Ako ikada ozdraviš, čekaću te. Ako odeš, ti mene čekaj.
Zensko sam i svaki put se osetim cudno kad me oslove sa "sine".
Kada rešavam ukrštene reči uvek pogledam u rešenja šta ne znam da onaj ko posle mene uzme misli da sam pametan.
Bio sam predobar fudbaler, trebao sam preći u veliki klub. Svi su govorili da ću imati veliki uspeh. Imao sam savršen život, ali onda se desila povreda. Povredio sam ligamente desnog skočnog zgloba i nisam poslušao doktora da napravim pauzu od 6 meseci. Nastavio sam igrati, trenirati i ligamenti su popucali nakon 10 dana. Evo,sad će 3. godina kako ne mogu stati pravo na nogu. Ali i dalje nisam odustao od njega, igram s kolegama svaki dan i nadam se da će kad-tad ovo da prođe i da ću ponovo da zaigram pred publikom.
Kratkovida sam. Kad odem u grad ne stavljam naočare. I onda se tako gledam sa nekim dečkom, smeškam i tek kad on priđe ja shvatim koliko je ružan.
Imam 26 godina i bolujem od narkolepsije (poremećaja spavanja), za koju ne postoji lek. Jedini lek mi je da ne jedem uveče, kako večeram-tako se bukvalno gasim. Nemaju ljudi pojma kako je i ne veruju mi, uspevao sam da zaspim sa zalogajem u ustima, dok vozim kola, u pola rečenice... Kad tako zaspim-često se budim u toku noći, ali nisam toga svestan, u stanju sam i da pričam sa ljudima a sutradan nemam pojma šta sam pričao. Ko zna šta sam sve ljudima rekao u tom stanju pomućene svesti. Znam da sam se sa drugom posvađao jednom i da sam mu opsovao pola porodice, sutradan nešto pričali i on me otera u 3 lepe, a ja pogubljen, nisam imao pojma zašto.
Želim samo da uputim savjet roditeljima koji su prestrogi prema svojoj djeci, iz ličnog iskustva znam da to ne donosi ništa dobro, kasnije su djeca kao puštena s lanca i ništa ne znaju i sve hoće da probaju.
Kad prvi put vidim nekog u toku dana, kulturno se javim, poželim "Dobar dan" i ostalo... ali, kad' istu osobu vidim drugi put u toku istog dana, ne znam šta da kažem, zabodem opasno!
Kada pišem puškice na telo, recimo na noge, osećam se kao Majkl Skofild.