Celu osnovnu sam bila odlikas, sve petice i cetvorke.
Moji su se razveli kada sam krenula u srednju, sad zivim sa kevom
Prva godina pala na popravni, evo kraj druge godine borim se da ne idem na popravni opet..
Cale i dalje smara i davi kako sam popustila u skoli itd, a nema pojma da je sve to zbog njega, jer je unistio savrseno srecnu porodicu zbog tamo neke dronfulje..
I dalje mastam kako smo svi zajedno i kako smo svi srecni.. Razvod mnogo boli...
I istina je kada kazu da su najtuznija mesta ona na kojima si nekad bio srecan.............
Osećam se zaje*anije kad kliknem malo ENTER na desnoj ivici tastature, nego ono glavno po sredini.
Pre kada sam bila u gradu sa drugaricom mrzelo nas je da se peške vraćamo kući, pa je ona pozvala dedu da dođe po nas. Nakon 5 min on je došao kombijem. Mi smo sele u gepek iz zezanja. Tamo smo našle lepljivu sivu traku i obmotale je oko usta i lupale na prozor drugim ljudima da misle da smo otete. :D
Moji roditelji, a pogotovo moj deda, se više raduju kad položim ispit nego ja.
Upoznao sam devojku koja mi se sviđa, ali ima ogromnu manu a to je da voli puno da brblja preko telefona. Sad molim Boga da nađem neku koja je na telefonu kao Olja Bećković.
Moja sestra kad je napravila fb pre par godina nije htela da prihvati svog dečka za prijatelja, uz objašnjenje da joj je to dečko, a ne prijatelj.
Sve što neko kaže mogu da protumačim dvosmisleno. To mi dođe kao talenat.
Posle dobro pročitane knjige pitam se šta ću sa svojim životom dalje..
Od malih nogu sam primijećivala da ne ličim ni na koga iz porodice, ali me je mama uvijek tješila i govorila mi da ličim sama na sebe i da to ne treba da me brine. Danas, na moj 21. rođendan otvaram vrata i vidim neku ženu koju vidim prvi put u životu. Ženu koja me je napustila prije 21. godinu jer je htjela da proživi mladost bez opterećenja. Pričala sam sa njom 10 minuta ispred vrata, nisam htjela ni da je pozovem u kuću, izgovorila sam joj sve ono što bi napušteno dijete reklo 'majci'. Rekla sam joj da me više ne traži, da ja nisam njeno dijete i da sasvim dobro živim bez nje. Kada je otišla u suzama bila sam jako potresena, ali nisam pustila suzu, jer ona to ne zaslužuje. Veći šok mi je bilo saznanje da ovi divni ljudi koji me iskreno vole 21. godinu, koji me školuju, koji su uvijek ispunjavali sve što sam htjela, nisu moji roditelji. Nisam, i neću im reći da sam imala 'posjetu'. Mama i tata, VOLIM VAS, i vi ste moja jedina prava porodica! ♥
Uvijek sam mislila da je duga na asfaltu poslije kiše, kad ono ulje iz auta se presijava u duginim bojama.