Uzasno me nerviraju ovi studenti što svako malo kače statuse, pjesme i raznorazne linkove na fb kako bismo svi mi ostali vidjeli kako je njima fakultet užasno tezak i nemaju života i ništa ne stižu, ali se eto za fb ima vremena. Uz to se još nagomilaju desetine komentara na gore navedeno...
Profesor me je pitao da uzme moj rad da pokaže mlađim studentima kako ne treba da se radi.
Svaki dan se lijepo istuširam, spremim za grada i odem sam bez ikakvog dogovora, često šetam bezveze ulicama, odem da jedem ili negdje sjednem i naručim nešto. Najgore mi je kad pitaju zašto si sam. Dok moji "drugovi" tj bolje reći poznanici i porodica misle da sam pravo društven, da imam djevojku, itd. :)
Odem u Beč na godinu dana da naučim nemački, a vratim se znajući da pričam na svakom naglasku iz bivše Juge.:)
Uh, teško je početi ispovest, ali osećam da sam na nekoj prekretnici u životu, pa evo, da olakšam sebi... Celog života mi je bilo teško, do 15. godine sam spavala na podu sa mamom, jer živim sa 'ocem' koji je neviđeni egoista... Sada ne razgovaram sa njim iako živimo u istoj kući, jer ne zaslužuje, dok svoju mamu volim najviše na svetu, jer daje poslednji atom snage da mi pruži koliko može... Često nisam imala novca za hleb, za knjige, obuću... Plakala sam mnogo i pitala se kako je to živeti normalan život... Ali me to nije omelo da učim i trudim se... Sada sam upisala fakultet, još malo ću da se uselim u dom i završiću ga kako znam i umem... Nadam se i da ću naći neki poslić u Beogradu da bih mogla da plaćam sve troskove... I želim da za 5 godina budem uspešna žena koja će da pruži svojoj porodici sve i omogući normalan život.
Pročitah sad ispovest neke cure da ima osjećaj da kad je mama galami da sluša topshop reklamu zbog onog al to nije sve ,jednom sam ja svoj mami rekla eto te ko topshop ,kaže ona meni 'jest ,ali topshop možeš da prebaciš ,a mene ćeš bome da slušaš'
Kada sam prvi put otišla kog ginekologa na pregled, doktorica mi je rekla: "Jel možeš da požuriš sa skidanjem?"
Moja škola je dobila ponudu za razmjenu učenika u Njemačkoj. Svima daju osim meni. I to me nekako ubija. I uvijek se zapitam zašto ja moram imati stroge roditelje. Ništa mi ne dozvoljavaju.