Posle 2 meseca, kajem se jer sam naučio babu kako da uključi da gleda seriju na netu...:/
Najlepše reči koje sam u životu čula su reči mog bivšeg dečka kad me je odveo kod njega kući da me upozna sa njegovima, a ja sam bila uplašena. Uhvatio me je za ruku i rekao "Nemas čega da se plašiš i nema razloga da te bude sramota, ovo je tvoja kuća a ovo su tvoji majka i otac". Više nismo zajedno, ali i danas kad vidim te ljude na ulici dođe mi da zaplačem jer mi je baš njihov sin izmenio zivot. :(
Moja kuma i ja često idemo u klubove gde izlaze klinci sa namerom da potroše džeparac na nas! :)
Nervira me što mi brat ne menja bele čarape po 7-8 dana i veoma pocrne, toliko da ne mogu da se operu ni na 95 stepeni.
Kada sam imala oko godinu, dve obožavala sam da se vozim u tiganju. Stavim dupe u tiganj, rukama se ispred sebe držim za dršku, a nogama se guram i vozim se tako po tepihu. I ako baš nisam sigurna na koje prevozno sredstvo me je to podsećalo, uvek se oduševim kada vidim sliku na kojoj se tako "vozim" i nasmejem se kada mama spomene to čak i posle ovoliko godina.
Ponosna sam na svog tatu koji me ispraća u školu izvodeći koreografiju Gangamstyle-a na terasi.
Zvao sam tatu po imenu ali kada mi je rekao da ima karcinom trudim se da ga svaki trenutak nazovem "tata".
Dok sam studirao nikada nisam kupovao markice za prevoz, a redovno sam se vozio GSP-om. Ali, kada god sam išao na ispite uvek sam kupovao uredno karte da me ne bije maler na ispitima...
Sledeće godine u martu punim 60 godina. Osećam se u srcu mlado, pratim savremene tokove tehnologije, uživam u dobrim filmovima i muzici. Ali sam sve umorniji i umorniji. Ne znam da li ovako počinje prava starost? Sinove sam oženio pre nekoliko godina, dobio i unuke, sa ženom se dobrom slažem ali ta prokleta malaksalost i dosada. Umoran sam od svega, kad se pogledam u ogledalo plače mi se. Gde se ljudi izgubi onaj crni zgodni mladić? Ostade samo prosedi stari čika, manji za pet cm, naboran i namrgođen. Čitulje izbegavam da čitam, kad god to uradim nađem na tim stranama nekog prijatelja ili prijateljicu. Eee da mi je samo još jednom u školskom dvorištu da zaigramo basket Simke, Stole, VIktor, Glavonja, Burek, Klempo, Siki i ja...al ne vredi, Glavonje, Simketa i Stoleta više nema...Viktor jedva hoda od reume, Sikija viđam često jedva sastavlja kraj sa krajem, za Klempu ne znam šta je, kao ni za Bureka...Da mi je samo pet minuta da odigramo, a da nas gledaju opet Milica, Jocika, Dušica.
Imam 52 godine, i za vrijeme rata, u jednoj akciji, mog najboljeg prijatelja je zakačio geler. Poginuo je na dan kad mu je rođen sin, kojeg ni ja nisam vidio 20 godina, znam mu samo ime. Danas mi neko dođe u kancelariju, ja se okrenem, kad stoji momak isti moj drug! Meni odmah krenu suze, a on kad se predstavio, samo je potvrdio ko je. Na kraju sam mu pričao o ocu, obojica smo plakali sat vremena, i sad mislim da imam i četvrto dijete!