Nakon tri godine borbe sa anoreksijom,konačno sam se fino udebljala i osjećam se zgodnije i sexy nego ikada! Živjele obline!
1999., za vreme bombardovanja, tata je brata i mene odveo pred najveću i najlepšu kucu u komšiluku i rekao nam da jedna NATO bomba košta koliko 5 takvih kuća. Onda nas je pitao da li se njima isplati da gađaju nas, selo u zapadnoj Srbiji. Mi se pogledamo, i kažemo ne! Od tad nismo imali nikakav strah od cele situacije. Danas shvatam koliko se tad moj tata plašio.
Pre par godina sam saznala da sam jako bolesna! Mislila sam da ću umreti, a to mi je bilo nešto najstrašnije u životu zato što mi je dete tada imalo tek 4 godine. Od tada je prošlo 8 godina, pijem redovno lekove i živim normalno. Sem mog muža niko za ovo ne zna i ja se plašim šta će se desiti ako jednog dana neko sazna!
Imam taze komšinicu, udala se za jednog lika iz mog komšiluka verovatno zbog keša. Jer ima keša na pretek a izgleda kao da je prespavao u sonoj kiselini a ona njega šatro voli. No, desi se slučajno da ona zaboravi telefon kod moje sestre jer non stop visi kod mene. Lepo izgleda, ne mogu da grešim dušu. Nosim joj ja telefon i djavo me tera da uđem u poruke, i frapiram se kad pročitam da se sa svojom majkom dopisuje kako se navodno loži na mene. Majka joj savetuje da joj je upala kašika u med, da se ne zeza jer može se vratiti kod mame na pasulj. Moram da je obradim pa ne znam šta, makar joj i ja lično kuvao pasulj.
Kada treba sa nekim dečkom da pričam na skype, koji me ne poznaje uživo, spremam se kao da idem uživo da se vidimo.
Nedavno smo putovali na more, na radiju je bila pesma "Jedan dan života", a moji roditelji su se misleći da sestra i ja spavamo uhvatili za ruke i u duetu pevali dok smo se vozili. Bila sam jako srećna videvši ih tako srećne, i poželela sam da i ja jednog dana pronađem nekog ko će me tako voleti. :)
Smršala sam 20kg i trebam još toliko. Nakon 5 meseci vežbanja u kući izašla sam napolje na trčanje...prvo što sam čula bilo je vidi ovu debelu. Više ne napuštam svoju pećinu.
Kada kupim patike, tek onda skontam koliko lepših ima.
Veoma mi je žao što nikada nisam pokušao da naučim da sviram klavir, jer me sada muzika klavira najviše opušta.
Uzmem ja istoriju da učim. Sednem. Zašto ne bih legao? Legnem. "Srbija je u početku bila županija..." vidi ona fleka na zidu, nisam je ranije primetio.
Zaspim.