Jednu večer sam sjedio u kafiću s 3 prijateljice. I jedan dečko je poručio piće za naš stol. I dolazi konobar i pita šta ćemo popit na račun od tog dečka. Prva kaže ništa, druga također ništa, treća isto ništa. A ja? Ja naručio pivo. :D
Ponekad želim da nastradam dok činim neko veliko dobro delo, tipa da izvučem nekog iz požara ili da spasem davljenika... da bar u jednom trenutku moj život ima neku svrhu.
Svaki put kada posetim familiju plašim se brkatih baba koje gađaju pravo u usta kad se ljube....
Dečko mi je jedno nekulturno krme koje non-stop podriguje, pljuje, psuje, galami itd. A još je i odvalio stomačinu kao Homer Simpson...al opet ne mogu zamisliti dana bez njega...
Kad sam bio mali, sestra bi svaki put kad bi kupila novu šminku prvo našminkala mene, da bi vidjela kako to sve stoji. Ali to mi se svidjalo, pošto svaki put dok bi me šminkala ja bih zaspao...
Imam prijatelja od malih nogu, i dan danas se družimo. On je u vezi već sedam godina, a ja sam trenutno slobodna. Moram priznati da smo i više od prijatelja. Ponekad se desi da izađem s njim i njegovom djevojkom, te kada je otprati idemo do njega. To nije prolazna faza, traje od kako se poznajemo. Često se zna našaliti: "Čemu služe prijatelji."
Pobjegne čitav razred sa časa iz matematike,najstrožiji profesor u školi,i ja da se napravim faca,ne pobjegnem,ostanem na času.Dođe profesor na čas i da meni neopravdan čas jer nisam pobjegao kao i svi ostali.
Uvek su me nervirali oni likovi koji u igri "Ko zna zna", nakon što voditeljka pročita tačan odgovor, mlate glavom, kao znali su.
Često zapamtim i najsitnije detalje o nekome da posle moram da se pravim glupa da ne misle da sam neki manijak, progonitelj, šta li...
Jednom sam se toliko napio sam da sam izuo patike ispred kapije, misleći da su to ulazna vrata, i na kraju zaspao u garaži na podu.