Volim da okacim na fb sliku moga muza kada radi nesto po kuci,cisto da iznerviram svekrvu :)
Савршен живот замишљам као да сам на селу у некој дебелој 'ладовини на лежајци са чачкалицом и сламеним шеширом и гајбом 'ладног пива поред себе.Тако себе замишљам за неких 15 година.
Moj dečko i ja smo vodili ljubav kad nam je u jednom trenutku njegova majka upala u sobu da bi nam donela kolače. Izašla je iz sobe kao da "ništa nije videla". Ubio me je živi blam. Kasnije je opet ušla da mi kaže da je sve ok, i citiram: " bolje je to nego da se svađate".
Jednom prilikom sam usisala usisivačem sve one male bube što lete na voće. Nikako ih se nisam mogla riješiti pa je to bilo najbolje rješenje.
Kad je moja žena bila trudna imali smo iste stomake, ali u međuvremenu mi je rodila jednu preslatku devojčicu :), a ja i dalje živim sa mojim stomakom.
Srce mi se slama jer je moj brat loš đak, ne može da zapamti nijednu pesmicu, o zadaći da ne govorim, prolazi sa dobrim uspehom, a moji roditelji svima govore da je odličan. Ja sam oduvek bila među najboljim učenicima u celoj školi, vukovac, na kraju student Medicinskog fakulteta. Roditelji krive učiteljice, lažu sebe da i druga deca imaju problema sa čitanjem, mislim da jedino ja vidim stvari kristalno jasno.
Kao mala stalno sam šetala sa mamom i bakom. Jednom prilikom sam se naljutila na njih dve i u sred grada skinula pantalone i legla u baru. Žalosno, ali istinito.
Nikada djeci ne govorite da su inteligenta, jer se umisle. Imam osjećaj da me to ukopalo.
Kad sam bila mala i kad smo išli u goste stalno sam tražila da idem u wc, ne zato što mi se piškilo nego sam htela da vidim kakav im je wc i koji sapun koriste.
Godinama sam bila u vezi sa jednim dečkom, i kada smo raskinuli, ipak smo nastavili da se viđamo. Bio je moja velika ljubav, kao i ja njegova, ali jednostavno nismo mogli iz nekih drugih razloga da nastavimo. Naše viđanje je trajalo i kada je on započeo vezu sa svojom sadašnjom suprugom, a završilo se kada je ona ostala trudna. Ja sam inače babica po struci, i ona je, igrom slučaja, došla da se porodi baš kada sam ja radila. Imala je dug porođaj, deset sati, a ja sam sve vreme bila uz nju kao da mi je najbolja prijateljica. Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam ugledala to malo biće, i kada sam izašla u hodnik da čestitam srećnom tati. On je plakao, verovatno od sreće, a ja zato što je trebalo da budem na njenom mestu...