Nikad neću zaboraviti dan, bio sam drugi razred gimnazije, majka dolazi ispred škole (prethodni dan smo se dogovorili da idemo da mi kupi trenerku) a ja taj dan dobio dvije jedinice. Mislio sam da neće biti ništa od dogovora ali je ona ispoštovala ono što je rekla + mi kupila patike. Već sledeći čas sam popravio ocjene! Moram da dodam da se od tada do dana današnjeg jedva krpimo. Zato imam veliku volju da uspijem u životu i da izađemo iz je*enih kredita!
Imam neku ludu naviku pitati tatu, kad se vrati sa neke sahrane "I...kako je bilo?", on obično odgovori "Ma extra...plesalo se kolo" :D
Kad uhvatim mušicu pa je pustim, osećam se kao ribolovac.
Znate li onaj osjećaj kada vaši rođaci ili prijatelji odu u inostranstvo, nakon čega vas zaborave kao da ste im ništa? Ja imam amidžu, koji se vjenčao ženom koja ga je promjenila iz temelja. Čak ga je pričom i postupcima odvukla od svoje porodice. Žive veoma dobro u Njemačkoj već 15 godina, imaju dva sina, naravno svaki od njih ima svoje auto. Nikada nas nisu posjetili otkako su se preselili, do prije četiri godine, kada je umrla moja nana, to jeste njegova i majka moga oca. Međutim, samo je on došao. Kada sam ga vidjela, krenula sam da ga zagrlim na što je on stao i upitao me ko sam. Pa zar ne poznaješ dijete rođenog brata? Zar su ti pare i tuđina toliko isprali mozak? Stojala sam onako, u nekom šoku. Sav narod koji je došao, cijeli dan je proveo tu, ulazio i u kuću, jeo, pio. On je tu u dvorištu sjedio nekih 10 minuta i ošao. Nikada do tada nisam vidjela oca da toliko plače. Vijest o majčinoj smrti je i nekako dobro podnio, ali ga je to shrvalo. Srce mi se slomilo kada sam ušla u sobu i vidjela ga kako grli jastuk i plače kao dijete. I dan danas, kada dođe u Bosnu, niti se javlja, niti dolazi. Skoro smo se sreli s njegovom porodicom u prodavnici, samo su prošli kraj nas. Zar se tako ponaša prema rođenom bratu? Ja sam potrčala prema njima, na što mi je strina samo rekla "Ja nisam ovdje da dijelim pare." Neka vam nebo vrati na najgori način svu tugu i bol koju osjećamo. I, jedno vrijeme kada smo totalno slabo živjeli, sjećam se kako smo na sred grada dok kiša tuče, stojali moj otac, brat i ja, i čekali taxi, dok je on samo kraj nas prošao autom. Jeste nas vidio ali kao da ga je bilo briga. I to nije jedini takav slučaj. Ne vjerujem koliko hladni i sebični ljudi mogu biti. Mrzim te iz dna duše amidža, kako te ne grize savjest? Više i nemam želju da te vidim ikada. Ne trebaš mi, ni mome ocu niti bratu. Je*ala te i Njemačka, i ta zmija od žene koju si oženio, i BMW i sve te silne pare.
Svaki put kad stavim laptop na krilo istripujem se da će mi njegova toplota istopiti salo na butinama.
Često mi se dogodi da na nakoj žurci ja budem taj od koga se očekuje da zasmejava ljude, jer kako oni kažu ''obožavaju'' moj smisao za humor, ali bolna je činjenica da dok ja izigravam ''dvorsku ludu'' većina njih muva neke devojke koje su tu, dok dvorska luda posle žurke uvek sama ide kući, i onda neka mi neko kaže da devojke vole duhovite momke.
Imam dvadeset hiljada evri u apoenima po 1 euro kome god kažem niko ne vjeruje pa mu moram to pokazat a zarađeno na bakšišu šta ću vole me ljudi.
Kada sam bio mlađi, pa možda i dan-danas, kada god se SLUČAJNO udarim, padnem, povredim, itd, moji, umesto da me uteše, uvek se deru..
Izazvala sam babu od 75 godina da radi trbušnjake misleći da nema šanse. Baba je ladno odradila 15 trbušnjaka, nije se ni zadihala i skače, govori: "Sine, oli još koju vježbu da ti pokažem?" I nastavi čučnjeve i istezanje. Još me boli vilica koliko sam zinula od šoka, ja 20 odradim i sastavljam se 3 dana.
Profesorka me je poslala da joj donesem čaj iz zbornice, nisam mogao da izdržim, a da ne pljunem u njega.
Oduvek sam je mrzeo.