Kada me u kafiću pitaju: "Keš ili kartica?" zbunim se i uvek prodje par sekundi pre nego što odgovorim.
Upoznao sam curu prije 5 godina ne nekoj online igri. Često se čujemo preko skajpa, igramo igre zajedno, zezamo se, smijemo se. Osjećam se kao da imam sve kada pričam sa njom i ona to zna. Ima momka otkad je znam, ne želim da uništim njenu sreću, ali osjećam da ne mogu voliti druge osobe, dok znam da ona postoji. Dao bih sve da je moja. Sada idem na koncert u njen grad i pokušavam skupiti snage da joj se ne javim i ne uništim to što ima sa svojim dragim...
Najviše volim komšinicu sa prvog sprata. Svaki put kad me vidi kaže : " Jao pa ti si opet smršala , divno izgledaš!" JA NJU OBOŽAVAM!
Imam 21 godinu i ne podnosim devojke koje nemaju lepe manire i ne znaju se ponašati u društvu. Znači nije mi bitno ni obrazovanje, ni izgled, poreklo, koliko ih je imala pre mene, ali ako ne zna osnove bontona i lepog ponašanja dobijem alergiju.
Kad mi određeni ljudi kažu kako roditelji nikad nisu 'digli ruku' na njih, a kamoli ih udarili, samo pomislim 'šteta što nisu'!
Decko mi bude minimum 10x privlačniji kad saznam da svira gitaru.
Kao mala bacala sam ribice u WC šolju misleći da će otići u neko more gde će biti slobodne...
U osnovnoj školi sam u igri s prijateljima slučajno razbio prozor od škole. Idućih godinu dana bi se us*ao svaki put kad je zazvonio kućni telefon.
Kao mala sam se uvek rugala maminom nosu, a sad imam isti takav...
Volim da piskim u kadu, brate sloboda, nema stresa oko nišanjenja.