Kad nam gosti donesu keks ili neki slatkiš, ja to odmah otvorim i kažem "taman da imamo čime da vas počastimo".
Majka mi je do skoro bila bolesna, samo što je ozdravila, otac mi je preživeo težak moždani udar, imam sestru koja je zlatna, i molim Boga samo da oboje do kraja ozdrave, da se sve vrati u normalu.
Jednog dana smo moje drugarice i ja krenuli na plažu. Kad smo pošli da se spuštamo niz kamene stepenice, video sam da je ta plaža puna kamenja i stena i rekao: 'Aaau ljudi koji kameleon' *umesto kamenolom. U tom trenutku su moje drugarice vrisnule i počele da beže ko lude nazad. Jedva sam ih stigao i ubedio da nisam video guštera.
Jedan gospodin me je nazvao gospođom i pokušao mi prodati kremu protiv bora. Imam 20 godina.
Dok sam bila devojka bateraija na telefonu nije mogla da izdrži ni pola dana, a sada kada sam udata telefon ne punim po sedam dana...
Najlepših 10 min sa ženom mi je kad odemo kod stomatologa a ona na stolici, tad samo ja pričam i uživam gledajući nju kako ćuti.....osećam se predivno.
Pre 4 god devojka mi je doživela tešku saobraćajnu nesreću, 2 nedelje je bila u komi. Tad sam imao 20, svaki dan pre/posle faxa kad god sam mogao bio sam u bolnici i sedeo pored nje, pričao joj ili samo sedeo i posmatrao je. Sve dok jednog dana mi nije zazvonio mobilni, naša pesma (Kelly Rowland - When Love Takes Over)… Izašao sam da se javim, kad sam se vratio u sobu, ona je sva mamurna otvarala oči, nasmejala se i rekla: “volim te”… (taj mali smešak, bio je najlepši ikada). A dalje… dalje se samo sećam zvukova: pištanje kardiograma, vika sestre i doktora, zvuk defibrilatora, njegovi udarci… I rečenice: “ne, stani, otisla je… 11:42”
Svake godine 20.09. ma gde god bio šta god radio u 11:42 pustim istu pesmu, progutam ogromnu knedlu, suzdržim suze, i kazem: “i ja tebe”.