Ne znam zbog čega, ali promoterke posmatram kao dame lošeg morala i uvijek bjezim od njih po klubovima...
Pre jedno mesec dana ortak i ja zablejimo sa nekom full ribom. Teče spika sve ok, kad odjednom krene neko smejanje, ortaku dok se smejao ispadne slina, pa skoro do poda i on šta će samo je vrati nazad. Od tog dana devojci koja je blejala sa nama se gubi svaki trag.
U mojoj kući svako za sebe misli da je jedini normalan ukućanin.
Sve vreme sam napaljena. I to tako već nekoliko godina. 24h. A kad dođe do toga da treba da spavam sa nekim ja se toliko unervozim i sramota me je, a toliko bih želela to. Ja sam luda, sunce mu poljubim.
Upisao sam kevu u fonu kao: "poziv koji se ne odbija".
Moja lepša polovina misli da je puštam kada se takmičimo u nečemu, dok sam ja zapravo samo jako loš.
Srce mi se cepa kad vidim kako se najstarijoj sestri ruši brak, samo zato što već 8 godina ne mogu da imaju decu. Ne voli da priča o tome preda mnom, jer imam 14 godina, ali tako kad oslušnem dok priča sa mamom, odem u moju sobu i isplačem se. Seko, ako vidiš ovo, znam da ćeš da se prepoznaš, možete i da usvojite dete i prema njemu ću da budem najbolja tetka na svetu, i prema njemu ću da se ponašam kao prema detetu naše druge sestre, neće osetiti da mu išta fali. Volim te najviše!
Kad sam imala 4-5 godina moj otac je bio gost na jednoj radio emisiji. Plakala sam do besvijesti zato što je "ušao u radio" sve dok nije došao kući.
Oko 75% sam siguran da sam provalio da deda ima švalerku, ali nikome ko ga zna ne smem da kažem zbog tih preostalih 25% nesigurnosti.