Volela bih samo jednom da imam nekog prelepog dečka, da ima para, da je frajer, a sve to da bi mi "drugarice" crkle od zavisti jer misle da su iznad mene. Posle toga bih se vratila traženju normalnog i inteligentnog, za svoju dušu.
Najlepši trenutak u mom životu bio je kada sam se posvađala sa dečkom i krenula sam kući, a on je potrčao za mnom, zagrlio me sa leđa, poljubio i rekao mi: "Nikada te neću pustiti da odeš, volim te." Nažalost te reči je izgovorila pogrešna osoba, osoba koja ne zaslužuje više nijedan moj pogled, a kamoli nešto više.
Kad sam bila mala kad god bih naišla na neke limenke, zgazila bih na njih kako bi se zakačile za patike, i tako hodala ulicom. Tripovala sam se da nosim štikle :D
Komšija me je podmitio sa novim iPhone-om da ne kažem njegovoj ženi da ima švalerku.
U četvrtom razredu osnovne na fizičkom smo bacali medicinku od 10kg. S obzirom da sam ja tad imala kila kao dve i po' medicinke, htela sam da se potrudim jer sam važila za najslabiju. Podigla sam je jedva, međutim kad sam je bacila ispala mi je slina, koja je poletela dalje od nje. Celo odeljenje uključujući i profesora je krenulo da vrišti od smeha. I dan danas me je sramota kad se setim...
Dugo sam bila ubjeđena da je moja slika na kesici od palente.
Najviše volim da se igram sa svojom tromesečnom bebom. Kad ustane onako raščupana i preslatka, ja joj kažem "Kakva si gjoznaaa", a ona smeh od uva do uva! :)
Mnogo pijem energetska pića, i svaki dan se sve lošije osjećam i srce mi nepravilno radi. To nikome ne govorim jer imam osjećaj da nikoga i nije briga.
Pročitam ja jedno veče, oko ponoći, na ispovestima kako neko tati nikada nije rekao da ga voli, a voli ga. Ja razmišlim i skontam da ni ja nisam mami nikad rekla da je volim a volim je, i viknem iz sobe sva srećna, mama volim te, a ona odgovara "jedi gov*a". Mislila je da je nešto za*ebavam, da ne poveruješ.
Ne razgovaram sa ljudima o sebi (tj. veoma retko) ne zato što se stidim ili im ne verujem, već jednostavno mislim da time kidam deo sebe koji treba da bude samo moj.