Jednom u osnovnoj skoli kad sam se upisivao u drugaricin leksikon, napisao sam da mi je omiljeni pevač Rade Lacković.
U jednom izlasku upoznao sam devojku koja je sedela sama i pila neko piće.. Bila je po prilično lepa i normalna.. Celo veče sam je gledao i odlučio da joj priđem negde pred fajront.. Prišao sam sa pričom "hej ćao primaš društvo.." i posle nekog razgovora, skontao sam zašto je sama i zašto je bila tiha i povučena..devojka je HIV pozitivna... Posle sam se sprijateljio sa njom i dan danas se družimo, ona je jako srećna što me ima, a i ja takođe što imam nju... Svuda je zovem družimo se, svaki dan smo zajedno... Jednostavno neopisiv osećaj kad znaš da imaš jednog iskrenog i najboljeg druga!!! Zašto se s*anja dešavaju najboljim ljudima?
Mislila sam da se tatin kolega, koga zovu Feđa, zove Fredrag.
Obzirom da sam uvek bila probisvet, borac za pravdu, u prvom razredu gimnazije hteli su da me izbace. Pozvali su mog tatu na razgovor, tata se vratio i rekao sve je ok, dobra je. Moje srce je stalo. Nakon 10 godina nam je priznao da je otišao u Ekonomsku školu i tražio svoje djete, kad me niko nije mogao naći, vratio se.
Desilo mi se par puta da su drugovi pokušali da me poljube i pritom se ispalili i shvatili da ništa neće biti. Nikad nikome nisam to pričala, da ih ne bi bio blam pred drugima ili šta već. Na kraju krajeva cenim ih više jer su makar pokušali, smorili su ovi što čekaju da im sama priđeš...
Kad me neko gleda direktno u oči, obavezno par puta bacim pogled ka njemu da vidim dal me i dalje gleda, i onda razmišljam o čemu li je mislio.
Dok je nekih dobrih 20 minuta pokušavao da otvori vino, išao kod komšije da traži vadičep, i na kraju isprskao košulju, shvatila sam da je on onaj pravi..