Nekad kad se posvađam sa dečkom, tad znam u toku svađe namjerno da ga isprovociram samo da budem sigurna da me neće nikad udariti.
Jednom sam u osnovnoj školi nacrtala cvet na času likovnog i bila ubeđena da sam nacrtala najružniji cvet ikada. Da bi me utešila učiteljica mi je rekla da je cvet zapravo lep 'kao ja'. Otišla sam kući plačući i rekla roditeljima da mi je učiteljca rekla da sam ružna...
Večito imam problem na moru da se popnem na dušek, traje to uvek nekih pola sata.
Ne mogu da se kupam (ili tuširam) sve dok ne spustim dasku od wc šolje, ne znam zašto, ali uvek to radim.
Kad god se neki uređaj pokvari ja ga udaram. Ili proradi ili ga polomim pa bar znam zašto ne radi!
Najviše volim kad mi dečko posle izlaska pusti poruku. To znači da je i njemu bilo lepo.
Vozim ti ja danas sa instruktorom po gradu i izleti neki biciklista, te će instruktor "konju jedan jel znaš gde se nalaziš", ja sam trubio. Čovek kad se okrenuo shvatio sam da je to bio moj tata.
Uvek kada nešto želim da pitam roditelje prvo im kažem ''Dogovorili su se u razredu...'' a u stvari ja glavni organizator.
Toliko sam se sinoć odvalila, da sam dečku, koji je tražio moj broj, greškom dala bratov. Iskreno se nadam da se neće javiti.