Cesto mi se cini da se pesme koje sam obozavala kao mala sve vise obistinjuju u mom zivotu.
Kad odem u kino sa curom i vidim da je film 3D odmah me oblije hladan znoj zbog para i odjednom mi se više ne jedu ni kokice nit mi se pije sok.
Na prvom sastanku, momak me pitao: ,,Je li ti hladno", na što sam ja budala odgovorila: ,,Ne, ne baš". Stidljivo je odgovorio: ,,Ma jes, jes hladno ti je. Dođi da te zagrlim". To mi je tako slatko bilo. I dalje ga zezam zbog toga :)
U vrtiću sam jednom progutala žvaku i nagovorila sam najbolju drugaricu da je i ona proguta. Ako umiremo da umiremo zajedno.
Pita komšinica moju mamu, "A koju si ti školu završila s obzirom da radiš u apoteci", kaže moja mama "pa kurs krojača šta bih drugo pobogu".
Zovnem ja kevu iz fore i kažem joj 'mama, ja neću kuci. Udala sam se.' a ona će meni 'ličim li ti ja na osobu koja bi povjerovala da bi te tako nespsobnu neko uzeo? Dolazi, ručak se ohladi.'
Kao mala sam upala u lokvu koja je nastala kad se izlila septička jama, dakle u plutajuća go*na, a onda plačući krenula da trčim kući. Pretrčavala sam ulicu i u tom trenutku sam čula kočnice automobila. E onda sam se upiškila. Smrdelo je na sve strane. :D
Mislim da nikad veću ispalu nisam dobila. Dopisujem se ja sa dečkom koji mi se sviđa i pita on mene za dečka, a ja kao napisem: "Ko će mene ovako ružnu?" tek će ti on: "Aa dobro, naice neko". Pa lepoo.
Uvek sam se plašio gimnastike, posebno koluta unapred. Kao mali sam zabo glavom u strunjaču i od tada imam strašnu fobiju od toga. I dan danas, sa 18 godina, kad god na fizičkom treba da radimo kolutove, uvek eskiviram čas, šta ću, strah.