Kad se sa nekim raspravljam i u toku rasprave shvatim da nisam u pravu, nikad ne priznam nego nastavljam po svome.
Prdnula sam dok mi je kozmetičarka radila brazilku. Više nikad ne idem u taj salon.
Bebe se smeškaju kad me ugledaju. Ne znam kako mi to polazi za rukom, ali kad me vide počnu da se osmehuju tako slatko...
imam 26 godina i nikad nisam video kafansku tuču, one su za mene mit.
Moj ćale kada pijan dođe kući, uvek popije par šamara od keve i nikada nije ni pomislio da uzvrati. Ćale, idol si!
Prirodno imam skroz kovrdžavu kosu i kad mi je frizerka ispegla bude mi žao da je perem po 5-6 dana.
Uvek kada jedem grisine, zamišljam da su stabla, a da sam ja fabrika za preradu drveća, pa ih meljem. :)
Danas kad sam rekla koleginici sa kojom radim u pekari da odlazim jer sam dobila konačno posao u struci, plakala je kao malo dete.
Moj drugar bio kod kuce sa devojkom, sami njih dvoje. Inače u vezi su bili oko 2god. Pred veče pozove njega društvo na fudbal. Ona kao idi, ostaću ja gledacu malo tv dok se ne vratiš. I ode on kad tamo 4-5 ekipa, njemu se nije dalo čekati i vrati se. Sad pokušati citirati njega... Kaže: " Vraćam se ja, ulazim u kuću, kad čujem neke zvukove na spratu. Aj kontam ostala je ona, gleda tv, sluša muziku, šta znam. Raspremim se i krenem na sprat do nje. Kako sam se približavao mojoj sobi zvuk i buka su postajali sve jači. Vrata nisu bila zatvorena do kraja, provirim kad ona se pamprči (k*ra) sa nekim likom NA MOM KREVETU U MOJOJ SOBI. Izađem na balkon, zapalim cigar, ispušim. Vratim se unutra oni još odrađuju poso. Uđem i kažem OĆE`L TO DOMAĆINE." Naredna scena par sek. niko ništa ne progovara. Posle je krenulo neko pravdanje, nije to tako bla bla bla.. Raskinuli su naravno. All nikad neću zaboraviti kad je reko OĆE`L TO DOMAĆINE, ja sam plakao, i dan danas kad se setim zaplačem od smeha. KRALJ.
Prvo predavanje na fakultetu, ja sav razdragan sjeo u prvu klupu, 150+ ljudi u amfiteatru, uvod, razvija se diskusija o nekoj temi, ja dižem ruku u želji da kažem nešto, kad će meni profesor: " Šta'š ti mališa, pa ni brada ti nije počela rasti! ". Svi prasnuše u smijeh, a meni i danas muka kad se sjetim toga. Sad sam peta godina, i dalje nemam brade.