Imam grižu savjest, kad ostavim psa koji cvili misleći da ga vodim u šetnju, uvijek se vratim da mu objasnim da ćemo kasnije ići.
Nosim sat ali uvek kada hoću da pogledam koliko je sati, izvadim telefon..
Kad sam bio mali gledao sam neki dokumentarni film o životinjama i bila je neka poplava i sve životinje su uginule samo je ostalo malo divlje prase i malo lane, toliko mi je bilo žao da sam plakao cijeli dan i na kraju sam otišao da spavam i opet sam nastavio kad sam ustao.
Pitanje u testu iz matematike za prvi razred je glasilo: ''Ako imas 5 kuna, a sladoled košta 7 kn, koliko ti kuna fali da bi ga mogao kupiti?'' Moj bratić je odgovorio da ti ne treba ništa jer možeš kupiti rumenka za 3 kune :D
Svaki dan koji planiram da provedem u učenju započinjem igrajući Milionera i Slagalicu, da proverim koliko sam tog dana pametna.
Idem pre neki dan do drugarice, šetam da "izluftiram glavu", sva nikakva. Raskinula s momkom pa sam ske*ana. Stižem do njenog kraja i vidim scenu: Čovek skuplja plastične flaše iz kontejnera, savija ih i ubacuje u prikolicu. Ide mu sa tranzistora neka pesma i on uz nju pevuši, sav nasmejan.
Onda skontam, ja sam pokunjena zbog jednog idiota, a ovaj lik skuplja smeće po kiši i u stanju je da peva pravo iz srca.
Ta mi je scena pomogla da shvatim koliko sam nezahvalna na svemu što imam u životu i posle toga sam se malo "trgla" i promenila ugao gledanja.
Ljudi obožavaju da me štipkaju za obraze i govore "jaoo, kako su mekani" itd itd. Dođe mi da ih iščupam, pa nek štipaju kol'ko im volja. Boli to ljudi.
Nema mi ništa odvratniije nego kad čarapom zgazim u nešto mokro!
Danas sam zamolila jednog momka da mi 'izvadi' auto s parking mjesta, jer sam se bojala da ga ne ogrebem o auto pored. Malo bed filing, ali barem sam izašla čitava, a i momak se nasmijao.