Odem kod urologa na pregled. Jbg trip je malo...neugodno. Treba vaditi klokana iz gaća. Nervoza, znojenje... ne mogu ni reći od sramote koji su simptomi vec gutam knedlu i svaki put kad trebam reći odakle kaplje ja pokažem na dole očima. I nakon 2 minute koje su meni trajale kao večnost, kada sam uspeo izustiti šta mi je on kaže: " Ajde dečko šta ti je, nemoj se brinuti. U moje vreme ko to nije imao taj nije ni je*avao. Opusti se" . Nasmejao sam se kiselo ko nikadu životu.
Kada sam prvi put otišla u solarijum i legla da se sunčam, nisam smela da ga zatvorim, pa sam se 5 minuta sunčala sa podignutim vratima.
Mislim da sam jedna od retkih koju je, u ovo teško vreme besparice, obradovao otkaz.
Kada prolazim kroz klub, obavezno prdnem par puta tamo gde je najveća gužva.
Nervira me jako sto kad citam nešto važno ispred ljudi koje ne znam, meni pukne glas.
Umilnim glasom, treptanjem očima i slatkim osmehom samo od tate dobijem ono što hoću, ostalima moram da podviknem.
U stanu iznad moga živi komšija koji toliko voli fudbal da bez obzira koja 2 kluba igraju on, kada neko od njih da gol skače i ispušta neke zvukove da ga čuju 5 spratova ispod nas. Tako mi znamo kad je neka dobra tekma na TV-u.
Moja supruga mi je na početku veze rekla: ,,Čuvaću te ko 5% baterije!"