Kад сам била мала, 5-6год. продрала сам се на сред улице "тата,тата ударила сам дебелог сашу онако како си ми ти рекао!"
U osnovnoj školi smo jednom na času radili vežbu da napišeš nešto o sebi. Profesorka me je prozvala. Sve je bilo u redu dok nisam stigla do dela sex (pol), tada nisam znala šta to znači pa sam odgovorila 'No'. Ceo razred se smejao, čak i profesorka..
Jednom prilikom sam se toliko napio da sam pred mojima zvao bivšu i govorio joj kako je volim i da mi nedostaje...niko me nikad u kući nije za to ni pitao, ni zadirkivao...čak, moj otac je celu noć presedeo pored mene dok sam povraćao i buncao u snu... :)
Malo šta me nervira kao kad moj dečko obuče majicu bez rukava, koju inače zove majica-bijem-ženu.
Kad dođem kući poslije noćnog izlaska, tokom kojeg se obično provodim kao da sam najsrećnija na svijetu, ušuškam se u krevet i razmišljam o tome koliko mi je život u globalu jadan i prazan.
Kad god se dopisujem s nekim dobrim momkom, pričam sama sa sobom u sobi od sreće.
Ruku na matematici podignem jedino kad profesor prebrojava kečeve.
Imam sindrom odgovornosti. Ne znam zašto, ali uvek kada je u pitanju organizacija nekog rođendana, ja se uvek najviše iznerviram. Jer moji vršnjaci su u fazonu, neka, ima vremena.
Upisao sam treću godinu fakulteta redovno, bez obnavljanja. Nisam proslavio ni jedan ispit ni jedan uslov, a redovno slušam ljude kako to slave. Juče sam bio s djevojkom na žurci i htio sam da u 2h idemo s iste, naravno ona nije htjela jer je bilo super, na kraju smo ostali do 4h, ali sam ja od 3h stajao u hodniku spreman da krenemo. I uvijek tako. Kontam, koji sam ja smor od čovjeka.