Nikad nisam pojeo dovoljno krem bananica da bih rekao: 'Dosta'.
Kad krenem na vazan ispit,prosipam vodu sama za sobom...
Ništa na svetu ne volim više nego da se ubacim u razgovor starijih osoba kad pričaju o politici. Volim da se svadjam sa njima, i to ti je!
Kada sam bila mala imala sam astmu i doktor je rekao da idem na more i da se što više nagutam morske vode. Ti dani na moru će mi ceo život ostati u sećanju. Bežala sam od tate koji me je jurio po vodi i davio, dok nas je mama sa ležaljke samo posmatrala. Jednog dana joj je prišla neka žena i rekla joj "Jel vidite vi na šta ovo liči, neko bi voleo da ima decu, a ovaj čovek pola sata davi svoje."
Žensko sam, a znojim se kao vepar. Živ me blam pojeo 100 puta zbog toga.
Kada mi baka čuje na tv-u da je neko otet odmah me zove na mobitel jer misli da sam ja.
Danas sam babu od 67 godina, koja me čuvala kad sam bila mala, provozala na motoru nekih pola kilometra! I to zato što je ona tražila, jer joj je uvijek bila želja da sjedne "na to čudo". Vratila mi je vjeru u vječnu mladost u srcu! :)
Često se sjetim kad sam bila skroz mala djevojčica i kad smo se u mojoj ulici po cijele dane igrali plana, skrivača, lopova i pandura, ledene babe, graničara... ili smo samo sjedili ispred odavno maknutog košarkaškog koša i razmišljali o tome kako je biti velik, sigurno najbolja stvar koja ti se može dogoditi jer si možeš kupovat tisuće Mars i Snickers čokoladica, a da za to ne moraš tražiti dopuštenje mame i tate. Mislili smo kako je super imati svoje novce koje možeš trošiti na bilo šta ili kako je odlično kad smiješ ostati budan do ponoći čak i kad se ne čeka Nova godina. Tada smo mislili kako su to najveći problemi koje netko može imati. Fali mi to vrijeme...
Uvek mi je zanimljivo, dok šetam bulevarom, da posmatram ljude koji me preteknu a ja lagano šetam i sretnem ih na svakom sledećem semaforu i mislim ''hohoho džaba ste jurili''.
Kad god mi dođe neka drugarica, najlepše se ispričamo na vratima, dok je ispraćam.