Uvijek sam mrzio kada tata i kum zapiju u kafani,a ja onako zvijerglam uokolo i ne znam šta da radim.Svi me nude pićem, hoće da me napiju,a znam da ne smijem da uzmem, jer bi me ocinkali mami i ubila bi me kao vola u kupusu.
Ne mogu više. Da mi je otići negde gde je prazno, vrištati dok ne ostanem bez glasa i izbaciti iz sebe tu ljutnju, strah, razočaranje i sve ostale emocije koje se mesecima skupljaju u meni!
Dve godine prolazimo jedno pored drugog kao stranci, a nekada smo živeli zajedno...
Jednom sam celu noć smišljao šta da pričam sa devojkom sa kojom izlazim, ne bi li došlo do poljupca. Ukupno sam izustio 2 rečenice i desilo se. Bio sam mrtav umoran, ali sam izgurao to predivno veče :D
Radim u apoteci i kad god dođe neko sa receptom na kojem je doktor sve nažvrljao i nikako ne mogu da provalim šta piše, samo kažem: "Izvinite, trenutno nemamo taj lek."
Na trafici kupim karticu pa se iz zezanja dopisujem sa likovima što ostavljaju brojeve na tv-u. Nemate pojma čega tu ima...
Kada su me kao malog stalno pitali koga više volim, babu ili dedu, uvek sam govorio podjednako, iako sam više voleo dedu .
Kad ne mogu da obavim nuždu pustim vodokotlić kao motivaciju...
Uvijek sam mislila da je duga na asfaltu poslije kiše, kad ono ulje iz auta se presijava u duginim bojama.
Iako je moja djevojka plesačica, nisam je nikad vidio da pleše do jutros: Zažmirenih očiju prepuštala se muzici. Nisam vjerovao da je to tako prejak sport, naime očaravala me svakim pokretom!