Za nekih 1h ima da izginem na njivi jer po ovakoj vrućini moram da kupim sijeno. Pa neko kaže lijepo je na selu ;)
Pre par godina sam izgubila dečka sa kojim sam bila preko dve godine. Imali smo tešku saobraćajnu nesreću, umro mi je na rukama.... Danas, posle par godina, svako veče poljubim našu sliku, pomolim se Bogu za njega, ali sa druge strane i opsujem što i mene nije uzeo sa njim. I danas osećam taj isti bol kao tada, pogotovo kada me neki dečko povredi... Ni jedan nije kao on.
Često maštam o tome da napustim sve, odem negdje u Aziju i živim u nekom budističkom hramu na vrhu neke planine. Ono...meditacija, tai chi, ćelav....skroz filmski. Muka mi je više od ovih mašina, licemjera, novca, politike... Samo želim da nađem neki sklad, balans izmedju duše i tijela i da polako upijam mudrost do kraja života, daleko od ovog ludila gdje niko ne cijeni prave vrijednosti.
Bivši dečko me je jednom ostavio da sedim sa njegovom babom i mamom, u kući, dok je on bio 4 sata sa društvom u kafani. Nikad se gore nisam osećala.
Prošle godine na rođendan mog muža sam rodila naše prvo dete. Moj muž kaže da mu je to najlepši poklon koji je ikada u životu dobio.
Već neko vreme vežbam kod kuće i nakon treninga izađem na terasu bez majice navodno da vidim kakvo je vreme, a u stvari to radim da bih bio primećen.
Danas sam dečku rekla da sam našla venčanicu u kojoj ću da se udam, a on mi je na to rekao: "Super i ja sam našao auto koji ću voziti kada položim." Ubio mi je jednog leptirića u stomaku.
Oduvek su mi svi pričali da sam lepa, nikad to nisam priznala sebi. Inače udata sam za čoveka koji nije privlačan na oko, mnoge žene bi rekle da je ružan. Kada me pitaju zašto se takva lepotica udala za takvog čoveka odgovorila bih: Tokom mojih dvadesetih godina imala sam 3 ozbiljne veze, tri sanse za udaju. Dvojica su bili prelepi momci, ali bez trunke humora i zanimljivosti u sebi. Jedan je bio nizak, stariji i proćelav ali toliko zanimljiv da sam se sa njim smejala dok me vilica ne zaboli. Udala sam se za njega. Skoro sam srela obojicu, postali su debeli i ćelavi, i dalje dosadni. A ja se sa svojim mužem smejem i dan danas.
Jednog dana pričala sam s najboljim prijateljem o povjerenju. On mi je rekao da se njemu uvijek mogu povjeriti, na što sam mu ja rekla već pomalo iznervirano: "Ma svi ste vi isti, kako da znam da ti mogu vjerovati?" A on mi je sa nekim sažaljenjem, ali opet ljubavi u očima smireno rekao: "Malena, ja ne znam tko je bio taj kreten koji ti je slomio srce i uspio te u to uvjeriti, ali ja ću ti pokazati da nije tako. Meni možeš vjerovati."