Nikad ne mogu da izdržim nečiji pogled do kraja. Uvek prva skrenem pogled.
Momku ,koji mi se svidjao, sjedila sam 4 sata u žbunju ispred kuće.
Sopstveni otac me je nazvao k*rvom, samo zato što je video da u jednom parku sedim dečku na krilu. Nemate pojma kako me je to zabolelo.
Upoznajem ti ja roditelje moje devojke i pita me njen ćale "kako ste se upoznali?" a u mojoj glavi flešbek:
More, zakintos, svi pijani đuskaju, ona igra na stočiću a ja stojim na šanku vitlajući bakljom, primećujem da me gleda, bacam baklju na plažu prilazim i...
"Na moru", kaže moja pametnica i spasava me neprijatne situacije..
Kada kucam sms, gledam da ako je moguće, broj karaktera odgovara jednoj poruci. Ako nije, onda prepravljam reci u skraćenice i brišem emotikone. Nemam nikoga iz familije iz Pirota.
Dok perem zube, gledam u odvod i razmišljam o smislu života.
Jedno veče, razmenjivali smo dečko i ja porukice. Taman sam se uživela i odlučim da mu napišem jednu zanimljiviju i tako uđem u poslednje kontakte i mahinalno pošaljem poruku kevi... A poruka je glasila "volim kad se spustiš dole", na šta se keva prodere sa sprata "šta ti sad opet treba, legla sam."
Kad sam bila mala, obožavala sam kad nam dođu gosti. Tada bih se iskradala iz dnevne, išla u hodnik i probavala njihovu obuću.