Nervira me to sto ljudi misle da sam glupa jer studiram na poljoprivrednom fakultetu. Istina je da se manje uči nego na težim fakultetima, ali ja ovo volim i nemam razloga bilo kome da se pravdam.
Živimo u inostranstvu i posle 4 godine smo došli u Srbiju. Od kada smo došli moji stalno pričaju kako je u Srbiji med i mleko, kako su plate porasle i kako mi mnogo teže živimo u inostranstvu nego oni ovde. Takođe ni u jednom trenutku nisu rekli da su ponosni na mene jer sam naučila jezik, rodila dvoje dece, našla odličan posao, kupili smo kuću i to sve sami bez bilo čije pomoći. Uvek sam se bojala da ih ne razočaram al eto izgleda da ipak jesam, jer sam prvi put sebe stavila na prvo mesto i uradila nešto što sam ja želela (otišla u inostranstvo). Slušam druge roditelje svi su preponosni na svoju decu ali zato moji o nama govore kao da nemamo šta da jedemo. Ali nema veze ja sam preponosna na nas i na to šta smo sve stvorili za samo 4 godine.
Pitam dečka jel puši on kaže ne, onda 3 rečenice ispod ostavio sam se cigara, zdrave navike. Ne pije alkohol niti gazirano, a onda 3 rečenice ispod da će se danas napiti. Pitam ga za posao, kaže ništa od toga, a onda nakon par rečenica da da tamo sam mangaer, pitam ga jel ima vozački, kaže da nema, a onda par rečenica ispod ili nakon par dana razgvora pričamo o autima i kažem mu da nema položen vozački, a on meni tko ti je to rekao i počne se smijati. Stvarno ne kužim takve igrice i zašto ljudi lažu i pokušavaju sebe prikazati savršenima, a realnost je drugačija. Uglavnom otpao je jer laže i mulja. Šteta.
Koliko moraš biti jak da prođeš pored osobe koja te samo ostavila bez riječi i okreneš glavu? Nakon 8 dugih godina me sreo i krenuo prema meni raširenih ruku sa osmijehom od uha do uha. Samo sam prošla pored njega.
Zanimljivo je, čak i pravilo je to postalo, da u 99.9% slučajeva razvoda/rastave braka, muškarac je taj koji je kreten, debil i slično. Uvijek je žensko jadno, uvijek je žensko bilo puno ljubavi, dok muško nije. Uvijek je muško taj kojeg osuđuje okolina, uvijek je muško taj koji najebe na kraju. Osobno sam pred rastavu braka, i koliko god da sam "kriv", smatram da nisam kriv. Moja uskoro bivša se promijenila. Tu priče nema. Oženio sam razumnu osobu, ona to više nije. Oženio sam osobu koja gleda kako pomoći ljudima u svojoj okolini, ne osobu koja puca od zavisti, ljubomore prema ikome iti malo boljeg financijskog stanja od nas. Kupili smo kuću na kredit, koji sam plaćam, kupili smo polovno auto na kredit, koji sam plaćam, sve obaveze i račune sam plaćam, jer moja uskoro bivša ne radi. Već više od 10 godina. Ne radi, jer sam ja bio uvjeren da ne može raditi, zbog zdravstvenih problema, zbog lošeg kuka, zbog viška kila. Da bi se ispostavilo da ona zapravo MOŽE, ali NEĆE. Lakše je tako.
Već negde od 15 godine osećam onu instinktivnu potrebu da rodim decu. Naravno mlada sam pa sam to potiskivala jer nije normalno imati decu u tako mladoj dobi, niti sam imala dečka, to je neko racioalno razmišljanje i znala sam da je to samo prirodna potreba, odnosno instinkt, hormoni... Sada imam 21, a ta potreba je samo rasla, čim pogledam neku trudnu ženu ili ženu sa decom poželim to i ja. U vezi sam godinu ipo dana, dečko ima 25, oboje radimo i sa nekog aspekta to bi i mogli da uradimo, ali smo malo u vezi kada se gleda realno. Pitala sam ga kada on planira brak i decu i rekao je za 2 godine ili možda malo ranije i ja sam rekla da se slažem, a zapravo bih htela to sve sada. Ne znam šta mi se dešava, ali baš bih htela da se skrasim sa njim i da imam decu. Drugarica i ostali mi kažu da je to rano i da još treba da uživam pre nego sve to dođe. Glupo mi je da priznam dečku ove misli, pogotovo kad znam njegove planove.
Mene momak stalno zeza kako sam bila riba kad smo se smuvali, krene da me zeza kao ajoj koliko celulita imaš, gde su si*e, kad ćeš se farbati, pogle kakvi su ti nokti na nogama, ajoj kolko du*e, dobro te hranim. Sve je to šala jer ja vodim računa o svom izgledu, treniram i važim za lepu devojku. On je ovako normalan i dobar al ne znam što svaki dan ima potrebu da mi nabaci tako neku šalu, a ima 34 godine.
Čovjek nađe zamjenu za mene za manje od 10 dana. A možda se i cijelo vrijeme dopisivao sa više njih. Koja sam ja tuka. Pa naravno da se dopisivao sa više djevojaka, 21. je vijek. Jedina sam ja GLUPAČA, koja kada nekog želi, samo se na njega fokusira i samo se s njim dopisuje. Kakvo je ovo vrijeme došlo ljudi moji? Šta je ovo?
Smeta mi što mi je devojka počela da trenira boks. Od toliko sportova u teretani, ona odabere baš taj na kojem najviše učestvuju muškarci (u njenoj teretani to je 99% slučaj). Veliku svađu smo imali oko toga prošle nedelje. Možete me nazvati ljubomornim bolesnikom ali ne mogu se izboriti sa tim u glavi, smeta mi da tamo neki kobajagi treneri nju uče i budu prisni sa njom. A da ne pominjem ostale učesnike koji sigurno blenu u nju s obzirom da brutalno izgleda, još na takvom sportu, žensko sigurno privlači dosta pažnje, pogotovo takvo žensko poput nje. Možda previše ljubomorišem, ali jače je od mene.
Da sam znala okrutnu realnost moje biologije, nikad ne bih bila ona kul tetka koja živi sama i putuje. Žao mi je anđeli moji što sam vam punila glavu pričama o lijepom samostalnom životu. Postala sam stara. Sada ne mogu ni svoju djecu imati. Uvijek sam si govorila ima vremena, mlada sam... Sad me ostavio jer doktor kaže da će biti čudo ako zatrudnim. U cijelom ovo kaosu života zaboravila sam da smo i mi strojevi s rokom trajanja.