Kad sam bila klinka mislila sam da je kul plakati uz pesme i onda sam namerno gledala u sijalicu da zaplacem kada cujem od Britney Spears pesmu Everytime.
Trudna sam,dečko hoće da abortiram, a ja ne dam svoju bebu :-(
Otišla sam sa drugaricom u restoran, naručile smo riblju čorbu, najele se i kasnije priznale da ipak nemamo para :(
Uvek kada izlazim iz stana vičem ,,Ćao ljudi vidimo se'' i ako je stan prazan, čisto da bi komšije pomislile da ima nekoga i da nije prazan stan.
Posle svakog izlaska, uvek pošaljem poruku osobi sa kojom sam izašao, da sam stigao kući i da se zahvalim na lepo provedenom vremenu.
Uvijek kad nekom cestitam rodjendan, tri puta provjerim jesam li dobro napisla, jer sam jednom prilikom dobila poruku "stetan ti rodjendan i sve najbolje" od momka kojeg sam voljela i bas me bacila u bedak, jer nisam znala da li je to namjerno napisao ili slucajno (mislim da je bilo namjerno, da me isprovocira) i poslo mu je to za rukom.
Moj pokušaj zbližavanja sa našim mačetom ide ovako: maco, mačkice, mac-mac, malena, dođi meni, maco, halo, seljanko, ma mrš tamo!
Uvijek sam imala želju da saznam kakva su muška osjećanja. Jesu li iskreni kad napišu djevojci da je vole i tako to? Zašto im treba toliko vremena da priznaju djevojci da im se sviđa? Muškarci su za nas djevojke kao i mi za njih potpuno neshvatljivi.
Sjećam se k'o da je jučer bilo... Roditelji su se probudili prije mene, počeli pakovati stvari da krenu na trodnevni izlet, naravno poklapanjem s mojim planovima ja ostajem kod kuće, party organizovan i sve to. Otišli su, tokom putovanja su me par puta zvali da vide da li je sve u redu kući, posljednji put su me nazvali negdje oko 17h da mi daju par savjeta kao i svaki roditelji... Cijelu noć sam proveo na party-u, oni mi iskreno nisu bili ni na kraj pameti, i oko 3 ili 4 h ujutru netko zvoni na vrata, otvaram da vidim ko je, imam šta i vidjeti 3 policajca, pozivaju me u auto na razgovor. U tom trenutku sam mislio da mi je netko od komšija pozvao policiju zbog glasne muzike, međutim riječi policajca će mi ostat uvijek u sjećanju: Moje saučešće,tvoji roditelji više nisu među živima! Tad jedostavno ne znam kako sam reagovao, nit' bilo šta, nisam mogao vjerovati da se to meni dogodilo, s njima je umro veliki dio mene, poslije tog' ne mogu da se oporavim nikako! :'(
Kad sam bila dijete i zadesim se sa roditeljima kod gostiju do kasno, uvijek sam mrzila način na koji se mama smijala, glasno i postepeno pojačanje. Spavalo mi se, a njen me glas razbuđivao. Sada se ja isto smijem.