Dva dana sam sa dečkom provela nedaleko od mesta gde živi, u šumarku, pored reke, samo priroda bez ikakve tehnologije i samo nas dvoje. Poneli šator, nešto malo hrane, voća i pivo. Pravo da vam kažem nikad se lepše nisam osećala, kome treba more i luksuzna putovanja..
Оsuđujem likove koji žele da budu admini jer nikada nisu dozvolili da neka moja ispovest bude objavljena.
Na maturskoj exkurziji trebao sam da imam sex sa jednom od drugarica. Dogovorili smo se kad svi odu na kupanje da se ona nekako iskrade i da dođe kod mene u sobu, ja ću kao da spavam. I na kraju je cura čekala ispred vrata da ja otvorim, kucala i slično, a ja sam stvarno spavao i nisam čuo ništa. To samo meni može da se desi.
Deset godina smo u braku i svaki put kad me poljubi u vrat osjetim ono nešto sto sam osjetila prvi put kad me je poljubio.
Kad sam trebala da se upišem u osnovnu školu, išla sam na razgovor sa psihologom, kao i svi. Ona je rekla da nisam baš nešto pametna i da ću uvek da zaostajem za drugom decom. Bila sam vukovac i sad završavam pravni na budžetu. KO SAD KASNI GOSPOĐO?! :)
Stvarno ne znam zašto bacam pare na bruseve. Nemam ih, pa ih nemam.
Ceo život mi pričaju da me niko neće oženiti, jer sam lenja.
Kada je moj brat otišao kod psihologa (doktora) za ljekarsko uvjerenje pred upis u prvi razred osnovne škole pitali su ga ako ima tri marke i dobije još četiri koliko će tada ukupno imati. On je ćutao par minuta, majka se već uznemirila zbog toga, jer je mali znao da sabira mnogo veće brojeve, kad on progovara :" 161 dinar!" Doktorka je ostala zatečena i pitala ga je po kom je kursu računao. To je bilo u onom periodu paralelne upotrebe marke i dinara.
Jednom prilikom sam posle uspešno položenog usmenog ispita izlazila iz amfiteatra dok su ostali jos čekali, a neki polagali. Toliko sam bila pod stresom tog dana da sam jedva čekala da izađem iz te prostorije iako sam uspešno odradila ispit. Međutim, kada sam stigla do vrata, umesto da izađem onako sva srećna, ja sam zastala, pokucala na vrata onako baš glasno i čekala da mi neko odobri i kaže: "izvolite, udjite"... Ceo amfiteatar me je pogledao, a ja sam tek tada shvatila šta sam uradila. Nasmejala sam sve tamo prisutne pa čak i profesora, koji mi je dobacio: "Koleginice, slobodno izađite".
Volim da pomažem u rešavanju tuđih problema, jer tako zaboravljam na svoje.