Mislim da imam disleksiju, i kad sam sam htela na netu da proverim simptome ukucala sam Diskeksija. Mislim da je to dovoljno.
Prije dvije godine za 8. mart, nismo bili baš pri parama da mami kupimo poklon. Tata nam je dao posljednji dinar i kupili smo joj čestitku na kojoj je pisalo: Mama srećan ti 8. mart, iskupićemo se sledeće godine. Vole te tvoje ćerke sa tatom. Kada smo joj dali, mama je bila srećna i rekla je meni ste vi dovoljni, nikakav poklon vas ne može da zamjeni.
Moj prvi s* odnos je bio filmski. Iako je nažalost bila samo avantura, bilo mi je predivno. Vikendica na moru, veliki drveni krevet, vani grmi, sijeva, a u prostoriji prigušena svjetla, a nama toplo.
Da me gosti vide kako junački ližem kašiku kojom mutim fil za kolače, ne bi ih ni okusili.
Kad sam bio mali tata me je vodio na neki rođendan i greškom odveo na pogrešan u istoj toj ulici, a ja sam morao da sedim do kraja rođendana sa nepoznatim ljudima, jer tad nisam znao da se vratim kući.
Jutros su me probudili prvačići iz škole preko puta kako svi u glas pevaju "svi treeeba da znaju sta drugaaarstvo znaačii.."! Lep dan danas!
Prije nego što ću se roditi, odnosno kada mi je mama bila u 7-8 mjesecu trudnoće, pala je granata iza njene kuće. Ja sam se nakon toga rodio sa poremećajem, ne psihičkim, samo nemam, ili imam al skroz slabe, hormone rasta kose, odrastao sam uz čudne poglede, svi su me smatrali "drugačijim" od ostalih, neki su čak i mislili da imam rak ili nešta slično i tako sada kada imam 18 godina, živim sasvim normalno, imam dosta prijatelja, curu i svi su me prihvatili ovakvog kakav jesam.
Svaki put kada hoću da kažem nešto tati rečenicu započinjem sa: 'Slušaj care'...
Muž je radio nešto u dvorištu, a ja sam spremala ručak. Nakon nekog vremena , izlazim na terasu i viknem: " Pauza! Ručak !"
Sjedamo za sto da jedemo, a moj mali sin ( 3god.) kaže : "Mama,stavi i meni jednu pauzu u tanjir!"