Kada god legnem pored telefona moram da ga sklonim, jer imam osećaj da me je ozračio i da ću umreti...
Imam drugara Vokija, koji kad je bio mali imao je kaznu tačno za moj rođendan, sećam se tog dana da je pobeo iz kuće samo da bi došao kod mene da pravimo žurku, moj tata ga od tog dana sve više i više voli, a mi i dalje blejimo ko da imamo 7 godina. Živeli pravi ortaci :-)
Osoba koja me je najviše povredila u životu je upravo ona koja mi je dala život.
Prvi put kad sam nacrtala obrve, tata me je pitao ,,Čime si ti to crtala obrve, flomasterom?''
Za prvu lektiru u školi, trebali smo da prepričamo jednu priču iz knjige i zapišemo u svesku! Ja sam prepričala "Bilješke o piscu", jer je to bilo najkraće!
Mrzim duge razgovore na telefonu, ne podnosim ih. Tako da sam smislio foru kada me neko nazove, na foru kažem da nemam kredita i samo spustim, dok nije ni shvatio da ja faktički nisam nazvao...
Najlepši osećaj mi je kada gledam dok mi profa upisuje ocenu u index. :D
Kad sam bila mala prvo sam čekala da tata zaspi, a onda bih mu se ja popela na leđa i zaspala.
Otvoreno me je smarao lik koji ima devojku i za koga ceo grad zna da ima devojku. Još otvorenije sam ja njoj pokazala njegove poruke upućene meni. Nisi ti Kazanova, ti si obični lak muškarac koji loše laže prijatelju.
Volim da poziram ispred ogledala u donjem vešu i sviđa mi se ono što vidim, a kad dođe vrijeme da me dečko takvu vidi odjednom sebi nabijem hiljadu kompleksa.