Radio sam kao obezbeđenje na humanitarnom koncertu na kojem sam morao da se raspravljam sa ljudima da ako žele da uđu bilo bi više nego kulturno platiti kartu od 200 dindži...
Idem sama negde po kraju, tu sedi 5/6 momaka. Jave mi se, viču ćao, ne znam ni ja. Ako im se javim, ispadam laka, ako samo produžim, onda sam nafurana kobila. Bila bih zahvalna da saznam šta na kraju treba da radim. :(
Obozavam muški rod! Ne kapiram što većina žena priča kako ne razume muškarce. Ja se bolje razumem sa njima nego sa većinom drugarica.
Uvijek kada mi neko stariji ispriča vic, smijem se na silu samo iz poštovanja prema toj osobi, a inače bih plakao od muke.
Žensko sam, a veći džentlmen od većine svojih drugova.
Bio sam sedmi razred osnovne škole i zamolio sam majku da ne idem u školu idući dan, jer bi htio da duže spavam. Smarao sam je čitav dan i rekla je da može. Nisam joj vjerovao. Ustao sam kad i inače, a na stolu bi me u sedam ujutro čekao doručak. Taj dan ga nije bilo. Pucao sam od sreće jer neću u školu, vratio se u krevet i od silne sreće nisam mogao da spavam. Obukao sam se i otišao u školu. Idiot.
Sedim ti ja tako pre neki dan sam u stanu, cirkam pivo, i u neko doba mi se skupi vazduh da podrignem, i, jelte, kako sam bio sam, razvalim onako bratski jedno 5-6 sekundi. Nakon toga, mrtva tišina, i samo čujem ženski glas iz nekog od susednih stanova: SVIINJOO! U OBOR!
Htedoh da izađem ispred da se izvinim ženi na pretrpljenoj traumi, ali nisam bio siguran u kojem je stanu bila.
Uvijek kad čitam malo duži tekst, prekrijem rukom kraj jer mi oko preznatiželjno.