Stavila sam veš u korpu pored mašine i zamolila brata da je uključi kad krene u grad. Kad sam došla kući veš je idalje bio u korpi, a mašina je radila PRAZNA!
Moj tata ne zna iz prve da kaže koje sam ja godine rođena. Kada ga pitaju za moje godište, on računa: " Kola su mi '82god, a ona je dve godine mlađa. " Tuga.
Nakon sto se isplačem obavezno se pogledam u ogledalo. I baš mi lepo stoje suze.
Autorica sam dvije knjige i četiri godine sam radila u jednom časopisu, ali to ne spominjem momcima sa kojima se upoznajem, nego to uglavnom saznaju kada me potraže na google-u.
Eh da moja cura samo zna koliko je onih lepih poruka nastalo dok sam sedio na wc-u i obavljao veliku nuždu.
Koliko bi mi život bio ljepši i lakši da mogu da nađem G - tačku.
Poslao sam potpuno nepoznatoj devojci na fb-u zahtev. Nijedan zajednički prijatelj, ali bilo je tu nešto u vezi nje. Posle dužeg vremena nekako je pristala da se upoznamo, jer je igrom slučaja živela u gradu u kom sam radio. Na prvi sastanak je kasnila više od sat vremena i ja sam je čekao. Na kraju se pojavila sa osmehom od uva do uva, sva zbunjena i iako sam planirao svašta da joj kažem, rekao sam samo:, ,Jel' uvek ovako kasniš?'' ,,Jel' ti uvek čekaš?'' odgovorila je nasmejana. I evo je sad pored mene, večiti buntovnik i inadžija. Uvek tera po svom i nikad nije kriva i uvek sve reši taj njen osmeh. Neverovatan i čudan početak, ali pored sebe imam moju bolju polovinu.
Voleo bih da samo jednom, bez da mi iko vraća ili daje ili slično, da samo na stolu ispred sebe vidim sve pare koje sam ikada dao konobarima... i da uz osmeh, sebi u brk kažem 'vredelo je'.
Uzeo sam u srednjoj školi da učim istoriju, jer sam trebao da popravim keca, a ćale ulazi u sobu i kaže: Šta je pi*ko učiš a na tv-u čelsi-arsenal, dođi vamo tata kupio pivo.