Stvarno mislim da nisam sposobna da mrzim. Mnogo puta sam pričala ružno o nekim ljudima, ali nekako su uvek te reči bile jače od onoga što osećam prema njima.
Uvek kad jedem džem ostavim bar za jednu kašiku,čisto da na kraju ne bih morala da perem teglu.
Kad sam bila mala tata mi je za uspavanku pevao "Avionu slomiću ti krila"!
Kad popijem, obožavam ulaziti u bespotrebne rasprave koje ne vode nikuda.
Došao moj momak kod mene i moja mama ga pita da li zna nekog majstora za oluke i da li nam može namestiti kanale na TV-u.
Kad sam bila peti osnovne i kad se birao predsednik odeljenja, išla sam od deteta do deteta i "dogovarala se" sa svakim pojedinačno da ću ja za njih da glasam, a oni da glasaju za mene. Nisam dobila ni jedan jedini glas, sad me sramota zbog toga.
Moj najbolji drugar ove godine je izgubio rođenog brata (tragičan slučaj), 22. septembra je slavio rođendan, nije pravio nikakvu feštu, izveo je samo mene i svoju djevojku, bilo je jako lijepo, zezali se, plesali i pili, naravno. U jednom trenutku djevojka je otišla u toalet, a on spustio pogled blizu ponoći, ja ga pitam: "Šta je, reci?", a on će na to: "Tužan sam jako". Rek'o: "Zasto?", ja konjina, ni na kraj pameti mi nije bilo, a on će na to: "Svake godine tacno u 12 brat mi čestita rođendan, još uvijek se nadam da ću primiti poruku". Nisam znao šta da mu kažem, samo sam u jednom trenutku digao kriglu i rekao mu: "Brate, imas mene i djevojku, a i roditelje".
Imala sam košmar noćas - sanjala sam da je Facebook uveo da svi mogu da vide ko vam je gledao profil i koliko puta, i da su me posle toga zvali bivši dečko i njegova devojka da mi kažu da prestanem da ih uhodim. A meni je profil najviše posećivala sestra.
Kad sjedim na času i vidim da je nešto napisano na klupi, obavezno nešto napišem ili prokomentarišem. Baš neki dan vidim, ljudi se popalili, počeli da 'četuju' preko klupa.
Pre nekoliko meseci, lopov mi je opljačkao kuću dok sam spavala. Ušao je u moju sobu, a ja sam misleći da je moj otac, pogledala u njega, okrenula se i nastavila da spavam.