Ne mogu da idem u wc na duže kod dečka, ne kapiram kako nekome to može da bude opušteno. I kad budem imala muža svako će imati svoje kupatilo, da se nikad ne izgubi romantika i ta iluzija da je partner savršen.
Imam trip da ljudima drugačije izgledam, nego sebi kad se pogledam na ogledalo.
Volim kada dođe neko u goste ko me dugo nije video, pa se sav važan isprsim kad izlazim i namerno pričam dubljim glasom, da bi mi rekli kako sam porastao i kako sam sada muškarac.
Zvao sam vatrogasce da ih pitam "Ima li posla?" Prekinuli su vezu.
Odem u kuhinju po čašu vode, a vratim se sa čokoladom.
Nervira me kad se drugari voze u mojim kolima i nikad neće da se ponude da daju neke pare za gorivo.
Koliko mi je neobično da posle svih turskih i indijskih serija, na TV-u naiđem na špansku seriju. Dođe mi kao odmor za uši slušati nešto što kao "razumem" i bez gledanja...
Samo ja mogu da kupim patike, farmerice, 2 majice i ešarpu i sve te kese zaboravim na stanici... Neko se baš lepo obukao... :\
Kada sam imao 8 godina, moj otac me je stalno vodio u jedan parkić u kojem sam proveo najlepše dane svog detinjstva. Godinu dana kasnije, on se razboleo i ubrzo preminuo. Bio sam mali, tako da nisam ni znao šta znači izgubiti voljenu osobu. Tada je i prestalo moje posećivanje tom parkiću. 12 godina kasnije, dobio sam posao blizu tog parka. Tada sam ga prvi put ponovo posetio, setio se tih dana, i preplavile su me emocije. Video sam malog dečaka koji se igra sa svojim ocem. I zaplakao sam kao nikad u životu.