Nikad neću zaboraviti dan, bio sam drugi razred gimnazije, majka dolazi ispred škole (prethodni dan smo se dogovorili da idemo da mi kupi trenerku) a ja taj dan dobio dvije jedinice. Mislio sam da neće biti ništa od dogovora ali je ona ispoštovala ono što je rekla + mi kupila patike. Već sledeći čas sam popravio ocjene! Moram da dodam da se od tada do dana današnjeg jedva krpimo. Zato imam veliku volju da uspijem u životu i da izađemo iz je*enih kredita!
Moja mama je jedno divno, čisto i najneiskvarenije stvorenje na svijetu. I voljela bih da sam kao ona, makar u pola. A nisam...
Mislim da nikad neću imati toliko samopouzdanja da idem gradom bez brusa...
U mojoj porodici se samo ja javljam na fiksni telefon jer me užasno nervira kada zvoni, a sve ostale boli uvo i prave se ludi.
Svaki put, kad hoću da pređem ulicu van obeleženog pešačkog prelaza, smišljam koji ću izgovor dati policajcima, ako me zaustave.
Kada se našminkam da bih otišla do prodavnice iz prve se našminkam u full-u, kada hoću da zasenim za neku posebnu priliku, obavezno se prvo par puta unakazim pa se tek onda dovedem u red.
Sramota me je kad pomislim koliko sam para bacio na prijavu ispita koje sam pao ili nisam ni izašao na polaganje.
Uvek kad sipamo gorivo, društvo i ja zamišljamo da idemo na more, iako se vozikamo samo tu po kraju!
Jednom je lopov pokšao da provali u moju kuću preko balkona visokog oko 4-5 metara. I kad se alarm upalio on je, ne znajući šta da radi, skočio odozgo u ruže i sav se rasjekao. Meni ga bilo žao na kraju.