Prijava komentara

     Zašto želite da prijavite ovaj komentar? (Primer: vulgaran, uvredljiv, irelevantnan,...)
Prijavi Nazad
Vaša ispovest je uspešno poslata i uskoro će se naći u sekciji Budi Admin.
Ne možete ostaviti više od 5 ispovesti dnevno.


Jako sam romantičan i volim da budem drugačiji od ostalih momaka, ali zbog toga me često zezaju da sam papučar..
10063
617
79
share
odobravam
osuđujem

Kada smo pisali prvi pismeni zadatak iz srpskog u osnovnoj školi, tema je bila "Moj tata". Jedna od rečenica tog sastava je bila: "Moj tata ima divne kestenjaste oči i osmeh kao banana." Kad god vidim učiteljicu koja je pregledala sastav, puknem od smeha. :D
11434
120
44
share
odobravam
osuđujem

Imam 23 godine i podebeo staž sa devojkama...ali pitam se zašto me Bog kažnjava pa uvek nađem devojku sa malim grudima..imam i ja dušu.
3597
9552
107
share
odobravam
osuđujem

Ponekad se hladnije dopisujem sa dečkom, ako znam da je negde sa društvom koje ja ne volim.
9438
1607
38
share
odobravam
osuđujem

Kada sam imala 13 god, brat kojeg sam najviše volela na svetu, umro je od leukemije. Nakon njegove smrti i pogoršanog stanja u porodici (tata počeo da pije, svađali se i krivili jedno drugo, da vrše pritisak na mene da u svemu budem savršena) ja sam počela da gladujem, jer sam mislila ako mogu to da kontrolišem mogu sve. Sa 14 god dijagnostikovana mi je anoreksija i bulimija, na 170 cm, imala sam 36 kg. Kada god sam išla u bolnicu, moji su govorili da sam anemična i da sam i zbog toga tako mršava. Nikada niko nije saznao istinu, čak ni moje drugarice. Niko. Stideli su se. Sa 18 god,uz moj veliki trud, ja sam se izlečila. 3 godine sam bila savršeno dobro. Sada, već 4 god živim u Bg, studiram psihologiju(ironije li). Prosek 9,3. Imam 22 god i zadnjih 10 meseci se lečim od teške depresije i anksioznosti. Ponekad, život je pakao. Niko ne zna. Čak ni moji. Dovoljno su patili. Kolege sa faxa, proglasile su me za najsrećniju i najzabavniju osobu na faxu. Jer sam uvek sam nasmejana. Samo ja znam kako mi je kad ostanem u 4 zida.
14913
244
134
share
odobravam
osuđujem

Imam 26 godina i bolujem od narkolepsije (poremećaja spavanja), za koju ne postoji lek. Jedini lek mi je da ne jedem uveče, kako večeram-tako se bukvalno gasim. Nemaju ljudi pojma kako je i ne veruju mi, uspevao sam da zaspim sa zalogajem u ustima, dok vozim kola, u pola rečenice... Kad tako zaspim-često se budim u toku noći, ali nisam toga svestan, u stanju sam i da pričam sa ljudima a sutradan nemam pojma šta sam pričao. Ko zna šta sam sve ljudima rekao u tom stanju pomućene svesti. Znam da sam se sa drugom posvađao jednom i da sam mu opsovao pola porodice, sutradan nešto pričali i on me otera u 3 lepe, a ja pogubljen, nisam imao pojma zašto.
9805
156
38
share
odobravam
osuđujem

Kad sam bila mala, uvek kada bi mi mama kupila clips od sira u obliku kolutića, stavila bih ih na prste i tako bih ih jela.
10347
196
38
share
odobravam
osuđujem

Ja ne mogu gladna sebi spremiti da jedem.
9854
660
28
share
odobravam
osuđujem

Jutros se vozim i vidim kroz prozor policajca i krećem mahinalno rukom da vežem pojas... U busu. :)
6180
74
7
share
odobravam
osuđujem

Deda mi danas puni 97 godina a bolje se kreće no ja.
8169
94
14
share
odobravam
osuđujem


Budi Admin!
Arhiva