Sad sam gledao film Notebook po nzm koji put i ladno svaki put zaplačem,a muško sam, i glumim pred prijatejima nekog frajera,mislim kad bi im ovo rekao da bi me zezali ceo život.
glavna odluka koju sam morala donjeti kad sam bila mala je bila hoces li da radi prut ili kais . :)
Moja učiteljica se zvala Svemirka. Kada sam došao prvog dana iz škole i rekao mojima kako mi se zove učiteljica, nisu mi verovali i počeli su da viču na mene da je ne zovem tako jer će da se naljuti ako čuje.
Najviše volim da se posvađam s nekim, jer tad čujem šta tačno on misli o meni.
Svaki put, kad hoću da pređem ulicu van obeleženog pešačkog prelaza, smišljam koji ću izgovor dati policajcima, ako me zaustave.
Stavljam daljinski između brade i ključne kosti dok ležim i gledam televizor.
Bojim se da kad izađem napolje ne dobiijem upalu i ovo malo mozga što imam.
Dolazim sa dva drugara na bus, mamurni, nenaspavani, krenuli kod druga u Sarajevo. I tako zaspimo nas trojica u busu , prođemo Sarajevo probudi kondukter drugara da izađemo jer smo stigli na zadnju stanicu (na moru) . Tad jaran iz sna počne da govori " ljudi budite se , poplavila Miljacka "