Upisao sam medicinu sa 35 godina. Diplomirao sam ekonomiju, imam svoju firmu koja stabilno posluje, ali želim da liječim ljude.
Ne mogu shvatiti žene koje pored svoje žive majke, svekrvu zovu "mama".
Najjadniji su mi oni koji ostave svoje partnere jer žele ludovati, viđati druge, mijenjati seksualne partnere, pa se nakon par godina ludovanja žele vratiti u istu vezu. Ne primam nazad potrošenu robu.
Moja supruga je vrlo čudna i ne znam više šta da mislim. Ne znam da li možete da razumete da je neko istovremeno izuzetno pametan i neizmerno glup. Uvek kaže prave stvari u pravo vreme i odlično procenjuje i čita ljude i njihovo ponašanje i karaktere. S druge strane, da joj kažem da me sačeka na npr autobuskoj stanici kod cvećare, ona bi me čekala u bočnoj ulici ili nekad čak i prekoputa, a dobro poznaje kraj i odlično zna odakle dolazim i kuda nastavljamo. Najsitnije stvari moram da joj crtam kao da je mentalno zaostala, a onda ima toliko momenata u kojima me zaista zadivi briljantnošću svog uma. Evo ne znam, stvarno...
Imam 35 godina i obožavam društvene igre! Od svake plate zadnjih godunu dana sam kupila po jednu i ove godine mi je muž napravio policu samo njih. Kad smo sve postavili plakala sam kao malo dete od sreće ♥️
Prekinuo sam dugu vezu jer sam primijetio da je djevojka postala rastrošna. Stalno je kupovala stvari koje joj ne trebaju, skupu odjeću i šminku. Pri tome ne radi, pa su joj to plaćali roditelji ili nekad i ja. Neću da sutra budem u braku s nekim ko ne zna štediti.
Moja cura ne želi da pređe da živi kod mene u mom gradu iz razloga jer je moj grad znatno manji od grada u kom ona živi, i jer ona sebe vidi u velikom gradu. Meni je bitno da smo nas dvoje zajedno, pa gde da smo nebitno. Inače oboje imamo dobre poslove, i oboje možemo da nađemo poslove gde god da bi prešli. Da li je opravdano imati takav princip, da li treba pokazati fleksibilnost, ili red flag?
Našla sam ljubav, meni je predivno s njim, jedva čekam da me oženi. Nikad srećnija nisam bila najiskrenije🩷
Trudim se da putujem što više. Uglavnom to radim da bih ljudima stalno pričao o tome, pogotovo ako znam da neko nije bio tamo gde sam ja išao. Deluje kompleksaški ali realno, većina i putuje da bi kačila fotke na Insta ili Fejs i da bi drugima nabijali na nos da su putovali negde.
Prije 2-3 mjeseca djevojka koju sam smatrao najdivnijom osobom na svijetu i toliko volio me ostavi nakon više od 6 godina veze riječima da je izgubila ljubavna osjećanja prema meni. Razlog nije dala, nisam ništa skrivio, govorila je da ga ni sama ne zna iako bi mi mnogo lakše bilo kad bih ga znao. Na pominjanje treće osobe bi me naružila. I stvarno podnesem to mnogo bolje nego što sam mislio, prihvatim to kao tešku lekciju i trgnem se, radim na sebi maksimalno, psihički, fizički, emocionalno, izvlačim gdje sam ja mogao biti bolji. I sad pukom slučajnošću saznam da je u vezi sa kolegom sa kojim je počela raditi ljetos, baš malo prije nego je počela gubiti osjećanja prema meni. Uvijek sam imao neki čudan osjećaj po pitanju toga momka ali vjerovao sam joj. Iskreno se nadam da je dobar i da će joj biti bolji od mene i želim im svu sreću. Ja nastavljam svojim putem, motivisan sam i preći ću i preko toga siguran sam, ali kako opet steći povjerenje u ljude, za neku buduću vezu, to je pitanje.