Ako verujete, u životu me je pokrenula kuknjava ljudi oko mene, rešila sam da ne budem smarator kao oni, nego da nešto uradim u životu.
Nikad mi neće biti jasno na ovim svadbama kao dolaze po mladu ovo ono, a oni žive skupa fazom 3 godine, a imaju vjv i decu.
Nisam ovo mogla ni da pretpostavim da će mi se desiti i uvek bih osuđivala tako nešto. Zaljubila sam se u čoveka kojem čuvam decu i čistim. On je 13 godina stariji, a ja studiram i ovaj posao mi je neophodan. On je toliko dobar, normalan, ma nesvakidašnji muškarac za balkanske uslove. Izgleda 10 godina mlađe, jako je brižan, sposoban, pametan i inteligentan. Proputovao je svet. Hodajuća enciklopedija. A humor, na svom mestu. Kao da je Francuz ili neki plemić. Počela sam da zamišljam da smo zajedno, da se posvađao sa ženom i da sam prihvatila njihovu decu (za koje sam se jako vezala) kao svoju i da imamo naše. Mislim da ga ona ne zaslužuje i da on svakako može bolje. Ne poklapaju mi se nikako. Ona nije loša, ali često zna da bude gruba. On je baš dobrica i nikad se ne ljuti.
Kada je tačno bol postao prihvatljiv samo za starije ljude? Kada mlađa osoba kaže da je nešto boli, odmah krene neka baba ili deda sa pričom ‘Kako tebe može da boli? Ti si mlad’ …
Rođena sam 1995.-te godine, a gajena kao da sam se rodila 2010.-te. Navodno sam rasla okružena ljubavlju i pažnjom,ali ja bih to pre nazvala zaljubljenošću, jer se nije gledalo šta je dobro za mene nego šta je mojima lakše. Zbog njihovog vaspitanja sam rano naučila da budem strašljiva, sebična, smotana i lena. Jedan problem je vukao drugi i odrasla sam u bezvrednu olupinu. Uvek je fizičko bilo problem, sa 9 godina sam imala strah da se spustim niz najniži tobogan, rasla sam uz crtaće i španske serije, kupali me do 11.-te, za pranje zuba mi rekli jednom i više nisu proveravali da li perem pa sam na kraju pola zuba morala da popravljam, jela puno slatkog, niko nije od petog razreda reagovao što po pet dana ne perem kosu ili nosim iste farmerice i još puno toga. Vaspitavajte decu ako ih stvarno volite da ne moraju iz korena da se prepravljaju kao ja danas.
Nekad smo se u Beogradu nalazili kod ‘konja’, pa šetali do Кalemegdana, sedeli na stepeništu, grickali semenke i pričali o svemu. Danas se nalazimo kod Tržnog centra, idemo u ‘food court’, svako gleda u svoj telefon, a semenke su valjda zabranjene ako nisu organske i u staklenoj tegli.
Majka mi je početkom godine preminula. Imam sina i muža.
Jako mi je teško i baš se osećam sama...
Ostala sam bez posla, kao i mnoge kolege, jer nas je zamenila veštačka inteligencija. Bila sam top performer, šokirana sam odlukom menadžmenta…
Pre 7 dana je došla nova koleginica u kolektiv koja mi se od prvog dana nabacuje. Danas me pitala da li bih joj dao svoj duks kad mi dosadi i smeje se. Nije uopšte moj tip i baš mi je neprijatno, a ne mogu da je izbegnem. Prvi dan kad je došla morali smo da radimo zajedno u grupi i znači devojka nije skidala pogled sa mene. Ja se trudim da je iskuliram, ali ona dođe do mene opušteno i počne razgovor. Nekako mi bude i glupo od kolega, tek je došla a vidi se da je privržena meni. Ne znam kako da joj dam do znanja da me ne zanima.
Ljekar sam i bude mi glupo kada vidim reklamu nekog ljekara na društvenim mrežama kako radi ultrazvuk. Imam osjećaj da se to potencira kao pokazatelj kvaliteta i znanja. Iz mog dosadašnjeg iskustva najbolji ljekar je onaj koji vlada tehnikama fizikalnog pregleda poput auskultacije (slušanje stetoskopom), palpacije ("pipanje" rukama), perkusije (lupkanje da bi se stvorio eho iz tjelesnih šupljina) i naravno inspekcije (gledanja). To su tehnike kojima su stari ljekari otkrivali tumore pluća, upale pluća, kamence u žučnoj kesi i sl. a danas su zapostavljene zbog ultrazvuka - koji jeste jako koristan, ali kuća se gradi od temelja.