Sutra imam ispit, pripremio sam skriptu kako bi je otvorio čim ustanem... Ustao sam, jeo, odgledao sasvim prirodno, dedinom kosom pokosio dvorište, igrao se sa mačkom, skidao sam kamenac sa kovanice koju je ćale našao u crevu od veš mašine i e'o sad otvaram dušu dok mi je skripta još uvek zatvorena.
Trenutno sam u porodilištu, imala sam dve indukcije danas i od straha ne mogu da spavam, a ni to što mi tri cimerke hrču, ni malo ne pomaže! Čitam Ispovesti i čekam da moja treća sreća dođe na svet!
Dok gledam neki horor i znam da će iz neke rupetine da izađe čudovište, kažem sebi, nemoj sad da se prepaneš, a uvijek se prepanem. Uvrnuto.
Svaki put kad' izvlačim kabl iz usisivača tripujem da sam kauboj.
Malo sam popio i upravo sam go golcijat odigrao Vranjansku svitu za čitav komšiluk. Nek' ide život. Svejedno me neće prepoznati sjutra, kad obučem odijelo i krenem na posao...
Jednom sam našao mobilni telefon dok sam šetao, nije bio Bog zna kakav, a i iz pristojnosti sam hteo da ga vratim vlasniku. Počeo sam da listam po imeniku mobilnog telefona i pozvao broj 'Kuća'. Javila se žena, i dogovorili smo se gde ćemo se naći da bih joj vratio telefon. Sačekao sam je na dogovorenom mestu, i kad vidoh ono ljutita žena hoda prema meni. Približila mi se, otela mi telefon i počela me optuživati da sam joj ga ja ukrao. Takvu nekulturu u životu nisam video. Hteo sam je ošamariti tako jako da padne u nesvest. Odšetao sam i odlučio da nikada, ali više nikada neću vratiti mobilni telefon koji pronađem.
Voleo bih da mogu da okupim celu familiju,sve ujake, stričeve, tetke, strine, babe, dede, braću i sestre da napravimo jednu zajedničku sliku i da je okačim na zid.
Pre par dana sam pio sa drugarom, bila je neka tužna pesma,i video sam da su mu krenule suze (raskinuo je sa devojkom koju i dalje voli). Ustao je od stola i otisao iz kafića. Otišao sam posle par minuta kod njega, i video ga kako plače. Ja tu onako malo zagrejan počeo da ga tešim, i počnem i ja da plačem (obično mi suze ne krecu tako lako). On me je zagrlio i rekao mi da sam mu najbolji drugar. Posle sam još više plakao.
Za svojih 16 godina, možda sam jednom u životu videla tatu kako plače, i to kad mu je mama umrla.
Pre neki dan dolazim ja iz škole, i ulazim u kuhinju. Tata stoji sa suzama u očima. Zanemela sam, jednostavno. Kada sam spustila pogled,videla sam da je nasekao puno luka, jer je pravio nešto i da je zbog toga plakao. Laknulo mi je, jako. Nikada u životu ne želim da ga vidim kako plače, jer je to nešto najgore i najbolnije što sam ikada videla.