Kad sam bila mala otišla sam sa roditeljima da se upišem u muzičku školu. Teta me pitala da li znam neku recitaciju, a ja sa onako puna sebe rekla naravno da znam i počela da pjevam žestoki narodnjak koji sam zapamtila jer se u kafiću do kuće stalno puštao.:O
Prevarila sam muža i rekla mu, on mi ne veruje, kaže "Nisi ti sposobna za to".
Želim da upišem psihologiju. Kad završim, planiram da okupim familiju na grupnu seansu, pa da vidim šta kome fali.:D
Kad se setim da smo kao klinke u obdaništu govorile koja će kojoj biti kuma na venčanju, a danas, posle 15 godina prolazimo jedna kraj druge kao da se ne poznajemo. Tužno je ...
Prosto se pitam hoću li ja ikad doživeti, da sedim u nekom finom restoranu, na romantičnoj večeri sa meni dragim bićem, uz vino i sveće... ples uz stari dobri evergrin, da sve prosto bude kao u snu, bar na jednu noć, ili ću celi život da se smucam po parkovima grickam semenke i pijem pivo iz limenke.
Oduvek me je zanimalo šta ljudi pričaju o meni dok nisam tu.
Moji roditelji su se upoznali na semaforu,tj na pješačkom.On je njoj komentarisao dekolte, a ona ga je poslala u pi*ku materinu:) Ljubaav.