Osim ako nije iz medicinskih razloga, smatram da debele osobe sebe mrze i zato i žderu ko ludi. Znam lako je vidjeti ženu zategnutu ko praćka, zgodnu i reći "blago njoj kako je zgodna",ali one ili vježbaju ili paze na unos hrane ili im je genetika naklonjena iako jedu sve. Pa ja kada bih prije spavanja jela malu čokoladicu, ja bih sa 55kg dobila 65kg za mjesec dana. Iskoristite ovo hladno vrijeme za šetnju, tad najviše sagorijevaju masne naslage.
U zadnje vreme devojka me tokom odnosa naziva tatice inače imam 25 godina ona 22.
Ne pristajem na razvod. Moje dete neće odrastati bez jednog roditelja!
Koliko sam bio nezahvalan kad nisam imao nikakvih problema sa zdravljem. Tačno je da ne znaš da ceniš ono što imaš dok ga ne izgubiš.
Što se tiče integrala i limesa. Ja sam ih lično savladao što u školi što na faksu, i zaboravio da postoje. Pokazavši spremnost da ih savladam pokazao sam da sam u stanju rješavati kompleksne zadatke što je jedan od uslova da kasnije rješavam kompleksne probleme u poslu/privredi. Ukratko. Zato školovani ljudi imaju bolje plate, manje rade, slobodne vikende, godišnje odmore, i koje sve benefite imaju.
Razumijem ljubav prema životinjama, i sam sam veliki ljubitelj životinja i u životu sam imao mnogo kućnih ljubimaca i doživio puno rastanaka, al ljudi, dozovite se pameti, jedno je voljeti, al drugo je davati psima ista prava i vrijednost kao čovjeku. Ne pronalazim se u ovom svijetu nikako. Tako izokrenute vrijednosti da je to bolno živjeti, i ne govorim samo o ovom primjeru već općenito.
Divan odnos sa mamom se pretvorio u katastrofu nakon moje udaje. U nadi da shvatim u čemu je problem krenem na terapiju. Tada skidam ružičaste naočale i shvatam da taj odnos nije nikad ni bio divan. Terapeut naravno ne može uspostaviti dijagnozu moje mame, ali analizom mog djetinjstva i svega poslije udaje dolazimo do zaključka da mojoj mami ne bi skodila jedna dobra terapija. Bol odbačenog djeteta koje "ne radi" onako kako mama želi nije me prosla ni pomoću terapije. Ko nije doživio neće me ni shvatiti. Prije 14 dana gubim trudnoću u 7. sedmici. Pored sve muke u meni se nešto lomi. Shvatam da je moja mama jedno veliko đubre i nečovjek, pa onda i nemajka. Živo odraslo, dijete ima u divnom braku, a zbog svojih hirova nikad ne nazove. Na pozive odgovori ili ne u zavisnosti od dana. Na koga sam ja suze trošila i sate na terapiranje da shvatim čime sam je uvrijedila i što sam to zaslužila. Decu rađate jer želite i ništa vam dužni nisu. Budite sretni ako ste blagoslovljeni da ih imate.
Nakon što sam doručkovala proteinski smoothie i rižine krekere otišla sam na ćevape s kajmakom i lukom. Neka ide život.
Kako me iritiraju one osobe koje drugima nameću svoje radnje, stavove, mišljenje, bilo šta. Vi ste totalno ludi. Najbolesnija stvar koju sam čula u poslednje vreme je nametanje toga kako treba da jedem. Jedem komplet lepinju i mene sad neki tamo uči i nameće mi kako ja moram prvo ovo, pa onda ono, da se to ne jede ovako, nego onako. Pritom, nije bio ljubazan, da ne mislite da ja skačem na nekoga tek tako ako se ne slažem sa njegovim mišljenjem, reagujem samo ako me uporno nervira i ponavlja mi 10 puta isto bez da me sasluša, tj ne želeći da me sasluša. Džaba pričam.