Žensko sam, i kad god tata ne može da gleda neku utakmicu, šaljem mu 10 poruka u 2min, da bude u toku.
Ne znam zašto, ali kad god odem u goste imam osjećaj da mi se niko ne obraduje...
Sviđa mi se devojka koja se sviđa i mom ortaku. Baš sam se zagrejao za nju. Ali ne želim da je muvam zbog ortaka. Vreme prolazi, on ne počinje da je muva, a ja sve više imam želju da joj pošaljem poruku ili odem sa njom na kafu. Ortak ne zna da mi se ona sviđa. Ne znam šta da radim.
Moji otac i majka su pre dve godine otisli na letovanje u Susanj, tatu je nazvala drugarica iz osnovne skole koja zivi u Sutomoru da dodju na rucak, na koji su naravno otisli. U toku tog rucka pricali su o deci i o razlicitim stvarima, da bi tata pitao drugaricu "A gde ti je zet" na sta mu je ona odgovorila "Svira klavir u Spuzu(zatvoru)" da bi je tata mrtav ozbiljan pitao ne znajuci sta je Spuz "A kad ce imati nastup u Beogradu" .
Kada se posvađam sa majkom ili tatom i zazvoni telefon a oni mi pokazuju mimikom da nisu kod kuće, ja iz inata kažem da su tu pored mene i uručim im slušalicu!
Komšijin pas mi svaku noć laje ispod prozora, i iako sam mu rekla da ga veže, nije hteo. E, zato ja svaku noću kad me probudi lavež zovem njega na fiksni sve dok se ne probudi, pa prekinem. Kad već ja ne spavam, neće bogami ni on. :)
Mogu ja pronaći bolju ili goru od nje...ali istu nikada.
Beograd, jesen. Sivilo Knez Mihajlove ulice zatamnila je kiša ohrabrena vetrom koji je terao ljude brže nego lišće, u svakog ulivala dozu tenzije, nervoze i depresije. Posmatrao sam ljude kako trče, roditelji sklanjaju svoju decu i još raznorazne slučaje u pokušaju skrivanja od kiše. Meni je bilo sasvim sve jedno, imao sam mantil sa kapuljačom i po prvi put u životu kišobran i nisam razmišljao o ulasku u neki butik ili kafić dok ne stane kiša. Šetao sam lagano, kao da teram inat svom tom nevremenu, dok mi pažnju nije odvukla simpatično smotana devojka u kratkoj kožnoj jaknici sa izlomljenim kineskim kišobrančićem. Uspaničena devojka se vrtela u krug dok je kiša sve jače padala, a vetar istu nosio pravo u oči. Video sam da niko nije mario za nju, pa sam osetio potrebu da joj pomognem. Otvorio sam svoj kišobran, prišao joj i zaštitnički je zagrlio jednom rukom. Pribila se uz mene kao da sam ja jedini spas od ko zna kojeg problema, a ne od kiše i vetra...
Studiram u Americi i redovno učim ortake sve srpske psovke i govorim im da zapravo znače "dobar dan" i "ćao" i tako oni kad sam na skajpu prolaze i govore to mojim matorcima, a ja se smejem.