Najviše volim kada se moja devojka obrati baš meni kada joj je teško. Imam tek 18 godina, a osećam se kao HEROJ, u čijem zagrljaju, na čas pobegne od svih problema!
Toliko dugo nisam imao seks, da već počinjem da imam osećaj da sam nevin...
Mrzim kad mi se spava, a svi tad nađu da šuškaju nekim kesama i sl. Nisu ni svesni koliko se to čuje...
Kad sam bila mala mislila sam da ne postoje dve osobe sa istim imenom. I kad sam krenula u vrtić i upoznala devojčicu koja se zove Andrijana (kao ja) počela sam da vičem na nju zato što laže i da joj pričam da je ona ukrala moje ime.
Kada nosim zapakovan poklon uvek strahujem da je cena ostala unutra.
Pitam druga večeras " Brate, 'oćemo li malo kasnije da gledamo meteorsku kišu ? " a on lagano odgovara " Na koji program brate ? "
Najviše mrzim kad se pojavi neka žena, koju vidim prvi put u životu, i onda mi objašnjava kako me je čuvala kad sam bila mala, a naročito kad mi kaže 'a sećaš se ono kad si imala godinu dana pa ovo, pa ono...' Kako ne, sećam se ko juče da je bilo!
Šetala sam se sa dečkom i videla na ulici malu slatku crnu macu, bila je tako umiljata i zamolila sam dečka da je usvoji... Pristao je... bila sam jako srećna... A njegova mama je dodala "samo nam je crna mačka falila u kuću".
Uvek sam obožavao košarku, ali sam bio onaj "ulični" košarkaš", nikad nisam trenirao. Neki kažu da bih danas igrao u našoj reprezentaciji da sam bio imalo ozbiljan. Redovno sam dobijao svoje drugove koji su trenirali, a neki od njih su danas zaista daleko dogurali. Sada mi je krivo što nikada nisam bio barem malo ozbiljniji.