Uvek sam bio jedan od onih đaka koji imaju uši na sveskama..
Kada mi se poruka ne posalje iz prve, nikad je ne saljem drugi put, jer smatram da je to znak da ne trebam da je saljem.
Izgradio sam dečiji park (igralište) u mestu u kome živim. Nisam želeo nikakvu medijsku pažnju niti ista slično. Ne želim ni sad, naravno. Često sednem na klupu pored pomenutog parka i gledam svu tu decu, koja se bezbrižno zabavljaju tamo. Kad vidim osmehe na nihovim licima znam da sam uradio pravu stvar.
Malo više sam popila na bazenu, a posle toga sam legla na stomak da se sunčam (otkopčala gornji deo kupaćeg). Kada sam ustala zaboravila sam na kupaći, i dobrih 2 minuta nisam skontala zašto ljudi bulje u mene.
Moji baba i deda su bili 65 godina u braku. Jednostavno, divim im se, i zavidim im, jer znam da nijedan brak iz ovog vijeka neće trajati toliko dugo.
Živio sam na selu do svoje 10. god. Kada sam se doselio u grad mislio sam da ću upoznati bogate prijatelje sa velikim kućama, dosta igračaka, slatkiša. Al ustvari sam upozno veće fukare od sebe.
San mi je kad se udam da pored dece koju rodim, usvojim bar jedno.
Ja sam od onih što leti piju čaj , a zimi jedu sladoled. I to mi je baš kul.