Nekad mi je toliko dosadno da otvorim Paint i počnem da crtam neke kružiće, linije i da sve to bojim. Nekad stvarno ne znam šta ću sa sobom...
Kada idem ulicom i jedem imam utisak da prolaznici gledaju u mene i komentarišu: "Gledaj one debele, debela a još i jede".
Izrevoltirana time što mama gleda Farmu, pitam je da li zna ko je Milutin Milanković. Ona odgovara da ne zna, ali kao opravdanje navodi sledeće: "Pa on nije bio ni u jednom reality-iju. Kako onda da znam ko je?" Rekla sam samo: Zemljo, otvori se!
Ponekad odem negde i samo pomislim: "Ne mogu da verujem da sam zbog ovoga kosu oprala".
Otkad su se pojavili momci sa tanje počupanim obrvama od svojih devojaka, sve su mi draži oni alfa mužijaci sa jednom obrvom!
Posle 13 godina supruga i ja smo se vratili u park na klupu naše mladosti. Ljubili smo se i vaćarili kao tada. Super osećaj...
Jednom prilikom sam pitala tadašnjeg dečka: "Da li bi ikada bio u ozbiljnoj vezi sa devojkom za koju znaš da ne može imati dece?" , odgovor je bio: "Ne bi, ipak volim decu i želim da ih imam mnogo." Pitanje nisam postavila bez razloga. Bili smo neko vreme zajedno, zavoleli jedno drugo. Priznala sam mu da neću moći imati decu. Nije mu bilo jednostavno. Lečila sam se - bezuspesno, tada je bio uz mene ali sam ga pustila da traži svoju sreću negde drugo.
Svaki dan se pitam da li cu naci nekoga koga cu zavoleti i ko ce reci: "Pa možemo i usvojiti bebu." :)
Dečku sam u toku seksa rekla: "Nemoj da mi napravis dete, ne želim da mi deca budu ružna na tebe". Bila sam mrtva pijana, naravno.
To je bilo leto. Reka, mala varoš, sunce koje prži. Svi mi klinci, skoro sva braća i sestre od tetaka, stričeva, ujaka ... na okupu. Po ceo dan igramo igre uz mirise logorske vatre, roštilja, pečenog mladog kukuruza i zvuke nove pesme Riblje Čorbe "Komšije će da me biju". Ja sam među tom dečurlijom hteo da budem neki faktor, pa sam sav važan pobegao od kuće.
Sakrio sam se na obližnji tavan malog ambara, tu blizu, da ih sve čujem i vidim kako pate bez mene. Nakon dana provedenog u polumraku družeći sa paučinom, smrdljivim crnim lukom koji se tu sušio, žedan i gladan siđoh u dvorište. Lepo sam se napio vode, najeo. Ključna rečenica: niko nije ni primetio da me nije bilo. Tog dana sam naučio da nisam nikakvo posebno m*do i da zapravo delim ovu planetu sa milijardama sličnih sebi.