Bila sam prisutna kada je moja ujna učila svoje dete u 1. razredu sabiranje. Posle silnog objašnjavanja udarila joj je takav šamar da me je ostavila bez teksta. Sledeći vikend je moja mala seka provela kod mene, i uspela sam da je naučim sabiranje, oduzimanje, ali i tablicu množenja. Ujnu sam ostavila bez teksta kada sam joj vratila dete koje je naučilo i više nego što treba. Mala je sada u 4. razredu, i tu smo negde oko Pitagorine teoreme, mislim da je kapira, a isto tako mislim da će biti izuzetan matematičar, i da je to baš zanima :) Prosto, batine nisu rešenje za sve!
Do pre godinu dana kada god bih video neku lepu devojku na ulici, prišao bih joj, i umesto da je pitam za broj ili tako nešto, pitao bih je "Da li znaš možda gde je ulica narodnog heroja ... pa moje ime i prezime. Neke su mi čak i objašnjavale gde je, a ulica, naravno, nije postojala.
Ovaj sajt mi je u poslednjih par dana mnogo promenio život, i zahvalan sam vam svima na tome! Naime, nikad nisam bio zadovoljan sa stvarima što sam dobijao od roditelja, uvek sam im prigovarao to što imam laptop od 1400$ , smartfon od 500$ i to što mi ponekad kupuju ne brendiranu odeću. Uvek sam se svađao sa njima oko toga, nisam izlazio iz sobe dok ne treba da pođem u grad, a ni tad im se ne javim gde ću. Sve dok mi jednog dana drugarica nije poslala link za ovaj sajt ne bi li se promenio (jer se očigledno ponašam kao kreten i prema prijateljima). Kada sam vidio kako su neki ljudi srećni sa tako malo stvari, kako neki nikad ne gube nadu i kada im je najteže zadržavaju osmeh na licu, a sa druge strane ja 18-ostogodišnji KRETEN, koji nije zadovoljan iako sve što poželi dobije. Od tada sam se odlučio na promene, drastične. Hvala vam svima na najbitnijoj životnoj lekciji!
Osoba koja me je najviše povredila u životu je upravo ona koja mi je dala život.
Kao i svako dete, voleo sam da ližem filove kad mama pravi tortu. Tako mi je jednom prilikom, kad je već bila nervozna, celu glavu nabila u fil.
Moji roditelji su podigli kredit da bi mi platili studije. Tokom prve godine držala sam crveni račun za struju u knjigama iz kojih sam spremala ispite. Kad god sam osetila umor izvlačila sam račun, stavljala ga pored sebe i nastavljala dalje. I moja najveća sreća kada sam saznala da sam diplomirala kao student generacije se sastojala baš u tome što to mogu da kažem njima i bratu.
Jednom prilikom kad me mamin i tatin prijatelj pitao sta cu biti kad porastem , ja sam 'ladno rekla peračica suđa ..
Uspešno mi je odstranjen tumor dojke. Ali stalno sam u strahu da će se povratiti, postati zloćudan te da ću ostatak života provesti na terapijama. Bojim se da nikada neću osetiti potpunu slobodu i lepotu života. Imam 20 godina.
Pitam se da li bilo ko pomisli na mene kada mu se štuca.
Kad sam bio mali plakao sam kad su mi starija deca iz komšiluka govorila da mi se mama kupa gola.