Mrzim to što postajem izuzetno ljubazna i fina kada se sretnem sa osobama koje organski ne podnosim i koje stalno ogovaram.
Danas sam šetajući gradom videla neku devojku kako šeta sa bakom držeći je za ruku. Popravile su mi dan. Divno je kada vidim da nisu svi isfolirani i da se ne stide svojih roditelja, baba, deda...
Kad mi klinka napiše status "Da sutra umrem ne bi žalila, jer ja sam ljubav života imala". A ona ima 12 godina.. Djes ti to meni ranije se razočarala.
Obožavam kada nasmejem nekoga dok su mu oči pune suza, nema lepšeg osećaja.
Deda je uvek želeo da se rodi dečak no rodila sam se ja. Želja mu je bila da se zovem Radomir po njegovom dedi. Dan danas me predstavlja rođacima kao "ovo je trebalo da bude Radomir".
Mom bratu (kad je imao tri godine) govorili su kako će mu mama roditi dvije sestre blizankinje, i kad smo se rodile došao je da nas vidi i rekao ''Pa nema ih puno...''
Kad uletim licem u paukovu mrežu, tada skontam da znam sve nindža poteze.
Svaki put kad upalim tv, moram da prebacim sve kanale koje imam, jer uvek imam trip da na nekom kanalu puštaju nešto bolje od ovog na prethodnom.
Возимо се моја сестра и ја колима и успут видимо неког лика који стопира и моја сестра ладно отвори прозор и продере се: "Е друже хвала ти што нам лајкујеш кола."