Kao mala obožavala sam da kada porodično kolima krenemo negde,dok se mama i tata zapričaju, ja se sa bratom plezim ljudima u kolima iza naših. :) i uglavnom su ljudi reagovali smešeći nam se. :D
Kad mi neko svirne iz auta, odmah mu pokažem srednji prst jer to mrzim!
Stavila sam veš u korpu pored mašine i zamolila brata da je uključi kad krene u grad. Kad sam došla kući veš je idalje bio u korpi, a mašina je radila PRAZNA!
Kad sam bio mali, jednom sam ostao sam kući i uzeo nož da odglavim neku igračkicu koja se zaglavila. Tada sam se posekao i počela je da mi šiklja krv, nisam znao kako da je zaustavim i pomislio sam da ću da umrem. Počeo sam da brišem krv od kauč, fotelju i ostali nameštaj jer sam znao da roditelji neće moći da me grde kad umrem. Kada sam se umorio od brisanja, legao sam na kauč i čekao taj sudnji čas i zaspao. Probudio sam se kad je mama dosla kući i imala je šta da vidi...
Mama je mene i moje tri sestre učila da se nikada ne plače napolju.
Šta god da se desi, suza se pušta tek kad se stigne kući. Mama, hvala ti!
U vrtiću sam uvijek bježala kroz prozor kada dođe vrijeme za spavanje, sad bježim iz srednje da bih otišla kući, spavati.
Neko veče vraćam se ja sa ortacima sa rođendana i zovem ortaka čiji je rođendan da idemo na zezanje kasnije, i u pola 4 ujutru zovem ćaleta umesto njega i javljam mu se sa: "Gde si klošaru?", a on će meni: "Majmune jedan znaš li ti ko je?", a ja odgovaram: "Ne znam tata." i prekinem.
Poruku koju mi je poslao dečko koji mi se sviđa sam skontala tek nakon 7 dana i pošto je već prošlo dosta vremena, nisam mu odgovorila (bilo mi glupo). Danas me izbrisao iz prijatelja. Ne znam je li smiješno ili žalosno.
Imam 20 godina i još uvijek imam svoju kašiku kojom samo ja jedem.
Jedino dobro u vezi na daljinu, je što jedeš kad god i šta god poželiš.