Uvijek kad pričam s nekim i kad treba da završim razgovor kazem "čuvaj se", ne znam zašto ali moram to reći, osjećam se bolje :)
Uvijek sam mrzila momke koji su glavni u društvu, pomalo umišljene tipove, momke koji ističu svoj spoljašnji izgled i koga svaka cura želi. A evo sad sam već 3 godine u vezi sa momkom koji posjeduje sve te osobine, volim ga i poštujem ga, ali ima nešto u meni što mi govori da sam pogriješila sa izborom, jer je moj karakter sušta suprotnost.
Imam dva telefona i opet me niko ne zove i ne šalje poruke.
Danas sam bio u školi i kod pedagogice je zazvonio fiksni telefon u kancelariji, što se čulo do naše učionice, a ja sam profesoru rekao "izvinite moram da se javim zovu me" :D navika valjda...
Koji sam ja peh, kad god odigram kladionicu, obavezno moram pasti prvi par koji počinje. Onda iz žala za izgubljenim parama, čekam ostale rezultate da vidim jesam li barem bio blizu.
Gledam ljudi oko mene sve nešto u problemima, nemaju posao, ostavili ih dečko/devojka, počeli ispiti...a meni jedini problem da l da se ofarbam u crno ili čokoladno braon?
Sipam keru vodu u posudu, a sebi u čašu pa kucnem čašom o posudu i kažem: "Cheers!" .. a onda se vratim gledanju dnevnika briget jones.
Moj deda je imao operaciju srca i dalje je u bolnici, a brine se da li svinje u selu imaju šta da jedu...