Terajuci ručna kolica otkrio sam u sebi neverovatan osećaj za vožnju. Kad god se uhvatim za njih proradi Šumaher u meni.
Često kad uzmem da operem sudove, ja lupam više nego što je potrebno, jer će se tako jače čuti da sam vredna.
Lezim golišava na krevetu, a on na drugom gleda TV!!! Toliko o našoj priči...
Imali smo 16 godina kada sam mu priznala da sam zaljubljena u njega. Džentlmenski me je odbio. Danas, 8 godina kasnije, on je u vezi sa mojom najboljom drugaricom, a meni i dalje lupa srce i tresu mi se ruke kada ga vidim. To nikome nikada neću reći.
Kao mali stalno sam za rođendane dobijao neke mekane i gužvave poklone. Čim ih napipam znao sam da su pidžame.
Sestra mi je sa putovaja donela veliku gumicu za brisanje na kojoj pise "for really big mistakes" i dala mi je uz reci: "Evo ti, obriši se".
Oduvek me je zanimalo šta znači: "Sunce li ti kalaisano"?
Mrzim kada dođem u školu i kažu mi kako ništa nisu učili, a onda ih profesor prozove i sve znaju.
Ili kada mi kažu da su samo pročitali pred spavanje i dobiju 5! Jel stvarno misle da sam budala i da ću da poverujem u te gluposti?!
Ne znam kako i zašto, ali se na kraju uvek ispostavi da se moj drug zaljubi u mene. Čim pomislim da napokon imam pravog druga, on mi izjavi ljubav. Ja ni prema jednom ništa ne osećam osim one drugarske, ortačke ljubavi. Mrzim što samoj sebi namećem osećaj krivice, ali isto tako znam da ja ni u jednom trenutku nisam dala povoda ni jednom od njih, da pomisle da može da bude nešto među nama. Sad moram još jedno prijateljstvo da ugasim, jer ne mogu da objasnim čoveku da možemo samo prijatelji da budemo. Bedak.
Ne mogu da prežalim još prečku sa jedanest metara Mijatovića protiv holandjana... ma boli... eh da ga je dao!