Posto nocu ucim a vrata od terase su mi stalno otvorena, privucena svetloscu u stan je usla leptirica, ogromna je! I sad ona tako vec dva dana leti po stanu a meni zao da je ubijem, nazvao sam je Zorka. Zorka i ja sad zajedno ucimo, a ja se nadam da cu poloziti ispit jer sam bio human i nisam je ubio.
Kada napravim neki debilan pokret telom a skontam da me gledaju, onda to ponovim da bi kao ispalo normalno, a ispadnem samo još veći debil.
Menjao sam nekoliko stanova i nikad mi se nije desilo da imam kul komšije mojih godina, nego sve neke zadrte matorce....
Strah me je da kad se udam, i budem imala dijete, ne ostanem sama, da me muž ostavi, prevari ili nešto da mu se desi. Zato se bojim braka, i kada me pitaju, uvijek kažem da se neću udati bar još jedno 7 - 8 godina, a ustvari niko ne zna da se bojim.
Često mi se dešava da držim telefon u ruci a tražim ga po celoj kući.
Toliko sam hiperaktivna, zavisnica od adrenalina i ne drži me mesto, hranim se dobim dešavanjima oko sebe i putovanjima na festivale i svirke, da nikako ne mogu da zamislim sebe kako posle ovog fakulteta postajem ozbiljna poslovna žena. O porodičnom životu da ne govorim... za posao bi se mogao naći kompromis.
Ne volim ovo doba godine. Uvjek me podsjeti ne neke lijepe stvari koje su prošle.
Kad pozovem nekog, a taj neko mi kaže : "E baš sam hteo/la da te nazovem", ja lepo kažem E NAZOVI, i spustim slušalicu...
Kada profesor na ispitu pita studenta koji odgovara neko pitanje a on ne zna, meni dođe da kao u osnovnoj školi dignem dva prsta ako znam. Jednom sam to mahinalno i uradio. :)