Najljepši mi je osjećaj u životu bio kada mama tek osušene i tople čarape skine sa šporeta i navuče mi ih na noge. Probala sam jednom sama sebi ali nije isto, mama je ipak mama.
Svako jutro navijem alarm u 7 sati, da idem na trčanje. Probudim se, ugasim alarm i vratim se na spavanje.
Dok sam bio mali često bi razmišljao kako ću izgledat za 20 godina, gdje ću živit, koju ću oženit? Uzeo bi blok kojim sam crtao u školi i pokušav'o slikat sebe, bio bi isti al' bi dodao bradu na moje lice, djecu kraj mene koja su predstavljala moje sinove i ženu koja gleda prema njima i smije se, ispod slike je bio broj '25' jer sam uvijek mislio da ću se oženit u 25. Baš jučer sam kopao po starim stvarima i našao tu sliku. Sad imam 25, al' nemam ni žene ni djece a ni brada mi nije baš neka.
Kad imamo goste, svi ukućani su fini i piju sok iz čaša, a kad nemamo goste svi piju iz flaše.
Kad sam kao mali gledao Prijatelje i Mućke stalno sam se smejao čim čujem ono smejanje iz pozadine iako nisam znao ni engleski, a Boga mi nisam znao ni da čitam, nista mi jasno nije bilo, a keva je mislila da sam genijalac.
Kad kupim nove patike i nađem se u gužvi uspaničeno gledam u druge ljude da li će me zgaziti.
Volim zimu i praznike jer tada bude najviše božićnih filmova. Topla soba, tv i nešto za pojesti, a kroz prozor baciš pogled i vidiš snijeg kako lagano pada. Uživancija!
Kada sam bila u osnovnoj školi, roditelji su mi plaćali sređivanje kuće.Svaka soba je imala svoju tarifu, a za dnevnu sobu sam uz pregovore uspela da dobijem i do 1000 din. Ubrzo mi je ekonomska kriza upropastila biznis...