Želim da doniram svoje organe kada budem klinički mrtva. Mislim da to trebaju svi da urade, na svetu ima mnogo ljudi koji nisu ništa zgrešili a teško su se razboleli.
Uzasno me nerviraju ovi studenti što svako malo kače statuse, pjesme i raznorazne linkove na fb kako bismo svi mi ostali vidjeli kako je njima fakultet užasno tezak i nemaju života i ništa ne stižu, ali se eto za fb ima vremena. Uz to se još nagomilaju desetine komentara na gore navedeno...
Kad izađem na terasu i stavim ruke na ogradu, zamišljam da sam neka kraljica i da ispred imam hiljade podanika koji su došli samo da me vide. Sve je dobro dok ne počnem mahati i neko od komšija me vidi.
Kad vidim na fb da je neko nekom lajko sliku, ja otvorim tu sliku iako ne poznajem osobu i pregledam sve moguće na profilu te osobe. Sad kad idem gradom mnogo ljudi koji prođu pored mene su mi poznati.
Volim kad posle dužeg vremena opet čujem neku pesmu, a i dalje se sećam reči.
Iako imam 23 godine i dalje obožavam klizanje u priglavkama po parketu!
Kada sam bila mlađa, da bih impresionirala drugare i da im pokažem da sam mangup, pozvala sam sa halo govornice 93 i rekla "upomoć gori mi baba" i spustila slušalicu. Nekoliko dana sam zaobilazila tu govornicu, jer sam se plašila da me vatrogasci čekaju.
Uvijek kad čitam malo duži tekst, prekrijem rukom kraj jer mi oko preznatiželjno.