Već 2 mjeseca zamišljam da imam svog "imaginarnog" dvojnika. U početku je bilo teško, no već nakon par dana sam mogao pričati s njim. Nakon 2 sedmice sam ga toliko dobro "zamislio" da se mogao sjetiti stvari koje sam davno zaboravio, može perfektno citirati svaku knjigu koju sam pročitao. Sada ga samo prizovem kada mi treba, i kad mi ne treba samo nestane. Praktički sam otključao svoju podsvijest. Čak mi i ukazuje na neke stvari iz moje okoline koje nisam prije primjećivao, kao npr. zašto se netko ponaša na neki način, ili kaže nešto što kaže.
Na poslu me zovu ''Direktore'', a imam najmanju platu. :/ (građevinski inženjer)
Prosto me ne može privući momak koji nije pametan, obrazovan, kulturan i galantan. Možda zato nemam momka godinama.
Oduvek sam u ružnim devojkama nalazio nešto lepo što me privlači a u lepim neku manicu koja me odbija. Tako da sam se zabavljao sa ružnim koje su mi se dopadale i sa lepim koje mi se nisu sviđale. Sa ružnim mi je bilo lepše.
Uvijek sam htjela da kad izađem iz kluba, neki dobar dečko izjuri za mnom i kaže mi kako me cijelo veče gledao, kako želi da me upozna i da izađemo zajedno.
Za prvu lektiru u školi, trebali smo da prepričamo jednu priču iz knjige i zapišemo u svesku! Ja sam prepričala "Bilješke o piscu", jer je to bilo najkraće!
Na žurkama obično počne dobra pesma kada krenem u toalet.
Mom bratu (kad je imao tri godine) govorili su kako će mu mama roditi dvije sestre blizankinje, i kad smo se rodile došao je da nas vidi i rekao ''Pa nema ih puno...''
Ponekad mi je stvarno žao što i daljinski ne može da se zove kao mobilni kad ga izgubiš.