Ne podnosim ljude koji ostavljaju citate stranih i domaćih pisaca a nisu pročitali ni Malog princa ...
Tačno znam šta sam radila, mislila i osjećala na današnji dan prije godinu dana .
Svaki put kad čekam da dobijem menstruaciju brojim mesece kad bi se dete rodilo da sam trudna i šta bi bilo u horoskopu...
Daltonista sam i teško mi je kad to moram da priznam pa makar i ovde.
Ponekad odem negde i samo pomislim: "Ne mogu da verujem da sam zbog ovoga kosu oprala".
U društvu sam poznata kao osoba koja ne voli djecu, i zaista je tako. Prilikom ljetovanja u Crnoj Gori, vraćala sam se iz restorana u hotel noseći otpatke za pse lutalice, koje vrijeme provode u obližnjem parku. Dok sam ih mazila, prišao mi je dječak i pitao me "zašto mi živimo?''. Nasmijala sam se i sjela sa njim na klupicu. Pričali smo sat vremena i hranili cuke. To mi je jedna od najdražih uspomena ovog ljeta.
Kada me je učiteljica u prvom osnovne pitala zašto nisam uradio domaći ja sam joj odgovorio "J*biga, zaboravio sam".
Jutros u busu je stojao lik pored mene koji mi je preoteo prvu devojku. Imao sam ogromnu želju da ga prebijem, a nisam, ne znam zašto.
Jednom dok sam bila na predavanju odjednom su počela crijeva da mi krče da je profesor rekao ima li ko šta od hrane da da ovoj djevojci jer ne mogu od nje da predajem. Umrla sam od blama, a momak ispred mene mi je dao krem bananicu.
Kada sam bila mala, uvijek sam se sa sestrom kladila u šamar.