Ne volim da delim hranu, mrzim kada mi neko uzima iz tanjira ili kada kaže : "Evo ti, probaj moje jelo i daj mi malo tvog." Brate, naruči isto što i ja. Ne dam.
Dok sam bila mala uvek sam molila tatu da ne zgazi ležećeg policajca jer sam dugo mislila da je to čovek.
Krenula sam autobusom iz Šapca kod rođake. Ulazim u bus i kažem kondukteru :"Jednu do Šapca" A on me pogledao i rekao:"Brm,brm,stigli smo".
Majka me nikad nije podržala u životu ni u jednoj želji. Ona je odlučivala o svemu u mom životu i danas mi je rekla da je stid kada vidi koliko su drugi postigli više nego ja.
Mrzim kada svi očekuju da odmah obučem i probam odjeću pred tim ko mi ju je donio kao poklon.
Prije nekoliko mjeseci sam prvi put vidjela starog sa krpom u ruci, kako briše pločice. Kad je shvatio da ga gledam, odjednom su ga leđa zaboljela...
Kad sam bila mala mislila sam da vulkanizer popravlja vulkane.
Žena u busu plaši svoje malo dete koje plače rečima: ,,Prestani da plačeš, inače će ovaj bata da te pojede!'' i pokazuje prstom na mene...
Moja devojka trenira kik-boks i uvek kad hoću da je golicam ona me iznabada pošteno...
Imam 19 godina, jedinac sam, i roditelji su mi prilično strogi po pitanju izlaska. Zato ja, kada želim da ostanem celu noć u grad, kažem ocu kako idem kod drugarice kući da "prespavam", i on mi, sav ponosan, poželi sreću i uz smeh spusti slušalicu. Ja onda odem i blejim sa društvom do jutra.