Nema tog osećaja krivice koji bi mogao da uništi moj osećaj sreće kada od lubenice od 16kg SAMA pojedem srce.
Imam 21 godinu i nevina sam. Važim za jednu od najlepših devojaka na svom fakultetu; studiram medicinu. Momci koje upoznajem ili mi kažu da sam previše dobra, te ne žele da me povrede ili neki žele da me iskoriste za jednu noć zabave. Ja tvrdoglavo čekam ovog pravog, ali se plašim da sam poverovala u bajke. Mrzim ovaj osećaj usamljenosti.
Majka mi je bolesna i mnogo se plašim da ću da je izgubim :(
Dodala sam jednog dečka koji me je pre par meseci izbrisao iz prijatelja samo da bih mogla ja da njega izbrišem iz prijatelja.
Kao dijete sam mislila da atletičari koji trče u zadnjoj stazi imaju najduži krug oko stadiona.
Moja sestra je počela da vara divnog dečka sa kojim je 4- 5 godina u ozbiljnoj vezi, trebalo bi da se venčaju. A ja treba da je pokrivam... Nije ni svesna koliko osuđujem to što radi, ali sestra mi je, moram... Osećam se kao da ja varam.
Kao mala sam uvek nalepnicu od banane stavljala na nokte , da bi izgledali duži.
Mrzim kad me neko nakon nekoliko mjeseci vidi pa krene smarati što se ne javim nikad, a on/a se isto nije javio/la svo to vrijeme.
Ponekad ljudi u BiH, a i ja takođe, iz zezancije koristim "bre", pa se nekad zapitam da li tako i ljudi u Srbiji koriste "ba".
Kad sam se ja rodio moja mam je rekla mom tati: "Dobio si sina." a on je odgovorio: "Dal je dečak ili devojčica?" Genije.