Duša me boli kad vidim da je moja bivša devojka, koju sam volio više od svega, postala riba koju svako može da ima kad poželi. A nekad sam je smatrao za najbolju devojku i osobu na svetu.
Kao mala, bila sam veoma nemirno i nestašno dijete. I jadna mama, uvijek me morala čuvati. Žena nije ni jela kako treba, koliko me pazila, ni raditi nije mogla. I jednom ti moja Danka ode da kači veš, i zamoli tatu da me samo desetak minuta pripazi. I ovaj je sjedio, ne sjećam se šta je tačno radio, a moja malenkost je otišla do veš mašine, i tu se uvukla. A de, meni bila fora vrtiti se unutra. Ulazi mama u kuću i gotovo, kad ne dobi infarkt, nema mene nigdje. I trče oboje po kući, tatu peče savjest, traže oni mene, ma jauk bolan, haos.... a ja ladno kuliram u veš mašini i okrećem se.
Moja verenica uvek kada spremi nešto za večeru, pre nego što to postavi slika par puta i pošalje njenoj mami :)
U prvom razredu na nekom roditeljskom sam plakao jer su sve mame bile zgodne samo je moja imala debeli stomak. A žena samo bila trudna.
Užasno me nerviraju oni muškarci koji su kao ženskaroši, svako veče sa drugom devojkom, a onda hoće nevinu da žene!!! Licemeri!!!
Često mi se dešava da držim telefon u ruci a tražim ga po celoj kući.
Kad god dajem psu nešto da jede uvek mu kažem "izvoli".
Nervira me ona rodbina što me, u vreme ispitnog roka, zove da dođem kod njih u goste i još kritikuje kao kako me nikad nema, a posle kad prođu ispiti i kad stvarno mogu da dođem, niko se ne oglašava.
Moj brat od 9 godina je sipao kučetu supu sa slovima kako bi propričalo.
Volim kad očistim kupatilo i prva sjednem na čistu wc školjku.