1999., za vreme bombardovanja, tata je brata i mene odveo pred najveću i najlepšu kucu u komšiluku i rekao nam da jedna NATO bomba košta koliko 5 takvih kuća. Onda nas je pitao da li se njima isplati da gađaju nas, selo u zapadnoj Srbiji. Mi se pogledamo, i kažemo ne! Od tad nismo imali nikakav strah od cele situacije. Danas shvatam koliko se tad moj tata plašio.
Ne podnosim kada cure pomisle da će da me odvuku u krevet na prvom sastanku!
Volim da se pravim važna pred malom decom. Npr kada im pokažeš nešto pa oni krenu s onim njihovim: ''Woooww'' i sl. :D
Kad čekam bus na stanici uvek šetam tamo-vamo ko kreten.
Pitala sam brata da me opiše u tri reči, rekao je: sačuvaj i sakloni. :)
Kao dijete sam uvijek radije išao kod maminih roditelja jer su kod njih bile bolje čokolade.
Dečku sam za rođendan poklonila i dnevnik koji sam pisala od kako smo se upoznali. Ima da doživi šlog kad vidi šta je sve ispisano...
Najveća laž: "Imaš list"? ''Nemam, prešao sam sredinu.''
Upravo vagam da li sam besna na decka iz pravih razloga ili zbog hormona. Ishod će biti ili raskid ili čokolada.