Ostavio bih porodicu, devojku, faks, ma sve.... Samo kada bih našao ortaka ili devojku (jer moja to ne želi), da kupimo čopere i da odemo u pm. Živeli bi od sviranja, pomaganja drugima(dali bi nam klopu ili gorivo, zavisi šta nam treba), ma ima sto načina da se zaradi. Mislim da mi se želja nikada neće ostvariti.
Kad sam krenuo u osnovnu školu mislio sam da ću ići samo 3 dana u školu. Plakao sam ko kiša i jedva su me smirili i objasnili mi da će to da potraje...
Danas sam dečku rekla da sam našla venčanicu u kojoj ću da se udam, a on mi je na to rekao: "Super i ja sam našao auto koji ću voziti kada položim." Ubio mi je jednog leptirića u stomaku.
Najviše mrzim kad sam na plaži i vidim momka koji se utegne u onaj minijaturni kupaći.. Čemu to, majstore?
Trkam se sa ljudima na semaforu ko ce pre prepesaciti ulicu, oni to ne znaju naravno. I kad god neko potrci i stigne na drugu stranu pre mene, ja mislim u sebi: ne vredi, ne vredi, varao je!
Kad sam bio mali zbog filma 101 dalmatinac mislio sam da dalmatinci imaju tačno 101 pegu.
Nikada se lepše nisam osećala nego kada se njegova bivša "prosula" na štiklama ispred mene, a ja ponosno prolazim pored nje na još većim štiklama, bez ijedne greške u hodu. Ponosno glava gore.
Tek kad uzmem da mažem nokte ili da merim temperaturu vidim da ne mogu ni 5 minuta da budem mirna.