Srce mi se slama zbog dedine porodične kuće. Moja majka se udala i otišla u drugi grad. Kada se ujak oženio, ujna je došla tu da živi. Nakon ujakove smrti, svi su otišli se iz te kuće. Deda koji je živeo u prizemlju, otišao je kod svog brata na selo. Ujna se preudala i ima novu porodicu, a kuća je ostala prazna. Majka i ja smo dolazile samo kada je trebalo da se pokosi trava. Nedavno je kuća prodata i sve uspomene mi prolaze kroz glavu. Od prelepe kuće pune radosti, ništa nije ostalo.
Kad smo se vidjeli nakon više od 15 godina, pružio mi je ruku, privukao me kao da sam lakša od pera i poljubio u oba obraza. Sretno je oženjen, ali dječja ljubav se nikad ne zaboravlja.
Napravim sitnu grešku na poslu, ispravimo, šef mi ni reč ne kaže, ali ja ceo dan razmišljam o tome i jedem se zbog toga. Zašto ovo sebi radim, ne znam.
Najjači su mi instagram gurui koji potenciraju da se treba u životu putovati i uživati, jedan je život bla bla bla. Ima nas koji moraju sve sami u životu, platiti školovanje, kupit prvi auto i na kredit kupiti vlastitu nekretninu jer nam roditelji nisu stekli ništa. Nekome je važno putovati i živiti s roditeljima, a neko se želi osamostaliti. Oba stava su ispravna ukoliko vi to stvarno želit. Meni nije normalno živit u sobi u kući roditelja, a njima nije normalno što ja ne putujem. I tu svaka rasprava staje, svakome svoje!
Žene koje znaju da ih je varao muž i dok su ležale u bolnici, porađale se, i pre i posle toga... Ali žive kao da je sve ok, prave se i glume porodičnu idilu.. su žene koje nisu dovoljno radile na sebi i nisu svesne svojih vrednosti. Ne budite takva žena, nikad.
Ostavila sam verenika jer je njemu normalno da se porodično druži sa ženama prema kojima je gajio romantična osećanja, kao i sa kojima je bio intiman, ili želeo da bude, ili one sa njim. Njemu je to sve normalno. To su kako ih naziva prijateljice koje ne gleda drugačije. Normalno je i njegovoj porodici. Svi učestvuju u tim druženjima. Smatra da je u redu ako ja to ne želim, ne bi me prisiljvao na to ali bi on nastavio takav odnos. Nismo klinci, odrasli smo ljudi u ozbiljnim godinama.
Devojci koja je bila u vezi sa oženjenim muškarcem koji ima decu (znala je da je oženjen), želim samo da doživi isto. Ništa više, ništa manje od toga!
Roditelji me izluđuju nekim suludim stvaranjem problema. Stalno nekakve mane nalaze da kukaju. Evo na primjer, danas kukaju što sam pravio tjesteninu a u kući ima kruh! Kao, to treba pravit kad nema kruha. Neki dan kukaju jer mi je malo vode izašlo van tuša tokom tuširanja. I tako povazdan, za neke gluposti dižu tenzije.
Previše vidim kakvi su muškarci da bih mogla nekog da idealizujem i zaljubim se, bukvalno nemoguća misija.
Ljudi me u javnom prijevozu večinom osuđuju na temelju izgleda, na način da ružno gledaju, ali čim izvadim iPhone sve je ok.