Pričao sam jednog dana sa dedom koji je inače '22 godište, znači rođen je a da točak nije postojao. I priča on meni, e moj unuce nisi ti ni svestan koliko je vama lako. Jednog lepo prolećnog dana 44 god. je bio valcer u mom kraju i ja tako odem pošto sam sjajno igrao valcer. I tako izađem pred 200 ljudi poklonim se publici pa se poklonim devojci i pozovem je da igramo, i tako 3 puta, pa se ponovo poklonim publici, njenom ocu i naravno njoj. A vi, sadašnja omladina, odete u diskoteku, uhvatite za dupe i to je to. DEDA CAR.
Celi život imam višak kilograma i u životu sam svašta pretrpela zbog toga. Smehom prikrivam bol koji osećam zbog tuđih osuda. Pitam se da li nekome bitno što nisam loš čovek, da li je sve što imamo da ponudimo spoljašnost?
Planiram da mu kradom zalepim traku za depilaciju negde i cimnem. Da vidim hoće li me ikad ponovo pitati - Šta radiš toliko u kupatilu aman ženo?!
Trčao je po najvećem pljusku uveče da bi me video na pola sata, usput je polomio i nožni prst.
Nikad mi neće biti jasno zašto ljudi tjeraju od sebe one koji bi život dali za njih, i trče za onima koji ih uporno povrjeđuju...
Uvijek kada legnem da spavam uhvatim se za ( . ) ( . ) da provjerim jesam li skinula grudnjak.
Kad sam bila mala stalno sam štipaljke sklanjala sa štrika da se ne bi umorile i da štriku ne bude teško.
Kad se setim toga....
Posudio sam drugu odijelo za maturu i kada sam ga pitao da mi ga vrati on mi je rekao da su sahranili dedu u mom odijelu.