Slikala sam se gola i poslala dečku... Tražio mi je iz sprdnje i sad se osećam retardirano jer nismo dugo zajedno.
Na prvom sastanku, momak me pitao: ,,Je li ti hladno", na što sam ja budala odgovorila: ,,Ne, ne baš". Stidljivo je odgovorio: ,,Ma jes, jes hladno ti je. Dođi da te zagrlim". To mi je tako slatko bilo. I dalje ga zezam zbog toga :)
Prošle nedelje sam bio na rođendanu kod šestogodišnjeg dečaka, sina mog najboljeg prijatelja. Mali već dva meseca priča kako hoće neku igračku, za koju njegovi roditelji jednostavno nemaju para. Pošto meni to nije problem, ja sam mu je kupio. Dete je bilo presrećno. Poljubio je roditelje pet puta, meni se zahvalio deset puta. Rekao je da mu je ovo najbolji dan u životu. Meni je krenula suza koju nisam mogao da sakrijem i svi su je videli. I svi su bili oduševljeni, pošto su mislili da plačem od sreće zbog deteta. Nisam imao srca da im kažem da sam plakao pošto me je klinac podsetio da ja kao dete nisam imao nikoga ko bi meni mogao da kupi bilo kakvu igračku.
Popio sam bocu viskija, došao kući, skinuo se skroz, legao u hodnik i pokrio se otiračem.
Prijateljica i ja smo pričale s njenom bakom o seksu prije braka i ona je rekla: "Daj mu, nije sapun da se potroši".
Uzmem ja istoriju da učim. Sednem. Zašto ne bih legao? Legnem. "Srbija je u početku bila županija..." vidi ona fleka na zidu, nisam je ranije primetio.
Zaspim.
Konstruisao sam potpuno funkcionalnu vremensku mašinu.
Ali ne mogu da je komercijalizujem jer mi sve banke od kojih hoću kredit za masovnu proizvodnju i marketing traže potvrdu o patentiranju. To ne mogu da dobijem od Zavoda za patente jer oni nisu nadležni za mašine koje funkcionišu suprotno poznatim zakonima fizike. Reko' pa sa' ću se vratim nazad i sprečim matorce da Vas prave, ima da Vas nema bre...
Kada izlazim iz prodavnice a nisam ništa kupio imam trip da misle da sam nešto ukrao.