Jednom sam pitao mater : Mama jesam li ja usvojen ?
Ona je samo odgovorila : Sine, zar mislis da bi bas tebe izabrali? :D
Nikad u životu ni jednu ružnu reč nisam rekao za svoju bivšu devojku. Smatram da je to jako ružno. Čak šta više, sa svakom sam ostao u dobrim odnosima. :)
Sreo sam komšinicu i nisam znao da li da joj kažem 'zdravo' ili 'ćao' i tako dok mi se to motalo po glavi ja sam ta dva izraza pomiješao i rekao 'ćavo'.
Student sam, i živim sama u Beogradu. Kad mi mama pošalje ručak, ja ga jedem iz šerpe kašikom, da ne prljam sudove.
Zbog nje sam počeo da vežbam, da čitam knjige i sviram gitaru... ali jednostavno je ne privlačim više, pa čak ni ovako "poboljšan"... i dalje mi je teško da to prihvatim ali hvala joj...ako ništa drugo, bar sam postao bolji čovek.
Kada odem u goste i pritom mi smrde noge, uvijek stavljam jednu preko druge misleći da će manje da se osjeća.
Umilnim glasom, treptanjem očima i slatkim osmehom samo od tate dobijem ono što hoću, ostalima moram da podviknem.
Ono za šta profesor kaže da samo pročitamo, ni ne pogledam. A ono što treba da se nauči, e to vala samo pročitam!
Mrzim kad me ljudi zovu kad sam u busu jer imam osećaj kao da svi slušaju razgovor.
Pokušavam da "raskinem" nešto kao vezu na daljinu, odnosno da kažem momku da ne mora da se trudi da dolazi, jer nema šanse da održimo sve to, blabla, i ja sva uplašena (neću da me pogrešno shvati, nije da ga ne volim) al' šaljem poruku. Kad on meni mrtav ladan šalje video Šojića kako govori "iznenađen i uvređen". E izem ti kilometre.