Išao sam na ispit ujutru i jedna lepa devojka je zaspala na mom ramenu. Sedeo sam do prozora i nisam hteo da je budim da bih sišao, tako da sam išao još 2 stanice posle moje zbog nje ! :)
Kad mi je dečko baš umoran, ja ga nateram da legne i onda ga ljubim i mazim dok ne zaspi... Onda ga tako samo posmatram dok spava i uživam... Mislim da nije ni svestan koliko ga volim :)
Kada uzimam toalet papir, nikad ne uzimam prvi listić, zato što mislim da ga je neko pipnuo, i gadim se.
Znam prvu pomoć i dva puta sam pomogla dečaku kada je imao napad epilepsije. Svi su se grozili na to, gadili se na penu, njegov izraz lica i nisu hteli da mu pomognu zbog toga. Nikada mi se nije zahvalio, ali nisam mu to ni tražila. Srećna sam što je živ.
Mrzim kad vadim pljuge iz džepa a ljudi gledaju šta pušim, jer gomila njih na osnovu toga "zaključe" u kakvoj sam materijalnoj situaciji.
Kad god se nešto dogodi, a ja sam kriva za to roditelji me zovu punim imenom i prezimenom.
Najviše mrzim kad nekom kažem da studiram fakultet bezbednosti, a on me pita: Jel ćeš da radiš u obezbeđenju kad završiš? Da, sigurno mi za to treba fakultet ;(
Lijepo je znati da komšija iznad mene i ja kakimo u isto vrijeme.