Nekako mi se čini da sam uvek ja taj koji hoda iza jer je trotoar preuzak za troje..
Gledam kroz prozor kad se vozim u busu u nadi da neće da me pogleda neka matora i zamoli da ustanem..
Krenem da brišem poslate poruke jer mi je telefon prebukiran, i prosto mi žao, ne mogu da se odlučim ni za jednu, koliki sam car duhovitosti i sarkazma.
Uvrtela sam sebi u glavu da imam strije na zadnjici, pogledala na netu koje se kreme preporučuju za uklanjanje, sredila se i krenula u grad s namerom da odem u apoteku i kupim tu kremu.. Od milion apoteka u gradu, ja sam "ubola" onu gde radi lik od 20-ak godina, kada sam ga videla, naravno bilo me je sramota da tražim nešto za strije, pa sam samo pitala: "Je l imate nesto za gvožđe?" :D
Doživjela sam da mi majka kaže: ' Ostavi tu knjigu, uđi malo na Fejsbuk. '
Uvek kad se vratim s moram trudim se da se što ređe kupam kako bi mi boja što duže ostala.
Viđam se sa dečkom već godinu dana, tajno, jer ona ima devojku već 13 god, jako se volimo i na neki način ne možemo jedno bez drugoga a ne možemo ni zajedno. Hteo je da je ostavi zbog mene, da me oženi, a ja nisam dozvolila jer smatram da nisam dovoljno dobra za osobu kao što je on, da je bolje nju da oženi jer je ona divna domaćica i tip žene sa kojom nikad problema ne bi imao. I evo, odbrojavam dane do njegove svadbe, ostalo je još 12 dana...
Popijem po sto kafa dnevno kad učim i to najviše zato što mi kuvanje kafe bude izgovor za dužu pauzu koju tad pravim...
Toliko sam maljav da se poslije svakog kupanja cijeli isfeniram.