Kad sam bio mali mislio sam da se samo mala deca svadjaju i podsmevaju tudjim nedostatcima i da će se to promeniti kad odrastemo. I promenilo se, sad je još gore -.-
Kad sam bila mala mrzela sam svoje ime jer ne postoji pesma u kojoj se ono pominje :D
Moj dragi mi non-stop priča da me voli. Iskreno ponekad bi mi više prijao neki kompliment!
Volela bih da znam šta ljudi misle o meni kada me vide prvi put, kakvu sliku steknu o meni.
Jednom, kada sam došla kući p'jana ušla sam u sobu svojih roditelja i legla između njih.
Kada sam bila mala u leksikonima sam pisala da mi je simpatija Branko kockica.:D
Uvijek kad kupujem lubenicu, lupkam je po' sata da vidim je li zrela ili ne, a blage veze nemam da procjenim...
Jutros oko tri sam krenula auto-stopom sa mačkom mrtva pijana za Nemačku, onako iz fazona da nikad niko ko me je ikad poznavao nikad ne sazna gde sam i da se konačno osamostalim i promenim život nabolje. Ponela sam samo jedan ranac sa albumima, diplomama i ostalim dokumentima, jednim farmerkama, verosom, majcama i dve bluze, 500.dinara, solidno znaje Nemačkog, ljubimca i dobru volju. Negde, pred Horgos, shvatila sam da to baš i nije najbolja ideja (kad sam se otreznila malo), zahvalila se ljudima koji su me povezli onako pijanu i ludu, izašla iz auta i samo promenila smer i nastavila da hvatam stop da se vratim kući. Budibogsnama. Od danas sam antialokolicar.
Kao mala brat mi nikada nije davao da igram svoje igrice na kompjuteru (barbike). On je igrao Fifu dok mu nije palo na pamet da mene zaposli da stiskam dugme kako bih ja davala golove. I tako sam ja stiskala dugme ''Caps Lock'' oko 3 godine. Ja sam skakala po kući misleći da sam davala gomilu golova, a on bi mi govorio ''Bravoo seko'' i bacio mi kosku... Posle 3 godine shvatila sam da je to bilo samo da bi me se otarasio i da bi on na miru igrao Fifu.. Ni dan danas mi nije jasno gde mi je bio mozak, ali ipak, bila sam mala.. Često se smejemo ovome, obožavam brata!
Imam 19 godina i nikada mi nije išlo crtanje, slikanje ili bilo šta što bi bilo povezano s kreativnošću. Sinoć me je brat od 8 godina pozvao da mu pomognem da naslika rad za likovno, na šta je moja reakcija bila: 'Miloše, pa znaš da ja pojma nemam o tome, zovi mamu!', a on će meni na to: 'Pa znam da nemaš pojma, zato te i zovem da izgleda rad lijepo za jedno dijete u trećem razredu.' Još uvijek ne mogu doći sebi.