Pričao sam jednog dana sa dedom koji je inače '22 godište, znači rođen je a da točak nije postojao. I priča on meni, e moj unuce nisi ti ni svestan koliko je vama lako. Jednog lepo prolećnog dana 44 god. je bio valcer u mom kraju i ja tako odem pošto sam sjajno igrao valcer. I tako izađem pred 200 ljudi poklonim se publici pa se poklonim devojci i pozovem je da igramo, i tako 3 puta, pa se ponovo poklonim publici, njenom ocu i naravno njoj. A vi, sadašnja omladina, odete u diskoteku, uhvatite za dupe i to je to. DEDA CAR.
Moj tata se odjednom razbolio. Teško mi je da ga gledam takvog, i onda često djeluje kao da me nije briga za njega, a ja se ustvari bojim da ću se rasplakati pred njim pa će mu biti još teže.
Kad sam bila mala, roditelji su mi zabranjivali da žvacem žvake. Zato sam povremeno odlepljivala iste koje sam nalazila na ulici, ko zna iz čijih usta ispljunute i koliko puta ko zna čime pregažene, i uživala u kamenčićima koji su mi, zajedno sa žvakom, skakutali po ustima.
Kad sam sama, uvek nosim telefon sa sobom po kući. U slučaju ako bi neko počeo da provaljuje, da ja odmah zovem nekog. :)
Kada mi neko ne odgovori na poruku, ja obrišem to što sam poslala i osećam se kao da je nikad nisam ni poslala.
Uvijek kada se nečemu jako radujem, uvijek se to završi kako totalna katastrofa.
Moj tata često ima običaj kada gleda dnevnik, da nama kaze ''tiše, tiše da čujem'', a ustvari niko i ne priča osim njega.
Pozdrav za sve vas koji stavljate na status broj meseci koliko ste u vezi... Nemoj da ja stavim koliko sam već slobodan pa da vas sve zaj*bem...!
Kad god naiđem na devojku koja pije pivo brže od mene,slažem je da sam sportista jer me sramota.
Nosim kaiš i kad ne treba. Ono za svaki slučaj, da ne smršavim u toku dana pa da hlače ne počnu ispadat.