Od malena moja najveća ljubav je jedan sportski klub. Zbog te ljubavi sam prelazio stotine kilometra bez dinara u džepu, spavao na klupicama, dobijao batine... Zbog te ljubavi su me ostavile mnoge devojke, izgubio mnoge prijatelje, svađao se sa porodicom... ne znam da li je sve to vredno.
Kad treba da odem kod frizera imam milion ideja za novi superkul herkat, ali uvek završim sa "samo krajeve".
Kada sam se jedne godine vraćala sa mora devojka me je probudila u autobusu i rekla mi ''IZVINI ALI MNOGO HRČES''. Više ne spavam dok se vozim.......
Stalno imam osećaj da kad mi se desi neka loša stvar, da to mora da bude tako zbog nekog srećnog momenta koji sam proživeo u životu pa mora da se održava neka ''ravnoteža''
Tata me je probudio kao i svako jutro kad idem pre podne u školu. Ja se spremio i krenuo i dok sam išao ulicom nisam video nijednog đaka, što mi je bilo malo čudno i kad sam došao do škole gde nije bilo nikog, tata me je nazvao i rekao aprililili možeš se vratiti kući da spavaš... Bila je subota kako sam samo glup ispao...
Moj dečko mi je otpevao pesmu: ,,O Jolanda, Jolanda kol'ki su ti brkovi!" Više mi nije dečko...
Kad sam bila mala htela sam da izvadim Lepu Brenu iz radija viljuškom.
Voljela bih da moja majka odluči da li će sebe da smatra intelektualcem ili će da gleda Farmu. Oboje ne može!
Pričamo na Skype-u već nekih godinu i po i pored svih ljudi tu oko mene, ja ipak sve najsmješnije i najtužnije stvari nekako uvijek prvo pošaljem preko bare.