Imam devojku skoro dve godine. Na početku sam se sa njom viđao samo zbog sexa jer daje prvo veče. Sada mi po svemu odgovara samo me sramota sto je bila sa dosta njih...
Kada me bilo ko pita: "Kako si?", uvek odgovorim: "Da je bolje ne bi valjalo."
I sama sam počela da verujem u to.... :)
Moj dečko i ja planiramo odlazak iz ove zemlje, on će tamo lako dobiti posao. Plašim se da ja tamo ne uspem i postanem jedna dosadna domaćica.
Danas dok sam sa ćerkom bila u šetnji, ispred jednog izloga divila se lepoj haljini, nije tražila da joj kupim ali me pitala: "Mama jesmo li mi siromašni?" Čučnula sam pored nje, pogledala je u oči pa rekla: "Ne, mi nismo siromašni samo nemamo para, biti siromašan je stanje duha, biti bez para je prolazna stvar. Tome će te mama naučiti. Zagrli me, hajdemo ima lepših stvari od haljine zar ne!" Bila je srećno usvojena prva lekcija...
Imam 33 godine i dugu, stabilnu vezu. Ne znam da li želim da imam decu, da li sam sposobna da budem majka. Plaši me sve to.
Sinoć sam umesto da uzmem pivo iz frižidera, mahinalno ostavio daljinski od TV-a u isti!
Svaki put, dan pred roditeljski, slučajno dobijem nekoliko kečeva..
Rekla sam jednom mami : 'Od sad ću svaki dan isključim mobitele i imam sat vremena samo za sebe!!' A ona je na to hladno odgovorila : 'Šta ćeš jadna isključivat i onako te niko ne zove.' ..
Ponekad pustam neki dobar cover i puštam muziku do daske da bi komsije mislile da ja pevam.