Maštam kako ću jednog dana smisliti neki genijalan izum i postati milijarder,a sve devojke koje su me ikad odbile će se gorko pokajati.
Siguran sam da svakoj osobi na ovom svetu mogu izmamiti osmeh, nekom forom, pričom, ali kada treba da kažem nešto devojci koja mi se sviđa, obično bude jako glupo to što kažem.
U zadnje vreme kad sa nekim treba da popijem kafu unapred razmišljam o čemu da pričamo zbog straha da nam ne bude dosadno.
Imam grižu savjest, kad ostavim psa koji cvili misleći da ga vodim u šetnju, uvijek se vratim da mu objasnim da ćemo kasnije ići.
U braku smo tri godine i još uvek nemamo dece. Ciklus mi je tačan u dan, ali kad god zakasni jedan dan, ja ceo taj dan zamišljam svoju malu crnooku princezu ili svog malog nestaška... Ti dani su mi najlepši...
Za osmi mart 2011. sam za djevojku u koju sam tada bio zaljubljen kupio ružu, crvenu ružu, i sav sretan krenuo prema školi i tako putem smišljao šta ću da joj kažem, da ostavim lijep dojam, da ne budem samo ja taj koji je zaljubljen od nas dvoje. Došao sam pred školu i prvo što sam vidio bila je ona - kao i uvijek prelijepa i sa buketom vrijednim barem 20ak maraka u rukama. Brzo koliko sam mogao prišao sam kanti za smeće i ubacio svoju jadnu ružu. Poslije, na nastavi, sam taj buket vidio na stolu profesorice matematike. Sjetih se da onoj mojoj nikad matematika nije išla...
Majka i otac su se posvađali baš puno, i on onako muški iz inata ode iz kuće da radi i večeras ( radi inače u kafiću ) jer mu je prigovarala za posao. Nakon 10 minuta zove mene da me pita da li je uzela tablete. Ljubav je kad se brinu jedno za drugo čak i dok su ljuti. Želim da me neko voli onako kako on nju voli.
Trenram rukomet, pozicija golman. Jednom prilikom na utakmici, kod mog gola pada igrač i za sobom ostavlja mokar trag koji mora da se očisti. Pošto redara nije bilo, ja lepo sednem na parket i ''provozam'' se preko onog mokrog traga da bih očistio parket. Verujte mi, veći aplauz od publike nisam u životu dobio.