Sad sam pročitala svoje statuse na fb-u iz 2010. god i želim sebi zavaliti šamarčinu za pamćenje, tako da više nikad ništa ne napišem na istom.
Dečko me zavodio da bi dobio opkladu sa svojim društvom.
Imam grižu savjest, kad ostavim psa koji cvili misleći da ga vodim u šetnju, uvijek se vratim da mu objasnim da ćemo kasnije ići.
Kako sam devojci predložio jedno veče doggystyle, već godinu dana neće nijednu drugu pozu :-]
Uspešno sam odglumila nevinost momku kojeg volim do neba !
Ne znam zašto se kod žena zovu nausnice a kod muškaraca BRKOVI.
Spavao sam tokom leta avionom. Kad je počela turbulencija u polusnu sam pitao: "Je li ovo zemljotres?" Sestra me i danas zeza zbog toga. :)
Kada sam imala 13 god, brat kojeg sam najviše volela na svetu, umro je od leukemije. Nakon njegove smrti i pogoršanog stanja u porodici (tata počeo da pije, svađali se i krivili jedno drugo, da vrše pritisak na mene da u svemu budem savršena) ja sam počela da gladujem, jer sam mislila ako mogu to da kontrolišem mogu sve. Sa 14 god dijagnostikovana mi je anoreksija i bulimija, na 170 cm, imala sam 36 kg. Kada god sam išla u bolnicu, moji su govorili da sam anemična i da sam i zbog toga tako mršava. Nikada niko nije saznao istinu, čak ni moje drugarice. Niko. Stideli su se. Sa 18 god,uz moj veliki trud, ja sam se izlečila. 3 godine sam bila savršeno dobro. Sada, već 4 god živim u Bg, studiram psihologiju(ironije li). Prosek 9,3. Imam 22 god i zadnjih 10 meseci se lečim od teške depresije i anksioznosti. Ponekad, život je pakao. Niko ne zna. Čak ni moji. Dovoljno su patili. Kolege sa faxa, proglasile su me za najsrećniju i najzabavniju osobu na faxu. Jer sam uvek sam nasmejana. Samo ja znam kako mi je kad ostanem u 4 zida.
Kao klinac sam prešao na drugu stranu terase, na drugom spratu sa namerom da skočim sa velikim kišobranom (padobranom). Baba me je snimila u poslednjem trenutku i sećam se da je bio jako tvrd taj kisobran.