Danas sam citala mamina pisma iz davne '87, '88... Moram da priznam da mi je mama bila kul devojka kad je bila mojih godina. :D
Što me je jako iznenadilo, pozavajući moju mamu sad... dve različite osobe. :D
Kada sam bila mala imala sam mali bicikli sa gumama koje nisu mogle da se probuše, naterala sam tatu da ga ofarba u crveno i nazvala sam ga Aždaja jer je bio neuništiv. :D
Jednom sam išao da se svađam sa električarima koji su došli da isključe struju kpd komšije od kojeg kradem internet. I nisu mu je isključili tog dana.
U mojoj kući se velika nužda zove istorijskim događajem. I onda ako je neko u wc-u, samo jednom kucnemo na vrata i šapnemo: ,,Ajde izađi. Istorijski." I taj ko je bio u kupatilu zna da treba da požuri.
Uvijek se smijem kad se sjetim da se moja baba nije smjela presvući ako je upaljen TV da je "oni ljudi tamo s ekrana ne vide golu". Ni dan danas joj nisam uspjela objasnit.
Prvi put sam dao krv u trećem srednje da bih dobio slobodne dane da ne idem u školu. Baš je tad bila i Srpska nova i bio sam na nekoj žurci. Desilo se da smo se pokačili sa nekim lokalcima i dva moja druga su upucana. Jedan u nogu, jedan u stomak. Tu sam najdireknije moguće video gde krv koju doniram odlazi i koliko se krvi prosipa zbog gluposti. Od tada sam redovan davalac i do sada sam krv dao 11 puta.
Maloprije mi mama pokazuje čestitku koju sam napravio u 2. osnovne sa sadržajem : ''Mama i tata srećan vam 8. mart''.
Bio sam 4 godine u vezi sa devojkom koja ne želi seks pre braka. Najlepše godine mog života. Kada sam je zaprosio, ona je to odbila i više nije želela da bude sa mnom.
Prošle su 2 godine, a još je nisam preboleo. Sreo sam je pre neki dan, trudnu i neudatu. Zaplakala je kad me je videla...
Živim u zgradi na 4. spratu. Najveća životna želja mi je da odem dva sprata iznad, zamolim dobre ljude da me puste unutra, pa da skačem kao Tasmanijski đavo satima po glavi ovima iznad mene, što su svoja dva divlja sina naučili da igraju tenis, fudbal, košarku, bejzbol, ragbi, umetničko klizanje, mačevanje, boks i sinhrono plivanje u stanu, u ranim jutarnjim časovima, a ne kao sav normalan svet da to rade na igralištu ispred zgrade. Uvek sam mislila da nemam životnu želju, ali sada sam sasvim sigurna u nju.
Uvek pitam mamu i babu šta da obučem i na kraju ih ne poslušam.