Nastavnica sam i pristrasna sam. Neku djecu jednostavno volim više od druge. A kad sam ja bila đak mrzjela sam takve nastavnike.
Mrzim kad mi dosipaju u polupunu casu...tripujem se da neću znati koliko sam popila.
Tata mi radi cijeli život kao autolimar, od jutra do sjutra. Prije par dana mi je pokazao nekog novog džipa i pitao me da mu objasnim kako on to može legalno zaraditi. Jedva sam se suzdržao da ne zaplačem.
Pre neko veče spremila sam se sa drugaricom tip-top za žurku, i tako doterane u haljinma i štiklama krenemo ka stanici. U jednom trenutku dok smo bile na semaforu krenulo je ka nama jedno 10 kučića koji su nas napali... Od muke nismo znale šta da radimo pa smo se popele na auto koji je bio parkiran (ja na krov, a drugarica na haubu).. To su naravno gledali ljudi koji su čekali autobus. Najcrnje od svega je to što je jedna žena počela da viče moje ime u fazonuu jel si to ti, mene je živi blam pojeo htela sam u zemlju da propadnem...
Mrzim kad zovem mamu po sto puta : "Mamaaa, mamaa, mamaaa...." ,a ona se ne javlja i odjednom se izdere i kaže: "ŠTA JE?!".
Sinoć sam umesto da uzmem pivo iz frižidera, mahinalno ostavio daljinski od TV-a u isti!
Bojim se da kad izađem napolje ne dobiijem upalu i ovo malo mozga što imam.
Bio sam na moru sa devojkom i još par ortaka i jedna devojka (~25god) je ozbiljno počela da se davi, ko zna šta je bilo, onesvestila se na kraju ali sam je izvukao nekako (nisam baš neki spasilac). Prvo sam masirao srce jedno 10 sec ne gledajući gde je moja devojka, a zatim joj dao veštačko disanje i povratila je vodu, a zatim i boju, bila je bleda kao krpa. Kada sam se okrenuo, video sam da je moja devojka otišla i čekala me je u sobi ljuta jer sam navodno stavio ruke, a zatim i svoja usta na tu devojku. Nisam rekao devojci koju sam spasio, a nisam se ni pomirio sa svojom devojkom. Mislio sam da će se to svideti mojoj devojci, a ne da će me osuditi. Bilo mi je prirodno sve što sam uradio, pogotovo jer je bilo veče i nije bilo drugih ljudi na plaži. Osećao sam se u isto vreme i kao heroj i kao teška stoka, odvratan osećaj.
Ulazim ti ja danas tako u kuću i imam šta i da vidim. Brat od 20 god. odvrnuo muziku, stao ispred ogledala i peva. Jadan postideo se čim me je ugledao.
Kada sam bila u osnovnoj školi, roditelji su mi plaćali sređivanje kuće.Svaka soba je imala svoju tarifu, a za dnevnu sobu sam uz pregovore uspela da dobijem i do 1000 din. Ubrzo mi je ekonomska kriza upropastila biznis...