Kad sam bio mali,uvece kad krenem na spavanje i odem u wc da operem zube ja stavim pastu preko lica(zamisljajuci da je to pena za brijanje) i brijem se cetkicom za zube,to sam tako voleo.Zamisljao sam da sam velik kao moj tata i da se brijem stvarno.
Kada izađem iz frizerskog salona sa novom frizurom i idem ulicom,pomislim kako svi prolaznici znaju da sam ja bila kod frizera i dive se mojoj novoj frizuri.
Ja samo zelim da spakujem svoj život u ranac i da odem. Da sednem u prvi voz na železnici pa dokle stignem. Novo jutro, novi grad, nova hrana, nova kultura, nove navike, izazovi i oni ljudi koje vidite samo jedanput u životu ali nikad ne zaboravite... potpuno i apsolutno napuštanje komfor zone i ustaljenih dogmi koje zahtevaju da završim fakultet, udam se, zaposlim i rodim decu. Daleko od toga da ja to ne želim i daleko od toga da mi sad nesto fali, ali svet je previše veliko mesto da bih ja život živela samo na jednom mestu.
Ja sam nudista. Kada sam sam u kući potpuno sam nag. Kada se napijem sa ortacima odemo na noćno kupanje i svi se kupaju u boksericama, a ja bez ičega. Nije me sramota, ali se samo pitam kada će me neka cura proglasiti perverznjakom ili tako nečim.
Zapišem na papirić šta treba da kupim u prodavnici, da ne zaboravim. Odem u prodavnicu. Zaboravim da ponesem papirić.
Dobila sam otkaz zato što nisam htela s gazdom i njegovim pajtosima penzosima da komentarišem ženska dupeta i tračaram. Imam 22 godine i kućno vaspitanje!
Posvadila sam se s bivšom najboljom drugaricom na dan njezinog vjenčanja...
Kad pomislim na svoju svadbu prvo na šta pomislim je moja mama... I srce mi se slama što znam da kad bude prvi ples ona neće imati sa kim da pleše jer je tata umro pre 10 godina.
Prije nego što ću se roditi, odnosno kada mi je mama bila u 7-8 mjesecu trudnoće, pala je granata iza njene kuće. Ja sam se nakon toga rodio sa poremećajem, ne psihičkim, samo nemam, ili imam al skroz slabe, hormone rasta kose, odrastao sam uz čudne poglede, svi su me smatrali "drugačijim" od ostalih, neki su čak i mislili da imam rak ili nešta slično i tako sada kada imam 18 godina, živim sasvim normalno, imam dosta prijatelja, curu i svi su me prihvatili ovakvog kakav jesam.