Da me muž vara saznala samu u leto 2009-te godine.Od tada u našoj porodici nastaje pakao.Žena sa kojom me vara je vlasnica lokalne kafane,žena sumljivog morala,koja često menja partnere.Milion puta mi je obećao da je sa njom završio ali bi ja uvek saznala da su ponovo zajedno.Pre godinu dana moj muž je prestao da pije i odlazi u njenu kafanu.Život nam se iz korena promenio,bolji je otac našoj deci,više je u kući.Mislila sam da je konačno krenulo na bolje i da dolazi period normalnog života.Pre mesec dana na našem računaru sam našla više snimka dotične vlasnice kafane kako se ljubi sa različitim likovima .Snimci su sa nadzorne kamere iz njene kafane.Kada sam muža pitala o čemu se radi I odakle mu uopšte to,ako nisu u kontaktu,smislio je neke dečije izgovore ,kako ga ona proganja a to je za njegovu zaštitu. Idiotizam.Juče sam po ko zna koji put saznala da su njih dvoje svo vreme zajedno.Njegovo odgovor je da mene I decu voli više od života,da ne zna što to radi I da ga ne ostavljam jer sam jedina stvar koja ga drži da ne zastrani skroz.Bez obzira na decu,bez obzira na moju ljubav prema njemu odlučila sam da svu tu prljavštinu , bolest I opsesiju ostavim iza sebe I odem.
Imam 21 godinu, redovan sam student i dajem sve u roku, ali opet osjećam se tako šugavo kada moram tražiti od roditelja pare za pivo. Hoću posao!
Pripremala sam se za neki bitan ispit iz biologije, i sad nabrajam najbitnije ugljikohidrate: ''fruktoza, saharoza, glukoza...'' na što će moj mlađi brat (6): ''Seka koza!''
Kada sedim gola za kompom i otvorim chat na face-u tripujem se da me svi ljudi sa chata vide i onda me sramota.
Moj mali blam se desio pre dvadesetak dana u Čanju na letovanju. Vraćali smo se iz izlaska i seli pored šetališta. Jednog momenta sam osetila kako mi se neviđeno piški i da do hotela neću izdržati, pa sam otišla iza nekih prodavnica i trafika. Samo što sam ispraznila bešiku (niko od mene nije bio srećniji), ustala navukla gaćice, zakopčavam šorc... kad se u tom momentu pale parkirana kola ispred mene. Nastavila sam kao da se ništa nije desilo.
Nekad kad super ispadnem na slici, umem da je gledam i po pola sata i da se smeškam samoj sebi.
Kad sam bio mali mislio sam da se može skakati po oblacima kao po dušeku.
Imala sam prijateljicu koja mi je bila kao sestra od kako smo bebe bile. Spavale smo jedna kod druge svaki dan, išle u istu školu, sedile zajedno u klupi. Izlazile, išle na more sa roditeljima. Živele smo život koji svaka devojka može samo zamisliti. Znala je svaku moju tajnu. Ponekad smo se svađale, ali to je uvek na kratko bilo. Jednom smo se posvađale oko nekog momka i gluposti. Bila sam toliko sebična i tvrdoglava i odgurnula sam je od sebe. Iz dana u dan, veća je distanca bila, umislila sam da imam svoje prijateljice i da mi ne treba ona. S vremenom prekinule smo svaki kontakt. Prošlo je 15 godina i dobila sam pozivnicu za njeno venčanje. Kad sam došla nisam je prepoznala, blistala je, sa svojim prijateljicama. Setila sam se svih naših planova, kako ćemo imati dvostruko venčanje, kako će nam se deca družiti i počela plakati, ali ona nije bila tu da me uteši. Sada ima dvoje dece koju nikada nisam upoznala i svaki dan žalim jer sam je pustila da ode, a mogla sam biti njena kuma...
Kad god me muž uvredi ili rastuži, odem i kupim sebi nešto, neku krpicu ili makar sitnicu. Iako nije rešenje problema pomaže u raspoloženju! Naravno, kupujem od svoje plate, i prokrijumčarim kao "to je staro nešto".
Uvek kada se posvađam sa roditeljima, odem u sobu, zatvorim se i ne želim da jedem celi dan ne bi li ih grizla savest.