Sestra i keva kupile onaj pilates. I ja tako čekam da one izađu iz kuće, pošto me je sramota, i kad ostanem sam uzmem i skakućem na toj velikoj lopti kao blesav!
Danas mi je prvi put u životu nepoznati dečko podigao stvari iz torbice i torbicu koja mi je slučajno ispala dok sam naručivala kokice...savršen trenutak, savršeno mesto sve, ali cvrc, pored dečka devojka -.- eee živote lutalico!
Ja sam jedna od onih osoba koja načinje sendvič čim autobus krene.
Imam momka već 4 godine i najviše se bojim da će me zaprositi, a meni se još ne udaje.
Još uvijek se radujem kada idem da kupujem stvari za školu,iako sada završavam srednju.
U osnovnoj školi sam imala druga, tipa brat. Kada smo se vraćali jednog kišnog dana kući, ispala mi je gumena loptica u baš duboku baru. Sagao se i dohvatio. Par godina posle toga, počeo je da igra razne igre i potpuno ušao u virtuelni svet. Ne izlazi iz kuće već godinama. Osećala sam se dužnom, da ga izvučem iz tog sveta, jer je on moj svet uvek činio zanimljivim. Nisam uspela i digla sam ruke, a i dan danas uvek spustim glavu kada prolazim pored njegove kuće...
Nikada nisam ništa ukrao, nikada nisam nekoga prevario, kada bih našao nečiji novčanik na ulici vratio bih ga vlasniku, pošten sam čovek i ne treba mi ništa tuđe. Ali kada igram društvene igre mnogo volim da kradem, ne znam zašto, to je jače od mene.