Kad sam imala četiri godine, voljela sam glumiti da čitam. Nisam znala čitati, ali ja fino legnem u krevet, pokrijem se, uzmem knjigu, otvorim je i gledam. To mi je bilo fora xD
Automobil perem iznutra bar jednom nedeljno, da bi prikrio tragove drugih devojaka. Dok moja verenica misli da uživm dok čačkam oko kola.
Živim na 12. spratu i često se pitam kako bube koje mi svrate u sobu ne mrzi toliko da se penju
U vrtiću sam uvijek bježala kroz prozor kada dođe vrijeme za spavanje, sad bježim iz srednje da bih otišla kući, spavati.
Boreći se s jednom bubuljicom obavezno napravim cirkus na licu.
Prije 15-ak godina odlučio sam da pobegnem od kuće da bi sledio svoje snove, da postanem profesionalni fudbaler. Moji nisu bili za to jer nisu mogli da me finansiraju. Otišao sam kod direktora jednog od najboljih klubova u Srbiji i dogovorio jednomesečnu probu. Prošao sam, dan danas imam savršenu karijeru, puno novca i što je najvažnije, imam svoju porodicu.
Kad sam bila tinejdžerka žvrljala sam svakakve gluposti i sopstvene misli na zid onim nevidljivim flomasterom, koji se vidi samo pod halogenim svetlom. Kasnije je taj flomaster izgubio funkciju i sve moje rečenice su postale vidljive. Umrla sam od blama...
Mama mi uvek kupuje nove gaće i čarape pred neku ekskurziju, ili putovanje.