Kao mala, bila sam veoma nemirno i nestašno dijete. I jadna mama, uvijek me morala čuvati. Žena nije ni jela kako treba, koliko me pazila, ni raditi nije mogla. I jednom ti moja Danka ode da kači veš, i zamoli tatu da me samo desetak minuta pripazi. I ovaj je sjedio, ne sjećam se šta je tačno radio, a moja malenkost je otišla do veš mašine, i tu se uvukla. A de, meni bila fora vrtiti se unutra. Ulazi mama u kuću i gotovo, kad ne dobi infarkt, nema mene nigdje. I trče oboje po kući, tatu peče savjest, traže oni mene, ma jauk bolan, haos.... a ja ladno kuliram u veš mašini i okrećem se.
Oženiću onu djevojku koja na moje pitanje : "Imaš li fejsbuk", odgovori sa : "Imam li šta?"
Imam 21 godinu i već mogu na slici razreda srednje škole prebrojati većinu koja se poudala i imaju djecu. A ja brate ni dotičnog.
Kada sam bila mala nisam znala šta znači kada nekome pokažeš srednji prst, i videla sam da jedan dečak iz mog odeljenja to pokazuje kada ga neko iznervira. Došla sam kući, tata mi je rekao da idem da učim i ja sam mu pokazala srednji prst. Ni danas mi nije jasno kako nisam dobila batine. :)
Često boravim na ovom sajtu i jako mi je drago da vidim da ima ljudi sa srcem i dušom jer sam davno izgubio veru u ljude.. Mislim da sam se promenio malo i počeo da verujem ljudima uz vas.. Hvala vam na inspiraciji za razmišljanje i uskoro i sam razmišljam da napišem neku ispovest iako sam stvarno zatvoren po tom pitanju.. Hvala jos jednom! :)
Napravila sam dečku bez razloga poklon.
Od špila karata sam napravila knjižicu i napisala 52 razloga zašto ga volim. Posle nedelju dana je raskinuo sa mnom. Dođe mi da tražim knjižicu nazad, jer mi je žao utrošenog vremena.
Nervira me jako sto kad citam nešto važno ispred ljudi koje ne znam, meni pukne glas.
Raduju me neke tako ''beznačajne stvari''. Ako moram negdje rano da idem i onda sjednem i popijem kafu oko 7h u bašti nekog kafića, a ljudi se tek spremaju za početak dana. Raduje me kad putujem avionom i stjuardesa mi donese hranu, ćebence...osjecam se tako srećno i ušuškano, i ako to nije baš neki razlog. Radujem se svom rođendanu, uopšte mi nije važno što nisam više mala. Radujem se Badnjoj večeri i Božiću, pravljenju kolača i dekorisanju kuće. Radujem se gostima i odlasku u goste. Radujem se kada mogu da ljudima koje volim pripremim iznenađenje. Radujem se kad uveče pred spavanje sa mužem gledam seriju. Raduju me sitnice i u njima vidim smisao života. :)
Ulazi majka u sobu i kaže : Gde je kesa za đubre iz tvoje sobe? Bacila si? A od kad ti bacaš đubre? Aha, bilo je puno, a gde si tačno bacila? U kontejner? Mhm, a šta će ovaj toalet papir ovde? Nemaš maramice. Aha , ok. Vidim ja da je bilo seksa ovde....
I šta sam ja mogla da kažem na to... iskidala sam se od smeha :D
Tata je želeo da mi čestita rođendan pevajući mi rođendansku pesmu na engleskom jeziku, koji inače ne govori. Pevao mi je "Džingi bels".