Kad sam bio mali pokušao sam da izvadim kornjaču iz oklopa, i ubio sam je na kraju, i sad me sramota, ali nisam mogao da gledam kako je na crtaćima svi ponižavaju jer je spora, tad sam mislio da da ću joj pomoći i učiniti je bržom.
Odem kod urologa na pregled. Jbg trip je malo...neugodno. Treba vaditi klokana iz gaća. Nervoza, znojenje... ne mogu ni reći od sramote koji su simptomi vec gutam knedlu i svaki put kad trebam reći odakle kaplje ja pokažem na dole očima. I nakon 2 minute koje su meni trajale kao večnost, kada sam uspeo izustiti šta mi je on kaže: " Ajde dečko šta ti je, nemoj se brinuti. U moje vreme ko to nije imao taj nije ni je*avao. Opusti se" . Nasmejao sam se kiselo ko nikadu životu.
Kad god se smorim, samo podsetim sebe da sam na raspustu i odmah mi bude bolje. :D
Moja majka je imala veoma težak porod i rekli su joj da ja neću moći hodati, da postoje neke vežbe ali da za mene nema nade. Majka me je svaki dan u kolicima peške vodila do bolnice iako su joj drugi govorili da je to nemoguće i niko joj nije davao podršku. Posle više od godinu ipo ja sam prohodala i to je bilo čudo. Moja majka nikad nije digla ruke od mene nije odustajala zato joj neizmerno hvala. Da nije bilo njene upornosti i istrajnosti ja bih danas bila u kolicima, a znam da ima roditelja koji se uopšte ne bi borili za svoju decu do te mere. Zahvalna sam joj za svu ljubav što mi je pružila, što nije dala da nas pobede iskušenja koja su bila stavljena pred nas. Ona je sada moj anđeo čuvar.
Danas odluči moj sestrić od 4 godine da mi kupi žvake,i dolazimo na trafiku,i on traži žvake, žena mu da i kaže 60 dinara (poskupele, juče bile 55) i on vadi 100 i kaže: Ma nek ide život.
Duša mala, baš me nasmejao.
Danas sasvim slučajno saznah neverovatnu istinu. :) Bila sam na rođendanu kod brata od tetke sa svojim roditeljima. Tamo su između ostalih bili i roditelji moje majke i tetke. Pričali smo o nekim stvarima iz njihovog detinjstva (tetkinog i majčinog) i deda mi kaže sledeće: "Tvoja majka je imala 6,7 godina i ja sam je poslao ispred zdrade na kiosk da uplati loto, a ona je za taj novac kupila sebi igračku (automobil), a onda, uveče dok smo pratili izvlačenje shvatim da bismo od sutra živeli 100x lagodnije da nije tog automobila glupog" i da mi je majka bila imalo pametna! :) Al' jbg, otkud je ona znala da je to dobitna kombinacija - umeša se moj otac! :) Ja ne verujem ! :D
Kao dijete sam mislila da atletičari koji trče u zadnjoj stazi imaju najduži krug oko stadiona.
Jednom prilikom dok sam se šetala sa drugaricom do Tise, počeo je vetar jaaako da duva i odjednom se napravio vrtlog od prašine i kad sam to videla počela sam da bežim koliko me noge nose i povikala: Tornado, Dunja, beži, bežiiiiiii. I pobegoh ja tako i posle 500m okrenem se da vidim gde je Dunja, kad ona crkava od smeha tamo gde sam je i ostavila.... šta da kažem, imam fobiju od vremenskih nepogoda. :)
Jednom je profesorica na pismenoj zadaći iz francuskog jezika stala iznad mene da čita ono što pišem. Toliko me je dekoncentrisala da sam od muke prdnula. Za 5 sec. se vratila na početnu poziciju (za svoj sto), a ja sam sa olakšanjem nastavila prepisivati.
Moj tata sa sestričinom redovno glumi kuću ispod stola i pije vodu iz činije. I gleda u mamu kad god sestričina uradi nešto slatko i novo, da bude siguran da je i ona videla. Mama mu je jednom takvom prilikom samo rekla: "I tvoje ćerke su sve to radile, samo nikad nisi bio tu da vidiš." On je u tom trenutku promenio izraz lica, šok pomešan sa tugom... Bila sam jako ljuta na mamu jer ga je rastužila, iako je to bila istinita.