Izbacuje me iz takta, kada shvatim da me sagovornik ne sluša, bledo gleda, i na kraju kaže: " izvini sta si rekao".
Sjećam se djetinjstva i odlazaka u goste.. Prije svakog odlaska smo u kolima slušali jednu te istu priču: "sad kad dodjemo tamo, fino da se pozdravite i odmah da sjednete..i to što bude na stolu da se ne dira, da ne bude kao da mjesec dana ništa jeli niste" :) a mi s vrata "ne smijemo nista da jedemo, majka i tata nam rekli " :D
Radim kao promoterka u marketima...i ne možete ni da zamislite koliko smo siromašan narod,ali zaista imamo dušu...
Uvijek mi je bilo kul kad neko priča i ima neku svoju poštapalicu u govoru. Ja nikad nisam uspjela da izmislim neku svoju.
Kad god dođem u njegov grad, oči mi rade sto na sat da bih ga videla, a kad ga vidim pravim se ko da me ne zanima.
Svaki put kad zaključavam stan u sebi ponovim "zaključala sam, zaključala sam" čisto da se ne moram vraćati par puta i provjeravati.
Kad mi utrne jedna ruka i ne mogu da je pomeram, drugom šakom uhvatim ovu utrnulu da osetim 'kakva' je.
Kada mi kaže devojka bole me noge, ja joj skinem štikle i masiram stopala :)
Imam 19 godina i nikada mi nije išlo crtanje, slikanje ili bilo šta što bi bilo povezano s kreativnošću. Sinoć me je brat od 8 godina pozvao da mu pomognem da naslika rad za likovno, na šta je moja reakcija bila: 'Miloše, pa znaš da ja pojma nemam o tome, zovi mamu!', a on će meni na to: 'Pa znam da nemaš pojma, zato te i zovem da izgleda rad lijepo za jedno dijete u trećem razredu.' Još uvijek ne mogu doći sebi.
Jednom su u toku časa profesoru ispali zubu, inače umjetni. On ih je samo vratio u usta i nastavio predavati. Kakav kralj!