Sestra treba da mi se porodi svaki dan. Iako željno iščekujem taj dan, znam da će me slomiti što nisam u mogućnosti da budem sa njom, da joj se nađem pri ruci i da upoznam našu malu curicu. Ponekad kilometri tako jako znaju da zabole...
Čudne su mi djevojke koje skaču,vrište kad ih neko vidi u donjem vešu, a na plaži u kostimima hodaju kao sve sretne.
Kada vidim koliko me zauzetih muškaraca startuje, kako olako varaju svoje devojke, plašim se da ću jednom biti ja ta koju varaju ...
Imam jako kriv mali prst na ruci. U prvom razredu osnovne na času srpskog nabrajali smo prste na ruci. Kada smo došli do malog, ja sam na sav glas rekla 'krivonja'. Svi su počeli da se smeju, nije mi bilo jasno zašto kad je mene deda tako naučio! I dalje ga zovem tako, navika :D
Uvijek kad' izvozim bicikl iz garaže, stražnjicom obrišem pola auta.
Ponosna sam na sebe jer sam tetku, koja je kao mala imala povredu tokom operacije kičmenog stuba i sada živi sa velikim deformitetima tela, slabog sluha i vida, naučila da radi na kompjuteru, a to joj je bila životna želja. :)
Danas sam napravila spisak zvanica za svoju svadbu. Mladoženje ni na vidiku, ali neka, da se nađe kad zatreba.
Toliko često pocrvenim kad me neko zeza, da uopšte ne treba da kupujem rumenilo.
Oduvek sam volela da kisnem i dok mi se one kapljice slivaju niz obraze, ja sva srecna, skidam svoju tugu od juče!Predivno!