Iako sam i sam debeo, nikad ne bih bio sa devojkom sličnih fizičkih osobina, valjda kompleksi od svog izgleda. :/
Dobio sam novu koleginicu Jovanu zbog koje jedva čekam da se probudim ujutru i krenem na posao.
Nisam posetila oca u bolnici kada je ostao bez nogu, da ne bi video kako plačem..
Konobarica sam u jednom lokalu, i kada hoću da zatvorim na vreme i rasteram preostale goste, pola sata pred zatvaranje uključim tv i pustim glasno crtaće.
Hoću da promenim posao, ali me je strah da ću teško naći drugi. A ja jednostavno ne mogu više, treba mi promena.
Danas sam prolazila pored štanda sa povrćem i neki čovjek koji je tu stajao je prokomentarisao: " Vidi ovu kako je dobra!". Ja ga samo pogledam čudno i nastavim da prolazim. Tek kasnije sam shvatila da nije govorio o meni, nego o lubenici.
Kada šetam sa sestrom i neko od muškaraca vozača joj zatrubi, zamišljam kako bih uzeo mjenjač i gurnuo mu ga u usta.
Kad se pojavila govorna pošta moja prva poruka je glasila "Zamalo da me dobijete" :)
Dok smo se zabavljali, voleli smo se vozati gradom, slušati muziku i šutiti. Danas smo dobri prijatelji i još uvek znamo odvrnuti muziku i satima se vozati.
Uvijek se pred ispit utripujem da sam mašina i da sve mogu naučiti za jednu noć.