Molim Boga da mi se sestra bogato uda i da ode što dalje od mene, da joj mogu ići u posjete u inostranstvo...
Pre neko veče spremila sam se sa drugaricom tip-top za žurku, i tako doterane u haljinma i štiklama krenemo ka stanici. U jednom trenutku dok smo bile na semaforu krenulo je ka nama jedno 10 kučića koji su nas napali... Od muke nismo znale šta da radimo pa smo se popele na auto koji je bio parkiran (ja na krov, a drugarica na haubu).. To su naravno gledali ljudi koji su čekali autobus. Najcrnje od svega je to što je jedna žena počela da viče moje ime u fazonuu jel si to ti, mene je živi blam pojeo htela sam u zemlju da propadnem...
Imam širok nosić i zato stalno stavljam štipaljku kako bih ga malo suzila, ali čini mi se da je sve širi i širi.
Svaki put kad uzmem od mojih pare za knjige/skripte, nikad ih ne kupim, uglavnom popijem te knjige/skripte. Inače sam uspešan student medicinskog fakulteta, sve završavam u roku.
Ono za šta profesor kaže da samo pročitamo, ni ne pogledam. A ono što treba da se nauči, e to vala samo pročitam!
Nema mi boljeg osećaja nego kad posle menstruacije prvi put obučeš gaće bez uloška.
Uvijek kad nekom cestitam rodjendan, tri puta provjerim jesam li dobro napisla, jer sam jednom prilikom dobila poruku "stetan ti rodjendan i sve najbolje" od momka kojeg sam voljela i bas me bacila u bedak, jer nisam znala da li je to namjerno napisao ili slucajno (mislim da je bilo namjerno, da me isprovocira) i poslo mu je to za rukom.
Nekad se tuširam pola sata, jer poželim da voda odnese i sve brige.
Sedim ja u troli i kod VMA ulazi dekica i seda pored mene. Ceo put cita nešto i uzdiše. Ja slučajno bacim pogled i piše konzilijum za maligne tumore. Nakon nekoliko stanica dekica izlazi i laganim korakom pognute glave odlazi. Ja sam sišla na sledecoj stanici jer nisam mogla da zadržim suze, plakala sam kao malo dete.