Jednom prilikom kondukter mi nije naplation prevoz kada sam hteo da platim... ostavio sam mu 1000din zato što je dobar čovek. (jedva ga naterao da uzme)
Pripremala sam se za neki bitan ispit iz biologije, i sad nabrajam najbitnije ugljikohidrate: ''fruktoza, saharoza, glukoza...'' na što će moj mlađi brat (6): ''Seka koza!''
Nekada odem na plažu samo da bih se slikala za facebook.
Moje spremanje ispita uvijek ima nekoliko faza: nakon 2-3 poglavlja umislim da ništa neću stići, pa pokušavam skontati koja bi pitanja mogla doći. Nakon toga dobijem inspiraciju i mislim da ću ipak sve stići, čak i fusnote, a kad shvatim da to nije moguće ležim na krevetu, gledam u plafon i pitam se što je meni trebalo u životu da upišem fakultet kad i onako nema posla. I tako više vremena provedem razmišljajući nego učeći.
Uvijek kad nešto jedem i ispadne mi na pod, ja podignem, pirnem i pojedem.
Na pitanje : " tata imaš li para" ? odgovor bude : " imam, hvala na pitanju"
Imam sina od 3 godine, kojem lijeva strana tijela kasni sa razvojem od rođenja! Kasno je prohodao, još kasnije propričao, ali stalnim vježbanjem uspjevamo napredovati! Na zadnjem pregledu nam je rečeno da će se cijeli život boriti s tim i da bi mu, bez vježbanja, kosti mogle prestati sa razvojem! Taj isti dan me uhvati kako plačem u kupatilu! Isplakala sam 3 god. suza! "Mama, plestani plakati"! "Dobro"! Al suze same liju! "A zašto plačeš, leci mi"? "Leci mi, molim te"! "Zato što ti nogica ne raste kako treba"! "Nalasce"! "Bice sve u ledu, ne budi blesava mama"! U tim rijecima sam pronašla najveci izvor snage da ne budem zabrinuta i da budem borbena!
Kad god se bezveze potpisujem na papiru to izgleda savršeno, a čim negdje treba stvarno ostaviti potpis zbunim se i napišem neku bezveznu žvrljotinu.
Ostavila sam mu "oproštajnu" poruku u nadi da neće biti oproštajna... Držite mi palčeve!