Osećam se jako loše... Izgubio sam granicu između prijateljstva i ljubavi sa najboljom drugaricom. Ona ima dečka, a ja ni sam nisam siguran. Previše je volim, ali ne znam na koji način.
Nasla sam svoj dnevnik pisan kad sam bila sesti razred. Tu sam jednom decku koji mi se tad svidjao napisala sledece - pozajmila sam mu danas 5 dinara za autobus. Ne mora nikad da mi ih vrati a za uzvrat samo ponekad da mi se javi kad me vidi. - :) E, kad bi on znao koliko je porasla kamata za sve ove godine...
Uvek kada gledam slagalicu imam osećaj da se i ja takmičim, pa budem presrećna kada tačno odgovorim!
Još uvek kad seva brojim sekunde da vidim na koliko kilometra će da udari grom. :)
Radim u ekspozituri jedne strane firme. Sve je dobro išlo, dok se vlasnik, koji živi u inostranstvu, nije zatreskao u jednu koleginicu mojih godina, (naravno da je oženjen) a koja je više od 30 mlađa od njega i postavio je pre nešto više od mesec dana na mesto rukovodioca, smenivši pritom daleko iskusniju, inteligentniju i vredniju osobu. Nova direktorka je mene automatski unapredila, a ja sam, budala, mislila da to radi zato što je uvidela koliko vredim. Povećala mi je primanja, čemu sam se ja neizmerno obradovala, iako je u pitanju suma od svega 20€, ali meni svaki dinar mnogo znači. Od tog trenutka, moji poslovi enormno su se uvećali, tako da čitavo radno vreme ne dižem glavu, mada se nisam žalila, smatrala sam da to tako treba. Danas sam slučajno otvorila mejl koji mu je poslala pre nekoliko dana. U pitanju je bio mesečni izveštaj- spisak poslova koje je svaki radnik obavio tokom juna i videla da je više od polovine onoga što sam ja uradila stavljeno na njenu listu, a meni su pripisane neke najjednostavnije stvari, nešto za šta mi je dnevno potrebno oko sat vremena. Baš lepo!!!
Pre par dana keva mi je ušla u sobu dok sam slušao pesmu 'esi mi dobar' i sela na krevet i poslušala je sa mnom do kraja. Juče ja bio na treningu i ona došla po mene i srela kolegu sa posla i on se javio i pita je: kako si, a ona kaže: dobro, ti, esi mi dobar?
Mrzim kad u prodavnici na kasi čekam da mi vrate 20 feninga, ali ih jako želim, i onda dok prodavačica ne izvadi kusur ja se pravim da tražim nešto po torbi, da ne ispadnem očajna za 20 feninga, zgrabim ih i nestanem.
Sletela mi je bubamara na krilo dok sam bio u busu. Celih 20km sam je pazio, na kraju sam je izneo napolje i pustio da odleti.