Osećam se zaje*anije kad kliknem malo ENTER na desnoj ivici tastature, nego ono glavno po sredini.
Kada ne mogu da spavama brojim ovce, i tako ja zamislim malenu ogradicu i ovčice kako preskaču preko nje, ali svaka ovca se spotakne na ogradu i padne na nos...
Treba mi profesionalna pomoć jer sam u teškoj depresiji, a moji ukućani to ne primjećuju jer nikada nisu tu. Za njih bi to bila sramota...
Kad god čekam da mi neko istrese žvaku iz pakovanja u šaku, osećam se kao da prosim za istu.
Kad gledam utakmicu uvijek iskrivim glavu na stranu na koju moj tim napada.
Od našeg raskida prošlo je 2 meseca, ali i pored toga, ja sam svaki dan odvajao novac sa strane da joj kupim gomilu Kala na datum kada bi nam bilo 3 godine kako smo zajedno. Na dan kada je trebalo da nam bude 3 godine otišao sam u 3-4 cvećare i pokupio im sve Kale koju su imali, a ona 2-3h kasnije izbacuje sliku sa svojim novim dečkom... Posle toga mi je bilo svejedno, uzeo sam Kale i delio svakoj devojci na koju naiđem, za uzvrat su mi neke nudile broj, ali ni jedan nisam uzeo, ja sam želim samo nju i dalje...
Kad god sa nekom devojkom koja mi se sviđa budemo zajedno "na vece", ujutru kad ustanem, ne znam šta da joj pošaljem.
Strašno me živcira kada pitaš neku mamu koliko joj je dijete staro, a ona odgovori 22 mjeseca.