Kad sam bila mala bila je nekakva nagradna igra u kojoj se valjda trebalo poslati na neku postansku adresu koje smo pogledali Barbie crtice. Ja sam umjesto toga nazvala njih na telefon i nabrojala nekoj teti sve sto sam pogledala i trazila nagradu. Ona mi je objasnjavala kako to moram poslati postom, a ja sam bila uporna i viknula joj da mi posalje nagradu i da se ne raspravlja. Bilo mi je oko 4 godine.
Sreli smo se pre neki dan. Pričali smo kao neki poznanici,a nekada bili jedno drugom sve.
Moj sin/ćerka će se igrati sa unukom mojih školskih drugova/drugarica.
Obožavam da budim komšije tako što odvalim Kosmajca,Krečara i Perišića.Kad oni mogu mene ujutru ,mogu i ja njih posle ručka kad prilegnu.Posle zvoni fiksni ali kontam da hoće da naruče neku pesmu pa se ne javljam.
Kad smo bile male, sestra i ja smo mislile da su špicaste cipele namenjene za samoodbranu.
Moja profesorka psihologije je izjavila da je smisao života malter.
Da pojedine dame znaju koliko košta moj traktor, ne bi ni pomislile okrenuti se za BMW-om.
Plašim se da ću raskinuti divnu vezu zbog nedostatka ambicije svog dečka.