Sutra branim diplomski a jedine stvari o kojima razmišljam su koliko gajbi piva i kg roštilja da kupim, kao i koju pozadinu da stavim na laptopu.
Imam toliko male grudi da mi je dvogodišnja ćerka razvukla majicu, namestila rukice i iznenađeno rekla "Nema"!
Išao sam u O.Š. Dimitrije Tucović, živeo u ulici Dimitrija Tucovića u istom gradu, sada studiram u Beogradu da bih naišao na stan u ulici Dimitrija Tucovića i tu se preselio. Kolike slučajnosti :)
Kad dođem kući poslije noćnog izlaska, tokom kojeg se obično provodim kao da sam najsrećnija na svijetu, ušuškam se u krevet i razmišljam o tome koliko mi je život u globalu jadan i prazan.
Kad stojim u redu u banci ili u opštini uvijek brojim koja sam na redu i kad dođem na red uhvati me trema što sam prva..
Sami ja i devojka u kolima sedimo. Odvalim glupost kao po običaju i ona kako se nasmejala, tako naglas blago podrignula. Njoj je toliko neprijatno bilo, da je promenila 16 boja na licu i već otvorila vrata da pobegne napolje. Skupio sam vazduh, progutao ga i na silu naglas podrignuo, čisto da se ona nebi osećala glupo, da joj bude lakše. Nasmejala se, zagrlila me i zahvalila što sam joj se dobrovoljno pravio društvo u podrigivanju.
Ne mogu da zaspim uveče ako nije mrtva tišina, a zato svi moji profesori imaju tako mio i uspavljujuć glas, da zakuntam kao beba...
Svi misle da sam bubač i štreber, samo zato što učim. A ja to radim prvenstveno zbog sebe, a onda i zato što mi majka plaća fakultet, a prima samo penziju mog pokojnog tate i nikad joj nije teško da radi nešto, sve zbog nas troje.
Matematika mi je oduvijek išla loše. Kada sam bila mala mama mi je pokušala objasniti kako se oduzimaju dva broja. Imala je kolegicu Mariju, a njen muž se zvao Dražen. Pokušala mi je objasniti na ovaj način; Teta Marija je skuhala 15 sarmi, a striček Dražen ih je pojeo 12. Koliko je sarmi ostalo? .. A moj odgovor je bio: Mama, šta striček Dražen može pojesti 12 sarmi?
Mnogo volim TV shop kad reklamiraju bruseve pa kad ih djevojke kao namještaju