Pita me baba da li imam dečka, nakon mog odgovora da nemam ona kaže: a i ko mu je*e mater, šta će ti! :D
Ja bih svaki dan, a ona misli da je jednom mesečno dovoljno...
Kao mala sam želela da u crtaćima, bar jednom, pobedi loša strana. :)
Često razmišljam o vanzemaljicma. Da su tu negdje, da se nesmetano krećemo, da ih ne vidimo jer mozak ne može stvoriti sliku , jer su nam njihovi oblici nepoznati. Šta ako vremenom dođe do sudara svjetova?
koliko smo im blizu da sve česće
...da li će nam njihovi obrisi postaju nam prihvatljivi
i mozak će stvarati sliku?!! Zvuči neprihvatljivo, ali moguće, isto kao što nam je bilo neprihvatljivo prije 10 godina da će npr postojati telefon na dodir. Iskeno , plašim se :/
Volim kada mami kažem da neke stvari volim da jedem, a ona mi kaže ja sam to baš s tobom jela u trudnoći. Slučajnost je, al meni to onda još slađe. :)
Nikad mi neće biti jasno zašto ljudi tjeraju od sebe one koji bi život dali za njih, i trče za onima koji ih uporno povrjeđuju...
Svaku noć molim Boga da je zaboravila da popije pilulu... Šta ću kad je volim i hoću da mi rodi klincezu/klinca...
Nosim Kohlearni Baha implant, koji u Srbiji nosi svega par ljudi, i duša me zaboli kad neko kaže: "Što nisi oprao uši, bolje bi čuo!"
Sjecam se kad sam bio mali, roditelji su mi kupovali 2 broja vece cipele i govorili da ce mi noga porastii.
Sa svojim sadašnjim dečkom sam se smuvala tako što sam pri parkiranju svoga auta, njegovom autu slomila prvo svijetlo.