Plašim se da zatvorim prozor noću jer imam osjećaj da ću nekog vidjeti kako gleda u mene.
Kad sam bila mala plašila sam se da će ljudi čiji sam telefonski broj greškom okrenula zvati policiju.
Sklopila sam dogovor sa bivšim dečkom, koji ne živi u istom gradu kao i ja, da ukoliko za 3 godine i on i ja i dalje budemo bili sami, da se venčamo. Složio se.
Moja sestra kad je napravila fb pre par godina nije htela da prihvati svog dečka za prijatelja, uz objašnjenje da joj je to dečko, a ne prijatelj.
Žena mi je u drugom stanju, a strastveni je pušač kao i ja. Dao sam joj savet da ostavi cigarete, a i ja sam uz nju. I sad tako ne duvanimo više nego grickamo slatkiše i čekamo bebu!
Волим да прислушкујем људе који су испред улаза путем интерфона и крештим као папагај не бих ли чуо њихову реакцију.
Tako mi fali da sa nekim razgovaram o idejama. Na primjer, o prirodi dobra kao takvog. Ili o (be)smislu postojanja. Ili o tom misterioznom načinu na koji svijet funkcioniše, koji još nismo dokučili. Samo da razgovaramo, nepretenciozno, bez pametovanja i dokazivanja "pameti".
Za devojke koje ne volim i na koje sam ljubomorna kažem da su ku*ve, a ja sam veća od njih!
Vraćam se ja juče iz grada sa drugaricom i odjednom čujem glasan smeh drugarice koja jedva izgovara reči: ''Dođi da vidiš ovo!'' Prilazim ja kad vidim na autu zalepljen papir i na njemu piše, citiram: ''Nemoj da mi daš kaznu, nisam odavde, nestalo mi benzina, ne mogu da se preparkiram, žurim na ispit. Hvala''. Crkle smo od smeha.