Ne mogu više. Da mi je otići negde gde je prazno, vrištati dok ne ostanem bez glasa i izbaciti iz sebe tu ljutnju, strah, razočaranje i sve ostale emocije koje se mesecima skupljaju u meni!
Jako mi je žao zbog onog što sam bila u osnovnoj školi. Nezainteresovana i nezrela devojčica koja nije shvatala da će joj ti poslednji razredi presuditi kojim će putem ići u životu. Većina nas to ne želi da prihvati ali verujte mi, što pre prihvatite to ćete bolje uspeti. Nikad ništa nisam učila, bio mi je cilj da se družim sa klošarima, da budem kao neko i nešto a ustvari sam bila niko i ništa i ako ne uspem to da promenim, ostaću niko i ništa.. Samim tim kako nisam učila i kako mi je uspeh bio srednje žalostan, upala sam u loš smer i u loše odeljenje.. Odjednom, iznenada, u meni se stvori želja za učenjem, da uspijem, da budem bolja i da se izdvojim.. Polako ali sigurno uspijevam u tome ali mi nešto nedostaje. Kako sam dobila želju da se promenim, dobila sam i želju za boljim društvom, za nekim momkom koji je obrazovan i kulturan.. Ali to je teško sada, ono što sam stvarala godinama je teško izbeći sada.. Zato verujte mi, na vreme učite i družite se sa ljudima koji žele da postanu nešto jer ćete se kad tad pokajati ali će biti kasno za neke..
Studentkinja sam, moji imaju para, a ipak radim kao eskort dama jer hoću još...Šta ćeš, ima nas raznih :D
Bio sam u jednom restoranu i jeo jagnjetinu. Kada sam platio , konobar je trebalo da mi da kusur,ali je rekao : ,, Ne može i jare i pare".
Svaki put, kad hoću da pređem ulicu van obeleženog pešačkog prelaza, smišljam koji ću izgovor dati policajcima, ako me zaustave.
Dobiću bebu, a studiram. Da li ću uspeti ili ne.... Hm, videćemo.
Danas sam na posao umesto mobilnog ponela fiksni telefon. Ako ništa drugo bar sam nasmejala kolege :)
Kada sam u nekoj konverzaciji sa autoritetima, tj. nadređenima (pošto sam student, tu pre svih mislim na profesore, kako u srednjoj, tako i na faksu) nasmejan, predusretljiv, empatičan i uz izbor pristojnih reči, ljudi oko mene imaju tendenciju da to tumače kao dodvoravanje iliti šlihtanje, iako to ne radim iz tih namera, već zato što prosto smatram da se lepo vaspitanje i kultura komuniciranja treba pokazivati uvek i svuda.
Na moru sam upoznala dečka koji mi je rekao da uvek moram biti sigurna u sebe i da imam samopouzdanje zato što, dok sam pričala sa njim, nisam smela da ga pogledam u oči, već sam uvek gledala negde ,,kroz njega''. I zato sada, kada imam neki test ili kada mi sledi nešto bitno što treba da uradim u životu, ja se setim toga i kažem sebi: ,,Možes ti to''. Osećam kao da je on uvek uz mene i zato hvala mu na onim recima.
Pozvao sam taxi pošto sam kasnio na ispit koji mi je bio jako važan, i kažem onom čovi, ako riješim zovem na kafu, čovjek mi dao broj i evo već 1 godinu smo prijatelji.