Brat i ja smo kao mali igrali igru koju smo sami izmislili, a to se svodilo uglavnom na to da satima čekamo u dvorištu da naiđe neko od komšija i onda zauzmemo neku pozu i ne dišemo dok ne prođe u nadi da će oni misliti da smo mi ustvari kipovi.
Imam 21 godinu i roditelji mi ne daju da idem sa drugaricama na more!
Sve ću shvatiti na svetu, ali devojke koje ostavljaju marljive obrazovane i savesne momke radi nekog krkana sa 3 bmwa i isto toliko zuba, nikada neću.
Bila sam ponosna kad sam skužila da sam se večer prije velikog ispita pomolila da dečka prođe želudac, a nisam za svoj ispit.
Svaki put kad čekam da dobijem menstruaciju brojim mesece kad bi se dete rodilo da sam trudna i šta bi bilo u horoskopu...
Danju radim u jednom kafiću, a noću u drugom da bih mogla da idem na more, a da od mojih ne zatražim ni dinara.
Zaposlila sam se u restoranu pored mora .. I jedino dobro od svega toga što je ispalo jeste da mi se ostvarila želja da napišem na onoj tabli (ispred rest.) kredom, i naravno lijepim rukopisom, što je na meniju danas...
Pitam ja mamu:"Mamaaaaa, mogu li veceras na noćno kupanje?" A mama odgovara:"Hoćeš da ti uključim bojler?"
Kad sam bila mala, najdraže mi je bilo sakriti neku stvar. Svi se slomiše tražeći, i na kraju ja to "fol" nađem i budem glavna.