Kad sam imao 5 godina izuo sam patike i čarape i bos trčao po dvorištu i vikao "vidi mama ja sam Bosanac".
Naučila sam da čitam sa 5 godina samo zbog španskih serija. :)
Bojim se da mi saobraćajna policija ne zameri što se smejem na slici na vozačkoj dozvoli.
Kada kucam sms, gledam da ako je moguće, broj karaktera odgovara jednoj poruci. Ako nije, onda prepravljam reci u skraćenice i brišem emotikone. Nemam nikoga iz familije iz Pirota.
Greškom sam poslao poruku "Može kod tebe oko 10" na pogrešan broj. Stiže odgovor "Možeš", nikada se nisam toliko zbunjeno osećao.
Kao mali sam uvek usisavao jednom rukom da tatu iznerviram, da bi on uzeo da mi "pokaže" i na kraju on sve usisa. Godinama sam to radio a on nikako da provali...Jedino što me izvređa al to mene ne pogađa. :)
Provedem više vremena u traženju filma na internetu nego što film traje.
Bila je to svadba moje sestre... I naravno dolazila je rodbina koju prvi put vidim u životu. U toku veselja, tata mi je rekao: "Majo, pozdravi se sa ovim ljudima sto dolaze, to nam je bliža rodbina." I tako odem do njih, pocnem da ljubim sve redom, izljubim i poslednjeg čoveka iz te grupice i samo čujem: "To nam je vozač."
Jedno veče sedela sam sa dečkom u dnevnoj sobi, pričali smo kako bi bilo kad bi on mene zaprosio. Na trenutak sam se okrenula, a on je izvadio jednu kutijicu. Bila je kao ona za prsten, ustvari to je bio konac za zube... Počela sam da se smejem, jer je on hteo da vidi moji reakciju kad bi me stvarno zaprosio.