Najžešća mi je baba sa pričama "To u moje vreme nije tako bilo...". A jok nije, kad je ona cura bila tad se nije znalo ko koga, u kojekakvim kukuruzima, prašio je ko je koga stigao :D
Ne volim svoje pesme. Dok ih stvaram one su mi uteha i spas, ali kasnije kad ih čitam samo me podsećaju na tugu iz koje su nastale.
Prvi put kad prilegnem na krevet u nekom hotelu ili smeštaju, pomislim koliko li je ljudi baš na tom krevetu imalo sex.
Stvarno ne razumem one momke, koji kad se sretnu, ljube se u obraz. Pokušavam, ali ne razumem ih. Čudno mi je to. Zašto ne mogu jednostavno da se rukuju?
Na svadbi moje sestre je bilo divno, kitila sam goste, i sve je bilo svadbarski. Počeo prvi ples, svi ustaju, plešu a ja sedim sama. Prilazi mi uskoro zetov brat i kaže " Da li bi htela.." na šta ga ja prekidam kolutajući očima i kažem " Dobro je , u redu je igraću sa tobom! " Sva besna. I tako plešemo i pred kraj pesme lik mi kaže : "Inače hteo sam da te pitam da li hoćeš da okitiš nove goste koji su stigli. "
Toliko smo se navikli na smajlije da ako ne napišem nijedan u poruci, dečko mi vrati "jesi ljuta?"
Sviđa mi se jedna blizankinja, ali ne mogu joj prići jer još nisam siguran koja je koja...
Kad god kupim slatkiše krijem ih od ukućana u fioci u frižideru gdje inače stoji voće.
Oduvek sam želeo da podignem devojku na radni sto, rukom odgurnem sve stvari, iscepam joj majcu... Al žao mi kompa, šolje, a i znam da bih na kraju sve sa poda skupljao ja.