Dok sam bila mala 7-8 god. Prilikom slušanja stranih pjesama sam pisala tekst u svesku, onako kako se riječi izgovaraju i ćirilicom... Pa kasnije čitam taj tekst i pokušavam naučiti pjesmu. Najgore kad vidim šta sam slušala -.- i zahvaljuem se Bogu što moji nisu znali o čemu pjevam. Samo primjer Pachanga-Loco: Ajlajk dseks vitju aftr d partis, ajvana go ovr jor badi -.-
Poslednjih nekoliko godina baka je bila jako senilna i tako jednom kad su mi bile drugarice ona im je rekla: "***ite se deco dok možete, posle džaba što hoćete kad ne možete".
Kada sam bila mala smartrala sam da lepe devojke nikad ne mogu biti nesrećne, sada kad sam odrasla shvatam da je najčešće suprotno.
Pre 2 minuta sam video kevu, inače žena od 56 godina, kako ostavlja ispovest. Imao sam mini srčani udar.
U 6. razredu sam profesoru fizičkog "bacio pet", a on je ustvari ispružio ruku da bih mu ja dao loptu.
Uvek sam mislio da imam ja velike probleme u životu...i kad dođem da čitam ispovesti me je sramota zbog toga. Divim se nekim ljudima koliko snage imaju!
U osnovnoj školi sam u igri s prijateljima slučajno razbio prozor od škole. Idućih godinu dana bi se us*ao svaki put kad je zazvonio kućni telefon.
Pevala sam 18-i rođendan devojčici sa posebnim potrebama, od roditelja otac nije bio prisutan (iz ne znam kog razloga, nisam želela ispitivati) već samo majka. Prišla mi je i tražila pesmu "JA NEMAM DRUGI DOM". Iako je nisam do sad pevala, rekla sam da znam. Kad sam krenula pevati njih dve i svi oko mene su plesali i pevali u glas. Prvi put da su me na svirci ponele emocije i krenule suze... Neopisiv događaj. Na kraju pesme žena je prišla, zagrlila me i poljubila kao da sam joj druga ćerka i ja sam se u tom trenutku još više slomila jer sam se setila da moja majka nije u svim mojim bitnim trenucima bila uz mene, ni na 18-om rođendanu, ni u mojim prvim muzičkim koracima, ni u usponima, ni u padovima... Svašta vidim kroz ovaj posao, ima i loših strana ali ovakve lepe kao ovaj rođendan ću pamtiti do kraja života!
Kolege smo. Brzo smo se zgotivili i jedno veče smo bili više od kolega. Ona je želela samo kombinaciju, a ja se zatreskah kao nikada u životu. Primetila je to brzo pa je raskinula sa mnom. Želi da ostanemo prijatelji, na šta sam se složio. Videli smo se jedno veče, kao kolege. Pobegao mi je poslednji voz i ona i njene cimerke su predložile da prespavam kod njih. Ustao sam pre svih i video je kako spava. Bila je savrsena i tada sam shvatio da više neću ljubiti te usne boje krvi i da nikada neću moći da joj budem samo prijatelj. Mislim da ću joj uskoro to i reći.
Kažu pametni uvijek imaju "rezervu" ako im s nekim ne uspije. A ja od zaljubljenosti u njega ne pomišljam ni na jednog drugog.