Nikad ne mogu da izdržim nečiji pogled do kraja. Uvek prva skrenem pogled.
U prodavnici gde stalno kupujem uvek ostavim kusur ako ima malo tipa 5 dinara,ali kada meni zafali nešto malo da bih kupila, oni kao nema veze donećeš. Sta bre da donesem koliko ste se samo obogatili na meni.
Zimi se pripijem uz radijator da bih se grejala, a u ovim vrelim danima da bih se makar malo ohladila. Sad mi je jasno zašta plaćamo punu i visoku cenu za "usluge" toplane i van grejne sezone.
Baš se nerviram kada gledam film sa mlađim bratom i onda me on non-stop zapitkuje 'A šta će sad da se desi? A ko je ovo? A zašto je on to uradio?' Gledaj film, čoveče.
Čitam svi uživaju da gledaju voljenu osobu dok spava pored nje, ja ovog mog kad vidim, šlogiram se svaki put. Otvorene oči, otovorena usta, ne daj Bože.
Naježim se kad moj dečko počne da hvali jela svoje majke.
Uvijek greškom kažem "bespičmenjak" umjesto "beskičmenjak".
Krenuo tata na pecanje, kažem mu ja 'Ne vraćaj se kući bez ribe'. Majka se naljutila na mene.
Kako sam presla određeni broj godina, mama mi je iz faze "Kakav tvoj crni dečko?!" presla u fazu "Ima 2 ruke, ima 2 noge, šta mu fali?!" Eto, takvo mi je ljubavno stanje.
Kada sam trebala da imam prvi dejt, trema me je obuzela toliko da sam morala da se olakšam. U panici, šaljem poruku drugarici: "Od treme ću se u*rati"! Stiže mi poruka od tog dečka: "Jesi li dobro?" Tad provalim da sam umesto njoj, poslala njemu tu poruku. Kad smo se našli, nisam smela od blama da ga pogledam u oči.