Drugarica je navratila do mene, popile smo kafu, zatim večerale, ona se istuširala, dala sam joj poskuplji bic da se izdepilira, jer je trebala da ide sa momkom, zatim sam joj ispeglala kosu i posudila svoj novi grudnjak. Rekla da je ipak umorna i da ide spavati, ispratila sam je do parka od studentskog doma gdje živi, rekla mi je kako sam divna prema njoj. Ona je otišla, a ja sam sjela na klupu da ispušim cigaretu, minut kasnije upalilo se svjetlo u sobi mog momka koji je u to vrijeme navodno bio na nekoj pijanki.
Mrzim kad mi dosipaju u polupunu casu...tripujem se da neću znati koliko sam popila.
Kada uzimam toalet papir, nikad ne uzimam prvi listić, zato što mislim da ga je neko pipnuo, i gadim se.
Nisam posetila oca u bolnici kada je ostao bez nogu, da ne bi video kako plačem..
I dalje sa društvom iz ulice igram žmurke. Najmlađi od nas ima 21.
Moj momak stalno govori da sam baš lijepa, a on ima dioptriju minus 4 i po.
Imam trip kad me gleda neka dobra riba da sam ružniji nego ikad u tom trenutku.
Za mene je evro uvek 100 dinara, nezavisno od kursa i promena ja ga uvek računam kao 100.
Kada sam imao 8 godina, moj otac me je stalno vodio u jedan parkić u kojem sam proveo najlepše dane svog detinjstva. Godinu dana kasnije, on se razboleo i ubrzo preminuo. Bio sam mali, tako da nisam ni znao šta znači izgubiti voljenu osobu. Tada je i prestalo moje posećivanje tom parkiću. 12 godina kasnije, dobio sam posao blizu tog parka. Tada sam ga prvi put ponovo posetio, setio se tih dana, i preplavile su me emocije. Video sam malog dečaka koji se igra sa svojim ocem. I zaplakao sam kao nikad u životu.