Danas mi je tati godišnjica smrti. Svi misle da sam prebolio to, da sam prevazišao jer se uvijek smijem, al' ustvari ja svake nedelje putujem 100 kilometara da bih mu došao na grob i ostavio cvijeće.
Kao mali sam trenirao karate ali samo par dana jer nisam mogao da gledam crtane. Trening je taman počinjao kad i crtani. A crtani su me zanimali!
Izgubio sam opkladu i morao da obrijem jednu obrvu. Inače radim na recepciji u hotelu.
Najduža veza mi je trajala 6 godina, tačnije sve dok moja devojka nije morala da ide u Ameriku sa porodicom. Ja nisam imao novca da odem pa smo se rastali. Ona je imala novog dečka, ja novu devojku. Tužno. Ali i dan danas, kad god smo usamljeni, imamo Skype sex. Voleo bih da se vrati i da je oženim.
Ponekad kad idem ulicom i slušam muziku koja me toliko ponese, na ivici sam da zaigram i pevam.
Fizioterapeut sam po struci. Tri godine tražim posao i već počinjem da mislim da ga nikad neću naći.
Jedina korist od te dipolome je ta što svojoj devojci mogu da priuštim odličnu masažu.
Svima roditelji govore kako će ih društvo pokvariti jedino meni majka govori kako ću ja pokvariti društvo, jer sve "glupe" ideje polaze od mene...
Cesto kada idem ulicom, pomeram vilicu levo-desno kako bih udaranjem zubima napravio neki ritam.
Djevojka stalno hoće da ju nosim, kao lijepo joj je to... A ja se pravim da mi nije teško dok dušu ispuštam.