Kada pricam sa ljudima, ne mogu da ih gledam u oči. Nekako mi neprijatan osjećaj.
Kad sam bila mala, kad god je sevalo napolju ja sam pozirala ispred prozora i pravila se da me neko slika :D
Uvek kada idem na izlet ili kampovanje, majka mi spakuje krišom kabanicu ili kišobran, jer ja odbijam da ih ponesem. Svaki put ga iskoristim i uredno spakujem da ona ne primeti. Nikada joj nisam priznala da mi je svaki put spasila glavu :)
Već 4 godine volim jednog dečka a udajem se za drugog.
Imam sestru bliznakinju. Kada je kao mala išla u Pariz sa folklorom tata joj je izvadio pasoš. Godinu dana kasnije kada sam ja trebala da idem u Grčku tata je predložio da uzmem sestrin pasoš. Naravno ladno sam prešla granicu sa setrinim pasošem. Ime nije niko ni gledao slika je bila očigledna.
Jednom sam poljubila sama svoj prst - da prodje. Šta ću kad sam forever alone..
Uvijek sam se pitala da li oni iz Amerike, Afrike uče i znaju za nas, kao što i mi učimo o njima, njihovoj državi i kulturi.
Kad god me pitaju odakle mi ožiljak na glavi, kažem da me ne neko udario flašom u tuči... Sramota me je da kažem da me je ćale opalio po glavi lopatom dok je u panici ubijao miša na placu...
Kad sam bio u osnovnoj školi na kontrolni iz srpskog je bilo pitanje ko su bili narodni pevači (mislilo se na Filipa Višnjića i druge) ja sam napisao Milanče Radosavljević, Seki Turković...