Још увек нисам наиш'о на Кока-колу са својим именом. Почињем да се плашим и питам се: Да ли уопште постојим?
Često kad pričam sa nekim na ulici ne znam kako da se namestim, kako da pogledam tu osobu sa kojom pričam, šta da radim sa rukama, dal da ih stavim u džepove...I zbog svega toga ispadnem kompletni debil.
Nisam sigurna da li me njegovi stvarno vole, ili samo žele unučiće.
Sinoć sam prišla momku koji mi se već duže vrijeme sviđa s izjavom: "Molim te, samo mi reci kako se zoveš, da ne pričam više drugaricama o imaginarnoj osobi." :) Nasmijao se, ali je i rekao ime... :) Kad on neće da bude muško, moram ja!
Kad odem kod druga i on mi otvori vrata samo sa peškirom oko pojasa, sve vreme gledam da li će isti da mu spadne.
Svaki put kad uzmem da popravljam nešto po stanu, te se akcije uvijek na kraju svedu na pokušaje da "samo vratim sve kako je prije bilo".
Skoro mi je otac moje djevojke, poslije jedne njene izjave, polusažaljivo rekao "kako li je trpiš majko mila".
Ovo mi već neko vreme leži na duši, ali nikome nisam ispričala.
Oktobar, vratila sam se kući i zatekla majku kako plače. Objasnila mi je da je mom deki, njenom ocu, pronađen tumor i da mu je ostalo najviše tri meseca života, ali to on ne sme da zna .Nisam ništa rekla, samo sam potrčala kod njega kući. Kroz terasu sam videla upaljeno svetlo. Pokucala sam na vrata, bila su zaključana, zatim sam zvonila i lupala i ništa. Plakala sam i mislila o svemu. Istrčala sam iz zgrade i krenula da ga tražim. Trčala sam ka prodavnici u koju je uvek išao. Prolazeći pored parka, slučajno sam bacila pogled u nadi da se odmara. Na klupici ispod svetiljke sedeo je čovek sa štapom i gledao ispred sebe. Lišće je padalo oko njega, a on je sedeo zamišljen na klupici, sam. Ne mogu da vam opišem koliko je sve bilo tužno. Zagrlila sam ga najjače što sam mogla, plačući, a on se smejao i pričao da ne plačem jer ne umire ili slično. To je bila i biće najtužnija slika za mene u životu. Početkom decembra je umro.
Sinoć sam tokom predigre dečku ljubila grudi i tom prilikom nenamerno zubima iščupala jedno 5, 6 dlaka...
U mojoj kući papirne salvete služe isključivo kad nestane papira za wc.