Ljudi iz moje okoline misle da ću uspeti u životu iako sam ja sve manje siguran u to.
Kad dodjem kući i sjednem u sobi, počnem da listam ispovjesti, padam u trip da sam u kancelariji i da listam neke važne poslovne stvari. :D
Volila bih da me tata makar malo voli kao što voli sestru i da me ne mrzi jer ga podsećam na mamu koja više nije sa nama.
Užasno me iritira smeh koleginica sa kojima delim kancelariju.
Njegovu zgradu pokazujem drugaricama kao da je znamenitost grada.
Danas mi je baka rekla 'Djeco, ja se samo bojim da vi ne skrenete s LOŠEG puta'
Vozimo se u autobusu tata i ja i sjedne on na jednom sjedistu, a ja na drugom. Ulazi neka cura i sjedne pored mene... i vozimo se mi kad meni tata: "Ti sebi nađe curu boli te briga, ja ništa" :D Gleda cura u njega i smije se, a mene sramota.
Muškarce koji mi se svide na ulici startujem tako što kupim flašicu vode i zamolim ih da mi otvore.. ne ulazim u priču na silu, ali se lepo osećam.. jer eto dam im mogućnost da započnemo razgovor.
Kada mi hemijska prestane raditi, uvek dahćem u nju sa nadom da će proraditi.
Kada stavim hranu grijati u mikrovalnu uvijek trčim ili obaviti nuždu ili obaviti bilo što prije nego što mikrovalna dođe do 00:00! Ako stignem prije BIP osjećam se kao James Bond koji je demontirao bombu!