Ne volim da me dečko ljubi kad smo u prodavnici, kafiću, autobusu ili tako na javnom mestu gde ima puno ljudi. Mene je sramota to, iako su se mnoge stvari promenile danas.
Jako želim da mama ozdravi i da sve bude kao prije. Da smo jedna mala vesela porodica.
Krenuo tata na pecanje, kažem mu ja 'Ne vraćaj se kući bez ribe'. Majka se naljutila na mene.
Bojim se da će jednog dana biti izmišljena mašina za čitanje misli i da će na njoj pisati ERROR kad je ja stavim.
Devojka je htela da me upozna sa roditeljima kako bi "procenili moju ličnost" (oba roditelja psihijatri), shvatio sam to kao šalu. Dijagnoza je bila da sam isuviše fin i dobar za nju. Više nije bila šala, da li su na finjaka hteli da me otkače ili su možda bili u pravu?
Kada sam počeo pozitivno o svemu da razmišljam, sve je krenulo uzlaznom putanjom.
Mislim da bi joj "Sarajevska pivara" trebala poslati kakvu zahvalnicu šta sam zbog nje popio..
Osećam se tako ružno dok moj dečko ismijava mnogo toga. Kuća mu je jako lepo sređena, a on nikada nije bio kod mene. Moja kuća nije sređena, nema sve nove stvari. I svaki put kad ismijava kako drugi žive, ja progutam knedlu i pomislim, šta će bit kad dođe kod mene kući i vidi kako živim.
Kad god kupim kikiriki na merenje i kad naletim na neku semenku unutra, slađa mi je ona, nego sav kikiriki. Veoma joj posvetim pažnju.