Poslao sam devojci poruku 'des?' (gde si), odgovorila mi 'jedanes?'. Volim je.
Naljutim se na curu i opet na kraju ja ispadnem kriv što sam se naljutio na nju.
Jednom sam ukrao čokoladicu u trgovini. Vratio sam se 10 minuta kasnije sa papirom od iste u ruci i rekao da sam je zaboravio platiti.
Znam gde je štek sa parama mojim roditeljima. Uvek kad primim platu dođem i ostavim im nešto para. Nikad nisam znao kako da im se zahvalim za sve što su se žrtvovali za mene.
Mrzim duge razgovore na telefonu, ne podnosim ih. Tako da sam smislio foru kada me neko nazove, na foru kažem da nemam kredita i samo spustim, dok nije ni shvatio da ja faktički nisam nazvao...
Oprala sam zube pastom iz Švajcarske pa sada mislim da su mi više bjelji.
Saznao sam nekako da se jedna devojka, godinu mlađa, zaljubila u mene. Imali smo zajedničke prijatelje, izlazili smo zajedno, bila je baš baš baš simpatična i bilo je više nego očigledno da je zagrejana za mene. Jednom su je naterali da se slika sa mnom. Kada sam prišao i zagrlio je da bi slika pristojno ispala, drhtala je kao prut. I pre nego što je drugarica kliknula dugme, okrenuo sam je i poljubio, onako kako treba, i u tom trenutku je drugarica 'okinula', tako da se na slici jasno vidi kako se ljubimo. Sada smo već 3 godine zajedno i bolju devojku nikada nisam imao. :)
Sramota me je zato što kao student u inostranstvu, koji konobariše vikendom, imam veću platu nego moj tata koji u Srbiji radi ceo život kao inženjer.
Svako veče šetam kuče u isto vreme samo da bih ga srela.
Moj brat, kad je bio mali, u želji da izjavi da mu se ni jedna devojčica ne sviđa, rekao je: "Nikad vam neću reći da sam se zaljubio u Saru."