Moja baka je bila arheolog i iskopala je celu Srbiju skoro, proputovala ceo svet, napisala nekoliko knjiga, radila kao kustos u muzeju. Deka je bio odličan matematičar i šahista, prvi u jugi u šahu, pisao je zbirke sa zadacima, predavao na fakultetu i još svašta nešto.. Sramota me je što i ja imam potencijala, ali sam lenčuga koja običan ispit ne može da spremi kako treba. -.-
Svi kažu što trezan misli pijan govori, a ja što više popijem više lažem...
Mršava sam, i jako me iznervira rečenica kad mi neko kaže '' je l' jedes ti nešto?''
Uvek kad idem sama negde noću i neko mi ide u susret ili iza mene, obavezno stegnem pesnicu. Čisto da budem spremna za napad :D
Imala sam više povjerenja u profesoricu srpskog jezika nego u drugarice iz razreda, u pismenim zadacima sam joj rekla stvari koje njima nisam mogla.
Најбољи пријатељ мог брата има надимак Деген. И једном приликом, док смо нас троје (бураз, Деген и ја) сједили код мене у стану појави се моја баба и крене нека прича о послу да би се баба обратила Дегену и рекла: "А је ли Кретену, гдје ти сада радиш?" Једино што је он рекао било је: "Као да ми није довољно што ме пола града зове Деген, сада ће ме друга половина почети звати Кретен." Баби уопште није било јасно зашто јој овај није лијепо одговорио на питање, а ни што се бураз и ја цијепамо од смијеха.
Pitam ja malog od komšije kako uči u školi, imal petica. Kaže on: Ma ima, dobijaju djeca...
Svaki put kad sam kao mali ulazio u neku sobu gurao sam vrata koliko god mogu da se otvore, jer sam se bojao da se neko krije iza njih.
Kada sam bila mala umesto oho lepak govorila sam ohoho lepak.
Ceo život me je deda učio da procenjujem ljude po pogledu...po očima. Do pre 2-3 godine nisam mogao da razumem to, ali posle nekoliko gadnih iskustava sam polako počeo da ulazim u štos. Naravno, nisam skener, ali mnogo toga se može zaključiti posle kraćeg razgovora sa nepoznatom osobom, posmatrajući oči samo. Od tad mnogo bolje cenim ljude...Deda, hvala ti!