Kada pricam sa ljudima, ne mogu da ih gledam u oči. Nekako mi neprijatan osjećaj.
Kad me iznervira komšija odem i okrenem mu antenu za tv.
Kada sam imala 9 godina imala sam prvu školsku priredbu... niko iz moje porodice nije došao da me gleda. I dan danas plačem kada se toga sjetim.
Kad sam bila mala, mislila sam da se tv program nastavlja tamo gde je "stao" kad je nestalo struje...
Ko kaže da se ljudi ne mijenjaju?
Promjenila sam život ženskaroša za 360° .
Najviše volim kad se suprug vrati s posla, stavi ruku na moj trbuh i prošapuće: ''Pa kako ste mi, cure moje''.
Na svadbi svojih prijatelja sam kao poklon mladoženji svirala himnu Lige prvaka na violini.
Kada god se vratim iz šopinga, mama gleda da li tu stvar može da stavi u mašinu ili mora da pere na ruke.
Kada sam bila mala, i kada bi negdje otišla u goste sa mamom, uvijek prije nego se poslužim slatkišima sa stola, sa kojim su me nudili domaćini, obavezno bi pogledala u mamu da mi pogledom odobri da uzmem.