Stavila sam svaki grudnjak na pranje. Sad moram izaći s*sa bez.
Najgora kazna bila je kada sam u osnovnoj morala da sednem pored dečaka.
Položio sam prijemni upao na budžet, mama me probudila da mi to kaže, dok ćale mi je rekao da pokosim travu, sad moram ovako rano da kosim travu.
Toliko mi nedostaje moj muž koji je na terenu, da sam obukla njegove bokserice i majicu i tako legla da spavam pored naše devetomesečne bebe... bez njegovog poljupca za laku noć! :(
Kad sam primio prvu platu, primetio sam da je mnogo teže trošiti svoj novac za razliku od tuđeg.
Živim u velikoj porodici i moji roditelji nisu mogli da finansiraju moje školovanje u nekom većem gradu, već sam ostala u mestu gde živimo. Moji prijatelji su svi otišli negde dalje i sada mi se javljaju kako im je ludo, prelepo... Ja sve to slušam, a u grudima mi dolazi teško. Nisam ljubomorna, samo se pitam zašto ja nisam ta koja je mogla uvek da ima sve što poželi kao oni...
Dečko me je zaprosio rečima '' Želiš da upropastiš svoj život sa ovom budalom ili želiš da upropastiš svoj život plakanjem što me nisi uzela ? '' Odgovrila sam mu ''Da li si siguran da želis da ti zapalim kuhinju? '' Posle godinu dana smo se uzeli . On je poginuo u nesreći a na spomeniku sam imala želju da pišu reči koje mu nisam nikad rekla ''DA! Udaću se za tebe!''