Od prevelike želje ili šta već, dva puta sa njom je trajalo čitavih 5 minuta :(
Danas sam se izgubila. Ja sam mislila da su ŠtruMfovi i danas na nekoj akciji pročitam ŠtrumPfovi. I kao Whaat?!
Dok sam bio mlađi uzrečica mi je bila "razumeš". Na sred časa profesorka pita šta je to ispalo i ja odgovorio "pala sveska, razumeš", svi patos.
Išla sam negdje s društvom i bila sam umorna..zatvorim oči na sekundu samo da se odmorim..i probudila sam se nakon 3 godine iz kome..imali smo saobraćajku..
Prdnula sam psu u facu da i on malo vidi kako je meni svaki dan kad me guši.
Najbolja drugarica me dosta blamira u poslednje vreme. Prelazim preko svega jer mi jako znači, ali nekad stvarno pretera.
Ja ne znam šta je sa mnom.. Imam 16 godina i trebalo bi da sam donekle formirana ličnost. Nemam nikakav cilj u životu, ne znam ni otprilike čime želim da se bavim, ništa me ne privlači. Ni o čemu nemam neki svoj, čvrst stav, često menjam svoje mišljenje kad čujem tuđe. Nemam ni neki svoj, aj da kažem stil oblačenja, imam gomilu stvari i nešto što sam nosila do pre mesec dana sad ne nosim jer su mi te stvari sad baš grozne. Nemam ni omiljeni žanr muzike, svašta slušam. Ne znam kako da opišem rečima kako mi je, možda ima neko sličan meni, pa da me razume.. Kao da sam izgubljena u vremenu i prostoru. Hoću da imam neki svoj stav, kakav-takav, da mi mišljenje ne zavisi od mišljenja drugih ljudi, da znam čime želim da se bavim u životu, da postavim sebi neki cilj i da lepo idem ka njemu, da znam šta hoću.. Nekad ne prepoznajem sebe. Znam da sam u pubertetu, da još treba da se formiram... ali ja stvarno još uvek nemam baš ništa po čemu se 'izdvajam'...
Kada sam kući neki glas u glavi mi govori: "Priđi joj...'' Ali kada sam u njenoj blizini taj isti glas mi kaže: "Bolje samo gledaj!''