Blam me je kada idem sa devojkom i prolazi neki pas pored nas, a ja se sklanjam od njega i guram nju da ide bliže njemu :D
Svi mi se smeju što radim sa 16 godina. Samo što niko nezna da živim sa mamom kojoj je hitno potrebna medicinska pomoć. Nije sramota raditi!
Imam brata i sestru koji su dosta stariji od mene i kad sam bila mala oni su studirali. Za to vreme roditelji su im uvek slali sve što im treba, a meni zakidali zbog toga. Sada, kada ja treba da studiram i kada očekujem koliko su i oni dobili, oni i dalje troše sve pare na njih, a meni šta ostane. Nemam srca da im kažem da ih ne bih povredila, čak sam i previše skromna, ali sve mi je teže i teže da izdržim.
Životni san mi je da se zaposlim negde...bilo gde. Imam 25 god i ne znam šta ću sa sobom. :(
Kad sedim duže vreme, uvek imam trip da mi se dupe stanjilo.
Nekad kad se svađam s momkom nađem više njegovih argumenata nego svojih.
Kad igram slagalicu i vodim sa velikom razlikom, pustim protivnika namerno da osvoji neke poene da ne bi odustao, jer to najviše mrzim.
Kad god naša profesorica ispriča vic, prvo se niko ne smije, pa se neko počne kofol smijati iz zadnjih klupa pa to bude toliko smešno da se svi počnu smijati... a jadna profesorica misli da je vic smešan.