Prošle godine sam sa drugaricom stopirala do mora. To je bila najveća avantura u mom životu.
Oduvek sam volela da idem na more sa porodicom. Stignemo tamo, raspakivanje završimo, svako na svoju stranu, pa opet sastanak pred izlazak i tako redom...Ali onaj jutarnji doručak kada svako priča u glas svoju priču od sinoć, ili lica članova koji baš i ne žele da pričaju o tome,neprocenjivo! I naravno taj divni osećaj sigurnosti i sreće, kada si okružen ljudima koje voliš, a sve to obavijeno mirisima mediterana, takođe neprocenjivo.
Najviše me iznervira kad mi drugarice koje su u vezama kažu: `pa moramo i tebi da nađemo nekog.` Nisam nesposobna samo neću sa svakim da budem.
Kad god uključim veš mašinu ili prostrem veš ili napravim neki ručak npr makarone, nešto jednostavno, ja utripujem da sam za udaju.
Da mi nije sina starog godinu dana ostavio bih svoju ženu iste sekunde bez razmišljanja. Dok nam se nije rodio sin bila je najbolja žena na svetu. Otkako smo dobili dete postala je nervozna non stop, nema ni malo strpljenja za njega i njegove potrebe, stalno se nešto dere. Za moje potrebe i da ne govorim, stalno joj nešto smeta, a kad pokušam razgovarati sa njom ona samo kaže da je sve ok i da je to samo faza kroz koju prolazi. Trudim se iz petnih žila da joj u svemu budem podrška da joj maksimalno olakšam sve oko deteta jer je to i moje dete, pomažem u kućnim poslovima, svi govore kako sam brižan otac i dobar muž ali to kao da njoj ništa ne znači. Ne znam koliko ću još izdržati ali zaista ne bih želio da moj sin odrasta uz razvedene roditelje i samo zbog njega sam tu pored nje i trudim se i dalje uz nadu da će se vratiti u osobu kakva je bila pre nego što je postala majka...
Momak mi je poslao moju ispovijest i napisao - koja d*olja moraš biti da ovo uradiš..
Nisam znao kako da prekinem sa djevojkom koja mi je bila mnogo draga (i ostala). Odlučio sam da se pravim lud. Čudan, odsutan, istripovan, bolesno nasmijan. I uspjelo je. Sedmicu dana poslije prekida počeo sam da posjećujem psihologa.
Dok jedem u mezni, uvek razmišljam koliko je ljudi koristilo tu viljušku ili kašiku pre mene.
Kao klinac kada sam se upoznavao sa djevojkama govorio sam da mi je Vanja nadimak, a kao ime im ne mogu reći... stidio sam se što imam žensko ime, a sada mi je skroz ok, čak mi se i sviđa moje ime.
Ležim u krevetu i odjednom mi je jorgan kratak. Okrenem ga sa druge strane, on još kraći. Vratim na staro, taman.