Iz priča roditelja shvatio sam da sam bio "poseban". Uvek bih prestao da plačem pored veš mašine.
Ponekad mi se desi da su mi određeni ljudi strašno antipatični i ako mi nisu uradili ništa. Ne mora ta osoba da bude ružna, ali jednostavno mi bude odbojna, a ne znam zašto.
Uvijek kad mi širi tange, majka ih stavi iza neke posteljine ili negdje pri kraju, da komšije ne vide šta nosim.
Nisam se brijao dve nedelje, sada kad odem na fudbal tripujem da sam Pirlo. Čak sam se i umudrio i retko pričam.
Dugo sam bila potajno zaljubljena u jednog dečka i kada sam se konačno upoznavala sa njim, pružajući mu ruku, valjda od uzbuđenja, sam mu rekla njegovo ime.
Dečko mi je rekao da mu je drago što imam male grudi, jer bih u suprotnom bila "mnogo dobra riba" i on ne bi mogao da me smuva. Baš utešno.
Mrzim kad zovem nekog na telefon i pitam ga 'dje si (pritom očekujem odgovor gdje se tačno nalazi), a on mi odgovori evo me.
Imam želju da skočim sa padobranom, ali kad bih se našao u avionu sigurno ne bih mogao ni pogledati kroz prozor...
Za kratko vreme desile su mi se dve izuzetno loše stvari. Umro mi je deda, moj uzor, moj otac i brat, pošto oca nisam upoznao, a brata nisam imao. Raskinuo sam sa devojkom sa kojom sam bio dve godine. Obe stvari su se desile u roku od 2 nedelje. Počeo sam da pijem galone alkohola, da konzumiram narkotike i da idem u neki svoj svet. Najbolji drug mi je otvorio oči rečima: "Brate moj, znaš da matori ne bi želeo da te vidi ovakvog, prestani sa tim, uradi to za njega, za mene". Čist sam već 2 godine, nazdravim neku za zdravlje i matorom za dušu, imam predivnu devojku i planiram da je zaprosim, a taj drugar koji me je izveo na pravi put će mi biti kum. Zato bez obzira koliko život izgledao težak, jednom će nam se uvek sreća nasmešiti.