Volela bih da upoznam osobu koja je napisala ispovest od koje sam se sva naježila. Jos više bi volela da upoznam onog ko me je do suza nasmejao, jer ja se retko tako smejem. Mozda je baš on moja srodna duša.
Mrzim sebe, žensko sam i imam 120kg i ne znam da li će se to ikada promeniti.
Plašim se da zatvorim prozor noću jer imam osjećaj da ću nekog vidjeti kako gleda u mene.
Najviše mrzim kad padnem ili se nešto povrijedim, i sekundu posle toga svi mi kažu: "pazi".
Imam malenog pauka u ćošku sobe, koji se više od 24h bori sa bubom koja mu je upala u mrežu, a 5x veća od njega. Sad mi žao da ga usisam kad tako vredno radi :)
Prvi put u životu imam zgodnog komšiju! Malo se stideo, pogleda pa skrene pogled pa tako jedno tri puta. Meni danas samopouzdanje na nivou te ga gledah bez da trepnem. Ne boj se komšija, neću ti ništa!
Kad odem na neku slavu il' proslavu uvek moram da probam sve kolače, da vidim koji je najbolji.
Moja prijateljica se ponaša kao da sam marioneta. Tu sam da joj ispunim vreme za koje čeka da se vidi sa dečkom ili nekim sa strane, kad nas je više u društvu ne primećuje me i retko razgovara sa mnom. Nikad joj nije problem ostaviti me samu i otići. Služim da idemo na mesta koja ona želi, jer je tu neko koga treba videti ili neko ko nju treba videti. Bukvalno sam privezak, ali ne znam kako da joj kažem da se ne ponaša tako prema meni... Boli me to.
Када се свидим двојици другара, увек ме онај лепши препусти ружнијем, тј лепши одустане од мене. И тако увек, баш увек. Урек'о ме неко.
Voleo bih da imam neku pesmu da mogu da kažem ono čuveno: ,,Gde me nađeee?".