Kad sam bio peti razred, uzeo sam traktor da se provozam po selu i slupao kod babe i dede u kapiju. Ni dan danas baba i deda nisu rekli da sam to ja radio a prošlo je više od 10 godina. Hvala im.
Uvek raskinem sa devojkom uz rečenicu - "Nije do tebe,do mene je" .
Imam 5-mesečnu bebu, i jako me nervira što moj muž jako malo radi oko nje. Delimično sam sama kriva jer kao sve ja ću, ja ću, ali nekad baš pop*zdim, jer muškarci što vide da žena može više je uzjašu!
Otac mog deteta smatra da ono ne mora da slavi rođendan, da nam ne treba auto, da ne moramo da idemo na more. Ja sam shvatila da mu onda ne trebaju ni brat ili sestra. Najteža ali najispravnija odluka koju sam ikada donela, verovatno.
Stavila sam fixnu protezu i sad me najviše brine grmljavina.
Uvek zapamtim neke tatine mudre rečenice, pa ih ponovim u nekom društvu. Tako ispadnem pametna. :)
Uvek kad nemam kartu u prevozu napravim neku tužnu facu i trepćem ko tele dok me ne zaobiđe.
Uvek se bojim da će mi onaj bodljikavi kesten pasti sa drveta na glavu.
Kada je moj mlađi burazer imao 9 godina iscepao mi je sve postere u sobi. Dok ih je cepao na zidu je ostao još samo 1 čitav poster. Molećivim pogledom sam ga zamolio da to ne uradi jer je to poster mog omiljenog igrača. Uz kvaran osmeh mi je rekao "Žao mi je ali tvoj omiljeni igrač ide u kantu" i iscepao.
Ja sam mu uz isti osmeh rekao "Žao mi je ali ti si usvojen" .
Plakao je kao kiša, a od tad mi levi guz nije isti. Ćale se postarao za to.