Idem na fakultet samo da bih mogao još 4 godine da ladim ja*a na kevinoj grbači.
Mnogo se nerviram. I ako nastavim tako mislim da će mi uskoro zdravlje biti ozbiljno narušeno. Volela bih da mogu to da promenim, ali ne znam kako. :(
Najvise mrzim kada idem iz prodavnice i zaustavi me komšinica, kao, da pita kako majka, a zapravo pilji u ono što se nalazi u kesi koju nosim.
Imam 31. god. i crtam kosturske glave kao upozorenje na predmetima. Na kantici eurokrema, heftalici, prekidaču od bojlera...
Komarac me toliko smarao sinoć da sam ga na kraju pustio da me ujede.
Uvek mi je neprijatno kad me bivše vide sa novom devojkom.
Imam sina od 3 godine, kojem lijeva strana tijela kasni sa razvojem od rođenja! Kasno je prohodao, još kasnije propričao, ali stalnim vježbanjem uspjevamo napredovati! Na zadnjem pregledu nam je rečeno da će se cijeli život boriti s tim i da bi mu, bez vježbanja, kosti mogle prestati sa razvojem! Taj isti dan me uhvati kako plačem u kupatilu! Isplakala sam 3 god. suza! "Mama, plestani plakati"! "Dobro"! Al suze same liju! "A zašto plačeš, leci mi"? "Leci mi, molim te"! "Zato što ti nogica ne raste kako treba"! "Nalasce"! "Bice sve u ledu, ne budi blesava mama"! U tim rijecima sam pronašla najveci izvor snage da ne budem zabrinuta i da budem borbena!
Kada sam odgovarala patologiju, rekla sam da se obdukcija vrši na živom lešu...
Volim kad se poslije ružnog sna probudim, i shvatim da mi stvarnost i nije tako loša. :)
Ne mogu da dočekam da odem na sajam knjiga. Čini mi se da nema tog novca koji ja na knjige ne bih uspela da potrošim.