Vozim se gradskim autobusom i jedna baka na stanici približi se vozaču kada je otvorio vrata i pita "za gde ide ovaj autobus?" vozač vikne: "za Bozman (najveće kragujevačko groblje) gospođo" a ona će "aaa neka hvala, neću još tamo i odmaknu se par koraka"
Mislim da bi moja devojka između karijere i mene odabrala karijeru. To mi čak svi pričaju, ali ja smatram da, čak i da dođe do toga, to nije za osudu. Svako treba da odredi svoje prioritete i da se opredeli za ono što mu je najbitnije. A moj izbor je ona.
U vrtiću sam imao taktiku kad nešto ne volim da jedem. Gurnem sa stola da ne vide i krenem da plačem. Pravim se kao tužan a u sebi se mislim - 'Pavlaka, pobedio sam te i ovaj put..'
Jednom prilikom kad sam bila mala, doktorica mi je rekla da ličim na tatu. Mene je to toliko uvredilo da sam nekoliko dana plakala zbog toga dok me nisu ubedili da nije strašno .
Kad sam bila mala, mama bi me stavila u hodalicu i vezala za stub.
Otišla sam na brazilku zbog momka koji me 2 dana poslije toga ostavio. Više me depilacija bolila nego raskid.
Tako mi je neprijatno kad ispričam vic i niko se ne nasmije!
I dalje ne znam kakva je razlika između pekmeza, marmelade i džema.