Ovde gde radim svi se prave gospoda. Neću da im kažem da sam obožavala kao mala da vozim dedin traktor i veliki motor koji se uključivao pomoću pedala.
Mrzim kada dodju neki gosti,pa još povedu svoju decu.Onda moram da ih odvedem u svoju sobu, da im postavljam glupa pitanja tipa:"Koliko imaš godina?",a onda kad mi se "istroše" sva pitanja onda ih vrtim u krug,dok mi oni preturaju po stvarima...Upravo mi je jedno dete u sobi -_-'
Svi mi se smeju što radim sa 16 godina. Samo što niko nezna da živim sa mamom kojoj je hitno potrebna medicinska pomoć. Nije sramota raditi!
Često mi se dešava da kažem "šta?" nakon što mi se neko obrati i da istog momenta skontam šta je rekao.
Prezirem kada sanjam da trčim, pa se živa pokida koliko se umorim. Kao usporen snimak!
Nikad nisam volela da pričam sa babom o momcima, ali pre neki dan smo se slučajno zapričale i baba mi je toliko toga napričala da me prosto zadivila. Moj vam je savet, da slušate uvek starije, nemate šta da izgubite, ja sam za sat vremena naučila od babe, što ne bi od drugarica za ceo život...
Stvarno ne znam zašto bacam pare na bruseve. Nemam ih, pa ih nemam.
Kada sam bio mali nisam volio da perem zube, pa onda odem u kupatilo, pokvasim četkicu i ostanem 2 minuta da mama pomisli da sam ih oprao.
Sinoć sam peglala kosu mami da bi bila lepa za posao. Kada ju je tata video rekao je: "Izgledaš kao da ti je na glavu neko stavio mop za čišćenje laminata."