Čitao sam devojci poruke na Facebook-o, našao sam poruke sa bivšim, napisala mu je da nikoga neće voleti kao što je njega, baš sam ske*an sada, a baš je volim.
Još uvek ponekad ubacim 2 kocke šećera u čašu sa vodom, podignem noge na plastični sto na terasi i zaboravim na probleme na 5 minuta dok se sladim i sećam bežbrižnog života sa 5-6 godina.
Još uvek kad seva brojim sekunde da vidim na koliko kilometra će da udari grom. :)
Neko od drugara : " Papku, evo ti je ova što dahćeš na nju!"
Ja : " Vidim, nisam ćorav, sad će maestro to da reguliše"
Ona (u prolazu) : "Ćao momci"
Ja (prilazim) : "E (ime dotične), one skripte što treba da ti dam, mislio sam ako hoćeš da se nadjemo sutra, idem do Ušća nešto pa tamo, možemo i neki film da pogledamo, ima nekih akcionih dobrih, mislim ako voliš krv, tj. nije da ja volim krv,doduše volim malo u Tarantinovim filmovima kad onako prsne odjednom, mislim krv kad prsne...A možemo i animirani neki ako hoćeš, kako sam ja voleo crtaće kad sam bio mali, znaš onu začaranu šumu, ono 'Car Mrazomor kolo vrti, zlih veštica vojsku smrti'..."
Svaki put, SVAKI JE*ENI PUT!
Svojoj najboljoj drugarici sam sa za 20.rođendan kupio rokovnik. Prema spoljnem izgledu je to bio običan rokovnik, ali pravi poklon je bilo ono što je pisalo u njemu. Potrudio sam se da sve osobe koje joj nešto znače u životu napišu nešto o njoj u rokovnik, neku zajedničku šalu, neku staru uspomenu. Bilo je to nekih 50-ak ljudi. Krenuo sam naravno od njenih roditelja, sestre, brata, prijatelja itd. Na jednoj stranici je stajalo to što je ta osoba napisala, a na drugoj njena slika. Ona se oduševila ovim poklonom. Dokaz da poklon ne mora da bude skup, samo treba da imate dovoljno mašte i volje da uradite nešto slično za osobu koju volite. Inače, ta najbolja drugarica mi je danas devojka. :)
Moja baba je dva jareta nazvala po meni i mojoj najboljoj drugarici.
Posle svih lažnih prijatelja i razočarenja u ljude u koje sam nekada mogao da se kunem, plašim se da u nastavku svog' života ne prepoznam pravog prijatelja, jer ne verujem više nikome.
Došlo vrijeme da i ja idem za svojom sudbinom. Sutra idem u glavni grad da studiram i duša me boli kad odem u wc i vidim samo jednu četkicu, maminu. Više me boli što će ona sama ostati nego što ja idem...
Momak mi se zove Drago. I nema šanse da ga prevarim, jer kad god upoznam nekog drugog momka on mi pruži ruku, i ja momentalno kažem drago mi je, i sjetim se njega..