Ja sam ubjeđena da samo muškarci mogu imati "brz metabolizam" odnosno mogu jesti obilno i kalorično a da se ne udebljaju. Kada god ženska osoba kaže za sebe isto, ne vjerujem joj, i znam da samo ne jede dovoljno i preskače obroke.
Lože me mišićave muške ruke. Prepaljena sam na to, to mi je nekako simbol muškosti i zdravog života kod muškaraca. Volim kad to vidim.
Svekar i svekrva žele da ulažu u muževu i moju zajedničku imovinu. Dogovor je bio da nam se niko ne miješa, ni moji ni njegovi, već da sve radimo i finansiramo sami. Sad sam ja negativac jer ne želim njihovu pomoć i uplitanje.
Više domova za stare treba da se grade. Nisam stara. Samo razmišljam da kada za 40god(ako doživim) i ako slučajno ne mogu sama da se staram o sebi, otišla bih u dom. Ne bih da budem na teret deci. Domovi bi trebalo da su pristupačni, to nije luksuz.
Imam druga za kojem žene lude. Odgovorno tvrdim da ne postoji ženska osoba koja ne bi prevarila dečka ili muža sa njim. Redovno odvlači u krevet zauzate ženske.
Kod nas je neki dan žena preminula, mislim prirodnom smrću od četrdesetak godina tokom roditeljskog sastanka u školi. Odlučio sam da nikad neću izaći iz kuće posvađan sa svojom majkom. Možemo se posvađati i svašta nešto, ali na izlasku ću se pokušati sjetiti da kažem nešto fino ili barem ok, normalno. Mogu se nastaviti ljutiti ponovo kad smo u kući ako je već potrebno, ali ne želim da zadnji događaj bude nešto ružno.
Ja stvarno ne mogu da verujem u šta su se današnji ljudi pretvorili. Da li je moguće da ima toliko naroda koji se sprda sa lopovima, krađama itd i podržava to? Stalno čitam i slušam podrugljive komentare 'e neka je, snašao/la se' itd. Treba da vas bude sramota. Od kad je krađa postala normalna stvar? Ovaj svet je totalno otišao u k.
Po Facebook-u su mi počele izlaziti reklame za firmu u kojoj trenutno radim…
Toliko je toga obećano u oglasu, toliko nahvaljeno, toliko plastično.
Nigde u oglasu ne piše da se, obećani bonus iz oglasa, isplaćuje samo ukoliko radiš najmanje 3 godine, obećana plata od 1.500€ - seniori u firmi je nemaju, obećani “poklon dobrodošlice” je jumbo pizza koja se deli na 40 uposlenika;
“neograničen broj slobodnih dana” - slobodan dan moraš najaviti barem 3 meseca unapred kao zahtev koji može a i ne mora biti odobren itd.
Sramota me je da priznam koliko sam zaokupirana svojim fizičkim izgledom, da sam puna kompleksa i da stalno razmišljam o načinima na koji mogu da se popravim. U društvu se pravim da sam samopouzdana osoba zadovoljna sobom i ponašam se nonšalantno kad se pomenu teme vezane za lepotu, a kod kuće je druga priča. Kozmetika, treninzi, kosa, šminka, analiziranje svake pore na nosu, svake crtice i mladeža. I ovo moje stanje traje od 7. razreda osnovne, a sad sam u srednjim dvadesetima. Kao dete sam bila jako ružna. Imala sam problematično lice, nosila sam protezu, mama mi je pravila neku smešnu frizuru, imala sam grbav nos, koji sam posle srednje operisala. Niko me nije zezao za izgled, ali sam se našla u 100 situacija u kojima bi mi indirektno bilo stavljeno do znanja da nisam lepa kao druge devojčice. Nikad kao dete nisam dobila kompliment vezan za izgled i mislim da zbog toga vučem ovolike komplekse.
Izrešetajte me mišljenjima da se dozovem pameti. Bila sam u kombinaciji 5 godina sa likom, ništa ozbiljno viđali se kad kome odgovara i sve super. No zadnjih pola godine davao je on meni hintove da se mi smuvamo ali gospođjica nije htjela jer joj je tako odgovaralo. Nađe on curu ja to tesko podnesem sreća kratko je trajalo i skontam ja možda ipak i ja nešto prema njemu osjećam. Odlučim onda da se ja malo potrudim oko njega prođe mjesec on mene izbjegava ja pitam što je to tako on meni ma nije samo nema vremena. Saznam ja prije par dana da je on našao curu i to 8 godina stariju od sebe i sad sa njom uživa. Ponizim se ja i kažem da trebamo da se vidimo, iskoristi me tu i na kraju svega mi kaže da on prema meni više nema apsolutno nikakvih osjećanja da je to sve bilo samo muški nagon. Da ne pričamo kako me je držao na rezervi u slučaju da sa njom ne uspije da opet može da mi se vrati. Meni opet fali da mi neko lupi šamar i da me dozove da ne razmišljam o svemu.