6 godina čuvam isti kesten u torbi. Seli se iz tašne u tašnu, pola sveta obišao. Suv je jadan, ali mi je mnogo drag.
Obožavam kad se devojka naježi od poljubca u vrat, tada me jače zagrli :)
Na razgovor za posao, na koji su me roditelji naterali da odem, sam namerno otišla u kratkom šorcu i majici bez rukava, jer ne želim još uvek da se zaposlim. U pitanju je bio posao negovateljice u staračkom domu.
Nekada kada sam dobijao džeparac dešavalo bi mi se da bacim i po pola cigarte, a sada, kad vidim kako je lako zaraditi, ni pikavac više ne bacam.
Okupam se "Dečijim sapunom", i vratim se u detinjstvo na par minuta...
Imam brata od tetke,kojeg volim vise od rodjenog. Zajedno smo prosli kroz neke jako teske situacije i Bogu hvala,kroz neke divne! Uvek smo bili bliski,uvek sam bila tu za njega i ako je bilo potrebno,krvnicki i bez grize savesti sam se borila za njegovu srecu. Tetka je jako los covek. I od sve dece je za njega najvise vezana. Preterano. Jednog dana mi je rekla da treba da prestanem da se druzim sa njim i da prekinem da mu glumim sestru ( misleci na njegovu rodjenu,koja je umrla kao mala). I da sve sto sam radila bilo je iz licne koristi. Uvek me je povredjivala takvim izjavama i uvek sam prelazila preko svega. Samo je prestao da mi se javlja. On je danas poznati pevac,a nas dvoje ne razgovaramo,evo danas,tacno godinu ipo dana. Toliko ga nisam ni videla. Fali mi jako.
Moji roditelji imaju trafiku i jednom prilikom mi je mama donela dosta nekih slatkiša. Ja uzela da jedem neki keks i komentarišem kako je dobar, nikad ga ranije nisam jela. A mama ce: "Da znaš tek kako je dobar, kad je u roku".
Ne mogu bez muzike, kad god nešto radim uvik mi nešto mora svirati.
Posle tuširanja, obavezno na zamagljenom ogledalu nacrtam jedno srculence.
Toliko sam visila na profilu od simpatije, da sad slušam strane rok bendove za koje nikad nisam ni čula, pročitala sam 10 knjiga za 2 mjeseca, počela pratiti neke obrazovne portale, samo da bih, ako se ikad smuvamo, imala šta da sa njim pričam.