Mislim da ću da preplačem celu nedelju.Student sam i ove nedelje mi se desilo da ću ostati bez para totalno. Imam 500 dinara,pusač sam i treba sa time da izdržim 8 dana. Sve i da kupim duvan,rizle i filtere umesto cigara svakog dana to me već izađe oko 300 i više. Ja stvarno ne znam kako da se hranim nedelju dana sa 200 din. Jedino da jedem samo hleba.Moji nemaju da mi pošalju, cimerka je stipsa, pa necu ni da je pitam ni za šta, a imam ispite cele nedelje tako da ne mogu da odem kući. Trenutno sam gladna i krči mi želudac i nemam wc- papira (tragikomendija). Stvarno mislim da će ako budem odustala od fax-a ovo biti jedan od glavnih razloga.
Ne mogu da vam opisem koliko mi prija kad mi majka moje devojke kaze da je konacno nasla lepog,dobrog i normalnog decka.:D
Dok se depiliram mislim na Ramba kako govori da je on naučen da ignoriše bol.
Skoro su nam radili keramiku u kupatilu, došao sam iz grada u 4 ujutru i budući da nismo imali wc šolju raširio sam novine na patos isk*njao se, sve to lepo zavio i bacio kroz prozor.
Izgleda da bolujem od paralize sna. Za one koji ne znaju, to je stanje potpune svesti tokom sna, dok telo ostaje paralizovano. U početku, prilično sam se plašio tih "stvorenja" koje sam "video" u sobi, ali i onih koje nisam uspeo da opet "vidim". Kako vreme odmiče, sve ređe mi se ovo događa, na moju veliku radost. Mada možda i na radost tih "stvorenja". Možda, ali samo možda se i ona mene plaše. :)
Neko ko ovo nikada nije doživeo će reći da sam lud, verovatno bih to i ja rekao...
Kad sam tek raskinula s dečkom, pre nego što bih prošla kroz njegovu ulicu, morala sam da operem kosu, da se cela obrijem i da koristim najskuplja i najmirišljivija mleka i kreme, u slučaju da me vidi ili pozove kod njega.
Bila mama kod frizerke i salon nije radio, dolazi kući nervozna a tata oduševljeno ''Ooo, nova frizurica''
Iako je prazan bus volim da sjedem na kraj da revizor mora preći cijeli bus, nije djaba plaćen
Svaki put kada sam tužna ili kada mi neko nedostaje odem u parkić ispred moje zgrade i sednem na ljuljašku, pustim pesmu i ljuljam se i razmišljam. I uvek mi bude lakše.
Odbijam bogate i lepuškaste jer volim siromašnijeg štrebera koji me ignoriše jer voli više dotjerane i nafurane kojima služi kao predmet za polaganje njihovih ispita.