Za moje roditelje izgleda postoje samo dve titule koje ja mogu da imam: čistač ulica ili master ekonomije.
Svaki put posle tuširanja se uplašim kada vidim koliko ima kose u kadi.
Otkad znam za sebe ne mogu da zaspim ako malo ne mrdam desnom nogom.
Pre nekoliko godina, za rođendan od drugarice dobio sam čokoladu, koja je bila iz Švajcarske. Kada sam je otvorio imao sam šta i da vidim: puno belih malih crva! Na opšte zaprepašcćenje cele porodice pobedio je komentar moga oca: Ljudi,nemoj da ste glupi, možda se to tako jede!
Kad sam bio mali najveći trip mi je bio da kad kod se javim na talefon kažem autobuska stanica, pošta ili mrtvačnica izvolite :D
Nedavno smo putovali na more, na radiju je bila pesma "Jedan dan života", a moji roditelji su se misleći da sestra i ja spavamo uhvatili za ruke i u duetu pevali dok smo se vozili. Bila sam jako srećna videvši ih tako srećne, i poželela sam da i ja jednog dana pronađem nekog ko će me tako voleti. :)
Uvek kada kucam "tužnić" u poruci i ja složim tužnu facu.
Čitajući ISPOVESTI shvatila sam šta deca ne vole kod svojih roditelja i sada se prema svom sinu ponašam u skladu sa tim. Uvek ga veselo dočekam iz škole, ne smaram sa vrata pitanjem šta je bilo u školi? Pohvalim ga i mnogo nam bolje ide.
Duša me zaboli kad mama mora da se bakće sa popravkama po kući, da radi muške poslove, a prebila bih sve one ''majstore'' koji pokušavaju da je ''zavrnu'' za koji dinar i da do pola urade posao samo zato što je žensko pa misle da mogu. To su trenuci kad žalim što je tata morao da ide u rat i ostavi nas same već 20 godina...