Sa sadašnjom devojkom sam skoro godinu dana, pre neki dan izađem do grada i slučajno sretnem nju posle godinu dana, bila je sa dečkom, i sve mi se slike odjednom vrate, kroz sve što smo prošli, onu za koju sam se borio dve godine, koju sam najviše voleo, koja mi je dala samo 10% sebe dok sam ja davao 110%. Sa strane imam sadašnju devojku koja me voli najviše na svetu i sve bi dala za mene, dok ja to isto nisam spreman za nju da uradim nit joj pružam isto. Nisam siguran šta radim od svog života, dal se vredi ponovo boriti za tu ljubav za koju sam se toliko borio pa odustao ili pak da pokušam više da volim onu koja mene najviše voli ali nisam siguran da ću ikad moći da je volim kao ona mene, iskreno mi je nje malo i žao i mislim da ću da raskinem jer neću više da zavlačim dobru devojku ali ja osećam nešto i prema njoj. Stvarno ne znam šta da radim, da bar nisam ušao u novu vezu dok ovo staro nisam raskrstio sam sa sobom ali mislim da to neće da se desi još dugo dugo ako ne i nikad.
Dala sam sebi fore do kraja godine za jedan nedefinisan odnos. Posle toga sam završila sa tim makar ja umrla za tom osobom. Dosta je bilo.
Zašto sve živo što ima čovjek da "završi" može samo prije podne?
Jednom dolazim u opštinu u 14h i oni mi kažu završen rad sa strankama, gdje si bila prije? Ja ironično odgovorih: "Pa na poslu možda?". Da bih izvadila ljekarsko moram da tražim slobodan dan, jer uglavnom to rade ujutru i da ne nabrajam. Naravno, ne važi ovo što sam rekla za sve službe, ali kod nas ako dođeš neđe u 2/3 teško da ćeš nešto završiti.
Tačno znam koju ću djevojku oženiti. Mi trenutno nismo zajedno, ali u dubini duše znam da je ona prava za mene. Mogu imati stotinu veza, ali samo s njom vidim brak i porodicu.
Nikad nisam pružila oral muškarcu. Smatram da je to skroz ponižavajuće za jednu ženu, eto.
Živim u Holandiji već 5 godina. Sebe sam ovde pronašla i mnogo sam mirnija i lepše živim. Dok sam živela u Srbiji mislila sam da sam sklona depresiji a tek sada shvatam da me sredina i čitav način i standard života bacao u očaj. Kada pogledam kako ovde ljudi žive zdravije, putuju, profesionalni su, bračni odnosi su mnogo zdraviji, bave se svojim životom, šetaju, sa decom provode kvalitetno vreme umesto da ih samo slikaju za instagram i puće se ispred ogledala, setim se koliko mi je gadno sve vezano za Balkan. Kad me pitaju zašto ne idem često u Srbiju, stalno izmišljam izgovore vezane za posao i nedostatak vremena a istina je da čim stignem, osetim negativnu energiju naših ljudi, frustraciju, komplekse i samo želim da se što pre vratim.
Recite mi zašto neki roditelji dele decu, naročito kad su u pitanju ćerka i sin. Žensko sam i imam dva starija brata, svi imamo svoje porodice ali moji roditelji svu svoju imovinu su već raspodelili (usmeno). Nemaju oni nekakvo bogastvo nego me boli što mene u svemu isključuju. To što ne nosim više njihovo prezime i što sam žensko ne znači da ne nosim više njihovu krv i gene i da sam manje vredna zbog toga.
Imam 31. Toliko želim devojku. Nikada mi ovoliko teško nije palo to da sam sam. Svi oko mene se udaju žene. Ja sam. Na te svadbe idem sa roditeljima. Ranije sam se ok nosio sa tim a sada tonem. Ne znam kako naći devojku. Nadam se da će ovaj osećaj proći i da ću imati samopouzdanje opet.
Nakon 5 godina vidjela sam ga jučer sa djevojkom. Ja sam bila sa svojim mužem i da vam kažem nisam ništa osjetila u vezi njega. Hvala ti bože, preboljen i zaboravljen je.
Ne "pomažem" svojoj ženi jer mojoj ženi ne treba pomoćnik - treba joj suprug. Ne radi se o pomoći, jer imamo podjelu odgovornosti. Živimo zajedno u kući, pa je očito da čistim ovu kuću jer je i prljam.
Nisam pomoćnik svojoj ženi u kuhinji jer ako i ja moram jesti moram i kuhati.
Nisam pomoćnik svojoj ženi koji pere suđe - to činim jer i ja prljam tanjure, čaše i vilice.
Nisam pomoćnik svojoj ženi oko djece, jer to su i moja djeca i to je i očeva dužnost.
Nisam pomoćnik svojoj ženi u pranju, vješanju ili slaganju odjeće - to činim jer je to i moja odjeća i odjeća moje djece.
Ja nisam "pomagač" u kući, ja sam dio toga. Što se zahvalnosti i zahvale tiče, pitao sam prijatelja kada je zadnji put zahvalio supruzi, kad je završila s čišćenjem kuće, pranjem rublja, mijenjanjem posteljine, kupanjem djece, kuhanjem, brigom o ostalom...
Krećite se, ponašajte se kao pravi supružnik, a ne kao gost koji dolazi samo jesti, spavati, okupati se i zadovoljiti tjelesne potrebe...