Živim sa cimerom. Svako jutro kad prođem kroz nejgovu sobu na stolu vidim po nekoliko maramica. A nikad ga ne čujem da duva nos...
Na prvu dečačku ljubav sam napravio fiksni račun 18 000din. Nisam smeo da dođem kući kad me keva nazvala i saopštila istu informaciju.
Vraćam se kući sa posla i pridje mi lik koji mi kaže (citiram):" Prijavi se na neko takmičenje lepote. Ti si najlepša osoba koju sam ikada video." Ja se, naravno, istopim, napunim samopouzdanjem i zahvalim do neba. Kasnije sam saznala da je to lokalni džanki koji je lud. E tugo.
Kad čitam neku zanimljivu vest u novinama ispod nje krenem da tražim komentare i onda ukapiram da ne čitam vest na internetu. :)
Kada sam bio klinac imao sam saobraćajnu nesreću, policajac je mojim roditeljima rekao da u milion takvih saobraćajnih nesreća jedan preživi. Kada sam to saznao, osećao sam se kao da sam potrošio svu svoju sreću tog dana... Desetak godina posle sam ubeđen da sam je potrošio ... Roditelji se razveli, oboje bez posla, krpi se kraj sa krajem... Trudim se oko svega, prijatelja, devojki... a na kraju uvek dobijem nož u leđa. Nekada pomislim što sam morao da budem taj jedan u milion, da nisam moji roditelji bi verovatno i dalje bili zajedno i živeli srećno sa mojom sestrom!
Šest godina sam imala, počelo je bombardovanje. Sećam se, skupimo se svi u nekom podrumu, cela ulica, proživljavamo zajedničke strahove, ali u isto vreme složniji kao nikada pre toga, nažalost, ni posle toga. Ništa ljude ne može da spoji tako kao zajednička tuga ili zajednička sreća.
Moji roditelji su se upoznali na semaforu,tj na pješačkom.On je njoj komentarisao dekolte, a ona ga je poslala u pi*ku materinu:) Ljubaav.
Do petog razreda osnovne sam u leksikonima na pitanje HOROSKOPSKI ZNAK? odgovarala sa "Riba i po". Sad me sramota baš baš.
Najbolja drugarica me dosta blamira u poslednje vreme. Prelazim preko svega jer mi jako znači, ali nekad stvarno pretera.