Često ''kradem'' ispovesti i tvitujem ih kako bih ispala originalna.
Izbacuje me iz takta, kada shvatim da me sagovornik ne sluša, bledo gleda, i na kraju kaže: " izvini sta si rekao".
Kad sam bila mala mislila sam da nam doktori pregledaju grlo s onim štapićima od sladoleda.
Dok sam bila u wc-u, čula sam kako komšija iz svog "pušta golubove," izem ti izolaciju, jadna naša privatnost :(
Ne mogu da se kupam (ili tuširam) sve dok ne spustim dasku od wc šolje, ne znam zašto, ali uvek to radim.
Iako imam 19 godina, bude mi krivo ako neko drugi pojede srce (sredinu) lubenice.
Ne razumem potrebu većine ljudi da ispadnu dobri domaćini tako što će mi stalno sipati piće, iako više nemam kapaciteta, nezavisno od toga da li je to pivo, rakija, kisela voda, neki sok... Ako kažem da ne mogu ili neću, to znači da neću da ispadnem nekulturan i da ostavljam punu čašu iza sebe. Meni gost kad kaže da neće više, ja ne sipam i ne teram ga da pije. To za mene nije dobar domaćin, već navalentan domaćin, koji tera gosta da se oseća neprijatno. Ako je neko već popio čašu ili dve, neće se stideti da popije i treću, četvrtu ako može.
Imala sam ja jednog poluludog tetka iz Njemačke. I kad je došao rekao mi je ako ubjem muhu čačkalicom da će mi dati 150 eura. A ja onako mala (imala sam 7 godina) dok on nije bio tu, ubila sam muhu muhalicom i nabola je na čačkalicu i donjela mu je. A on je onako sav u čudu, jedva izvadio 150 eura i dao mi ih. Poslije kad je otišao dao mi je još 100 eura. Često se zapitam da li je on stvarno mislio da sam ubila muhu ili...?
Imam 17 godina i danas kad sam ručala sa svojim sestrićem (2) pravili smo ''brkove'' od mlijeka.