Počeo sam da učim u biblioteci jer je to jedino mesto gde ne mogu da masturbiram.
Kad sam bio mali celu sobu i sebe sam prekrio bebi puderom i onda na pitanje ko će to da počisti odgovorio: "pa mama".
Iako sam i sam debeo, nikad ne bih bio sa devojkom sličnih fizičkih osobina, valjda kompleksi od svog izgleda. :/
Mrzim kada neko zna da griješi u vezi nečega kada se raspravljamo, a neće da prizna da griješi.
Setam sa deckom, drzimo se za ruku... izgledamo prilično srećno...prolazimo pored mog bivšeg dečka kojeg ću voleti zauvek, maše mi sa smeškom i ja njemu uzvraćam... dečko me pita ko je on, ja mu odgovaram poznanik jedan... a bio mi je i ostao sve u životu. Kasnije mi stiže poruka od tog bivšeg " Baš si srećna " a ja mu odgovaram " Osmeh ne znači uvek da si srećan " :-(
Kao mala, dok smo bili na moru, plakala sam što je mama bacila sve naše asure. Toliko, da sam se opraštala od njih ispred kontejnera.
Moj dečko se toliko vrcka dok spava da se plašim da će jednom tako, u po noći, da me katapultira iz kreveta.