Jučer je jedno romsko dijete trčalo za mnom i tražilo "pet feningi", dok sam se okrenula da ga vidim, udario me po stražnjici i trčao do svog druga govoreći "jess dobra bila". Cijeli dan sam se smijala :)
Žao mi je što današnji klinci ne znaju šta su "aračkinje baračkinje" i "ćorava baka".
Kad provalim neku epohalno dobru foru u velikom društvu na koju se svi nasmeju, još par minuta posle toga se divim sam sebi koliki sam car.
Nikad ne jedem vrh korneta iz navike, jer me brat kao malu uvjerio da prodavači time čiste uši...
Kad sam imao 6-7 godina uhvatio sam drugaricu oko struka i kao u "Esmeraldi" poljubio je , ona je počela da plače i vrišti a keva me je dohvatila i izlupala pred njom jer je verovatno mislila da sam je udario ili nešto.I dan danas kad pijemo kafu mora to da spomene i da me zeza .
Kao mali uvek sam prolazio prstom kroz dugmiće od daljinskog.
Bojim se da kad izađem napolje ne dobiijem upalu i ovo malo mozga što imam.
Obožavam čuti smijeh djeteta, iskren...nevin...istinski. U trenutku me oraspoloži i izdigne iznad svih loših stvari i dešavanja oko mene...takav sam...
Kao mali mislio sam da je topli obrok nešto slično užini koju sam dobijao u školi.