Voleo bih da imam retrovizore sa strane, kako bih mogao devojci da vidim dupe koja mi prođe u susret. A ne da se okrećem kao budala.
Kada god kupujem žvake u prodavnici ili na trafici, uvek prvo ponudim prodavca, uvek se i posluže. Ta navika mi je već prerasla u ritual koji volim.
Radio kao saobraćajni policajac, i to na motoru, i obožavam da jurim tatine sinove u besnim autima jer kolko god besni bili nema šanse da mi pobegnu. Iskreno, kad ih zaustavim retko kad im napisem kaznu (svi znamo zašto) i zahvaljujući njima uspeo sam da kupim svoj motor (ninja zx- 6r koju sanjam još od kad sam bio klinac). Neki će me osuđivati verovatno ali jednostavno nije postojao drugi način da ispunim svoj dečački san. Živeli tatini sinovi!
Kupio sam mašinicu za šišanje, i danas smo se burazer i ja šišali, i to tako da prvo on ošiša mene pa onda ja njega... Evo sad sedimo ispred kompa i ne smemo da izađemo napolje. :D
Kada sam imala 5 godina igrala sam se ispred zgrade sa društvom, vidjela sam tatu kako izlazi iz zgrade sa nekim stvarima i stavlja u auto, dok je moja majka plakala na balkonu, dotrčala sam do njega, i pitala šta to radi.. Samo je odgovorio "Vratiću se" , nije me čak ni zaglio. I naravno nikada se više nije vratio. Imam 17 godina, i nikada to neću moći da zaboravim.
Volim kad sviram gitaru kasno uveče, a onda ćale ulazi sa poznatom rečeniom "zapalit ću je".
Kad izađem u grad, obično me pogodi jedno dvadesetak pjesama, a kad dođem kući, pola sata razmišljam o tome koju pjesmu da pustim.
Šta kvrcne u glavi spikera na radiju, kad u sred neke pesme počne i on da peva?
Imam naviku da namigujem ljudima kad ne znam šta bih rekla.