Pao mi je gornji deo kupaćeg na plaži, mislila sam da ne može biti veći blam, dok mi nije prišao jedan dečko i rekao ''Hvala ti''.
Doživim nervni slom svaki put kad vidim da se neko ponaša prema svojim roditeljima kao prema otiračima.
Najjači su mi kad kažu, ne smrde mi noge nego patike... a u patike idu ruke.
Devojci sam za 18. rođendan kupuo srce i ključ i na ključu je bio privezak na kojem je pisalo samo ti imas ključ od mog srca, čuvaj ga. Ona je došla i rekla: "Kako te nije sramota da mi drugarice kupuju daleko skuplji poklon od tebe." Ceo rođendan me nije pogledala niti progovorila sa mnom, jako sam bio posramljen i otišao sam kući, nije mi se ni javila. Stvarno sam bio u teškoj finansijskoj situaciji i nisam mogao ništa skuplje da joj kupim, mislio sam da nije takva i zna da ceni sve, ja nikome na takvim stvarima ne bih zamerio. Možda sam joj kupio najjeftiniji poklon ali sam je voleo više nego što će je iko ikada voleti.
Najljepši dan koji sam proveo s djevojkom bio je dan kada smo oboje imali samo marku u džepu i po cijeli dan se smucali po parkovima, i na kraju kupili sebi čips i uživali u njemu kao da je pečenje.
Obožavam trešnje. Godinama sam bacao koščice od trešanja u komšijino dvorište zato što me je mrzelo da ustanem i bacim ih u smeće. Komšiji je izraslo ogromno drvo trešnje u dvorištu.
Imam običaj da, kad pijem kafu, izađem na terasu i pravim se da je zombi apokalipsa, da je sve u ruševinama i da su svi ljudi zombiji, da su kola razbijena po ulici i da ja pravim plan kako da pronađem još nekog ko je živ i kako da se izvučem iz grada. I naravno pustim strašnu muziku da bi sve to u mojoj glavi izgledalo dramatičnije.
Ceo život se učim na svojim greškama i nikako da naučim...