Koliko me nervira kad' mi se jave neke osobe samo kad' im trebam nešto pomoći...
Pitam se da li lekari idu kod drugog lekara, na pregled.
Odlučila sam da kroz život idem samouvereno, bahato i hladnokrvno jer vidim da ljudi koji se drže ovoga imaju više uspijeha...
Prijatelj mi je bio dužan 50 eura nazvao me da mi javi da je primio plaću i da će mi vratiti novce. Svratio sam do kafića u kojem radi i iduće jutro ja sam njemu bio dužan 120 eura.
Ja se zbog nje napio, izgubio vozačku, platio kazne, a najjače od svega je to što ona zna kako se osećam i opet se muva sa tamo nekim.
Svaki put kad me dečko iznervira, gledam slike bivšeg momka. I onda se osjećam kao da sam mu vratila.
Kad je vruće i kad je hladno JA NIKAD ne zatvaram prozor u sobi. Uvijek je na kipu otvoren. Ako je zatvoren imam trip da ću se ugušiti...
Muško sam, jako osjećajan.
Kad zavolim, cijelim bićem se predam.
Imao sam par cura do sad i to je svakoj smetalo.
Očito sam pretjerao.
Volim tetoviranje. Na svojim rukama imam zabilježene simbole vlastitih životnih lekcija, snova i ideja.
Nikad me nije smetala bol. Ona je osjećaj vlastite snage, promjene i nastanka neke nove, vječne slike.
Više mi se smučila priča o "praksama", honorarnom radu i sličnim glupostima. Ako ću već da radim puno radno vreme, da se cimam za taj posao kako valja, onda je valjda i red da mi se plati. Ne da se od mene očekuje zahvalnost što sam dobila priliku da crnčim za džabe.