Kada prodajem knjige đacima, uvek nađem nekog ko ne ume da se pogađa i obavezno mu uvalim za veće pare nego što bi kupio nove.
Ne idem na more jer moj dečko ne može da priušti letovanje, pa se solidarišem sa njim.
Volela bih da zapamtim prvi trenutak kad ugledam mog budućeg muža.
Popila sam vodu iz čaše u kojoj baba naveče drži protezu!
Hoću da promenim posao, ali me je strah da ću teško naći drugi. A ja jednostavno ne mogu više, treba mi promena.
Mrzim kada zvoni fiksni, a majka kaže: "Ajde javi se." Kao da mene neko zove na fiksni. Naravno, javim se, i onda 5 minuta pričam sa tetkama, strinama, komšinicama... Ipak sam ja kulturan momak. :D
Čekanje, volim samo kod zubara..čini mi se da mi ne bi bio problem satima čekati.
Izašao sam na piće sa stricem koji je iz Francuske i dam mu mob da plati parking koji je kostao 30 i nešto dinara. On kao da mi plati, izvadi novčanik, u njemu razne novčanice i domaće i strane, i on mi da tačno 35 dinara i kaže: "Evo častio sam te neki dinar, zadrži kusur". Bilo me je sramota i nisam mogao da verujem.