Mnogo lazem devojke,da bi spavale sa mnom. Jer ako im pricam istinu,nece ni da me pogledaju.
Kad sam imao 6 godina moj stariji brat me je plašio tako što je govorio da će da nazove neku curu sa hotline-a da dođe po mene. :/
Sjećam se djetinjstva i odlazaka u goste.. Prije svakog odlaska smo u kolima slušali jednu te istu priču: "sad kad dodjemo tamo, fino da se pozdravite i odmah da sjednete..i to što bude na stolu da se ne dira, da ne bude kao da mjesec dana ništa jeli niste" :) a mi s vrata "ne smijemo nista da jedemo, majka i tata nam rekli " :D
Svi ljudi iz komšiluka koji imaju sinove me zovu SNAJKA.
Pre 10-ak godina moj brat je napravio ručno svoju kasicu da sakuplja pare i ja sam u par navrata kada mi se baš nešto jelo ili pio neki sok potajno uzimala pare i toliko mi je slatko palo sve što sam njima kupila. Danas mi je prvi put priznao da je znao šta radim tada ali je nastavljao da sakuplja pare i pušta me da povremeno uzmem neki dinar.
Uvijek me zanimalo, ko su nepoznati ljudi u mojim snovima. Da li sam ja izmislila njihov lik, ili sam ih prije srela pa su mi ostali u svijesti? Ko zna :D
Uvijek kad me nešto slomi u životu, sjetim se kako se moja drugarica u osnovnoj javila da popravi jedinicu, pa dobila još jednu... I kad se jedna cura rasplakala jer je bila prozvana i isto dobila jedan, nastavnik je poslao tu curu da ode na wc da dođe sebi, pa poslao moju drugaricu koja je dobila dva keca da je tješi.
Imam neopisiv strah kada zvoni kućni telefon posle ponoći, jer mislim neko zove zbog neke loše vesti...
U prvom osnovne učitelj nas je terao da "zavežemo" noge za stolicu, odnosno da ih držimo obavijene oko nogu stolice i da se tako ne pomeramo u klupi, ne vrpoljimo i ne klizimo po stolici... I danas (30godina posle) tako sedim, nogu obavijenih - "zavezanih" za stolicu..