Kad sam bila mala volela sam da se igram u tatinom autu, jednom prilikom spustila sam ručnu ,slupala auto i sebe :D I dan danas kad pozajmim auto od tate da nešto obavim on mi kaže "gledaj pa opet spusti ručnu".
Ćale je pretio da će politi kuću benzinom i zapaliti je svaki put kad bi se posvađao sa kevom... na neki način mi je drago što više ne živimo sa njim
Imam dečka i mnogo sam srećna s njim. Ipak,uvek mi bude žao kad odbijem nekog dečka jer znam kako je to biti odbijen. Naročito ako sam se tom dečku baš svidela... Žao mi je da slomim nekome srce. :(
Uvek kad jedem džem ostavim bar za jednu kašiku,čisto da na kraju ne bih morala da perem teglu.
Udala sam se u jednu od bogatijih porodica u gradu. Iz ljubavi koja se polako gasi. Porodica je na glasu kao imućna, ali to je samo gde treba da se vidi, ja sam ta koja nemam prebijenu paru, za svaku sitnicu moram da tražim. Muž je posvećen "biznisu" pa mene i dete retko kad gleda. Inače mamin je i tatin sin, igra po njihovim pravilima. Nemam gde pa ovde da olakšam dušu..."Nije sreća para puna vreća."
U kafiću naručujem "ekspreso" samo da bih video izraz na konobarevom licu.
Sinoć sam svom bivešm dečku napisala kako ga volim i kako mi fali na šta je on odgovorio " Smiriti strasti i zaboraviti me". I pored te njegove debilne rečenice, ja ga želim još više i više...
Kao klinac sam prešao na drugu stranu terase, na drugom spratu sa namerom da skočim sa velikim kišobranom (padobranom). Baba me je snimila u poslednjem trenutku i sećam se da je bio jako tvrd taj kisobran.