Najviše volim nakon dugog dana pustiti neku laganu muziku, zapaliti cigaru, doći ovde i čitati redom ispovijesti.
Volim dok sa nekim pričam kad me dotični gleda u usne, tad znam da mu se sviđam!
Sredila se ja, i čekam ispred kuće drugaricu da idemo u grad. Prolazi neka žena pored i vodi ćerkicu (3-4 god). Zagledalo se dijete u mene, i pita je mama šta gleda. Kaže ona njoj "Vidi, Barbika mama". Najljepši kompliment u životu.
Kad popijem, obožavam ulaziti u bespotrebne rasprave koje ne vode nikuda.
Kad sam bila tinejdžerka žvrljala sam svakakve gluposti i sopstvene misli na zid onim nevidljivim flomasterom, koji se vidi samo pod halogenim svetlom. Kasnije je taj flomaster izgubio funkciju i sve moje rečenice su postale vidljive. Umrla sam od blama...
Nikad nisam imala hrabrosti da kažem baš sve što mislim.
Devojka je htela da me upozna sa roditeljima kako bi "procenili moju ličnost" (oba roditelja psihijatri), shvatio sam to kao šalu. Dijagnoza je bila da sam isuviše fin i dobar za nju. Više nije bila šala, da li su na finjaka hteli da me otkače ili su možda bili u pravu?
Dok sam učio, shvatio sam da je olovka na vrhu imala gumicu... Divio sam se tome pola sata.
Prije nedelju dana, razveli su mi se baba i deda.. Ej deda ima 72 godine baba 67..Deda je prešao da zivi kod nas i sad više ne mogu da spavam od njega.. Prinudno spava na bratovom krevetu (inače je brat na fakultetu ) dok se baba gospođa izležava u 2-spratnoj kući ...Luda familija.
Sve moje drugarice od svojih ljubavnih priča prave :"Televisa presenta..."