Kako mrzim kad me ljudi posade da vidim njihove slike sa letovanja/zimovanja i onda me izbombarduju sa trilion slika.
Kada me ujutru probudi alarm najlepše se naspavam u sledećih 5 minuta dok ne zazvoni opet.
Malo mi fali da kažem drugarici da smo svi skontali da je skinula protezu i da se ne kezi više!
Kad sam bio student toliko sam učio jer sam želeo da moji roditelji budu ponosni jer nismo imali dovoljno para. Nakon nekog vremena sam izgubio vid i bilo je jako teško. Posle dugog boravka u bolnici uspeo sam snažnom voljom da povratim vid i nastavim još jače nego pre. Sećam se da sam jedan ispit spremio polu slep. Prvi sam diplomirao u generaciji. Danas sam uspešan i samostalan i moji roditelji su jako ponosni na mene. Razmaženi ljudi ne znaju šta znači proći kroz pakao i dostići zvezde.Želeo sam da podelim ovo kao poruku ljudima da nikada ne odustaju.
Upravo sam, na pravu fotografiju sa svadbe na kojoj sam juče bio, pokušao da kliknem dvaput prstom, da zumiram.
Nikad mi nije jasno kako me nađu ljudi na fejsu sa samo jednim zajedničkim prijateljem.
Uvek kada vidim ljude na fakultetu koji su upravo odbranili diplomski, pitam se kada ću i ja već jednom da položim sve ispite, pa da i meni donesu cveće. Danas mi je drug poklonio ružu, moj omiljeni cvet i rekao da je to mali podsticaj da bolje učim.
Uvek kada nešto želim da pitam roditelje prvo im kažem ''Dogovorili su se u razredu...'' a u stvari ja glavni organizator.
Kuvar sam već više godina u jednom od boljih restorana, znam razna jela da pravim ali nikada nisam uspeo jaje kako treba da skuvam. Ili pukne, ili je iznutra ne kuvano.
Osećam se lepo kad kažem 'u redu je' i ostavim bakšiš u kafiću.