Ovo je nenormalno koliko mene baš briga šta ko misli o meni. Uvek sam pazila o svakom svom koraku i kako ću kome šta reci, kako će ko šta protumačiti, a sada.. Ne znam da li je do godina ili čega, ali uopšte se ne opterećujem ama baš ni malo.
Idu li ljudi na posao puni elana, željom za radom, puni energije, kreativnosti ili je to samo pretvaranje? Ja idem samo da odradim 8 sati sa što manje uložene energije u posao, a da pri tome odradim naizgled što više i nemam problema.
Muškarac koji ima 40 godina, živi sa roditeljima u njihovom stanu, nema stabilan posao i ne vozi za mene nije muškarac.
Bila sam na proslavi rođenja deteta. Muzika, šatra, pijani gosti, pucanje iz pištolja...
Ne deluje da se iko setio majke koja je porođena na carski rez i trpi bolove. Možda da se malo smanji dožavljaj.
Muka mi je ići raditi u firmu u kojoj radim, umoran sam od nje. Preumoran…
Kad iskreno veruješ, kad se iskreno moliš, desiće se. Ostvario mi se san. Svima želim isto.
Jedna od ljepših uspomena iz djetinjstva. Ja i baka spavamo u dvorištu, jorgan na travi pod vedrim nebom, ja posmatram nebo, zvijezde, poneki avion koji proleti i pitam se "gdje li je moj princ sada?"🤣
Inače imala sam 5 godina a maštala o princu, hoće to kad voliš bajke. Izgleda da je moj princ odletio na drugu planetu.😏
U kući svoga dečka nemam mir ni slobodu.. On živi sa roditeljima i to ne ni odvojeno čak nego svi tu u jednom mestu soba do sobe.. Njegovo dete iz prvog braka spava sa nama u sobi a drugo sa njegovom majkom i ocem... Tako da ne možemo ni sex da imamo.. Ne mogu ni da se okupam posle da ih ne bih budila.. Idem po kući kao zombi od nespavanja jer je dreka i vika od 7 ujutru.. I oni ne kapiraju da je i prva snajka otišla baš zato što nije imala svoj mir tamo.. Toliko joj je dozlogrdilo da je i decu ostavila.. Ja tog dečka stvarno volim i njegovi me za sada poštuju ali iskreno ne bih se usubila da živim takvim životom.. Ja volim tu decu ali nisu moja da bih se toliko žrtvovala zbog njih.. Hoću svoju sobu i svoje kupatilo.. Do tada nema ni udaje!
Kada su me pitali koga više volim, majku ili oca, ja bih govorila oca. Samo ne znaju da sam ga volela više jer je on najviše voleo majku. Prvo poljubi nju kad dođe kući, često leži na njenim grudima, njoj prvoj govori sve tajne i dobre vesti. Ona ima najveći uticaj na njega. Često smo se svađale, a otac je uvek sa njom raspravljao u sobi, da mi ne čujemo. Nikad se nisu svađali. Uvek je bilo "Pazi kako pričaš sa mojom ženom". Tada se nisam osećala kao njihovo dete, već kao neka osoba koja je napala njegovu ženu. Toliko godina je prošlo i ja još uvek slušam rečenice da su deca blago, ali da je majka njegov život. U mnogim porodicama ili je ćerka mezimica ili sin, u našoj oni su centar sveta jedno drugom. Sve je to traje i sada, a brat i ja nikada nismo osetili da smo zapostavljeni i slično. Sama je putovala na njegov nagovor dok je on bio sa nama. Zahvaljujući njemu ja majku volim više, ne bih je volela da je on nije voleo toliko. Znam, užasno je ali je istina.