Ponekad, prije nego zaspim, sjetim se osobe koju sam izgubio, i mislim šta bi se desilo sa nama da smo još zajedno.
Jednom mi je najbolji drug kroz šalu rekao da muško-ženska prijateljstva nisu prava ako se ne krunišu sexom. Naše smo krunisali i evo uskoro ćemo brak krunisati detetom. I dalje mi je najbolji prijatelj i sve što može biti...
Zavoleo sam devojku, koja je trebalo samo recka da mi bude.
Moj otac je napustio moju majku kad je saznao da je trudna. Nikada ga nisam video, ne znam ništa o njemu. Plašim se da ga potražim jer on verovatno ima drugu porodicu sada, a ja ne mogu večno da se pitam zašto je odabrao njih, a ne mene i moju majku.
Radim kao pedijatar u gradskoj bolnici, i svaku pauzu koristim da se igram sa bolesnom djecom, pustam im da mi lakiraju nokte, prave frizure, i sl. samo da bi ih malo oraspolozila. :)
Nikad više "Je*bem li ti oca tvog" i "Mamicu ti milu ja tebi" nisam dobila nego danas kad sam igrala karte sa svojim roditeljima.
Dosta mi je više da budem dobra. To je jedna od "loših" osobina koju sam nasledila od oca. Svaki put kada se neko nađe u blio kakvoj nevolji, ja stojim na raspolaganju. Možda su zato ljudi i navikli da me vuku za nos i da me zovu samo onda kad im trebam. Verovatno zato i nemam pravog prijatelja koji će mene pitati kako sam i ostaviti sve samo da bi meni pomogao. Zato od danas kažem dosta!
Uveče kad bih ostao poslednji budan i iznenada čuo neki zvuk, uvek bih pomíslio da je neki lopov í razmišljao kojim predmetom da ga napadnem kad uđe u moju sobu.