Danas, dok sam pričala sa dedom, pita on mene:
-Jesi počela išta trenirati?
-A ne deda, mislila sam košarku da počnem, ali ne znam..
-A ne možeš ti košarku, debela si ti za to..
HVALA DEDA.
Upisao sam fakultet da bih lakše otišao iz države... Ne ponosim se time ali...
U prepunom tramvaju mi je neka žena rekla da mi je otkopčan šlic na šta sam ja uzvratio: ,,gde gledate, sram Vas bilo gospođo! ".
Od kako sam pročitao onaj status "Muškarac sa dobrim pafremom je već odradio pola posla" , čak i u prodavnicu idem namirisan.
Jednom kad mi je bilo dosadno otišla sam u apoteku i kupila test za trudnoću. Da bar apotekarka misli da imam uzbudljiv život.
Kada obučem za izlazak jednu stvar više puta, utripujem se da me ceo grad zapamtio po tome.
Kad sam bila mala, nikad nisam smela da progutam žvaku jer sam mislila da ce mi se zalepiti creva i da ću umreti od toga..
Pred spavanje me mrzi da bacim žvaku, pa je zalepim za krevet.
Sedim ja u troli i kod VMA ulazi dekica i seda pored mene. Ceo put cita nešto i uzdiše. Ja slučajno bacim pogled i piše konzilijum za maligne tumore. Nakon nekoliko stanica dekica izlazi i laganim korakom pognute glave odlazi. Ja sam sišla na sledecoj stanici jer nisam mogla da zadržim suze, plakala sam kao malo dete.
Moj tata sedi za kompjuterom već 2 sata, bez ikakavih društvenih mreža i ijednog prijatelja, samo on i muzika, pivo i kikiriki. I mnogo mu je lepo, a meni srce puno kad ga vidim takvog.