego na težim fakultetima, ali ja ovo volim i nemam razloga bilo kome da se pravdam.
Živimo u inostranstvu i posle 4 godine smo došli u Srbiju. Od kada smo došli moji stalno pričaju kako je u Srbiji med i mleko, kako su plate porasle i kako mi mnogo teže živimo u inostranstvu nego oni ovde. Takođe ni u jednom trenutku nisu rekli da su ponosni na mene jer sam naučila jezik, rodila dvoje dece, našla odličan posao, kupili smo kuću i to sve sami bez bilo čije pomoći. Uvek sam se bojala da ih ne razočaram al eto izgleda da ipak jesam, jer sam prvi put sebe stavila na prvo mesto i uradila nešto što sam ja želela (otišla u inostranstvo). Slušam druge roditelje svi su preponosni na svoju decu ali zato moji o nama govore kao da nemamo šta da jedemo. Ali nema veze ja sam preponosna na nas i na to šta smo sve stvorili za samo 4 godine.
Pitam dečka jel puši on kaže ne, onda 3 rečenice ispod ostavio sam se cigara, zdrave navike. Ne pije alkohol niti gazirano, a onda 3 rečenice ispod da će se danas napiti. Pitam ga za posao, kaže ništa od toga, a onda nakon par rečenica da da tamo sam mangaer, pitam ga jel ima vozački, kaže da nema, a onda par rečenica ispod ili nakon par dana razgvora pričamo o autima i kažem mu da nema položen vozački, a on meni tko ti je to rekao i počne se smijati. Stvarno ne kužim takve igrice i zašto ljudi lažu i pokušavaju sebe prikazati savršenima, a realnost je drugačija. Uglavnom otpao je jer laže i mulja. Šteta.
Koliko moraš biti jak da prođeš pored osobe koja te samo ostavila bez riječi i okreneš glavu? Nakon 8 dugih godina me sreo i krenuo prema meni raširenih ruku sa osmijehom od uha do uha. Samo sam prošla pored njega.