Uzmem da jedem smoki i šetam se početnom stranicom, vidim njegovu sličku, pomislim nešto objavio pa da mu lajkujem. Kad ono gle iznenađenja, dotični gospodin je lajkovao sličku nekoj devojci koja ličnu kartu nema, himen nema, moral nema. A šta ima?
Ima tigraste helanke, ili cvetne ili sa pomagačima deda mraza.
Ima pornićarske nokte, i štikle, ima trinaest godina, pride.
Oprostim mu, mislim da sam i ja muško i ja bih te devojke... ženio.. šetam se dalje nova devojka sa istim opisom, dobro uredu je.
Uzela sam malo šećer i vodu, i nastavila sam kad je treća ista takva mačkica izašla ovde. Lepo natenane sam ih blokirala, a da dodam da ih ni nemam za prijatelja a gospođice podelsile tamo da im svi vide sličke. Paa lepo poslala sam ih u tri lepe... šargarepe i doviđenja.
A tebro, što i meni ne lajkuješ neku sličku, a da ja nemam sličke ni tigraste helanke. Padam u depresiju.
Umirem od smeha kad se tuširam, i vidim da moja mačka sedi na veš mašini i gleda me, i onda pomerim zavesu da ne vidi, a ona se pomeri i opet gleda :D
Nasla sam u ormaru majcu koju je nosio moj bivši, koja je ostala kod mene, i posle toliko vremena još uvek miriše na njega.
Dok mi mama galami osećam se kao u top-shop reklami: "Ali čekajte to nije sve ! "
Nikad mi nije bilo jasno kako je svaki TV kanal bio najgledaniji na kraju godine.
Imam trip kada jedem smoki, čips ili slično,da odlučujem koji ću prvi pojesti, tj koji će duže živeti.
Rođena sam nagluha. Godinama mi sluh sve više i više slabi. Strah me je da se za 10 godina ne probudim potpuno gluha. Želim čuti ljubavne izjave svog muža, i smijeh svoje djece. Nadam se da će medicina napredovati i da ću za 10 godina čuti bolje nego sad...
Nikad nisam bio na skijanju u životu i onda sam našao devojku koja skija i naterala me da idemo. Uplatili nedelju dana hotela, i ona meni: ''ma lako ti je to, za jedan dan naučiš'' - DA, BAŠ! toliko mi je grozno išlo i samo sam padao i saplitao se, ispsovo sam sve i skoro raskinuo s devojkom jer me naterala na takvu GROZOTU I MUKU, nikad mi tolko grozno ništa nije bilo ko to, da plačem mi došlo u par navrata. a onda... predzadnji dan me krenulo, ja proskijao i sad ove godine molim boga da si možemo priuštit neko skijanje jer mi je to nešto najlepše na svetu!
Gledam moje druge na facebooku i ni jednom više od nas ne piše naše rodno selo kao mesto življenja. Šta ti je život.