Kad je na tv-u, na filmu ili seriji scena u kojoj psihić radi hipnozu uvek sklonim pogled sa olovke da ne hipnotiše i mene. Za svaki slučaj. Hvala lepo, ko će posle da me osvesti.
Uvek kad idem u prodavnicu ako imam više para sebi ostavljam novije novčanice.
Kad moj dečko i ja nemamo gdje da se ljubimo i mazimo, mi ponesemo ćebe i odemo na livadu.
Mrzim kad profe objave imena i prezimena u rezultatima ispita. Brate, stavi samo broj indexa, manje će me biti sramota ako padnem.
Imala sam 20 god. udala sam se za "lošeg tipa iz kraja". Tada su mi svi pametovali, davali savete, svi su bili protiv toga. Bila sam mamina i tatina princeza, a on "baraba", niko nije verovao kada sam pokušala da im objasnim kakav je on zaista prema meni. Sada, posle 10 god. imam najboljeg muza na svetu. Predivan je otac, suprug i jako sam ponosna na nas što smo uspeli.
Moja majka oduvek je volela da putuje, ali kako nikada nije imala priliku, uvek je puno čitala. Kaže, to je isto kao da je tamo. Želja joj je otići u Španiju. Učinit ću sve da joj tu želju i ostvarim.
Kao mali sam uvek sa zadnjeg sedišta zaključavao mamu na suvozačevom mestu, jer sam se plašio da će sigurno da ispadne!
Dečko pre mene kupuje pljesku i stavlja priloge, da bi prodavačici objasnio koliko ljutog da stavi dok sipa govori joj: ,,Još, još, još, još, stavite kao da me ne volite uopšte!"