Juče sam imala divan razgovor sa dečkom koji važi za frajera u gradu, opasnog, svaka jedna ludi za njim. On se malo opio, dušu otvorio. Godinu već pati za bivšom devojkom, za koji dan se pritom i porađa. Isplaka se on meni, shvatim tek sa 20 godina da svi ljudi imaju to drugo ja. Svi imamo masku. Od danas posmatram ljude drugačije.
Uvek kada uključim usisivač, imam trip da mi zvoni telefon ili zvono od kuće.
Kad neću da se vidim sa nekim najčešće kažem: "Čućemo se" i "Dogovorićemo se".
Vozimo se drug i ja kolima, pita on mene "Je l' se ti uvek vežeš?", na šta sam rekla "Pa ne uvek, ali sam se za ovog dečka baš vezala, znači mi." On me je samo pogledao i rekao "Mislio sam na pojas u kolima."
Mama me uči da šijem na mašinu. Muško sam, blam me priznat. :(
Imam neki strah od toga, da li se moj momak povjerava drugarima, o tome šta radimo kad smo sami. Iznosi li neke intimne detalje o meni, i nama...
Ne volim kada se dogovorim s devojkom da idemo u bioskop i ona kasni namerno sve zbog toga da bih ja uzeo karte. Kao da bih joj ja dao da plati...
Večeras me moja ćerka od dve i po godine uhvatila za grudi i rekla:"Mama, ti si čika!", prvo što mi je proslo kroz glavu tada bilo je:"Pa zar i ti sine ćerko?"...
Mrzim kad idem ulicom pa mi svirnu kola, a pogotovo kamion koji me redovno istraumira...
Nikad mi nije jasno kad rade istraživanja, one ankete, javna mjenja i procente, tandara mandara i sve to, kako nikad mene ne pitaju?!?