Mrzim kad izlazim iz radnje, pa umesto da povucem vrata ja guram, i obavezno se nadje neko pametan da dobaci "Za pismene pise"...
U četvrtoj godini sam naučio engleski samo zato što mi je bilo užasno mrsko da čitam titlove. Pa neka mi još jednom neko kaže da ljenost nije produktivna.
Imam običaj da barem jednom nedeljno dođem do Dunava, zapalim cigaru, iako ne pušim, i razmišljam, nekako pored vode jasnije razumem neke stavri.
Ponekad cimnem sam sebe sa fixnog čisto da imam neki propušten poziv.
Pre dve godine sam bio sa devojkom na zlatiboru, jedno jutro mi je donela u krevet kafu, cigare, listu iz kladionice i dodatak jer se igrao neki tenis...
Provela sam subotu veče cirkajuci pivo iz limenke sa drugaricom na klupi u parku, slušajuci s mobilnog telefona pesmu iz igrice koju je moj bivši voleo.
Ove nove, popularne, muške frizure zovem "šala na stranu''
Svaki put kada vidim neku poznatu osobu iz daleka (drugara, profesora), i jasno je da ćemo se sresti, skrenem pogled, a podignem ga tek kada se približimo, da ne bi pomislili da buljim. Osim naravno ako sretnem osobu kojoj neću da se javim, tada mi ostane skrenut pogled, ili izvadim mobilni, pa kao..
Sreo sam nekoliko puta ljude koji su mi idoli, a nisam htio autogram. Nikad mi nije bilo jasno zašto bi od nekoga uzeo autogram i šta ljudi rade s tim papirom, a vrište tamo i satima čekaju potpis.