Imam pun ormar stvari, ne može igla više da stane. A ja i dalje kukam kako nemam sta da obučem.
Uvek kad idem u prodavnicu ako imam više para sebi ostavljam novije novčanice.
Od malih nogu imam fobiju od toga da će autobus promašiti moju stanicu.
Kada sam bila mala, svako veče prije spavanja sam slagala svoje i mamine kućne papuče jedne do drugih, u slučaju da ako nam dođe lopov u stan vidi da ima neko ko me štiti.
Dok smo se zabavljali, voleli smo se vozati gradom, slušati muziku i šutiti. Danas smo dobri prijatelji i još uvek znamo odvrnuti muziku i satima se vozati.
Mrzim kad svi zajedno jedemo, po običaju završim prvi, odem do slavine da pijem vode i cujem mamu, tatu i sestru, u isto vreme, daj i meni vode.
Otac mi večeras slavi 25 godina mature, moram da idem po njega večeras jer jedva čeka da se napije sa svojim starim društvom i neće biti u stanju da vozi.
Vaspitan sam da ljudima iz mog mesta, iako neke lično ne poznajem, bar klimnem glavom kada prođem pored njih, čisto kulture radi. Trenutno studiram, i jednog dana sam prolazeći pored Ivana Tasovca klimnuo glavom na šta je on mirtav ozbiljan rekao: "Zdravo, zdravo". Legenda.
Šetala sam se sa dečkom i videla na ulici malu slatku crnu macu, bila je tako umiljata i zamolila sam dečka da je usvoji... Pristao je... bila sam jako srećna... A njegova mama je dodala "samo nam je crna mačka falila u kuću".