Osećam se kao duh. Troje ljudi sedi pored mene, blejimo, a ja se svejedno osećam kao višak, kao nevidljivo stvorenje, sve zbog prokletog aparata za sluh!
u 90% slučajeva glumim oduševljenost kada mi neko pokazuje ono što je kupio/la. Problem je što znam da to mnogi i meni rade, pa svaki put pokušavam da budem što ubjedljivija u glumi, da sama sebe zavaram da mi se zaista to sviđa :D
Otišao sam u prodavnicu i tražio analne baterije umesto alkalne...Od tada je zaobilazim u širokom luku...
Prosto se pitam hoću li ja ikad doživeti, da sedim u nekom finom restoranu, na romantičnoj večeri sa meni dragim bićem, uz vino i sveće... ples uz stari dobri evergrin, da sve prosto bude kao u snu, bar na jednu noć, ili ću celi život da se smucam po parkovima grickam semenke i pijem pivo iz limenke.
Da je cutanje zlato moja cela porodica bi bankrotirala samo zbog moje zene. Ne zaklapa.
Rekli su mi da sam psiho u školi, jer stalno gledam u nekog. Sve vreme. Najbolja drugarica se naljutila zbog toga .A ja samo izučavam ljude i njihove pokrete. Ko bi rekao da Anja iz prve klupe lupka noktima po desnoj butini kad je nervozna? Ili da Mira kad joj nešto nije jasno ima nadmen pogled. Neko se zabavlja tako što priča na času dok ja izučavam...
Kad idem gradom ili kada sam u marketu često zamišljam da sam neki tajni agent i da nekog pratim...
Kada trčim obavezno navučem kapuljaču preko glave i kada prođem pored nekih ljudi obavezno odradim koji udarac u vazduh, da se osećam kao Rocky.