Volim da se sprdam sa drugarom iz klupe kada je neka ozbiljna tema na meniju.Imamo ritual da se vratimo u proslost i kazemo nesto tipa:''Eh,moje dijete,kada sam ja šesetdruge udario na Ruse...''Uvijek se odvalimo smijati kao budale.
Sa deckom sam vec 3 godine i jos ni jedan film nismo odgledali zajedno. A pokusavali smo :D
Razvio sam telekinetičku moć i sad krišom sprdam ljude. Ne smem da se bahatim i glupiram previše, da me ne bi zatvorili u neku ustanovu i mučili a na kraju ubili.
Skoro su nam radili keramiku u kupatilu, došao sam iz grada u 4 ujutru i budući da nismo imali wc šolju raširio sam novine na patos isk*njao se, sve to lepo zavio i bacio kroz prozor.
Nekad kad previše učim u tajnosti pustim "Krimi rad" da bih mogao da nastavim sa istim.
Kad sam trebala da se upišem u osnovnu školu, išla sam na razgovor sa psihologom, kao i svi. Ona je rekla da nisam baš nešto pametna i da ću uvek da zaostajem za drugom decom. Bila sam vukovac i sad završavam pravni na budžetu. KO SAD KASNI GOSPOĐO?! :)
U vrtiću sam uvijek bježala kroz prozor kada dođe vrijeme za spavanje, sad bježim iz srednje da bih otišla kući, spavati.
Iz razgovora sa roditeljima shvatila sam da su oni za vreme studentskih dana živeli u igloima, knjige su im bile pisane na papirusu, putovali kroz Sibir pešaka da bi stigli do faxa i naravno njihov fax je bio najteži, a oni najbolji u generaciji. Bože daj mi strpljenja...
Danas sam zamolila jednog momka da mi 'izvadi' auto s parking mjesta, jer sam se bojala da ga ne ogrebem o auto pored. Malo bed filing, ali barem sam izašla čitava, a i momak se nasmijao.