Za moje roditelje izgleda postoje samo dve titule koje ja mogu da imam: čistač ulica ili master ekonomije.
Nikada nisam procitao knjigu ali ovde sam kao u Biblioteci :)
Sve vreme dok je dečko raskidao sa mnom, ja sam se molila da se nasmeje i da mi kaže " A sta ti je, šalim se"...
Ulazi direktor u moju kancelariju, i pita :"Šta radiš?"- misleći pod tim koje zadatke trenutno obavljam, a ja mu ladno odgovorim "E'o ništa, ti?"
Muž me je zaprosio rečenicom: " DA LI PRISTAJEŠ DA SE ZA*EBEŠ DO KRAJA SVOG ŽIVOTA?" Tad sam se osmjehnula i rekla da... a sad vidim da je bukvalno mislio to što me je pitao...
Kad sam duže kod devojke dobijem grčeve u stomaku od ne prdenja.
Prije nego što ću se roditi, odnosno kada mi je mama bila u 7-8 mjesecu trudnoće, pala je granata iza njene kuće. Ja sam se nakon toga rodio sa poremećajem, ne psihičkim, samo nemam, ili imam al skroz slabe, hormone rasta kose, odrastao sam uz čudne poglede, svi su me smatrali "drugačijim" od ostalih, neki su čak i mislili da imam rak ili nešta slično i tako sada kada imam 18 godina, živim sasvim normalno, imam dosta prijatelja, curu i svi su me prihvatili ovakvog kakav jesam.
Kad se vraćam sama kući iz grada, uvijek hodam što je moguće više na desnoj strani trotoara, kako bih bila dalje od ulice, jer ako neko hoće da me kidnapuje iz auta..e pa neće moći ove noći!
Posle tuširanja, obavezno na zamagljenom ogledalu nacrtam jedno srculence.