Moj deda se boji da cu pući sa živcima (kako on kaže) jer studiram jako težak fakultet (medicnu) i mnogo učim i više se raduje kada dobijem 6 nego 10, jer tada zna da nisam puno učila :D
Pošto sam veoma mršav uvek nosim trenerke ispod pantalona kako bi izgledao popunjeniji, bilo da je leto ili zima.
Dečko mi je priznao prevaru. Raskinuli smo, a ja sam svojim drugaricama rekla neki deseti razlog samo da me ne bi osuđivale i ismevale ako se pomirim sa njim. Stalo mi je do njega. Ovih dana više nego ikad.
Posvađam se s dečkom, odem sledeći dan na more, za 3 dana neko me gađa kamenčićima na plaži, dignem glavu i imam šta vidjeti, on s ruksašićem stoji. Došao da se izvine, pošto nije imao para došao je stopom, 3 dana su mu trebala, ali ipak došao je.
Moji kumovi čuvaju dva kučeta u malom stanu. Jako ih volim, ali mi je mrsko da idem kod njih jer je miris nepodnošljiv, a i grozno mi je kod njih da bilo šta jedem ili pijem.
Držim fotografiju simpatije na desktopu, i svaki put kad sjedam za komp kažem 'ćao ljubavi'...
Juče sam se vratila kući iz grada u kom studiram. Danas sam se sjetila da nisam 100% sigurna da li sam isključila šporet u stanu. HAOS!!! Spremam se da idem na autobus iz ovih stopa!
Svaki put kada krenem u kupatilo da se kupam, ponesem donji veš i nikada ga ne obučem, nego izađem zamotana u peškir ili u bade-mantil.
Od kad sam se zaljubio u drugaricu iz odeljenja vikend mi mnogo sporije prolazi.
Popio sam vodu iz čaše gdje baba drži protezu. Od tad stalno palim svetlo kad god sam u kuhinji.