Nekako mi se čini da sam uvek ja taj koji hoda iza jer je trotoar preuzak za troje..
Više verujem u ružne stvari koje neko kaže za mene, nego lepe.
Kada sam bila mala i kada bih se u toku noći probudila i osetila da sam gladna, budila sam sestru da je pitam koliko dugo čovek može da izdrži gladan, jer sam se plašila da cu do jutra umreti od gladi.
Umesto drugu, poslala sam mami neki link o oralnom seksu.
Svaki put kad pretrčavam prometnu ulicu na mestu koje nije predviđeno za to u sebi vičem YOLO...
Večeras mi je majka (koja nije izašla otkad je otac umro, pre 12 godina) napisala u poruci: "Ja izlazim večeras". Šokirano sam joj odgovorila What? Pošto živim u zemlji u kojoj pričam engleski. Samo je napisala: "Prevedi molim te." Umrla sam od smeha, ali sam i srećna što će da izađe.
Petkom i subotom uveče uglavnom jedem kako bih napravio "podlogu".
Pokušao sam da smuvam neku devojku kao Ted iz "How I met your mother", rečenicom "Žena me ostavila ispred oltara". Kad sam to rekao jednoj devojci ona me pogledala od glave do peta i rekla "Nije ni čudo." Bedak.
Tek nakon što sam se obukla, sredila, i bila već dalje od stana, primetim na košuljici malu fleku - valjda od rđe na vešalici, ne znam. Da se vratim i presvučem em me mrzi em nemam vremena. I uđem u samoposlugu, otvorim Venish da kao "omirišem", kanem malo na prst, i obrišem fleku. Morala sam, ne mogu da idem uflekana. :)
Koristim rukavicu za vađenje tiganja iz rerne da pomeram stonu lampu kad se zagreje.