Mrzim kad me baba pita 'Da li imaš dečka i zašto ga nemaš?'
Druga sam godina faksa, a na bazen ulazim sa đačkom knjižicom za džabe...
Dok su se svađali moj tata je pred mlađom sestrom nazvao mamu "alfa ženka". Posle par dana je zvonio fiksni i sestra se javila, to je bila mamina koleginica i pitala je gde je mama, na šta je sestra odgovorila "Alfa ženka pere kantu."
Bila sam na razmeni učenika, i zaista sam 'dobila' divnu porodicu. Tri dana sam bila sama u kući sa tom devojkom, njenom sestrom i mamom, a otac joj je bio na službenom putu. Ja nemam tatu od treće godine, i to mi je u neku ruku odgovaralo jer nemam osećaj za muškarca u kući... Sve u svemu, on se vratio kući, i došla je večera. Čovek je bio skroz okej lik, znao je srpski, mi smo svi jeli, dok je on stajao iznad starije ćerke i igrao se njenom kosom. Ja sam slušala porodične dogodovštine, ali bilo mi je jako čudno, jer nikada nisam videla takvu atmosferu, i u jednom trenutku sam ustala, izustila "Izvinite" i počela da plačem, otrčala sam na sprat. Poslala sam mami poruku u kojoj sam se zahvalila za sve što mi je pružila i što sam ovo što jesam, iako nisam nikada doživela tako lep osećaj, tu porodičnu radost kada su svi na okupu. Pozvala me je i počela da plače...
Muškarca odmah procenim po tome kako priča o bivšoj devojci.
Plašim se svemira i sve na temu oko njega... nekako mi uvek prostruji krv kroz žile. :/
Kada sam bila u zabavištu nacrtala sam kokošku sa četiri noge...čak su mi se i nasmejali neki, ali ja nisam skontala zbog čega...mislila sam da kokoška ima četiri noge.
Na prvom sastanku sedim pored devojke i odjednom se desi ono što nikako nije smelo. Ispustio sam goluba i ona je čula. Umesto da se izvinim, ja joj kažem da je to bio pozdrav iz dubine duše. Baksuz.