Kad neki od mojih bivših momaka objavi neku pesmu na fb, detaljno proučim tekst pesme da vidim da li je očajan. :D
Žao mi je što sam na vjenčanju promijenila svoje prezime. Kao da ovo nijesam ja.
Dragim komšijama poželim dobro jutro tako što u majičici i gaćicama izađem na terasu po čiste stvari.
Htjela sam se napravit pametna i ne engleskom reći mužu da idemo na plažu. Rekla sam ,,lets go bič". Djeca su se bacila preko sobe od smijeha. Smijala sam se i ja kad su mi rekli šta sam rekla.
Devojka mi je visoka oko 1.80 i onako dobro građena, skladno popunjena, a mene strah da se ne ugoji kasnije ako se venčamo i pretvori u ogromnu ženu....
Na sestrinom venčanju, zetov tata je skočio, kao životinja, ispred svih i uhvatio bidermajer.
Najviše mrzim kad sam na nekoj svadbi i moram da čekam da neko prvi "ubode meze" pa da i ja počnem da jedem. Ili kad pršuta neće da se nabode na viljušku. Uuuu, to je još gore.
Uvijek tempiram da uzmem predzadnji komad kolača da stvorim neugodnu situaciju.
Najneprijatnija situacija nastaje kada se porodično okupimo i gledamo neki film na tv, a krene scena dvoje uzbudjenih koji imaju sex. Sestra i ja kao nesto pričamo, tata se hvata za daljinski ali mu je glupo da promeni, a mama prokomentariše npr "jao, menjaj ovo". Uh, i tako svaki put.