Kad sam bio mali najveći trip mi je bio da kad kod se javim na talefon kažem autobuska stanica, pošta ili mrtvačnica izvolite :D
Pošto već imam uslov za budžet, planiram da kažem svojima da sam ipak na samofinansiranju. Kako bi mi dali 1000 evra, koje bih ja potrošila na stvari po mom izboru.
Uvek lupim nekoliko slova kada rešavam ukrštene reči, čisto da ispadnem pametan kad neko pogleda, da bude da sam sve rešio.
Ja ne znam šta je sa mnom.. Imam 16 godina i trebalo bi da sam donekle formirana ličnost. Nemam nikakav cilj u životu, ne znam ni otprilike čime želim da se bavim, ništa me ne privlači. Ni o čemu nemam neki svoj, čvrst stav, često menjam svoje mišljenje kad čujem tuđe. Nemam ni neki svoj, aj da kažem stil oblačenja, imam gomilu stvari i nešto što sam nosila do pre mesec dana sad ne nosim jer su mi te stvari sad baš grozne. Nemam ni omiljeni žanr muzike, svašta slušam. Ne znam kako da opišem rečima kako mi je, možda ima neko sličan meni, pa da me razume.. Kao da sam izgubljena u vremenu i prostoru. Hoću da imam neki svoj stav, kakav-takav, da mi mišljenje ne zavisi od mišljenja drugih ljudi, da znam čime želim da se bavim u životu, da postavim sebi neki cilj i da lepo idem ka njemu, da znam šta hoću.. Nekad ne prepoznajem sebe. Znam da sam u pubertetu, da još treba da se formiram... ali ja stvarno još uvek nemam baš ništa po čemu se 'izdvajam'...
Ponekad me toliko mrzi, da na pola sata-sat prije spavanja odlučim da to veče neću prati zube i onda bez trunke grižnje savjesti prođem pored kupatila i srušim se u krevet.
Usamljena sam, i tako čitavo popodne i veće ležim u mraku i slušam muziku..to je veći dio mog svakodnevnog života.
Kada sam bio mali mislio sam da životinje (krava, pas,mačka, konj i dr) u svakoj državi imaju svoj jezik, kao i ljudi.
I dalje mokrim rukama prskam po vrućem šporetu i mislim da stvaram magiju.