Kao malu baka je moju nogu vezivala za njenu dok spavamo popodne, jer sam joj stalno bežala čim počne da hrče.
Nikad ništa nisam uspeo da zalepim super lepkom. Osim svojih prstiju.
Raskinula sam sa dečkom koji je bio plivač, jer je brijao noge.
Iako sam žensko tata me ceo život od milošte zove "Milane". Kada mi je bila svadba moj tata je uzeo mikrofon od pevača, zamolio za malo pažnje i rekao pred 500 ljudi: "Želim da se obratim mladencima, a pre svega svojoj ćerci, Milane sine tata ti želi svu sreću ovog sveta." Većina gostiju je počela da se kida od smeha...
Mnogo volim profesore koji se postave prema nama kao ljudi,da nas posavetuju,popričaju normalno sa nama o nekim svakodnevnim temama, naravno nakon što završe sa gradivom. Ovi koji su strogi i gledaju samo časove me nerviraju, umišljeni ljudi...
Kao mali sam se udarao jabukom od glavu kako bi bila mekanija.
Od 7h do 15h sam gospodin čovek, kome je radna uniforma odelo i kravata ali od 15:01 skidam odelo, uzimam kacigu i jaknu sa štitnicima, sedam na motor od 600 kubika i "krstarim drumovima". Jeste da ponekad dođem na posao izgreban i izubijan od pada, ali jednostavno ne bih mogao ceo život da proživim sedeći u kancelariji bez trunke uzbuđenja.
Kao mali velika želja mi je bila da dobijem vazdušnu pušku "ptičaru" i za 14 rodjendan tata mi ju je kupio. Čim sam je otvorio uzeo sam dijabole i istrčao u nadi da ću ubiti kakvog vrapca.. Sat vremena sam pokušavao i nisam ništa mogao da ubijem. U jednom trenutku vidim jednog koji je bio na svega par metara od mene, opalim i ubijem ga. Plakao sam kao beba sat vremena pušku bacio i nikad više u ruke je nisam uzeo.