Kad sam bio mali mama me je terala da jedem spanać i pričala mi da je to vitaminska bomba. I ja pojedem i čekam...
Note i akordi postali su moj drugi jezik, i veoma često upravo taj jezik iskazuje moja osećanja kada me onaj prvi izneveri.
Dečko me je pitao šta radim, odgovorila sam mu "Pušim cigaru sa strepnjom", odgovorio mi je "Pozdravi Strepnju".
Moj dečko je konačno skupio hrabrost da mi prizna da me voli. Rekao mi je to na francuskom. Ja sam se samo nasmejala i zagrlila ga, jer nisam mogla da se setim kako se na francuskom kaže: "I ja tebe". Inače, učim francuski godinama.
Sinoć sam toliko dobro glumila trijeznu osobu kad sam došla kući, da sam morala oprati brdo suđa sa 2,5l piva u sebi.
Jednom sam pričao sa devojkom na skajpu ulazi moj tata u sobu i prvo što mi je rekao bila je rečenica: "Prdiš ko stoka."
Kad sam bila manja, dok bih menjala navlaku na jorganu, čitava bih ušla u nju i tako ga nameštala iznutra.
Kada me devojka ostavila, plišanog medu kojeg mi je poklonila sam vezao za nogu i okačio za luster.
O kako mi je divan osjećaj kad ljude oko sebe 'navučem' na pjesmu koju sam ja prva počela pjevušiti.
Imam više prijatelja nego prijateljica. Momci su bolje društvo i ne traže od tebe da im pričaš svaki djelić svog života. Sve okrenu na zezanciju i uvijek te oraspolože. Nisu ljubomorni i čuvaju tajne. Takvi su bar moji prijatelji. Mi cure bismo mogle nešto naučiti od njih...