Moja tetka je psihijatar, ne viđam je često. Skoro nam je bila u posjeti i bila sam kao mušica da mi ne bi dala neku dijagnozu. :-)
Već dve godine radim kao crv 20 sati dnevno, ponekad i 30 sati nespavam i radim, a sad počinjem da gubim volju za svim...a znam da treba još par hiljada eura da zaradim da kupim život mog brata...da nema njega davno bih odustala od svega...Svaki put kad se budim, budim se sa nadom da će se danas nešto ipak rešit na bolje...Svaki dan molim Boga da mi čuva brata...
Majka mi je veoma poznata ličnost i teško se nosim sa tim. Često se provokativno slika, čujem da mi iza leđa dobacuju da je ''prava pi*ka'' i to mi smeta jer znam ko je ona i da nije to kako se predstavlja u javnosti. Budite srećni i zadovoljni vašim roditeljima kakvi god da su. Sve bih dao da mogu da izađem sa svojom majkom a da neko ne dobaci: ''Prava pi*ketina.''
Jao Bože, i sada me je blamm kad pomislim na too. Kad sam bila mala, ljubila sam se sa vratima zamišljajući da je neki zgodni dečko.
Devojka mi je lupila šamar u sred autobusa, vozač je rekao "Udri jače, da sluša sledeći put".
Izašla sam na dejt s dečkom koji mi se mnogo sviđao. Skockala se ja, stiže on i mi krećemo u šetnju. Tačno kad smo bili ispred robne kuće i ja vidim nešto crno ispred i počenem da vičem DŽEKI DŽEKI DOĐI, a on meni kaže JEL ME ZEZAŠ? TO JE OBIČNA KESA ZA ĐUBRE. Posle toga sam počela redovno da nosim naočare i više se nismo čuli.
Imam slike iz djetinjstva gdje poziram sa Nokiom 3310.
Tužna sam kad pomislim da mi se trenutno niko od društva iz detinjstva ne javi kad prođe pored mene na ulici, kad odrastemo svi nađemo neke mane jedni drugima. A nekad sam se krila po njihovim ormarima dok smo igrali žmurke, nismo se razdvajali, ove ljude danas ne poznajem...
Kad god dajem psu nešto da jede uvek mu kažem "izvoli".