Volim kad odem na Primorje, a tamo moram da prodam bubreg za ležaljku.
Svaki put kada gledam horor film i kada znam da će nešto da iskoči prekrijem oči rukama, ali ipak škiljim kroz prste.
Kad ovde vidim koliko se muškaraca zaljubilo u kasirke, dođe mi da batalim svoj posao i da se zaposlim u nekom supermarketu. Mozda konačno i nađem dečka.
Kad sam bio mladji poštar me je uvek zvao Petre jeb*vetre.
Otišla sam kod frizera i pošto nisam mogla da objasnim kaku frizuru želim počela sam da plačem.
Kad me neko fotografiše, ako ne držim ruku na kuku, uglavnom ne znam šta ću sa njom, pa na slikama ispadam kao da sam sa blago retardirana.
Kada sam na poslu uvek trpim da obavim veliku nuždu, jer uvek sam 10 minuta pre kući nego inače.
Moj deda kada je jdenom prlikom išao za Beograd u autobusu je jeo bombone, a preko puta je sedela naka gospođa jako nervozna i jednog trenutka je zaspala, on je nju budio i zvao "gospođo, gospođo" a kada se ona probudila on će: 'uzimite bombon' kad ga žena nije tad udarila neće nikad niko.
Moj tata kada ide kod frizera traži da mu ošišaju i obrve.
Kad sam bila mala, toliko sam voljela eurokrem da sam ga stalno jela, bez hljeba, samo kašikom. Jednom se ja tako zaletim, otvorim teglu, kad tamo ceduljica "Nema više, babo sve pojeo."