Prošle godine, dok sam se spremao za grad u kupatilu, slučajno mi je ušao ćale i video me kako brijem regiju izmedju nogu, odmah je zalupio vrata, da bi ih posle par sekundi otvorio i rekao "briješ m.da s' mojim brijačem, p..ka ti materina!" A ja u čudu, sta je on primetio!
Čitao sam devojci poruke na Facebook-o, našao sam poruke sa bivšim, napisala mu je da nikoga neće voleti kao što je njega, baš sam ske*an sada, a baš je volim.
Uvek kad iz prve ubacim prljave čarape u korpu za veš istripujem se da sam košarkaš i obavezno kažem ''bravo majstore''.
Moj otac priča preko telefona malopre: "Ne mogu sutra, moji putuju, pa treba da ih spremim i pošaljem" Kao da smo paket neki.
Kao mali vozio sam bicikli ulicom i vikao evo lubenica dinja lubenica i onda kad bi ljudi izašli napolje ja bih se pravio blesav kao nisam ja vikao :D
Kad skontam da idem u pogrešnom pravcu, stanem na sred ulice, kao nekog čekam i gledam u telefon, a onda se vratim.
Mnogo često imam "deja-vu", skoro svaki dan. Uvijek poželim da taj osjećaj traje duže, barem pola sata.
Vrtim se u stolici na poslu (onoj sa točkićima) i toliko mi se zavrtelo u glavi da nisam mogao da odem do pulta kad je ušla mušterija...
Prošle godine na rođendan mog muža sam rodila naše prvo dete. Moj muž kaže da mu je to najlepši poklon koji je ikada u životu dobio.
Kad sam bila mala, nijedno kafenisanje, moje mame sa komšinicama, nije moglo proći bez mog dotrčavanja, uzimanja kocke šećera i bućkanja u maminu kafu. :))