Ne razumijem zašto uvijek ljudi koji imaju loše životne navike moraju komentirati druge koji nikome ne nameću svoj životni stil. Kolege na poslu se uvijek čude što spremam kod kuće marendu nekoliko puta tjedno. Jednostavno ne paše mi da jedem svaki dan iz restorana, još često naručuju fast food. Ja ne mogu pojesti hamburger u 11 sati kada nam je vrijeme marende. Uvijek glupi komentari te ne smeš da jedeš bananu na prazan želudac, jabuka nije dobra za zube, riba ima mikroplastiku. Pritom ne smaram nikoga, jedem sve i nezdravo ponekad, nisam opterećena. Dok pametuju oni koji puše 2 kutije cigara i teško im da se uspnu ako se lift pokvari.
Smeta me to što je mom dečku obitelj na prvom mjestu. Planirali smo ovaj vikend izlet u drugi grad i on je otkazao. Razlog je što mu je mama imala operaciju kuka prije par dana i hoće da bude uz nju. Tko je tu lud?
Imam 18 godina i mnogo mi je potrebna ljubav. Znam da mogu mnogo da volim ali želim da to bude obostrano i da ne budem jedina koja voli. Samo mi je potreban osećaj da negde pripadam i da sam nekome bitna. Ne osećam to od porodice. Nadam se da ću uspeti pronađem nekog ko me voli.
Ja sam dobar primjer zašto naši sudovi nisu fer kad je u pitanju skrbništvo. Bila sam dovoljno odrasla da razumijem situaciju i rekla sam da želim živjeti kod oca, ali sud me dao majci. Ona je sve samo ne dobra majka. Novac od oca je trošila na sebe, dovodila razne muškarce u stan, a ja sam išla u poderanim patikama u školu. Čim sam poslata punoljetna otišla sam kod oca. Uz njegovu pomoć sam upisala fakultet i uspješno ga završila. A mama mi se nikad nije ni javila od kad sam otišla.
Ceo život sam propuštala trudnice preko reda, a sada kada sam ja trudna, niko neće da me pusti. Još se ljudi i raspravljaju sa tobom ako kulturno pitaš da staneš u red ispred njih. Stalno mi odzvanjaju reči jednog čoveka u glavi "Pa šta ako si trudna"...
Imam koleginicu koja često zove da odemo na kafu, ali negde gde nema ljudi, neko zabačeno mesto, da ne prođemo kroz glavnu ulicu, da ne bi nekoga srela. Na pitanje zašto izbegava ljude, kaže da joj je glupo jer već ima 40 god, a nije udata i kad je sretnu pitaju je kad će da se uda. Ja kapiram da je to nervira, ali ako ćeš ti zbog drugih da se kriješ i bežiš, onda definitivno nešto nije u redu sa tobom.
Imamo dete sa posebnim potrebama, 8 godina nisam bila u Srbiji. Muž je išao već dva puta i sad treba da ide treći put jer svekrva drami da će umreti a nije joj ništa. Rekla sam mu kad se vrati da ja idem na 2 nedelje jer mi se udaje rođena sestra a da on čuva našeg sina. Prvo je bio ok sa tim a sad mu je protiv jer je to trošak, ovo ono. Tek sad vidim koliko je sebičan i komplikovan. Do sada dete je bilo malo, ja u bedaku što je bolesno i nisam izrazila želju da idem. Naravno da imam posao i plaćam kartu i psihički sam jaka sada. Ne razumem ga da nije u stanju 2 nedelje da mi pomogne.
Hvala vam dragi poslodavci. Zaposlili ste osobu koja je završila studij prije 30 dana, a meni ste rekli da mi nedostaje kvalifikacija i iskustva za radno mjesto. Uopće nije namješteno. Koji je ovo put?
Kako mrzim kada prosečna osoba vidi nekog imućnog i bogatog koji ne mora da radi jer ima velike pasivne izvore prihoda, pa komentariše: "neradnik", "besposličar" itd... Ne pene oni toliko što on ne radi, već zato što oni moraju da rade.
Nije mi jasno zašto iskusni vozači nabijaju pritisak vozačima sa probnom dozvolom? Zašto morate da svirate i psujete ako ne vozimo još uvek kao vi "iskusni", da ne kažem nestrpljivi. Imajte malo razumevanja zaboga!