Ujutru kad se probudim lezim u krevetu još sat vremena, čisto da ''odmorim''.
Ne volim da jedem šopsku salatu u gostima, jer znam kako moja mama drobi sir..
Na autobuskoj stanici jednom prilikom, taman pred Božićne i Novogodišnje praznike, izgubila sam zadnje pare koje sam imala da se vratim kući iz mjesta u kojem studiram. Nisam imala prebijene pare. Onako sva sj*bana, nisam znala šta da radim. Prišla mi je jedna gospođa i ponudila da mi kupi kartu. Nije karta bila bogzna kako skupa, ali ja se svako malo sjetim te gospođe i zahvala sam joj do groba.
Vozio ja dedu do grada danas i kažem mu: "Deda veži pojas". On uzme pojas i omota jednom oko glave i mrtav ozbiljan nastavi da gleda pravo, kao da je sve lepo odradio.
Deda me je pitao: Jel i ti imaš onaj telefon što se maže? (misleći na touch screen).
Danas sam napravila spisak zvanica za svoju svadbu. Mladoženje ni na vidiku, ali neka, da se nađe kad zatreba.
Radim kao promoterka u marketima...i ne možete ni da zamislite koliko smo siromašan narod,ali zaista imamo dušu...
Pronašla sam biološku majku. Mukotrpan put. Očekivala sam siromašnu i jadnu ženu koja je po rodjenju dala dete u dom, a ona je više nego bogata i u samom političkom vrhu. I dalje ne mogu da verujem!
Posle tuširanja, obavezno na zamagljenom ogledalu nacrtam jedno srculence.
Mrzim kad neko drži izgužvane pare ! Ja ih uvek slažem, od većih prema manjim, glava na glavu.