Kada sam bio mali, krišom sam krao i sadio jaja da nam niknu koke :D Baka mislila da su nam koke prestale nositi, pola ih završilo u supi, dok me nisu provalili.
Istina i iskrenost nije kada lajete o tuđem prljavom vešu.
Na nekom punoletstvu meni nepoznati pijani lik se, nakon sto sam mu ja mrtav pijan rekao da ima lepe patike, izuo i hteo da mi pokloni iste.
Neki nepoznati lik mi je na ulici dobacio tj. pozvao:"Ružna!?" Zastala sam i složila facu takvu da sam na ivici da zaplačem, baš sam se smorila, da bi mi on rekao kako je to zapravo fora kojom glavni glumac muva devojku u nekom španskom ljubavnom filmu! Pih, 'bem ti romantiku.
Uvek kada ubacim nešto novca za Crveni krst ili neku pomoć istripujem da su mi svi grehovi oprošteni.
To davno beše, ali se još sećam dela azbuke koju me je pokojni deda naučio: Avram Bogdan Vodu Gaze Duboku. Đaci Evropski Žive Zimi I Još Kao Lopovi ... ne znam dalje.
Uvek kada idem sama negde nosim slušalice sa sobom, koje ne skidam sa glave dok ne dođem na određeno mesto. Da bi mi se skoro desilo, dok sam sedela na klupi, da mi priđe jedan fin deka, sedne pored mene i kaže: " Drago dete, da li ti uvek nosiš to na ušima? Meni to izgleda kao da mrziš ceo svet i da nećeš da pričaš sa ljudima." Samo sam ćutala.
Nikad nisam imala drugaricu kojoj mogu bukvalno sve da kažem.