Jednom kad mi je bilo dosadno otišla sam u apoteku i kupila test za trudnoću. Da bar apotekarka misli da imam uzbudljiv život.
Kad sam bila mala, volela sam da pred dedom govorim kako mi mama ne daje da jedem slatkiše, jer bi me uvek odveo u prodavnicu i kupio najveći kremić, a onda odveo u kafanu i dok sam ja jela kremić, deda bi pio rakiju. Naravno, mamu i babu smo lagali kako smo se zadržali jer sam se ljuljala u parku. :)
Uvijek se zaljubim u momka koji zivi 234567 km od mene :(
Dok smo se zabavljali, voleli smo se vozati gradom, slušati muziku i šutiti. Danas smo dobri prijatelji i još uvek znamo odvrnuti muziku i satima se vozati.
Kad sam bila prvi, drugi razred osnovne škole, i kad bi učitelj rekao: "Neki pojedinci nisu dobro uradili kontrolni" ja bih pomislila da ja ne spadam među njih, jer ja imam brata.
90% muškaraca koji mi priđu i pitaju čime se bavim, razvuku osmeh na lice i zamisle se na kratko kad im kažem da sam vaspitačica!
Kada mi neko ne odgovori na poruku, uvijek pogledam šta sam ja poslala, da vidim da nisam negdje izostavila smajli ili tako nešto.
Kada mi se drugi ljudi obraćaju, ne mogu ih gledati ravno u oči. Pogled mi leti na sve strane, ne znam zbog čega. Bukvalno govoreći, kao da mi druge oči štete vid ili tako nešto, valjda nisam jedini.
Imam 41 god. Živim u porodičnoj kući, zajedno sa svojim roditeljima i svoja dva brata s' porodicama. Živimo veoma lepo i super funkcionišemo...U svojoj mladosti doživela sam samo jednu istinsku ljubav.Tog čoveka i dan danas volim svim svojim bićem. Bila je to jedna velika, iskrena ljubav. Međutim, on je druge vere i moji saznavši istinu, zabranili su mi da se udam za njega. Zapravo, imala sam mogućnost da biram između njega i njih...Kroz par godina, oženio se i dobio dvoje dece, a ja-ja sam ostala sama. Sada, kada sam već u nekim godinama, odlučila sam da se makar ostvarim kao majka(samohrana). U devetom sam mesecu trudnoće i nosim dečaka koji će dobiti ime moje jedine ljubavi...