Uvek se nadam da će mi momci sa kojima se gledam u busu, čitaonici ili nekom kafiću prići, ali to se nikad ne desi.
Brat mi je za rodjendan poklonio čokoladu i koka kolu, a devojci je kupio ogrlicu od 6000 dinara. Ljubomorna sam.
Danas sam sa majkom kupila nove zavjese u kući i bile smo srećne zbog toga što ćemo nešto novo da uzmemo da sredimo našu kućicu, komentar mog oca je bio da to ne vrijedi ništa jer on s tim može kupiti nekoliko litara rakije....nikad mu nismo valjale u njegovom životu....
Dvoumim se između posla u drugom gradu i dečka u mom gradu...
Imam problem jer brzo pričam i nekada se dešava da izgovorim nešto izvrnuto, kao npr. jednom u pekari zbog čega sam ostala crvena narednih sat vremena: "Daćete mi molim Vas rol pišu i vicu"....umesto rol viršle i pice...
Danas mi je najbolji prijatelj rekao da je zaljubljen u mene.. to mi je onako prečudno, mislim, kako se može zaljubiti u mene kad zna sve moje mane i nedostatke, i zna da nisam savršena, i zna da sam smotana i zbunjena, jednostavno zna sve sve o meni.. nije mi jasno kako se uspio zaljubit.. možda je on pravi baš zbog toga?
Uvek kada idem sama negde nosim slušalice sa sobom, koje ne skidam sa glave dok ne dođem na određeno mesto. Da bi mi se skoro desilo, dok sam sedela na klupi, da mi priđe jedan fin deka, sedne pored mene i kaže: " Drago dete, da li ti uvek nosiš to na ušima? Meni to izgleda kao da mrziš ceo svet i da nećeš da pričaš sa ljudima." Samo sam ćutala.
Od osmog razreda nisam se slagala sa jednim dečkom. Zatim smo pali zajedno u odeljenje i u srednjoj i uvek smo jedan drugog zezali. A potom sam se ja zaljubila u njega,na on je i dalje nastavio da me zeza, čak i kad je to saznao. Tako da moja verovanja u to da od neprijateljstva može da se ostvari ljubav nisu se obistinila. Sada jedva čekam da završim školu i da ga jednom za svagda zaboravim.
Kad sam bio mali, deda mi je rekao da krtice pod zemljom voze biciklu! Ja sam onda otišao i odlomio veoma malo parče daske i napunio rupu vodom da bi mogla da surfuje.
Postao sam čovjek sa 7 god..zadnje riječi mog oca su bile čuvaj brata i majku, prije nego su ga odveli neki zli ljudi s maskama, nikada ga vise nisam vidjeo.I danas ne znam kako je biti dijete, kada odem u market, obavezno idem na odjelak sa igrackama, i tamo kao trazim nešto a zapravo, zamišljam kako se igram. Sada imam 28 god.odrastao sam, čovjek...i pitam se kako je biti diječak, imati prljave ruke od igranja u blatu, prljavu odjecu od skakutanja po baricama...