Mrzim kad izlazim iz radnje, pa umesto da povucem vrata ja guram, i obavezno se nadje neko pametan da dobaci "Za pismene pise"...
Mnogo se nerviram. I ako nastavim tako mislim da će mi uskoro zdravlje biti ozbiljno narušeno. Volela bih da mogu to da promenim, ali ne znam kako. :(
Postoji jedna devojka koja mi se duže vreme sviđa, i koja to zna jer sam joj više puta otvoreno to rekao, ali me ona smatra samo za mnogo dobrog druga. Kad god mi stigne poruka od nje u kojoj piše "Moram nešto da ti pričam", sav pretrnem, živ nisam, u strahu da nije neki dečko u pitanju.
Uvijek kad kupujem lubenicu, lupkam je po' sata da vidim je li zrela ili ne, a blage veze nemam da procjenim...
Kad se probudim i vidim svoja 2 muškrca, shvatim koliko sam srećna... posebno kad mi jedan kaže "dobro jutro ljubavi", a drugi me samo poljubi i kaže "mama" :) Divan, zaista divan osjećaj...
Toliko sam se ulenjila, da u poslednje vreme ako ustanem pre podne od ukućana dobijem aplauz...
Vidjela sam članak sa naslovom: ''Muž iz groba, mobilnim, zove ženu svake noći!'' Naslov sam pročitala mami i sestri. Sestra je pitala zašto ga ne otkopa, a mama je samo rekla: ''Pa lakše joj je da mu odjavi broj!''
Kao malom su mi uvek govorili : "Ne pravi grimase, ostaćeš takav" , i dan danas sa 24 godine pred ogledalom napravim neku žnj facu i uplašim se kad se setim.
Volim da slušam kako drva pucketaju u smederevcu. Milina za čuti.