Bavim se preprodajom neke robe, prilično uspešno. 99% stvari koje prodam u životu ne bih kupio za sebe, jer smatram da su teška seljadija, kupci su uvek presrećni, a ja se pravim da sam oduševljen.
Još uvek se nadam i maštam da će mi bivši dečko, kada se vrati iz Rusije, kupiti bubuške i pokloniti i kada krenem da ih otvaram u poslednjoj da bude prsten i da mi kaže da želi da provede ostatak svog života sa mnom :)) Ja, još uvek, verujem u čuda :D
Mrzim kad nekom nešto ispričam i onda on kaže "nije to ništa" i ispriča neku svoju glupost...
Kad sam bio student toliko sam učio jer sam želeo da moji roditelji budu ponosni jer nismo imali dovoljno para. Nakon nekog vremena sam izgubio vid i bilo je jako teško. Posle dugog boravka u bolnici uspeo sam snažnom voljom da povratim vid i nastavim još jače nego pre. Sećam se da sam jedan ispit spremio polu slep. Prvi sam diplomirao u generaciji. Danas sam uspešan i samostalan i moji roditelji su jako ponosni na mene. Razmaženi ljudi ne znaju šta znači proći kroz pakao i dostići zvezde.Želeo sam da podelim ovo kao poruku ljudima da nikada ne odustaju.
Uvijek kad pričam sa razrookim ljudima imam trip da ga gledam u pogrešno oko.
Jedan drug iz druge škole, znamo se, pravi žurku i pozvao je sve moje samo mene nije. Osećam se kao popišan.
Mnogo više se uživim za vreme odnosa sa devojkom, kad stavim kameru da nas snima i posle zajedno ležimo gledamo snimak, mazimo se, pa na kraju ga obrišemo.
Uvek kad izađem ranije iz škole kad se razbolim, bude mi bolje čim izađem iz školskog dvorišta.
Ove godine sam bila popisivačica stanovništva i jedna baba je skinula priglavku da me uvjeri da ona ima kurje oči.
Na selu sam kao mali piškio po pilićima koji su bili iza žice i jedna kokoška je uspjela da me ugrize misleći valjda da je crv šta li.