Nadam se da cu se jednom iskupiti za sav bol koji sam nanela ljudima do kojih mi je stalo.
Mrzela sam ekskurzije na kojima se svi odjednom kupaju dva puta dnevno i peru zube po deset minuta.
Još kao mala imala sam svoj "ritual" da pred spavanje pošaljem poljupce svim dobrim ljudima na ovom svetu. Imam 18 godina, a to još uvek radim.
Oprala sam zube, da ne bude zadaha kada mi dečko dođe, a on je nakon što me je poljubio rekao : "Idem po klopu, nemoj prati zube, brzo ću.."
Danas sam ugledala kako čovek bez jedne noge (ima samo metalnu šipku kao protezu) gura kolica žene bez obe noge. Ljudi, sve je moguće! Zaista ću se setiti te slike uvek kada pokleknem...
Imam psa, već nekih 7 godina. Gde god ja ili neko od moje porodice krene eto i njega. Mene redovno čeka ispred kafića i tek kad krenem ja, kreće i on. Tako uvek imam društvo do kuće. Jednom se čak i gradskim vozio, ušao na uslovnoj, izašao na glavnoj i dalje o svom poslu. Svi u kraju ga znaju, baš je šmeker...
Sećam se dok smo još išli u osnovnu brat i ja, tata nije imao novca da nam kupi sve knjige i onda nam ih je prepisivao kada bismo pozajmili od nekog.
Posle ručka pričam sa roditeljima, mama drži predavanje kako nema više pušenja u sobi na šta ćale dodaje, citiram:'' Pa gde danas zabrani pušenje, večeras mu dolazi devojka''.
Ujutro imam razgovor za posao i zapisala sam moguća pitanja i odgovore. Večeras spavam sa sveskom ispod jastuka kao nekad u školi, da bi mi ostalo sve u glavi.