U životu su me mnogi ismejavali na razne načine, sad sam bolji od njih tj.na višoj poziciji, i sad kad ja imam tu privilegiju da ih ismejavam, meni ih je žao i ja to ne radim. Tako sam odgojen da na njihovo zlo ja odgovaram dobrim i ponosan sam na sebe.
Dok sam sedela sa društvom u kafiću, drugarica je više puta glasno izgovorila moje ime, onako kroz priču! Posle nekog vremena, našem stolu je prišao klinac, nekih 18-19 godina i pitao me :"Jesi li ti Maja? E,Majo, jel imaš sat?"-"Nemam."-"Ali zato imaš sisu za medalju!" Tajac, par sekundi, a onda valjanje i delirijum! Žalim samo što zbog šoka nisam stigla da mu zveknem šamar da u momentu zaboravi sve replike domaćih filmova!
Imam 28 godina, stan, ozbiljnu karijeru u međunarodnoj kompaniji, solidan auto, ozbiljnu vezu, obaveze. Ne želim da odrastem.
Za doček Nove godine sam malo više popio i jednoj devojci sam umesto Nove godine čestitao rođendan.
Imam prijatelja od malih nogu, i dan danas se družimo. On je u vezi već sedam godina, a ja sam trenutno slobodna. Moram priznati da smo i više od prijatelja. Ponekad se desi da izađem s njim i njegovom djevojkom, te kada je otprati idemo do njega. To nije prolazna faza, traje od kako se poznajemo. Često se zna našaliti: "Čemu služe prijatelji."
Odštampala sam Rokijev motivacioni govor i okačila ga na zid. Sada svaki put kad imam neki važan događaj tog dana čitam naglas to i posle se stvarno osećam kao Roki, čak krenem i da poskakujem u mestu.
Čitajući ispovesti shvatio sam koliko sam, u stvari emotivan.
Обожавам када на новим сликама бившег дечка, видим да је у мајици коју сам му ја купила!
Često kažem prijateljima da nisam čula telefon,a u stvari kada neko zove pritisnem 'silent' , jer ne želim niko da me smara.
Devojku viđam jednom u nedelju dana iako živi 10km od mene i to samo ako je ja pitam da dođem kod nje. Ona nema šanse da se seti. Dođe mi da odem na pusto ostrvo i jedem banane ceo život jer se osećam kao majmun...