Drug i ja smo se pobratimili tako što smo spojili gu*ice i prdnuli u isto vreme.
Ja sam njega ostavila i otišla svojim putem jer sam smatrala da nikad ne bismo uspjeli i da bi s njim samo dolazili neki problemi, premda sam znala da me neizmjerno volio i da bi zivot dao za mene. Prošlo je puno godina, svatko je krenuo svojim putem i stvorio svoje obitelji. Sretnem mu oca koji me isto jako volio i kaze mi da sam neprezaljena snaha i da sam njegovom sinu kazna za sve što je ranije činio. Evo otada razmišljam o tome i nekako se loše osjećam. Žao mi je i ne shvaćam zašto uopće mislim o tome kad sam odavno sama presjekla i i dalje mislim da nisam falila.
Presmešni su mi ovi mali preduzetnici koji kukaju i objavlju videe na temu koliko je teško i naporno biti sam svoj šef, stres, posao 24/7 itd... Jadni vi evo svi vas žalimo... Ne znam da li znate ali postoji opcija da batalite to i zaposlite se i radite za nekoga ako vam je to toliko naporno da kukate u svakoj prilici...
Sanjala sam noćas tatu… kako sjedi na nekoj livadi. Dolazim do njega i jako ga grlim. On se smije, pita me kroz šalu šta mi je, što ga grlim i tada se probudim. Nedostaje mi otac beskrajno. Žao mi je što mu često nisam pokazivala i govorila da ga volim i da je dobar tata.
Idem u šetnju prirodom sedmično, oko 3-4 sata da odem i vratim se. Nisu mi jasni ljudi koji nose nešto da pojedu za tih par km, pa jbt nije ni čudo što ne gube kile, ko da će pocrkati od gladi. Ja ponesem vodu & bananu i to je to. Najgore što vidim da bacaju flaše i vrećice od grickalica u šumu, baš je to ružno za vidjeti.
Zahvalna sam roditeljima jer nisam uvijek imala sve što sam poželjela iako smo imali stvarno dosta novca. Danas sam samostalna mlada žena koja je svojim radom mnogo toga postigla i na sve sam beskrajno ponosna. Ništa nisam dobila na tacni. Kao teenager bila sam bijesna jer mogu nešto da mi kupe, a ne žele. Sad shvaćam zašto su se tako odnosili prema meni. Hvala im!
Mom dečku smeta to što s prijateljicama odem negde, što se družim, radim...a ostavio je bivšu i govorio da je lenja, da neće da izlazi i druži se. Stvarno ne razumem šta sad od mene hoće...
Preselila sam se sa mužem iz grada u selo. Niti on, a ni ja nismo nikakve veze imali sa seoskim zadacima. Jednostavno je svako ponaosob želeo oduvek da živi u kući. On da ima radionicu, ja atelje za slikanje i vajanje. Ne mogu vam opisati osećaj slobode i lepote uz jutarnju kafu i cvrkut ptica. Takođe vam ne mogu opisati koliko se ne možemo načuditi koliko nepisanih pravila ima oko uzgoja svake biljke, svaka ima preko 10 sorti i svaka je za sebe i koliko nemamo pojma šta radimo! :D
Prije par dana bivša cura je dobila dijete, pa eto da joj čestitam i nadam se da će ga nazvati po meni 🫶
Ljudi će vas voleti i poštovati jedino ako vas se boje ili imaju koristi od vas.
Priče o bezuslovnoj ljubavi su bajke za malu decu.