Nisam nikad zadovoljan sobom, uvek mislim da sam mogao bolje...
Počela sam iz prijatelja na fejsbuku da brišem čak i ljude koje poznajem, a čije objave mi izazivaju alergiju. Život je lep!
Pre par dana keva mi je ušla u sobu dok sam slušao pesmu 'esi mi dobar' i sela na krevet i poslušala je sa mnom do kraja. Juče ja bio na treningu i ona došla po mene i srela kolegu sa posla i on se javio i pita je: kako si, a ona kaže: dobro, ti, esi mi dobar?
Kad me dečko iznervira, okrenem leđa plišanoj igrački koju mi je kupio, i koja "spava" sa mnom!
Izbegavam da se vidim sa ljudima koji me dugo nisu videli, samo da ne čujem da sam se ugojila.
Imali smo savršenu vezu, idealan brak, dok se jedno veče nisam vratio kući besan i pripit. Sačekala me je na vratima, želela je nešto da mi kaže, a ja sam je po prvi put udario, opalio sam joj šamar. Nije rekla ni reč, okrenula se i zaključala u sobu. Spavao sam pored vrata. Ujutru me budi telefon, vrata otvorena, njenih stvari nema. Zvali su me da mi kažu da je rano jutros poginula u saobraćajnoj nesreći. I na najgori mogući način sam saznao šta je prethodne večeri htela da mi kaže. Bila je trudna.
Svaki, ali svaki dečko sa kojim sam se rukovala prokomentarisao je: "Što imaš jak stisak, ko bi rekao".
Tek sad sam skontala da se gornja vilica ne pomjera dok govorimo, već samo donja.