Prije neki dan, u gradu smo imali bitnu fudbalsku utakmicu, i stadion je bio pun. Tribinom je išao momak sa nekim poremećajem nogu, i nije mogao normalno da hoda jer nije imao prostora između stolica. Sa njim je cijelo vrijeme išao drug koji ga je hrabrio i bodrio da nastavi govoreći mu da nema još mnogo. Međutim, sve je teže išao i zapinjao je. I drug mu je okrenuo leđa, sagnuo se, uzeo mu ruke preko svojih ramena, podigao ga i odnio sa stadiona. Ovo mi je natjeralo suze na oči. Pravi prijatelj
Treba nam više ovakvih ljudi! Faith in humanity restored:)
Jesenas , jedne rane večeri ,žureći ugledah na prepunoj raskrsnici taxi.I pošto je bilo nekoliko kolona automobila,ja otvorih zadnja vrata 'taxija' , fino sjednem,i pitam: 'Je li slobodno?' Da bi vozač,zbunjeniji od mene rekao: 'Pa, nije ovo taksi...'.Sa velikim stidom i nelagodom izadjem i vidim da je taksi bio u drugoj traci.Udjem i odem...A onaj vozač je ipak bio zgodan. :)
Kad kuvam sebi viršle osećam se kao Džejmi Oliver, nekad čak i pričam kao da držim emisiju.
Kad smo kao mali igrali ''Ko će da se igra šarenih jaja'', najveća fora mi je bila da budem zlatno ili srebrno jaje. :)
Kad sam bila beba, baba i deda su me merili u vagi za voće i povrće.
Kada sam krenula na ekskurziju u Berlin, tata mi je doneo flašu rakije i rekao: 'Evo ti da poneseš, kud' ćeš na toliki put bez rakije'. Društvo se valjalo od smeha, jednoglasno su se složili da nema većeg kralja, a mama je crvenela i 'streljala' ga pogledom.
Pre neki dan sam otišla u čitaonicu u njegovoj Supermen majici, i osećala sam se toliko moćno da sam naučila skoro pola knjige. Bravo za mene!
Za osmi mart 2011. sam za djevojku u koju sam tada bio zaljubljen kupio ružu, crvenu ružu, i sav sretan krenuo prema školi i tako putem smišljao šta ću da joj kažem, da ostavim lijep dojam, da ne budem samo ja taj koji je zaljubljen od nas dvoje. Došao sam pred školu i prvo što sam vidio bila je ona - kao i uvijek prelijepa i sa buketom vrijednim barem 20ak maraka u rukama. Brzo koliko sam mogao prišao sam kanti za smeće i ubacio svoju jadnu ružu. Poslije, na nastavi, sam taj buket vidio na stolu profesorice matematike. Sjetih se da onoj mojoj nikad matematika nije išla...
Radim u frizerskom salonu za decu, i jedan klinac je bio jako hiperaktivan, nikako ga nisam mogla ošišati, dok njegov tata nije seo i uzeo ga u krilo. Tako ja šišam malog, pa da bi mi bilo lakše prislonim mu glavu na svoje grudi i tako ga ja ošišam. Da bi na kraju svega toga tata rekao malom: ''E sine šta bih ja dao da mi ova teta prisloni glavu na grudi." Mali ga je zbunjeno pogledao, dok sam ja ostala u šoku.