Sve do ove godine nisam razmišljao o tome da se oženim i zasnujem porodicu. Napunio sam 36 godina i sad me strah od samoće, ali baš strah. Problem je u tome što sad i ne mogu naći ženu s kojom bih mogo zasnovati porodicu.
Otac mi iz samo njemu poznatih razloga nikad ne čestita rođendan.
Ono sto sam najviše mrzela kod drugih ljudi, na neki način su me te stvari stigle u životu.
Ne razumijem osobe koje uvijek žale za nekim prošlim vremenima. Meni nikad u životu nije bilo ljepše od onoga kako mi je u tom trenutku i tako uvijek. Jednostavno, trudim se živjeti u vremenu u kojem jesam i u njemu postići što više te samim time s vremenom i napredujem, usavršavam samu sebe, svoj život i odnose s drugima tako da mi je danas zapravo uvijek bolje nego što je bilo jučer. :)
Bila sam u vezi sa čovekom koji je u vanbračnoj zajednici. Kada mu je žena zatrudnela, ostavila sam ga. Neka to bude malo iskupljenje, jer vreme ne mogu vratiti.
Sakrio sam školsku knjižicu od roditelja prije 8 godina a oni još to ne znaju.
Gledam i slusam ove zrele udavače- lome se na svadbama da uhvate bidermajer, a onda pričaju kako će se uskoro udati. Ja sam uhvatila bidermajer u četvrtom osnovne i evo još se nisam udala. Imam dvadeset pet.
Shvatio sam da ceo život samo ja započinjao prijateljstva i nametao se ljudima da bi se družili. Sada sam prestao. Nemam nikog. Osjećam se jadno.
Profesorka u školi je na času ispustila goluba. Blam živi za nju...
Kada sam bio mali volio sam miris šampona od jagode, misleći da je ukusan kao što miriše probao sam malo..koje razočarenje.