Devojka i ja se zajedno kupali u kadi. I u jednom trenutku prosto mi se desilo da sam ispustio jedan gromoglasan gas. Par balona izašlo napolje i nastaje šok. I ona i ja, mrtva tišina, ona zuri u vodu, mene blam izjeda. I tada krene da se smeje kao luda. Kaže ona meni: "Daj bre, šta si se ukipio ko da je bomba pala između nas. Moglo je i meni da se desi." I nastavi da se cereka, priđe i nasloni se na mene. Ne znam što, od tada mi je daleko lakše da budem opušten sa njom, jako mi je drago što se ne ponaša ko da je odrasla na bečkom dvoru.
Појео сам скоро целу теглу џема од кајсија и сад ме ударају неки флешеви.
Ostavila sam dečka jer je u poslednje vreme počeo mnogo da pije, a zna da to mrzim najviše jer mi je tata bivši alkoholičar, jednostavno se plašim, ne želim da prolazim opet kroz to...
Stalno imam osećaj da kad mi se desi neka loša stvar, da to mora da bude tako zbog nekog srećnog momenta koji sam proživeo u životu pa mora da se održava neka ''ravnoteža''
Pričala sam danas sa tatom o bratu, rekao je da ga je napravio u ranim jutarnjim zimskim satima. Lice mi se ozarilo i pitala kada sam ja napravljena, rekao je da se ne seća te noći. Hvala tata.
Mnogo mi se sviđa nova komšinica ali samo znam da se zove Milena. Da bih saznao prezime ukucao sam na google MILENA KOMŠINICA, da vidim što će da izbaci.
Gledam ljudi oko mene sve nešto u problemima, nemaju posao, ostavili ih dečko/devojka, počeli ispiti...a meni jedini problem da l da se ofarbam u crno ili čokoladno braon?
Kad nešto uključim da se učitava uvek stavim strelicu na to da bih video da li se uopšte i pomera.
Ceo jučerašnji dan mi je bio nedaj Bože nikom. Padnem ispit za uslov, posvađam se sa devojkom, ćale me isprozivao jer sam ogrebao malo desni blatobran na autu i jos neke sitnice. I idem ja tako juče kao slepac najveći, sam bih sebe zadavio, slušalice u ušima, pokušavam da iskuliram, stižem na raskrsnicu i ne gledam levo desno vec krećem da zakoračim na pešački i u tom trenutku neko me hvata za rukav. Ja stao vraćam se korak nazad, vidim klinac 8-9 godina, vraća se iz škole, onaj ranac teži od njega. Izvadim ja slušalicu iz uveta a on mi kaže '' bato, nemoj na crveno da prelaziš mogu kola da te udare''. Izvadim iz džepa Mars, poklonim mu i zahvalim mu se. Mali mi je svojom ljubaznošću ulepšao dan koji je bio nikakav i hvala mu na tome.
U osnovnoj sam imao običaj da, kada nesto učim, knjigu iz tog predmeta stavim pod jastuk. Tako sam jedno veče stavio 6, 7 knjiga pod jastuk i sledećeg jutra sam jedva ustao od bolova, pošto mi se vrat ukočio.