Kad sam bila mala i kad mi neko od rodbine daje novac, uvek sam jedva i stidljivo prihvatala..a u sebi mislim PAREEE PAREEE AAA
Kad vidim kineze na ulici redovno se proderem KONISUAAAAAAA, oni iskuliraju, a ja ispadnem budala.
Izašla sam na dejt s dečkom koji mi se mnogo sviđao. Skockala se ja, stiže on i mi krećemo u šetnju. Tačno kad smo bili ispred robne kuće i ja vidim nešto crno ispred i počenem da vičem DŽEKI DŽEKI DOĐI, a on meni kaže JEL ME ZEZAŠ? TO JE OBIČNA KESA ZA ĐUBRE. Posle toga sam počela redovno da nosim naočare i više se nismo čuli.
Poslala sam mu poruku "volim te", a on mi je odgovorio "šta ti je?"...
Smuvao sam devojku koja je realno 5 liga iznad mene.
Sada se bojim da je ne izgubim jer imam osećaj da ona popunjava prazninu u meni.
Kad sam bila tinejdžerka žvrljala sam svakakve gluposti i sopstvene misli na zid onim nevidljivim flomasterom, koji se vidi samo pod halogenim svetlom. Kasnije je taj flomaster izgubio funkciju i sve moje rečenice su postale vidljive. Umrla sam od blama...
Uvek kada ubacim nešto novca za Crveni krst ili neku pomoć istripujem da su mi svi grehovi oprošteni.
Ostavio bi tu devojku koja kaže da je nije privukao fizički izgled kod mene.
Izlazio bih i u najveće rupe u gradu kad bi tamo puštali muziku koju ja volim.
Kad sam bio mali, plakao sam jer kamen nije živ. Kad je to moj tata video, nije mi se smejao, nego mi se pridružio i onda smo zajedno plakali. Volim te tata!!