Ja sam onaj komšija od koga cela zgrada krade net. Nešto mi žao da stavim šifru...
Sklopila sam dogovor sa bivšim dečkom, koji ne živi u istom gradu kao i ja, da ukoliko za 3 godine i on i ja i dalje budemo bili sami, da se venčamo. Složio se.
Svaki put kad dobijem ono sto želim, natočim sebi malo rakije u čašu, stanem ispred ogledala i nazdravljam sama sebi.
Više imam neprospavanih noći zbog ispita, nego zbog žurki.
Mrzim kad idem da piškim i počne da prska u dva mlaza... a onaj drugi uvjek po dasci.. izludjuje me.
Kad god čekam u redu u menzi, brojim preostale tanjire sa mojom omiljenom hranom i broj ljudi ispred mene, da vidim da li ću stici i ja da pojedem to. :)
Uvijek kada se probudim, odem u WC i piškim sjedeći i ako sam muško jer imam potrebu da se odmorim poslije spavanja.
Jedno vreme sam tripovao da sam se zarazio HIV-om i na sreću nisam (nisam ni bio u opasnosti, ali naš um je čudo...) Međutim, za to vreme dok sam tripovao (oko mesec dana) spoznao sam koliko je život lep, koliko volim svoje roditelje, ko je devojka koju volim, koliko volim Sunce... Stvarno korisno iskustvo i jako sam srećan što mi je život pružio toliko iskustva, praktično džabe.
Rekli su mi da sam psiho u školi, jer stalno gledam u nekog. Sve vreme. Najbolja drugarica se naljutila zbog toga .A ja samo izučavam ljude i njihove pokrete. Ko bi rekao da Anja iz prve klupe lupka noktima po desnoj butini kad je nervozna? Ili da Mira kad joj nešto nije jasno ima nadmen pogled. Neko se zabavlja tako što priča na času dok ja izučavam...