Danas sam shvatila da su moji roditelji više kul od mene...
Uopšte mi nije toliko bitno kako dečko izgleda, bitno je da me može nasmijati.
Dobila sam i procurelo mi je dok sam sjedjela na sastanku sa važnim partnerima iz Italije.
Raskinula sam 3-godišnju vezu. Mnogo smo se voleli ali se nismo razumeli, strast, ljubomora, svadje, seks, ljubav imala sam sve to i ništa. Mislila sam da će mi se srce slomiti kad to učinim, međutim osećam se oslobođenom.
Maloprije mi mama pokazuje čestitku koju sam napravio u 2. osnovne sa sadržajem : ''Mama i tata srećan vam 8. mart''.
Tužno je to što je mom bivšem momku stalo do mene više nego sadašnjem...
Svaki put kad krenem u šetnju sa svojim psom otvorim mu vrata od lifta i kažem: "Izvoli". Onda ih zatvorim i izgovorim: "Nikad ne kažeš hvala".
Nikada nisam razumela devojke koje kažu: ''Tretira me kao krpu, ali ne mogu da ga ostavim, jer ga volim.'' Na osnovu čega ga voliš?
Plaši me pomisao kolike bi uši mogle da mi budu kad budem baka.