Za svaku drugu lepu devojku pomislim da je žena mog života.
Platio sam veoma težak ispit, nisam se predomišljao ni sekundu...
Ceo život mi se sviđaju, visoki, crni, tamnoputi momci sa gustom dužom kosicom, zelenim očima, masivnim grudima, klasika, ludela sam za njima, a ovaj moj od svega toga ima crnu kosu sa zaliscima do pola glave, al' ga, majku mu njegovu, obožavam i ne bih ga menjala za krdo ovih kosmatih :)))
Momak mi je malo deblji dok sam ja normalne građe. I on meni kaže tako juče kako je smršao 2 kg. Nije se primijećivalo, ali sam mu ja rekla da se vidi. Šta ću kad ga volim.
Na železničkoj stanici u Beogradu me je nepoznati dečko uhvatio za ruku, namignuo mi i poslao poljubac. Uplašila sam se i pobegla...
Student sam, i živim sama u Beogradu. Kad mi mama pošalje ručak, ja ga jedem iz šerpe kašikom, da ne prljam sudove.
Uvek se ubedarim kada prođem pored neke doterane, našminkane cure, a ja direktno s pijace u trenerkama, bez šminke, nosim one krompire u kesama, i od njihove težine hodam ko kvazimodo...
Idem pre neki dan do drugarice, šetam da "izluftiram glavu", sva nikakva. Raskinula s momkom pa sam ske*ana. Stižem do njenog kraja i vidim scenu: Čovek skuplja plastične flaše iz kontejnera, savija ih i ubacuje u prikolicu. Ide mu sa tranzistora neka pesma i on uz nju pevuši, sav nasmejan.
Onda skontam, ja sam pokunjena zbog jednog idiota, a ovaj lik skuplja smeće po kiši i u stanju je da peva pravo iz srca.
Ta mi je scena pomogla da shvatim koliko sam nezahvalna na svemu što imam u životu i posle toga sam se malo "trgla" i promenila ugao gledanja.
Kad god trčim za autobusom i on mi pobjegne, ja nastavim trčati da ljudi ne misle da sam za autobosom trčala.