Uvek, ali uvek kad dođem u butik slučajno mora bar jedna majica da mi padne sa vešalice!
Mrzim kad mi je spor net i čekam sat vremena da mi učita seriju i taman srećna sednem da gledam, dođe mačka, sedne na tastaturu, i ugasi sve.
Nikad u Životu nisam uzeo i pojeo bananu na kojoj nema nalepnice.
Tata me u prvom razredu osnovne skole naučio da kuvam kafu, jer je njega mrzelo da sam sebi kuva. Pela sam se na stolicu da bih dohvatila šporet. I dan danas svima kuvam kafu a ja je uopšte ne pijem.
Kad podignem ruku da pozovem konobara, a on me ispali, brzo spustim ruku na glavu i pravim se da nameštam frizuru.
Da pojedine dame znaju koliko košta moj traktor, ne bi ni pomislile okrenuti se za BMW-om.
Uvek kad hoću nešto da uradim, pa zaboravim, vratim se na mesto gde sam smislila da bih se setila.
Predivno mi je vidit veliku razliku u visini između momka i cure.
Danas tata kaže mami: "Dušo, imaš malo prašine ovdje kod televizora pa uzmi lopatu i kolica da ovo očistiš".