Kad sam bio mali išao sam često na selo, i kad me je deda prvi put odveo da vidim krmaču kako doji male prasiće uplašeno sam pobegao majci vikajući kako je ujedaju, dugo vremena sam se plašio malih svinja.
Jedva čekam da se oženim voljenom osobom i da sa njom imam dijete... Sigurno je najljepši osjećaj na svijetu napravit nešto malo, živo, i baš sa tom voljenom osobom. :)
Pre nekoliko dana shvatila sam zašto sam ja, sekretarica u jednoj privatnoj firmi, svakodnevno zatrpana najdebilnijim poslovima - mislila sam da je u pitanju moj položaj i da su jadne sekretarice same po sebi predodređene da rade svakojake gluposti, iako im one samo oduzimaju dragoceno vreme za obavljanje pravih i bitnih poslova, a onda se ispostavilo da niko od troje meni nadređenih (35-50 godina starosti) NE UME da koristi čak ni štampač. Ne karikiram ništa, i sama sam se zabezeknula kada su me na moj slobodan dan u panici pozvali telefonom da pitaju koje DUGME za šta služi. Mada, ne znam ni zašto se toliko iščuđavam, budući da sam u toj firmi najmlađa, a najviše obrazovana, i, razume se, najbednije plaćena, kako to danas ovde ide... Došlo mi je i da plačem i da se smejem u isto vreme, a prinuđena sam da ostanem na tom poslu bar dok se ne pojavi neka bolja prilika i da svakodnevno slušam kako iskaljuju svoje frustracije na meni i ponašaju se kao da su posisali svu pamet ovog sveta.
Volim kada dam krv za nekoga kome je potrebna. To me ispunjava.
Pre nekoliko godina učio sam mlađeg brata da kada se grli sa devojkom spusti ruke malo ispod kukova i da dobro pritisne da oseti grudi...Danas on ima 15 a ja 19 godina...Imao je više devojaka nego što ću ja imati za ostatak života.
Inače se bavim pevanjem i svi mi govore da lepo pevam. Kada ostanem kući sama volim da pevam i jednog dana me je pozvao komšija i uplašenim glasom pitao " Jesi li čula kako neko kuka?".
Danas sam setala gradom sa podignutom haljinom preko guze, jer mi je zapela za ranac, niko me nije zaustavio da mi to kaže. Saznala sam kad su mi zabranili ulaz 'takvoj'.
Kad god vidim malo dete uvek mi izmami osmeh ma koliko los dan imao!
Juče sam se vratila kući iz grada u kom studiram. Danas sam se sjetila da nisam 100% sigurna da li sam isključila šporet u stanu. HAOS!!! Spremam se da idem na autobus iz ovih stopa!
Drugri su me prozvali 'jukebox' jer na svakoj žurci, rođendanu znam sve pesme napamet koje se puštaju od prve do poslednje.