Svaki put kad idem na ispit ni ne našminkam se, imam osećaj da će, ako me profesorka takvu vidi, pomisliti, e ona je učila, nije stigla ni da se spremi.
Trebam da zaprosim curu sa kojom sam dugo. Znam da i ona to očekuje, ali ljudi ja svaki dan stanem ispred ogledala i pokušavam kako će to sve izgledati kada kleknem...uf ne znam, osjećam se kao malo dijete pred recitaciju :)
Smešno mi je kada moj mlađi brat za neku svečanu priliku obuče odelo pa mu poraste ego, namunji se i fotografiše u stilu \'Don Vito Corleone\'.
Hteo ja da probam travu sa drugarima iz škole, bili smo treći razred gimnazije. Od nekog tipa sam nabavio 4 jointa, za svakog po jedan, i stavio u rusak. Po zlu, kada sam došao kući, sve normalno, krenuo u wc da se osvežim, majka u potrazi za cigarama nađe jointe. Tako se razočarala u mene, plakala je, govorila kako ću se navući na ta sranja i sl. Jedva sam je namolio da ne kaže starom, ali u zamenu za to jonite je bacila u pež. Posle par godina, kupio sam joj ogroman buket cveća i kutiju cigara, i dao joj, uz ceduljicu na kojoj je pisalo: "Hvala ti što si najbolja majka na svijetu, i što si me uvek štitila od zla!". Bila je presrećna i sva ponosna. Mislim da bi se jako razočarala kada bi znala da smo sutradan, bez obzira na to što nam je jedne spalila, kupili i ispušili naše nove džoje, prvi i poslednji put. Decu u kriznim godinama ne možete kontrolisati, samo se možete nadati da ste ih dovoljno dobro vaspitali.
Sigurno mi se 2-3 x u životu desilo da kada upoznam drugove svog momka malo bolje shvatim i u sebi pomislim "Kud tebe nisam prije ovog svog upoznala" jer se ispostavilo da je svaki bio finiji i bolji od momka. A ovako kad više nismo skupa ne možeš brate sa drugom...to mi je užasno nikada sebi ne bih dopustila to sem u mislima.
U društvu sam poznata kao osoba koja ne voli djecu, i zaista je tako. Prilikom ljetovanja u Crnoj Gori, vraćala sam se iz restorana u hotel noseći otpatke za pse lutalice, koje vrijeme provode u obližnjem parku. Dok sam ih mazila, prišao mi je dječak i pitao me "zašto mi živimo?''. Nasmijala sam se i sjela sa njim na klupicu. Pričali smo sat vremena i hranili cuke. To mi je jedna od najdražih uspomena ovog ljeta.
Moj tata je na svadbi svog druga uhvatio bidermajer, nakon tri meseca se oženio mojom mamom! :)
Svaki put kad dobijem ono sto želim, natočim sebi malo rakije u čašu, stanem ispred ogledala i nazdravljam sama sebi.
Rođena sam prvog dana sedmog meseca. Od rođenja su doktori mojim roditeljima nagovestili da ću imati posledice prevremenog rođenja. Oduvek imam problema sa plućima, očima (nosim naočare od nepunih godinu dana). Od malena me roditelji voze po Bg, inače sam iz unutrašnjosti. Imala sam 3 operacije očiju, od malena koristim pumpice, inhalacije... Jednom prilikom je moja pokojna baba (sa mamine strane) rekla mojoj majci da nije trebala da rodi mene, jer sam joj ja upropastila život, jer me ceo život vodi kod lekara i tako joj prolazi život. Ne znam tačno šta joj je majka tada rekla, ali znam da od tada nije pričala sa njom uopšte. Zahvalna sam roditeljima na svemu što su učinili za mene, što su uvek bili za mene tu i uspeli da me izvedu na pravi put. Imam 23 godine i uvek budem nekako ponosna, kada idem negde sa majkom, pa sretne neku njenu prijateljicu i kaže joj: ''Jeste, to je ona, devojčica od 30 cm, teška 900 gr, iz inkubatora, pogledaj je sad, mamina lepota!''
Dok sam polagao za kola, uvek se nekako pogađalo da baš na pešačkom bude lepa devojka i da ja normalno stanem. Jedan dan isto prolaze neke lepe devojke ja odmah stanem i sad instruktor meni govori: "Miloše ti uvek staneš svom kalibru, a na svog instruktora ni da pomisliš". I na sledećem pešačkom kao da ju je Bog poslao, prelazi neka baka koja se jedva kreće i ja ono brzo zakočim i kažem: "Ćiro evo i tvog kalibra".