Najljepši mi je osjećaj u životu bio kada mama tek osušene i tople čarape skine sa šporeta i navuče mi ih na noge. Probala sam jednom sama sebi ali nije isto, mama je ipak mama.
Svaki dan mi počinje isto...Uzimam novac od majke da bih išao na rulet i tako već nekoliko meseci. I kada joj potrošim mnogo para, tj. izgubim na kocki i onako nikakav uđem u kuću i vidim nju nasmejanu kako gleda neku seriju i sa osmehom me pita šta hoću da jedem, dođe mi da sam sebe pljunem u facu... Moram da prestanem sa tim, mam 18 godina.
3 mjeseca sam koristio maminu četkicu za zube jer sam mislio da je moja.
Ušao sam u zgradu i podrignuo iz sve snage, onda sam skrenuo levo da bi došao do lifta i video da mi dolaze gosti. Koji smor.
Cesto kada mi se plače stavim maskaru kako ne bih plakala (da mi se ne razmaže).
Tužan optimista.
Kad upalim čet na fejsu uvek prvo gledam da li je ona tu, ako nije izađem, a ako jeste glupo mi je da joj se javim.
Tata mi je jednom rekao da obrišem neke fajlove sa kompa, da ga očistim malo ,a baba iz druge sobe viče "Imam ja jednu lepu svilenu krpicu" Biser.
Imam jednog komšiju koji me, svaki put kad me vidi, pozdravi sa: "Ćao, kako je?", a ja njega sa: "Ćao, evo."
Kada sam bio mali, hteo sam da nađem Mileta i da mu kažem da i ja volim disko.