Imam 23 godine, 197 visok, 104 težak, treniram izrazito nasilnu borilačku veštinu, na kratko ošišan, tu i tamo nosim martinke "do ispod kolena". Ne živim sa roditeljima. Kada odem kući i gledam utakmicu ili film sa ćaletom, gledam kako da se naslonim na njega. Najradije bih da mu skočim u krilo i zagrlim ga i tako gledam TV. I dalje ga zovem "tajo". Ćale, najbolji si.
Najlepši su mi momenti kada se posle noćnog izlaska vratim kući, sjednem u dvorište sa mojim psom, koji mi je najbolji prijatelj, i kada podjelim sa njim burek koji sam kupila u povratku kući.
Jednom prilikom sam sedeo sa jednom devojkom koju sam muvao na klupi i ona je onako htela da mi da do znanja da je zagrlim rekavši: Uf što je hladno ovde, a ja sam rekao na to jes' jbt...
Kupili smo papagaja pre mesec dana i baba i deda se prema njemu ponašaju kao prema bebi koja treba da progovori.
Uvijek kada idem kupovati nove patike obučem lijepe čarape.
Moj otac se danas podsmevao ljudima sto su dali imena sinovima Antonio i Mario, a moja sestra i ja se zovemo Kosana i Svilajna..
Kažu pametni uvijek imaju "rezervu" ako im s nekim ne uspije. A ja od zaljubljenosti u njega ne pomišljam ni na jednog drugog.
Kako volim kad mi baba kaže:''To što vi mlade devojke sada radite, to u moje vreme nije bilo!''. A što ste se i tad udavale i rađale decu sa 18 godina, to nikom ništa...