Želim svima da vam kažem da vas volim i da mi ulepšavate život vašim ispovestima.
Zaljubio sam se i napisao jednoj devojci 15 pesama. Na razne načine sam joj davao da ih pročita. Preporučila mi je jedan književni konkurs. Poslao sam ih... ona i dalje ništa ne shvata.
Mrzim kada potrošači u marketima koji su ispred mene plaćaju račune karticama, jer mislim da zadržavaju i često ih psujem u sebi.
Kada nosim zapakovan poklon uvek strahujem da je cena ostala unutra.
Prilikom tusiranja moje sestre od 4 godine, polila me je vodom i počupala me, ja sam sva iznervirana rekla 'dobro bre šta hoćes od mene?' a ona mi je sva važna odgovorila 'malo poštovanja'
ostala sam u šoku i počela da se smejem kao luda!
Spavao sam pijan na stepenicama ispred zgrade u kojoj mi je živela bivša i čekao da se vrati iz izlaska. Umesto nje, probudila me je sirena kola hitne pomoći jer je neko od stanara prijavio da mrtav čovek leži na stepenicama.
Zamišljala sam svoj žitot skroz drugačije, i dalje ga zamišljam...mislila sam da cu se zabavljati, izlaziti, družiti više, imati više momaka, a ja evo sedim kod kuće i ne radim ništa povodom toga...znam, moja greška.
Kad sretnem tatu u gradu, on me obično ne prepozna, već samo prođe pored mene i pravi se lud.
Jednom sam se toliko napio sam da sam izuo patike ispred kapije, misleći da su to ulazna vrata, i na kraju zaspao u garaži na podu.