Nekad kad šetam gradom razmišljam o ljubavnim problemima i tripujem da sam Keri iz Sex and the city.
Slijedeće godine u ovo vrijeme, moja prijateljica i ja ćemo biti magistri :) Iako to u ovoj državi ne znači ništa, mi i dalje maštamo da ćemo jednog dana biti bolesno bogate i imati vozača koji će se zvati Žorž. Da ćemo zajedno imati 250 kila jer ćemo biti užasno debele zato što ćemo svaki dan jesti teletinu, jagnjetinu i sl. :) A do tad, krpit ćemo se za kafe i jesti sendvič od dvije marke :)
Ostala sam trudna u 17-oj godini...iako je to bio šok za moje roditelje, kao i za rodbinu, odlučila sam da rodim bebu. Završila sam četvrtu godinu redovno i sada upisujem fakultet! I svima koji su upirali prst u mene i ogovarali me, i onima koji su me terali da abortiram (moji dragi svekar i svekrva), zapušiću usta! Uspeću u životu, pa makar još pet rodila i na leđima nosila! Vodila bih ih na ispite da aplaudiraju i navijaju za mamu!
Mnogo sam tužan jer moji roditelji ne prihvataju moju devojku pošto je razvedena i ima sina iz prvog braka. Često kada sedim sa njima hoću da im pričam o njoj kako nam je lepo i kako se slažemo, ali ne mogu jer imam osećaj da ih to ne zanima. Verovatno se nadaju da ću je ostaviti, ali nisu ni svesni da je ona žena mog zivota.
Nikada mi nije krivo što neko jeste, nego što ja nisam.
Nikad nisam osetila nikakav miris, ništa... Ne znam ni kako hrana miriše, parfemi, ne osećam kad nešto smrdi, gori, baš ništa.
Jedno vreme sam tripovao da sam se zarazio HIV-om i na sreću nisam (nisam ni bio u opasnosti, ali naš um je čudo...) Međutim, za to vreme dok sam tripovao (oko mesec dana) spoznao sam koliko je život lep, koliko volim svoje roditelje, ko je devojka koju volim, koliko volim Sunce... Stvarno korisno iskustvo i jako sam srećan što mi je život pružio toliko iskustva, praktično džabe.
Kada stavim hranu grijati u mikrovalnu uvijek trčim ili obaviti nuždu ili obaviti bilo što prije nego što mikrovalna dođe do 00:00! Ako stignem prije BIP osjećam se kao James Bond koji je demontirao bombu!