Kada se pogledam, mislim da nisam toliko ružna, a kad vidim kakva sam na nekim slikama, muka me uhvati
Najdraže mi je kad operem kosu, vani +40, sve se topi, a mama ide za mnom i govori da osušim kosu da mi se ne okrenu usta i da ne dobijem upalu mozga!
Idem u DVD klubove čisto da pogledam šta mogu da skinem sa neta kad dođem kući.
Prodavala sam babu, kad sam bila mala, za šleper mančmeloa nekom dedi. Nikad nisam dobila moj omiljeni slatkiš.
Ovo mi već neko vreme leži na duši, ali nikome nisam ispričala.
Oktobar, vratila sam se kući i zatekla majku kako plače. Objasnila mi je da je mom deki, njenom ocu, pronađen tumor i da mu je ostalo najviše tri meseca života, ali to on ne sme da zna .Nisam ništa rekla, samo sam potrčala kod njega kući. Kroz terasu sam videla upaljeno svetlo. Pokucala sam na vrata, bila su zaključana, zatim sam zvonila i lupala i ništa. Plakala sam i mislila o svemu. Istrčala sam iz zgrade i krenula da ga tražim. Trčala sam ka prodavnici u koju je uvek išao. Prolazeći pored parka, slučajno sam bacila pogled u nadi da se odmara. Na klupici ispod svetiljke sedeo je čovek sa štapom i gledao ispred sebe. Lišće je padalo oko njega, a on je sedeo zamišljen na klupici, sam. Ne mogu da vam opišem koliko je sve bilo tužno. Zagrlila sam ga najjače što sam mogla, plačući, a on se smejao i pričao da ne plačem jer ne umire ili slično. To je bila i biće najtužnija slika za mene u životu. Početkom decembra je umro.
Za jedan ispit učim više nego za sve ostale zajedno. Sve ostale sam položio, taj još nisam.
Mojoj tadašnjoj devojci i meni niko nije verovao da smo se upoznali tako što sam je pljunuo na ulici. Idem ti ja u pekaru da kupim 'leba, nešto se zamislio, nakupim šlajma i okrenem se da pljucnem nalevo ka bulevaru, i BUM! Sreća, nije bilo u glavu, ali nisam ni promašio. Snađoh se brže bolje, pozvah je na piće u znak izvinjenja i tako to... ;-)
U ranim jutarnjim časovima verenica me je zatekla u krevetu sa drugom devojkom. Probudila nas je sa rečenicom, citiram: "Hvala ti Bože što nisi dozvolio da napravim životnu grešku!", značajno je pogledala dotičnu devojku rekavši joj da se nada da me je češkala dok nisam zaspao, jer je to nešto što najviše volim, na brzinu se spakovala i otišla. Onako dostojanstveno. Uvideo sam svoju grešku, malo je reći da se kajem, i iako ću se boriti za nju i njeno poverenje, znam da neće promeniti mišljenje. P.S. Nisam pomenuo da mi je nos slomljen u momentu kad sam pokušao da je zaustavim.
Za nešto manje od devet mjeseci postaću majka, više mi ništa nije bitno u životu, sa njim ili bez njega ja ću roditi, jer mislim da me je Bog blagoslovio nakon svih loših stvari koje su mi se izdešavale. Moj će mi anđeo promjeniti život.