Važim za feministicu sa čvrstim uvjerenjima da žena treba da bude ravnopravna u drustvu , politici i svim drugim oblastima života ,međutim u 4 zida dok vodim ljubav sa dečkom obožavam kad sam pokorna robinja , kada se dečko prema meni odnosi kao prema nižem sloju, pali me to.
Kada je bio zemljotres u Kraljevu, kod nas se podobro osetio jer se nalazimo na nekih 80km od Kraljeva. I moja drugarica, kraljica, probudilo je, čula je ormar kako se trese, ustala i držala ormar i govorila "Kako ih samo nije sramota da ovo rade" (mislila je da roditelji vode ljubav i da se zbog toga trese cela kuća.
Imam 23 godine. Danas kad sam ostao sam kod kuće stavio sam šerpu na glavu, uzeo poklopac i partvis i igrao se gladijatora 2 sata.
Toliko mi nedostaje moj muž koji je na terenu, da sam obukla njegove bokserice i majicu i tako legla da spavam pored naše devetomesečne bebe... bez njegovog poljupca za laku noć! :(
Moj otac više voli našeg psa nego nas, porodicu. S njim češće "priča", tepa mu i najviše mu se obraduje kad dođe kući.
Sramota me je zato što kao student u inostranstvu, koji konobariše vikendom, imam veću platu nego moj tata koji u Srbiji radi ceo život kao inženjer.
Pre nedelju dana morao sam da pošaljem izvod iz matične knjige rođenih za BG. Stavio sam u koverti, poneo na autobuskoj stanici, dao vozaču i pitao koliko sam dužan. Ni pet, ni šest odgovorio je 'Što više daš manje se crveniš!'. Nikad se poniznije nisam osećao pred nekim ko verovatno nema ni 8 razreda, ali šta da radim hitan slučaj. Dao sam mu 'nešto' novca (za četvrtinu karte) i pitao da li je dovoljno, a on je onako ozaren kazao 'Daj, daj'. Zatvorio je prozor jer je dobio ono što je hteo, a ja se samo pomolio, da ću nekada u životu trebati tom idiotu, a tad nek' ne računa na moju dobrotu, nego nek izvadi 'pristojnu' svotu!
Čudan vakat je nastupio, licemjerstvo je zauzelo mjesto iskrenosti i postalo je tako normalno. Novac je iznad ljubavi, postali smo robovi furke bez imalo osjećaja, prodajemo se za kafu.. A vrijeme ko vrijeme prolazi bespovratno, sve postaje uzaludno, a drage ljude gubimo tako olako.
Upisao sam treću godinu fakulteta redovno, bez obnavljanja. Nisam proslavio ni jedan ispit ni jedan uslov, a redovno slušam ljude kako to slave. Juče sam bio s djevojkom na žurci i htio sam da u 2h idemo s iste, naravno ona nije htjela jer je bilo super, na kraju smo ostali do 4h, ali sam ja od 3h stajao u hodniku spreman da krenemo. I uvijek tako. Kontam, koji sam ja smor od čovjeka.