Svaki put kad se spremam ispit gledam ljubomorno svoju mačku. Sve bih dala da sam na njenom mestu, da nemam obaveze, spavam po ceo dan i pritom me stalno češkaju i hrane. To je život!
Odštampao sam sliku nekog crnog Mercedesa, napisao ispod njega ''Uči, konju!'', i zalepio na zid...da ga kupim kad završim faks.
Osećam se kao da sam ga već kupio.
Kad sam bila mala, mislila sam da na svaki moj rođendan moje stopalo poraste za jedan broj.
Radim kao promoterka, svakog dana bacim gomilu flajera.
Kad sam bila manja, dok bih menjala navlaku na jorganu, čitava bih ušla u nju i tako ga nameštala iznutra.
Ni sa jednim bivšim dečkom ne komuniciram. Ni ono na ulici "ćao-ćao". Čak ni sa jednom drugaricom sa kojom sam prestala da se družim iz više razloga. Imam trip neki da kad završim s nečim da je gotovo u svakom smislu, zauvek. Možda je to dobro, a možda i ne.
Uvek mogu da provalim ko se kome sviđa i ko koga muva, osim kad sam ja u pitanju.
Drug i ja se kao "potajno" muvamo, a zapravo nas svi odreda prokužili, a mi se i dalje pravimo glupi.
Sve ostale devojke bude poljupcima, zagrljajima, nežnim rečima... Mene moja brđanka probudi tako što skoči na mene i pomeri mi sve kosti. Obožavam je.
Mogu da imam koga poželim, sem jednog.
Kad raskine sa ovom malom, biće moj. Kolega, drži se, stižem.