Kao mala sam mislila da mogu da umrem ukoliko progutam mačiju dlaku. U to sam ubedila i mlađu sestru. Jednom smo "isprobale" smrt i progutale dlaku sa igračke. Odmah posle oga smo se zagrlile i počele da plačemo ko nenormalne, misleći da ćemo da umremo. Čini mi se da je igračka bila zeka. :)
Pre neko veče, dok sam bio pijan, bio sam sa jednom devojkom koja mi je u tom trenutku izgledala prekrasno. Kad sam se ujutru probudio i video kako ona izgleda, umalo me šlog nije strefio.
Kad sam išao u vrtic, bojao sam se wc šolje. Nikad nisam kakio u vrtiću jer sam se bojao da me ne proguta.
Znate li onaj osjećaj kada vaši rođaci ili prijatelji odu u inostranstvo, nakon čega vas zaborave kao da ste im ništa? Ja imam amidžu, koji se vjenčao ženom koja ga je promjenila iz temelja. Čak ga je pričom i postupcima odvukla od svoje porodice. Žive veoma dobro u Njemačkoj već 15 godina, imaju dva sina, naravno svaki od njih ima svoje auto. Nikada nas nisu posjetili otkako su se preselili, do prije četiri godine, kada je umrla moja nana, to jeste njegova i majka moga oca. Međutim, samo je on došao. Kada sam ga vidjela, krenula sam da ga zagrlim na što je on stao i upitao me ko sam. Pa zar ne poznaješ dijete rođenog brata? Zar su ti pare i tuđina toliko isprali mozak? Stojala sam onako, u nekom šoku. Sav narod koji je došao, cijeli dan je proveo tu, ulazio i u kuću, jeo, pio. On je tu u dvorištu sjedio nekih 10 minuta i ošao. Nikada do tada nisam vidjela oca da toliko plače. Vijest o majčinoj smrti je i nekako dobro podnio, ali ga je to shrvalo. Srce mi se slomilo kada sam ušla u sobu i vidjela ga kako grli jastuk i plače kao dijete. I dan danas, kada dođe u Bosnu, niti se javlja, niti dolazi. Skoro smo se sreli s njegovom porodicom u prodavnici, samo su prošli kraj nas. Zar se tako ponaša prema rođenom bratu? Ja sam potrčala prema njima, na što mi je strina samo rekla "Ja nisam ovdje da dijelim pare." Neka vam nebo vrati na najgori način svu tugu i bol koju osjećamo. I, jedno vrijeme kada smo totalno slabo živjeli, sjećam se kako smo na sred grada dok kiša tuče, stojali moj otac, brat i ja, i čekali taxi, dok je on samo kraj nas prošao autom. Jeste nas vidio ali kao da ga je bilo briga. I to nije jedini takav slučaj. Ne vjerujem koliko hladni i sebični ljudi mogu biti. Mrzim te iz dna duše amidža, kako te ne grize savjest? Više i nemam želju da te vidim ikada. Ne trebaš mi, ni mome ocu niti bratu. Je*ala te i Njemačka, i ta zmija od žene koju si oženio, i BMW i sve te silne pare.
Vratio sam se iz grada oko 6 ujutru pijan naravno, ono svanulo, ćale budan, ja ulazim u kuću zagrlim ga, poljubim i kažem mu ''ćalac, baš je lepo jutro'' a on me gleda i drekne ''Što barem nisi kupio hleb je*em ti sve!''
Svake godine kada proslavljam rođendan, u glavi mi je samo jedno "Samo ja nemam ni jednog bogatog rođaka iz inostranstva"
Koliko sam samo puta čula 'Nemoj ovo nikome reći' ili 'Ovo je samo između nas', dođe mi da knjigu napišem i nazovem Ovo nikad nikom nisam rekla...
Obožavam kada promuknem i onda imam onako j*bozovan glas.
Dečko me poljubio kad sam imala herpes, naravno nakon par dana i njemu se pojavio. Priznao mi je da je to uradio da se ja ne bih osjećala tužno. Volim ga najviše na svijetu!