Svako jutro zakasnim na posao po 10-15min. Kasni i meni plata pa sam nekako skontao da mogu i ja da kasnim na posao.
Kad god se nešto dogodi, a ja sam kriva za to roditelji me zovu punim imenom i prezimenom.
Mogu da učim u krevetu, na podu, u busu, u kafiću, uz muziku, televizor, ljude oko mene, ali za stolom nema šanse!
Kompjuter mi je u jednom uglu sobe. Ima net, ali nema wi-fi... Fejs koristim stalno. U ćošku, dijagonalno od kompa, preko telefona hvatam wi-fi od komšije, jer mi treba za watssapp i ostale gluposti...
I tako u toku dana, u toku dopisivanja, pređem oko 10km tamo-vamo.
Odoh na polu maraton da probam! :D
Svaki put kad zaključavam stan u sebi ponovim "zaključala sam, zaključala sam" čisto da se ne moram vraćati par puta i provjeravati.
Brata uvek provalim kad ide da se vidi sa devojkom, i to samo po načinu kako pere zube. Ako ih opere za 2 sekunde znam da ide na neko nebitno mesto, ali zato kad je devojka u pitanju pa to ti je temeljno pranje zuba u trajanju od sat vremena.
PRDNI PA UHVATI- sinonim za nemoguće. Kad sam bila mala ulovila sam prdac u šolju. Još da mi je neko poklopac dao.
Kada sam bila mala, mislila sam da je duša neki organ unutar tela...
S mamine strane familije, svi fakultete pozavršavali, a s tatine jedna osnovnu.