Život mi se zgadi kada vidim da neko čačka uši ključevima
Svaki put kad mi telefon zvoni, nikad se ne javim odmah, iako je telefon uvijek pored mene.
Volim da vidim kada razmažena deca ne dobiju uvek šta žele pa onda plaču.
Često puta mi snovi predskažu neki događaj koji će da se desi, koji ima veze sa mnom.
Najgori osjećaj je kada sam u gostima i jedem tortu, i jako mi se svidi . A oni me pitaju hoćeš li još? A ja iz pristojnosti odbijam to.
Kad mi neko u poruci ne stavi smajli, mislim da je ljut na mene.
Nerviraju me ljudi koji moraju da popiju lek čim ih nešto zaboli.
Dogovorimo se drugar i ja, da on glasa za mene, a ja za njega, ja pobedio, a on ni jedan glas...sramota me živog pojela.
Nikada nisam verovala u duhove i gluposti. Gledala bih one uklete kuće na kablovskoj i smejala bih se. Međutim evo već četiri godine se o tome ne izjašnjavam kad neko pokrene takvu temu. Razlog tome je jedno veče koje ću pamtiti celog života. Sestra i ja zmo živele u ogromnom stanu, ona je jedno veče otišla na neku slavu. Legla sam da spavam u mojoj maloj sobi i probudila me je toplota, pored mog kreveta stajala je crna senka i osecala sam da me gleda. Nisam mogla da se pomerim a bila sam sva uvijena u ćebe. Nisam osetila strah, sledila sam se. Boreći se sa svojim telom skliznula mi je noga do poda i kad sam osetila svežiji vazduh ustala sam i upalila svetloi otvorila prozor, toga vise nije bilo. Ni dan danas se nije pojavilo. Mislila sam da je bio san sve dok jednom moj rođak iz Vranja nije ispričao priču o crnoj senci koja ga je gledala dok spava u njegovoj sobi. Kad je završio svoju priču prebledela sam i ja sam ispricala moju. Ne znam da li verujem ali ne ismejavam,ne prizivam.