Ostavio sam devojku kada sam saznao da je u drugom stanju. U trećem mesecu je izgubila bebu, našu bebu. Nikada to sebi nisam oprostio, a nije ni ona.
Imam slike iz djetinjstva gdje poziram sa Nokiom 3310.
Najviše mrzim kad u ulazu miriše hrana, ali miris ne dolazi iz moje kuće. :/
Kad sam bila mala ugrizla sam zubarku za ruku i šutnula joj onu spravu sa mašinicama.
Jednom prilikom sam se u nekoj gužvi našao iza bivše i njenog novog dečka. Nisu me ni videli. Poljubili su se, a ona mu je rekla:"samo sledeći put operi zube" Ceo dan mi je bio lep. Šta ti je ta naša muška sujeta...
Bivši momak, sa kojim sam bila 3 god, je prošli mesec poginuo. Plakala sam ko godina. Jučer sam mu otišla na grob i ključem urezala malo srce na mermeru. Čisto neka zna da je bio voljen.
Izgledam zrikavo na ličnoj karti, sve zahvaljujući onoj matoroj iz supa koja mi je rekla: "Sine, slikaš se za ličnu kartu, a ne za profilnu na fejzbuku."
Bio sam sedmi razred osnovne škole i zamolio sam majku da ne idem u školu idući dan, jer bi htio da duže spavam. Smarao sam je čitav dan i rekla je da može. Nisam joj vjerovao. Ustao sam kad i inače, a na stolu bi me u sedam ujutro čekao doručak. Taj dan ga nije bilo. Pucao sam od sreće jer neću u školu, vratio se u krevet i od silne sreće nisam mogao da spavam. Obukao sam se i otišao u školu. Idiot.
Koliko nije normalno vreme u kome živimo, shvatila sam kada mi je drugarica rekla da ne želi da ima više od jednog deteta, kako ne bi upropastila liniju.