Kad sam bio mali mislio sam da ljudi imaju ograničen broj reči koje mogu da izgovore tokom života i kad potroše sve reči onda su nemi.
Željela bih naučiti da kuham, ali svaki put, kada nađem neki recept na internetu, za pola sastojaka prvi put čujem. :)
Volim da manipulišem ljudima, tako sto se rasplačem. Uglavom kod svih uspeva, jer iskreno mnogo jezivo i tužno plačem, čak i kad se foliram.
Mrzim kad dođu neki gosti i onda keva kaže 'Ajde ti skuvaj kafu, ti najbolju kafu kuvaš' i na finjaka me za*ebe, jer nju mrzi da se cima.
Pošto nisam baš imala inspiracije, dedi sam godinama uporno za rođendan kupovala pjenu za brijanje i losion. Dok mi konačno nisu rekli da se čovjek brije mašinicom.
Tek danas sam gledala cd moje svadbe, iako sam se udala prije 3,5 godine.
Uvek kad nemam kartu u prevozu napravim neku tužnu facu i trepćem ko tele dok me ne zaobiđe.
Danas mi je tata rekao da sam usvojena.
Rekla sam mu da ne lupa, znate šta mi je rekao?
"Jbg, nikako ne možemo da je se rešimo, moramo da je trpimo dok se ne uda."
Tata mi je car, definitivno.
Kad sam bila mala baba me je nervirala u autobusu jer mi je pričala kako treba da se ponašam i ja sam joj rekla: "baba baba smrdi ti iz usta."