Imam šesto čulo za slatko u kući, uvek nadjem gde god da sakriju. Tripujem se da mi je to skrivena moć.
Kad me dečko iznervira potrošim mu što više para mogu i onda se smirim :)
Uzasno me nerviraju ovi studenti što svako malo kače statuse, pjesme i raznorazne linkove na fb kako bismo svi mi ostali vidjeli kako je njima fakultet užasno tezak i nemaju života i ništa ne stižu, ali se eto za fb ima vremena. Uz to se još nagomilaju desetine komentara na gore navedeno...
U braku sam dve godine, a nikada svome mužu nisam napravila ručak.
Žena i ja za slavu, čim gosti odu, obeležimo od koga je koji poklon. Da nam se ne desi, kad prođe vreme, da ih vratimo onima od kojih smo ih i dobili.
Položio sam anatomiju, nisam sretan koliko sam mislio da ću biti.
Nadogradnja na noktima mi služi da pridržavam jaja dok odlivam vodu nakon kuvanja.
Svaki, ali svaki dečko sa kojim sam se rukovala prokomentarisao je: "Što imaš jak stisak, ko bi rekao".
Kada sam bio klinac, napisao sam poruku i stavio je u bocu i bacio niz rijeku koja protiče tu u blizini. Pisalo je "Ako iko ikada pronađe ovu poruku, neka se javi na broj..." I nakon tačno mesec dana, pronađe je čovek kilometrima daleko i javi mi se. Vjerovatno najzanimljiviji dečački doživljaj.