Kada sam raskinula sa dečkom saznala sam da je za rodjendan hteo da mi pokloni 1001- og origami zdrala, napravio je oko 500 kad se to desilo i dan danas se pitam šta je sa njima uradio.
Pre nekoliko dana shvatila sam zašto sam ja, sekretarica u jednoj privatnoj firmi, svakodnevno zatrpana najdebilnijim poslovima - mislila sam da je u pitanju moj položaj i da su jadne sekretarice same po sebi predodređene da rade svakojake gluposti, iako im one samo oduzimaju dragoceno vreme za obavljanje pravih i bitnih poslova, a onda se ispostavilo da niko od troje meni nadređenih (35-50 godina starosti) NE UME da koristi čak ni štampač. Ne karikiram ništa, i sama sam se zabezeknula kada su me na moj slobodan dan u panici pozvali telefonom da pitaju koje DUGME za šta služi. Mada, ne znam ni zašto se toliko iščuđavam, budući da sam u toj firmi najmlađa, a najviše obrazovana, i, razume se, najbednije plaćena, kako to danas ovde ide... Došlo mi je i da plačem i da se smejem u isto vreme, a prinuđena sam da ostanem na tom poslu bar dok se ne pojavi neka bolja prilika i da svakodnevno slušam kako iskaljuju svoje frustracije na meni i ponašaju se kao da su posisali svu pamet ovog sveta.
Mrzim kada promenim odgovor na testu i ispostavi se da je onaj prvi odgovor bio tačan.
Mrzim da delim hranu. Svaki put kad nudim nekog iz dubine duše se nadam da neće hteti da uzme.
Kad vidim na fb da je neko nekom lajko sliku, ja otvorim tu sliku iako ne poznajem osobu i pregledam sve moguće na profilu te osobe. Sad kad idem gradom mnogo ljudi koji prođu pored mene su mi poznati.
Momak i ja smo bili toliko glasni tokom sex-a da nam je njegova mama poslala poruku da budemo tiši .
Kada god kroz prozor kuće ugledamo goste, svi se bacimo na sređivanje kuce.
Evo nas na službenom putu, pijemo, ne mislimo na sutra. Šefe, nadam da ne čitaš ovo! :)
Imam devojku iz drugog grada, obično kada idem kod nje da je vidim bude neko predveče, veče, al sam pre neki dan došao popodne jer sam svratio do druga malo i sreli smo se na ulici, prišla mi je i poljubila me, ja sam zabo i tek posle nekoliko sekundi po parfemu skontam da je to ona. Nisam joj ni facu zapamtio, mogao sam barem neku lepšu naći.
Svaki put kada ne znam kako se piše neka reč, kao fol pišem svako slovo posebno, da ne vide ljudi koliko sam N E P I S M E N...