Više bih volela da znam da mu se ne sviđam, da je to tako, nego da ovako nagađam i nadam se...
Javila mi se kasirka u prodavnici. A nije bila na kasi. Ulepšala mi je dan. :D Pozvao bih je na piće, samo da nema prsten na ruci... za koji nisam ni siguran da bilo šta znači. :/
Mislim da sam jedini čovek na svetu koji nema sa kim da ode na more. Blam me je od sebe samog.
Poruka svim mladima koji su siromašni i pate za parama. Ja imam 22 godine, imam svoj stan i svoje auto koje sam dobila od roditelja, ali ja nisam srećna i nemam mir. I sve bih to dala za opušten i srećan život. Tako da uživajte u pravim vrednostima života i znajte da ih cijenite jer ste bogatiji sto puta od mene.
Najveći strah na putovanju imam od toga da će mi neko ukrasti kofer, jer tada realno nosim najlepše stvari koje imam. Čini mi se, kada bi mi se to desilo, da više ne bih imala šta da obučem...
Pre par godina vozimo se moja drugarica, moja bratanica i ja.. I tako se ja žalim kako me samo neki kreteni muvaju, kao da imam 'kretenometar', čim vidim kretena ja se zaljubim. I posle jedno deset minuta, moja bratanica, koja je tad imala 3 godine, kaže meni 'Teto, a da nisi mozda i ti KERTEN?' Umrla sam od smeha tad, a sad vidim da je bila u pravu...
Poludim kad devojka dođe kod mene kući i sedne sa mojom mamom da priča, a ja ne mogu da ih prekinem da bi ona došla u sobu da se igramo...
Kada vozim na duže staze (mimo grada) ako sam sama u autu redovno glumim kao da sam ja poznata javna ličnost u Hollywood-u i da gostujem u nekoj TV emisiji i tako odgovaram na zamišljena pitanja zamišljenog voditelja i smijem se sa svojim zamišljenim slavnim kolegama iz šoubiznisa. Pri tom cijeli razgovor teče na engleskom ili francuskom, ponekad i italijanskom... Nikako na srpskom (ne znam zašto). Naravno kada vozim po gradu to ne radim, zamisli da me neko vidi... ili čuje...
Volim originalne ljude... trudim se i ja da budem svoj, ali čini mi se da sam ceo život sivi prosek u armiji istih.