Od kad sam počeo da idem na časove vožnje ćaletu stalno dajem instrukcije dok vozi iako je on vozač već 30 godina.
Mrzim kad spremam nesto da jedem i kad bude gotovo, ja više nisam gladna.
Osećam se da me ne voli tom jačinom koliko je na početku veze. 2 godine smo zajedno.
Tako bih volila da pošaljem svoju svekrvu na pusto ostrvo, ali da se razumemo, ne da se pati i živi sama, nego da živi u nekom žešćem izobilju, i za*ebava svoje sluge A MENE OSTAVI NA MIRU!
Još nikada se nisam suočila sa smrću bliske osobe i stalno se bojim kako ću to podnijeti svaki dan me je strah...ne želim da ih izgubim.
Kupili smo papagaja pre mesec dana i baba i deda se prema njemu ponašaju kao prema bebi koja treba da progovori.
Želim samo da uputim savjet roditeljima koji su prestrogi prema svojoj djeci, iz ličnog iskustva znam da to ne donosi ništa dobro, kasnije su djeca kao puštena s lanca i ništa ne znaju i sve hoće da probaju.
Sedim, gledam tv i odlutale su mi misli. U jednom trenutku čujem: Izgledaš fantastično! I ja se okrenem i lepo zahvalim a onda skontam da sam se upravo zahvalila reklami za prašak.
Juče sam htela dečka da iznenadim i kupila mu omiljenu tortu i došla kod njega iako smo se dogovorili sutra da se vidimo. Pozvala sam njegovu mamu i zamolila je da mi otvori vrata i ne kaže mu da dolazim. Išla sam polako uz stepenice i sa velikim osmehom otvorila vrata od sobe. Zatekla sam ga kako sedi u gaćama i gleda moju najbolju drugaricu na skype-u koja je u tom trenutku skidala brus. Izgubila sam dečka i "najbolju drugaricu" u roku od 20 sekundi.
Rokćem kad se smijem i u javnosti to zna biti jako neugodno, al uvijek se još više počnem smijati kada čujem samu sebe.