Umesto da slušam muziku ko svi normalni, ja ne slušam pesmu, kao celinu, nego jedno vreme slušam npr. samo violinu u pozadini ili klavir, pa samo gitaru, pa bubnjeve, pa slušam kako diše pevač dok peva. Ludo.
Osjećam se tužno jer neam prijatelja za otić na kupanje na rijeku, niti izać u grad :S
Svaki put kad mi telefon zvoni, nikad se ne javim odmah, iako je telefon uvijek pored mene.
Koliko god vama bilo čudno, meni sopstveni prdež miriše.
Prošle godine sam sa ortakom na letovanju naručio pivo u jednom kafiću. Po običaju nisam ni pomislio da pogledam cene. Nikada to ne radim jer očekujem neku približno prihvatljivu cifru. Nakon što smo se ispričali i završili sa pivom, otišao sam do toaleta i kada sam se vratio pogledao sam račun i video da piše 10 eura! 10 eura za 2 boce 0.33! Ukrao sam čašu, pepeljaru i vratio se u toalet i bacio rolnu toalet papira u wc-šolju i u sebi tiho rekao... "Sad' smo kvit!"
Nedavno ja i rođak kod babe na moru. Sad' on jadničak fura neki "Zayn Malik" hairstyle al' šta je problem; nestalo mu laka i gela. Ne zna on šta će, kasnimo na izlaz, a on neće dok friz ne nagodi. I sad' ja slučajno u prolazu ugledam neki plavi gel u staklenci. Kontam ja gel, dam njemu, on "zagelira" friz i mi 'ko svi sretni izadjemo. Al' šta je problem, taj "gel" ima nekii ubiitačan miris. Suze na oči idu kad' pomirišeš. Sutradan ustajemo mi na doručak, govori on babi: "baba odake ti onaj gel, ima neki jak miris?!" pita sad' baba zbunjeno "A kojii sine gel?". Ustaje on i donosi misterioznu staklenku a baba 'ladno reče "Sine, nije to gel. To ti je konjska mast za moje vene."
Skoro sam se ošišao na ćelavo. Bila je to velika promena i svi su se bili začudili tome. Nikome nisam smeo da kažem da sam imao vaške.
Pita danas profesorka engleskog jednog dečka: "What did you eat yesterday", a on će njoj: "Mislim da englezi nemaju sataraš."