Uvijek sam mislila da duhoviti ljudi čitavu noć smišljaju fore i sutradan nasmijavaju narod.
Mnogo mi je žao moga muža, zato što je uz mene u paketu dobio i moju parazitsku familiju, mislim pogotovo na mog oca koji je tipičan proizvod komunističkog doba i hodajuća parola "kako ćemo-lako ćemo".
Idem sa dečkom na fudbalske utakmice. Drago mi je kad me pogleda i vidi da navijam i da sam sva u tom fazonu. Znam da mu to puno znači.
Inače fudbal volim koliko i njegovu bivšu.
Skoro mi je na splavu prišla jedna vidno pijana devojka i krenula da me muva baš direktno i svi instinkti i svi ortaci su mi pričali da je iskoristim najgore....i otišao sam sa njom do wc-a i umio je i pitao je da li je dobro, proveo sa njom petnestak minuta da se malo osvesti i izveo i vratio drugaricama koje su se kao brinule gde je ona. I osećam se kao veliki čovek što sam tako postupio. Naravno ortaci misle da sam Bog zna šta uradio.
Kad mi je dosadno, poželim da uđem u kafić i priđem nekom dečku sa devojkom, prospem mu piće u lice i viknem U NAŠ KAFIĆ SI JE DOVEO i odem.
Imam ponekad trip da mi visi slina iz nosa pa onda prstima kao pomazim po nosu da proverim.
Najviše mrzim kad odem na koncert i kada pevam uporedo sa pevačem/pevačicom, tada utripujem da znam da pevam. Ali čim prestanu da pevaju, i kada peva samo publika, tek tad vidim koliko nemam pojma i bude me sramota.
Kada idem na neki put obavezno ponesem sve knjige, sve što trebam učiti iako znam da neću ništa otvoriti kažem sebi "za svaki slučaj". I stvarno, jednom nisam ponijela ništa i imala sam toliko vremena i što je još gore, učilo mi se, pa me savjest pekla. Od tad redovno nosim sve knige, skripte i sveske. Ponekad ih čak i otvorim!