Mislim da nisam simpaticna porodici mog decka,ali im se i dalje ljigavo smeskam,bas kao i oni meni :)
Podelila sam petice đacima, iako bi većina otišla na avgust kod drugih, jer me mrzi da se mučim za male pare!
Ne mogu da podnesem razmaženu decu, a moj bratanac je upravo jedno takvo dete. Svaki put imam ogromnu želju da ga udarim kada se ponaša bezobrazno. Njegovi roditelji ignorišu njegovu razmaženost i sve mu dopuštaju čim odglumi plač. Ja sam mu tetka i ja treba da ga puštam sve a ne roditelji. A kada poraste biće idiot i oni će za to biti krivi. Sreća, pa će za koji mesec dobiti brata i nadam se da će prestati tako da se ponaša. Nisam dobra tetka, znam.
Svaki put kada gledam horor film i kada znam da će nešto da iskoči prekrijem oči rukama, ali ipak škiljim kroz prste.
Na žurkama obično počne dobra pesma kada krenem u toalet.
Od kad sam počeo ljudima drsko da odgovaram i da ih prozivam kada se istresaju na mene ili kada mi se učini da me prave budalom svi odjednom imaju ogromno poštovanje prema meni...
Sudbina to hteše,8.mart tad' beše,
htedoh cvet joj dati, srce za njom pati.
Rekla je NE,hvala, ja ispadoh budala.
''Daj mojoj drugarici!'' , vrisnu tad' u panici.
A, drugarica debela, cvet je rado htela.
Što me jada pogodi, šta se meni dogodi?
Suze krenuše da liju, svi se meni smiju.
Kada mi se sestra porodila otišli smo svi kompletno u bolnicu da vidimo bebu. Kako smo prilazili njen muž i dever su počeli da plaču od sreće kada su ugledali bebu, a ja sam im se smejala zbog toga. Kada sam prišla i videla je onako malenu iz šale sam rekla "Znači mala, tebe sam ja češkala dok si bila u stomaku" a ona mi se isplazila, istog trenutka sam i ja zaplakala od sreće.
Tek nakon što sam se obukla, sredila, i bila već dalje od stana, primetim na košuljici malu fleku - valjda od rđe na vešalici, ne znam. Da se vratim i presvučem em me mrzi em nemam vremena. I uđem u samoposlugu, otvorim Venish da kao "omirišem", kanem malo na prst, i obrišem fleku. Morala sam, ne mogu da idem uflekana. :)
Vraćao sam se rano ujutru iz grada mrtav umoran i mamuran i uspavao sam se u upaljenom autu dok sam čekao zeleno na semaforu u Vojvode Stepe.
Probudila me interventna sa uperenim pištoljima u mene, a ja im onako bunovan rekao "NISAM JA, AL' SVE PRIZNAJEM"!