Mrzeo sam kad su me kao malog slali u prodavnicu po povrće, pa mi u prodavnici daju trule paprike ili paradajz pa me moji šalju nazad u prodavnicu da isto to vratim.
Pošto sam veoma mršav uvek nosim trenerke ispod pantalona kako bi izgledao popunjeniji, bilo da je leto ili zima.
Neću da se kupam zajedno sa dečkom, jer ne znam šta treba da radim.
Jednog dana kažem drugarici:" Ehej, dobila sam brata ". A onda ona mrtva hladna " Čestitam. Jel dečak ili devojčica ?"
Dečka stalno nešto pipkam, dirkam, gnjavim... čim se probudim skočim na njega i najslađe mi bude kad on onako pospan kaže "Skini se." (misleći sa njega), a ja se napravim luda "Oćeš da se skinem? Ma ko mi se to naspavao?" i poskidam sve sa sebe... instant buđenje.
Dok sam bila mala uvijek je važilo ono "Daj meni, ti možeš uvijek da se igraš kod kuće."
Најбољи пријатељ мог брата има надимак Деген. И једном приликом, док смо нас троје (бураз, Деген и ја) сједили код мене у стану појави се моја баба и крене нека прича о послу да би се баба обратила Дегену и рекла: "А је ли Кретену, гдје ти сада радиш?" Једино што је он рекао било је: "Као да ми није довољно што ме пола града зове Деген, сада ће ме друга половина почети звати Кретен." Баби уопште није било јасно зашто јој овај није лијепо одговорио на питање, а ни што се бураз и ја цијепамо од смијеха.
"Kad sam bila mala, ostavila sam mami poruku na vratima koja je glasila ovako: 'Vratit ću se kad dođem kući.' I dan danas me zeza zbog toga."