Jednom prilikom kada sam ušla u taxi, imala sam osećaj da sam sela na nešto...kada sam se pomerila shvatila sam da je to futrola sa dokumentima i novcem...stavila sam to u svoju torbicu.Kada sam stigla kući jedva sam čekala da vidim koliko novca ima...imala sam sve podatke od osobe koja je to izgubila..danima sam razmišljala da li da vratim to sve...uvek sam bila poštena,ali toliko mi je novac tada bio potreban da sam ga ipak zadržala.. :(
Volim da slažem pare koje imam. Da novčanice idu od najmanje ka najvećoj i da budu isto okrenute sve.
Nikada mi neće biti jasno na kom jeziku razmišljaju osobe koje su rođene gluvo-nijeme.
Jednom me je stomak jako zaboleo i počeo sam povraćati i roditelji i doktori nisu znali šta mi se dešava. Kad' smo otišli kod jednog doktora rekao je da sačekamo u čekaonici jer ima nekog pacjenta u ordinaciji. Tata me je držao na krilu i gledao me tužno. Tad sam ga upitao ,,Tata hoću li umrjeti?'' Rekao je: ,,Nemoj tako da pričaš,nećeš umrjeti, drži se!'' Tada sam prvi put vidio da mi je otac pustio suzu, a do tada sam mislio da on nikada ne može zaplakati. Posle toga je doktor utvrdio da imam upalu slepog creva i da se moram hitno operisati. Prije operacije tata mi je dao neku figuricu nekog vojnika i rekao je: ,,Zamisli da si ovo ti i da moraš da izdrziš!'' Operacija je trajala oko 2 sata. Tata je od nervoze otišao u prodavnicu i kupio cigare, a do tada nije pušio godinu dana zbog kašlja. Kad sam se probudio sva mi je slika bila mutna i prva je mama uletila u operacionu salu da me vidi. Ja sam se posle ovoga osjećao krivim jer je tata zbog mene počeo ponovo da puši. A tog vojnika i dalje čuvam.
Drug mi je oko mesec dana u bolnici. Ima tumor na mozgu. Ne prođe dan kad ga se ne setim i ne zaplačem. Uvek je bio tu za mene u svako doba i pomagao mi je nesebično kad je god mogao i koliko je mogao. Sad ja ne mogu njemu da pomognem. :(
Kad sam bila u osnovnoj školi, mnogo sam volela da učim na podu u kupatilu :) i dan danas ne znam zašto.
Kaže meni moja baba:"Dijete, mladi su danas poludeli. Gledam juče na televiziji ove devojke stavljaju u grudi neke... LEKSIKONE!"
Idem u Medicinsku školu i imam nekada praksu na neuropsihijatriji.Posle prakse,ceo dan posmatram sve ljude kao da su psihički bolesnici,ne znam zašto...
Jučer se udala moja najbolja prijateljica za mog bivšeg dečka... Iako sam joj cijelo vrijeme kroz njihovu vezu pričala kako mi to ne smeta i kako je sve u redu, kada je došla do mene i rekla mi da se udaje, te me pitala da li joj želim biti kuma nije mi bilo svejedno... za kumstvo sam naravno pristala... cijelo veče plesala sam i ludirala se samo kako bi zaboravila na njih, a onda sam ujutro dobila poruku: "Na njenom mjestu mogla si stajati ti samo da si te noći rekla nije mi svejedno..."
Voleo bih da ona zna da me oraspoloži kad sam tužan, da mi ulepša dan, a ne samo da kaže: "Dobro, ajde, neću da ti smetam".