Imam 34 godine i upravo sam shvatila da u celom svom životu nisam bila srećna. Nikad. Ne istinski. Odrasla sam u porodici sa oba toksična roditelja, dobijala batine od kako sam bila beba pa sve do svoje 14. godine, od čega je ostala posledica toga da uvek budem na oprezu, paranoična i stegnuta. I dalje živim sa tim istim roditeljima jer nemam para da se odselim iz razloga što oni ne rade i ja ih izdržavam. Ukoliko svejedno odem, kao odmazdu prodaće porodičnu kuću iz detinjstva, što ne mogu da dopustim. To je jedino mesto koje su baka i deka učinili domom. Nikada nisam bila u vezi, samo u pokušajima iste. Uvek bila ostavljana. Prvi posao sam pronašla tek 5 godina nakon masteriranja. Za sve što sam postigla sam morala troduplo da se pomučim od prosečne osobe. Itd, itd... Mislim da sam dobra osoba, samo baš, baš nisam imala sreće sa podeljenim kartama.
Smatram da sam stvorena za velike stvari, a ne za ove kojima se bavim.
U današnje vreme ako se trudiš oko nekoga odmah ispada da si smarač koji nema nikakve opcije. Samo me zanima kako pokazati da ti je stalo do nekoga ako toj osobi ne poklanjaš malo više pažnje pa to možda izgleda kao smaranje? Tačno je sramota danas biti zaljubljen. Sve je postalo tako tužno.
Postoje slavlja na koja ne želim da idem, ali "moram". Jedva čekam odlazak u inostranstvo gdje ću moći takve pozive odbiti jer eto nisam u mogućnosti tad prisustvujem. Pun mi je k svadbi, dječijih rođenja, rođendana i ostalih gluposti koje ja treba da finansiram da bi neko slikao i profitirao.
Najjači su mi ovi ljudi koji kažu „ne zna reći dobar dan“, kao da te ponize, šta li iako su oni gori jer ogovaraju i pljuju.
Jedva sam našla posao, teškom mukom... radim za 650 eura. Iskreno, zavidim bogatašima. Koliko je lijepo kad znaš da sav profit ide tebi, da imaš novca u izobilju, sa živiš tako lagodno bez razmišljanja kad će leći ta plata prvog u mjesecu. Mislim, divota... to je život, a ovo što većina nas radi, to je PUKO PREŽIVLJAVANJE.
Kad sam otišla kod lekara i tražila da mi se urade nalazi jer imam crne duže dlake po licu koje su se pojavile, i po obrazima, bradu depiliram inače je skoro kao kod momka u kasnijem pubertetu, brkovi, a ne nausnuce, da sam to primetila i da svaki put kad se pogledam u ogledalo primetim da ih ima sve više, rekao mi je da prestanem da se gledam na ogledalo, i da će to biti rešenje mog problema.