Imam prekrasnog dečka koji me pazi kao kap vode na dlanu. Prosto ga obožavam. No od njega krijem jednu tajnu. Prije njega sam imala dečka 10 godina, i nakon prekida sam na leđima istetovirala kineskim slovima njegovo ime. Uskoro ću da se udam za novog decka, ali mu ovo nikada neću reći.
Počele su da mi šalju zahteve za prijateljstvo drugarice nekih likuša koje su prijatelji sa mojim verenikom. I sad ja, kao pravi detektiv, provaljujem veze između svih njih. Više posla oko njih nego oko svadbe. :)
Voljela bih da sam neko drugi. Da mi je život uspješan i lijep.
Svako jutro kada dođem na posao, skuvam kafu, zapalim pljugu i čitam ispovesti i tako mi lepo počne dan pored vas :)
Nakon što sam pomogao čoveku da ustane sa zaledjenog trotoara, iskreno mi se zahvalio uz reči: "Živ bio sto godina, mladiću." Na to sam ja odgovorio sa: "Neka, neka, ne treba."
To je bilo leto. Reka, mala varoš, sunce koje prži. Svi mi klinci, skoro sva braća i sestre od tetaka, stričeva, ujaka ... na okupu. Po ceo dan igramo igre uz mirise logorske vatre, roštilja, pečenog mladog kukuruza i zvuke nove pesme Riblje Čorbe "Komšije će da me biju". Ja sam među tom dečurlijom hteo da budem neki faktor, pa sam sav važan pobegao od kuće.
Sakrio sam se na obližnji tavan malog ambara, tu blizu, da ih sve čujem i vidim kako pate bez mene. Nakon dana provedenog u polumraku družeći sa paučinom, smrdljivim crnim lukom koji se tu sušio, žedan i gladan siđoh u dvorište. Lepo sam se napio vode, najeo. Ključna rečenica: niko nije ni primetio da me nije bilo. Tog dana sam naučio da nisam nikakvo posebno m*do i da zapravo delim ovu planetu sa milijardama sličnih sebi.
Petkom, kad dođem s posla prakticiram vrijeme za mene. Potrpam se dekicom uključim neku relaksirajuću snimku zalaska sunca na oceanu i uživam u zvukovima klavira i valova uz kavu, ili čašu vina. Isključim sve telefone i uživam.
Kada profesor na ispitu pita studenta koji odgovara neko pitanje a on ne zna, meni dođe da kao u osnovnoj školi dignem dva prsta ako znam. Jednom sam to mahinalno i uradio. :)
U mojoj kuci bi se manje svađali kada bi svako imao svoje kupatilo.