Sad listam svesku iz osnovne i shvatam da su za vreme čitanja mojih sastava medvedi mogli da odspavaju zimski san, nije ni čudo što me tad niko iz razreda nije voleo. :D
Od malena moja najveća ljubav je jedan sportski klub. Zbog te ljubavi sam prelazio stotine kilometra bez dinara u džepu, spavao na klupicama, dobijao batine... Zbog te ljubavi su me ostavile mnoge devojke, izgubio mnoge prijatelje, svađao se sa porodicom... ne znam da li je sve to vredno.
Kada čačkam uši, uvek se setim svoje učiteljice koja je pred nas trideset stavljala prst u uho i tresla celu ruku i samim tim i sve svoje narukvice i prstenje na ruci.
Ne idem na more jer moj dečko ne može da priušti letovanje, pa se solidarišem sa njim.
Kad god sam na Facebooku, gledam slike ili čitam ispovesti meni su prsti na a, s, d, w i razmaknici- previše igrica.
U kafiću naručujem "ekspreso" samo da bih video izraz na konobarevom licu.
Imam svoju teoriju da su i muškarcima i ženama genitalije iste boje kao i usne. I sad tako kad idem ulicom sve ljude gledam u usne.
Došao ja na trafiku da kupim cigare. Govorim: "Daćeš mi jedan mini moris."
Djevojka se samo slatko nasmijala i onako pružajući mi kutiju kaže :"Filip."
Ja u nekom glupom tripu i dalje ne shvatam šta se dešava kažem: "Ne ne, ja sam Andrej". E tad se više nije mogla suzdržati, pukla je od smjeha i dobacila: "E Andrej da te upoznam, ovo je Filip Moris!" A ja u zemlju propadoh.
Popio sam vodu iz čaše gdje baba drži protezu. Od tad stalno palim svetlo kad god sam u kuhinji.