Nekad posle ponoći ne pustim vodu u toaletu, da ne bih probudila roditelje.
Ulazimo moj brat i ja u zgradu i javljamo se jednoj baki i pitamo je kako ste... Ona odgovara: ''Ma nikako, sine, nadam se da ću uskoro da odem na Orlovaču (beogradsko groblje) da odmorim.'' Ja slegao ramenima, a moj brat mrtav hladan, misleći da je Orlovača neko selo, kaže joj: ''Pa što ne idete odmah?''
Kad sam bila mala sisala sam vodu iz veša koji je mama širila na štrik. Nekako mi je bilo super.
Žensko sam, imam kratku frizuru i mrzim kad mi je neko komentariše.
Nevjerovatno je koliko mi misli prođe kroz glavu kada sedim sam i pijem kafu, i pritom samo gledam u prolaznike.
Bojim se sebe i svojih misli. Jedan dio mene ne pripada ovome svijetu...
Vaspitan sam da ljudima iz mog mesta, iako neke lično ne poznajem, bar klimnem glavom kada prođem pored njih, čisto kulture radi. Trenutno studiram, i jednog dana sam prolazeći pored Ivana Tasovca klimnuo glavom na šta je on mirtav ozbiljan rekao: "Zdravo, zdravo". Legenda.
Deda mi se danas hvalio da je pre babe imao čak pet devojaka.
Imam jednog druga u školi i uvek mu dam mp3 plejer kad me pita da sluša malo muziku, svaki put kad mi vrati na slušalicama ima žutog taloga iz ušiju, al prijatelj mi je, pa se trudim da zaboravim.