Joj, moram vam nešto reći, nisam nikome, niti smem ikome da kažem, misliće ljudi da sam lud. "Upoznao" sam jednu devojku iz Turske pre 3 godine na nekoj socijalnoj mreži, dopisivali smo se tako povremeno, super zezanje ovo-ono. Gledali smo se ponekad i preko skajpa. Međutim u zadnjih par dana, dopisivanje se "otelo kontroli" i spontano smo počeli da pričamo o "onim stvarima" - šta bi uradili jedno drugom. To je toliko napaljujuće da bih otišao prvim avionom do Istanbula da je "rastavim" od života, međutim sve se bojim da je neka zavera u pitanju i da će me tamo dočekati kasapini i baciti kerovima da me pojedu o.O Bolesno jes', al ja nemam m*da da odem sam u nepoznato :(
Maloprije sam nalakirala nokte crvenim lakom. I otišla do dede da vidim šta radi. Kada sam ušla u dnevni boravak, počela sam mahati rukama dolje - gore ne bi li mi se lak osušio. Kada me je deda pitao zašto to radim, ja sam odgovorila da bi mi se lak brže osušio. A on će meni na to:'' Eno imaš u kuhinji krpu, osuši njom.'' :D
Imam 14 godina i tata me nije priznao. Znam ko je, on zna mene, živimo u istom gradu i družim se sa njegovom mlađom ćerkom koja ima 15. Ima još jednu ćerku od 20 i kusur godina i imam neopisiv osećaj da bi me priznao da sam muško. Je*em ti tata mater!
Prešao sam da radim u novu firmu... I posle 4 meseca rada, ponekad se kolegama desi da odu na ručak, a da me ne pozovu... Osećam se kao trinaesto prase...
Na prijemnom mi je asistent, koji je dežurao u amfiteatru šapnuo odgovor na jedno pitanje, jer je video da sam tu zapela. :)
Brata uvek provalim kad ide da se vidi sa devojkom, i to samo po načinu kako pere zube. Ako ih opere za 2 sekunde znam da ide na neko nebitno mesto, ali zato kad je devojka u pitanju pa to ti je temeljno pranje zuba u trajanju od sat vremena.
Sa većim užitkom pojedem onu so na dnu kesice,nego same štapiće.
Kad sednem u punom autobusu,ne gledam babe i dede u oči. Jer znam šta sledi ako ih pogledam.
Lijepo je što se ovdje ne primjete razlike u vjeri, nacionalnosti.... Ovo je dokaz da smo svi isti...na neki nacin opičeni.
Ceo život me je deda učio da procenjujem ljude po pogledu...po očima. Do pre 2-3 godine nisam mogao da razumem to, ali posle nekoliko gadnih iskustava sam polako počeo da ulazim u štos. Naravno, nisam skener, ali mnogo toga se može zaključiti posle kraćeg razgovora sa nepoznatom osobom, posmatrajući oči samo. Od tad mnogo bolje cenim ljude...Deda, hvala ti!