Imam bijele noge jer se još uvijek nisam pretjerano izlagala suncu, i baš danas, obukla sam šorc i krenula u šetnju. Putem mi je prišao rom, odmjerio moje noge i zapjevao mi "Beli se, beli, moj beli biseru.."
Uljepšao mi je dan.
Kada trebam birati između dobre i loše odluke, svaki put savršeno izaberem lošu.
Juče sam našao igračkicu koju sam hteo da poklonim devojci koja mi se jako sviđala, ali nisam imao hrabrosti to da joj kažem... Ne znam zašto. Valjda zato što me je gledala sktriktno kao druga... To je bilo pre jedno 5 godina, u srednjoj... Sada smo zajedno na faksu, kolege, sasvim se lepo slažemo, čak štaviše, postajemo jako dobri prijatelji. Planiram da joj dam tu igračku i ispričam joj celu priču. :)
Sjećam se u osnovoj školi sam znao nastavnici pročitati domaći zadatak iz prazne sveske. Dok me nije provalila davala mi je petice.
Kasnim ja na bus, vidim ga desetak metara ispred na stanici i vidim da me šofer čeka.
Otvorena vrata i ja u trku ulećem.
Ali zapne mi noga za ulaz, i počnem da padam unazad. Refleksno se hvatam za nečiju nogu i vučem. Čuje se cepanje pantalona, ja se prosula celom dužinom, čoveku otišla nogavica. Ništa me ne pitajte. Ceo dan vrtim film. Pun autobus.
Studiram u Americi i redovno učim ortake sve srpske psovke i govorim im da zapravo znače "dobar dan" i "ćao" i tako oni kad sam na skajpu prolaze i govore to mojim matorcima, a ja se smejem.
Jutro mi najlepse počne kad čujem dečka kako kaže :"brm brm brm, ide valjak" i legne na mene svom težinom, kotrljajući se.
Jednom prilikom sam pala i udarila glavom o saksiju. Zanimljivo je to što je saksija pukla, a na mojoj glavi ni ogrebotine.
Onu drvenu turpiju, što smo pravili na tehničkom u osnovnoj školi, moj tata koristi za struganje peta.