Kao mali sam mislio da je predosadno biti kralj. Samo sjediš na onoj hladnoj stolici, sam, a oko tebe 20 čuvara koji su kao kipovi i čekaš da ti dođe neko, pokloni ti se i zamoli te za nešto. Predosadno :D
Odem kod urologa na pregled. Jbg trip je malo...neugodno. Treba vaditi klokana iz gaća. Nervoza, znojenje... ne mogu ni reći od sramote koji su simptomi vec gutam knedlu i svaki put kad trebam reći odakle kaplje ja pokažem na dole očima. I nakon 2 minute koje su meni trajale kao večnost, kada sam uspeo izustiti šta mi je on kaže: " Ajde dečko šta ti je, nemoj se brinuti. U moje vreme ko to nije imao taj nije ni je*avao. Opusti se" . Nasmejao sam se kiselo ko nikadu životu.
Uvek me je nerviralo kad sam bio mali i kad me vode na sladoled, zašto odrasli uvek uzmu više kugli nego ja.
Bio sam na beer festu i vratio sam se kući sa nekim točkom i jednom japankom.
Za Novu Godinu sam se toliko napila da sam ispala iz taksija na glavu.Idalje se pretvaram da se ne sećam toga :-)
Često kad sam loše raspoložen počnem da pregledam slike od jedne prijateljice na fb koja je bila na hiljadu i jednom mjestu u svijetu, uvijek me nekako oraspolože njene budalaštine koje je radila. Fakat ju volim i drago mi je da uživa.
Prolazim pored komšija, neke 3 kuće od mene. Baba i deda. Stalno sjede ispred kuće, ispod grožđa. I u jednom trenutku vidim oni oboje drže nešto u rukama i čitaju. Ja se zagledam malo bolje, kad ono liste za kladionicu.
Volim duge šetnje u toku večernjih sati, pomažu mi da raščistim svoje misli, i zbog želje da sretnem jednu osobu, već davno izgubljenu. Nada poslednja umire.
Tetka mi se porodila i kada sam je pozvao da vidim kako je, pitao sam je: "Je l' ima plave oči?" Ona mi je rekla: "Imaće na nas oči, ne brini".