Kad uzimam nešto u samoposluzi nikad ne uzimam prvi proizvod koji je izložen, jer imam trip da su ga svi ispipkali i da ne valja, pa onda uzmem onaj iza njega.
Савршен живот замишљам као да сам на селу у некој дебелој 'ладовини на лежајци са чачкалицом и сламеним шеширом и гајбом 'ладног пива поред себе.Тако себе замишљам за неких 15 година.
Izgradio sam dečiji park (igralište) u mestu u kome živim. Nisam želeo nikakvu medijsku pažnju niti ista slično. Ne želim ni sad, naravno. Često sednem na klupu pored pomenutog parka i gledam svu tu decu, koja se bezbrižno zabavljaju tamo. Kad vidim osmehe na nihovim licima znam da sam uradio pravu stvar.
Mojoj devojci je rođendan 10 dana posle mog rođendana. Sve pare koje dobijem za svoj rođendan sačuvam, kako bih njoj za rođendan kupio nešto lepo.... :)
Moj deda je bio pravi šaljivdžija, čak je sat pre smrti na ćaletovo pitanje dal' mu nešto treba,rekao:''Treba mi 1000 dinara !" Deda večno u srcu !
Kad sa nekim pričam o knjigama, pravim se da sam pročitala više nego što zaista jesam.
Nedostaje mi moje detinjstvo. Iako je bilo isprepleteno ratovima, bilo je najlepše na svetu.
Ponekad kad dođem kući sama namjerno ostavljam veliki nered za sobom i šetam u donjem vešu i uživam u kaosu, a onda 10 minuta prije nego mi muž dolazi s posla brzinski sve pospremim i još se pravim da sam čistila cijeli dan.
Jednom sam svojoj baki rekla kako je najbolja baka na svetu, kako nas je uvek čuvala, spremala, slušala...kako sam joj zahvalna. Ona je na to odgovorila: "Pamti, pa vrati". Malo zbunjeno sam počela priču da ću joj uvek pomagati i čuvati je kad ne bude više mogla i slično, a ona me prekinula i rekla: "Ne meni. Vrati isto jednog dana svojim unucima i pričaj o jednoj ženi koja vas je toliko volela..." Nadam se da hoću.
Dečko me zaprosio i ja sam rekla da. Od tada svaki dan sam depresivna. Ne mogu da verujem da sam rekla da... samo zato što nisam imala hrabrosti da ga odbijem. Razmišljam da mu vratim prsten... ali sam kukavica. Mnogo toga je u igri.