Ne znam što je ljudima toliko fascinantno što se nikad nisam napila, imam 20 godina, ok, nemam ništa protiv što drugi piju, ja nemam potrebu da se opijam, i svi mi kazu: "Ne znaš šta propuštaš, ali ne brini, napićemo te mi", e vala nećete... :D
Uvek pogledam i levo i desno, iako je jednosmerna ulica.
Dve godine prolazimo jedno pored drugog kao stranci, a nekada smo živeli zajedno...
Kada idem na neko slavlje redovno napravim veći trošak u hrani i piću od vrednosti poklona koji sam doneo.
Mrzim kada zvoni fiksni, a majka kaže: "Ajde javi se." Kao da mene neko zove na fiksni. Naravno, javim se, i onda 5 minuta pričam sa tetkama, strinama, komšinicama... Ipak sam ja kulturan momak. :D
Mobitel mi je kao dnevnik, čuvam sve slike, brojeve, zapise, datume, poruke od prije godinu dvije koje napamet znam jer su pročitane po 100x...
Imam 22 godine i pre par dana sam se prvi put u životu napila, došla sam kući, a moji su, nažalost bili budni... Ja sam se trudila da izgledam što bolje, ali sam na njihova pitanja da li sam pijana pokušavla da ih ubedim da nisam sa sve uplitanjem jezikom... I na kraju kad sam ih napokon "ubedila" sela sam na krevet i prevrnula se unazad... Oni su umrli od smeha. Evo već par dana se trudim da ih izbegnem po kući i jako me je sramota, dok oni koriste svaku priliku da zbiju šalu na taj račun...
Mnogo više se uživim za vreme odnosa sa devojkom, kad stavim kameru da nas snima i posle zajedno ležimo gledamo snimak, mazimo se, pa na kraju ga obrišemo.
Mnogo me nerviraju ljudi koji kada ja nešto ispričam, uvek imaju neku svoju, "bolju priču" , i uopšte ne konstatuju šta sam ja ispričao.