Upoznali smo se na poslu i posle nekog vremena počeli smo da se družimo. U početku mi je bila samo zgodnjikava, ali vremenom kako sam je upoznavao sve više i više, hvatao sam sebe kako se i protiv svoje volje zaljubljujem. verena je i pred udajom, za visokog tipa sa uspešnom karijerom... Da bih nekako prestao da mislim na nju, jer je to pretilo da uništi nase prijateljstvo, okrenuo sam se drugim koleginicama i to je donekle pomoglo. medjutim, kao bumerang sve se opet vratilo i to u težem obliku nego ranije... Kad slušam njen glas, gledam je u suknji onako zgodnu, svaki pokret joj je elegantan i ženstven, obuzima me tuga i bes i milion nekih suludih osecanja... Plašim se da joj kažem sve, jer to neće na dobro izaći, a previše dugo se taloži u meni...
Volim da se sprdam sa drugarom iz klupe kada je neka ozbiljna tema na meniju.Imamo ritual da se vratimo u proslost i kazemo nesto tipa:''Eh,moje dijete,kada sam ja šesetdruge udario na Ruse...''Uvijek se odvalimo smijati kao budale.
Hodam bosa po kući, jer mi je žao da probudim kucu kada mi zaspi na papuči.
Kada sam jednom nešto plaćao u radnji mislio sam da prodavačica treba da mi vrati pet dinara, a ja sam rekao "u redu je"... ispalo je da sam ja njoj bio dužan pet dinara.
Danas mi je tata rekao da sam usvojena.
Rekla sam mu da ne lupa, znate šta mi je rekao?
"Jbg, nikako ne možemo da je se rešimo, moramo da je trpimo dok se ne uda."
Tata mi je car, definitivno.
Ponudila sam se mami da operem sudove, bila je pola sata u šoku.
Da bi me ohrabrila (bio nam je prvi put) devojka mi je pevala "Miki, Miki, velikii..".
Uvek kada se posvađam sa roditeljima, odem u sobu, zatvorim se i ne želim da jedem celi dan ne bi li ih grizla savest.
Legnem da spavam još pet minuta i probudim se za dva sata.