Najviše mrzim kada dođem kod nekoga koga dugo nisam videla, da se ispričamo, a on/ona sedne za kompjuter i visi na fejsu i viče: da da, aha, jeste. -.-
Nikog ne lažem kao mamu, čisto iz razloga da se ne sekira.
Imam dete sa posebnim potrebama i nikad nisam zazalila što sam ga rodila. Čujem da našu decu smatraju Bozijom kaznom, ali ja se zaista ne osećam kaznjeno.
Kad sam bila mala mislila sam da su serije zapravo snimci iz stvarnog života ljudi i nikako mi nije bilo jasno zašto nekad ne dođu i moju porodicu da snimaju.
Nekada odem na plažu samo da bih se slikala za facebook.
Jedno veče sam se napio ko stoka, a sutra ujutro sam morao kod zubara i odem onako polu pijan, žena gleda zube i u jednom trenutku mi kaže, dečko možeš li molim te da dišeš na nos, a ne na usta....
Izgubila sam oca prije 7 godina i naprosto me ispunjava osjećaj kada ljudi kažu da sam ista kao on.
Voljela bih da sam neko drugi. Da mi je život uspješan i lijep.