Najveći bol mi je bio i ostao kad zgazim na lego kockicu.
Danas odluči moj sestrić od 4 godine da mi kupi žvake,i dolazimo na trafiku,i on traži žvake, žena mu da i kaže 60 dinara (poskupele, juče bile 55) i on vadi 100 i kaže: Ma nek ide život.
Duša mala, baš me nasmejao.
Kad mom dečku stigne poruka ja ga pitam 'ko te smara?'
Ćaletov drug iz Hamurga mi pri polasku kući nudi 10e, ja ono kao u fazonu "ma ne treba" i lik vrati pare u novčanik.
Kao mali sam sekao gole devojke iz novina i lepio ih u posebnu svesku za to, a onda pokazivao gostima kada bi došli.
Prošle godine sam bio sa tatom kod njegovog prijatelja ...Kad smo došli taj čovek je pitao mog tatu jel ovaj mali tvoj..a tata će: ženin je ne znam dal' je moj....SMORIO SAM SE.
Dok je bila trudna sa mnom, moju mamu je moj biološki otac ostavio i otišao bez traga. Iako sa mnogo muka, znam da me je mama podizala s ljubavlju i bez ikakvog pokajanja. Nekoliko godina kasnije je našla čoveka svog života sa kojim je već 13 godina u braku, koji me je prihvatio kao svog sina, a i ja njega kao svog oca. Imam i devetogodišnju sestru koju volim više od svega. Nikada nisam upoznao svog biološkog oca, niti imam ikakvu želju za tim. Nedavno sam napunio 18 godina. Među poklonima sam našao naizgled staru kovertu sa parama i porukom: "U istoj ovoj koverti je bio novac koji mi je dao tvoj biološki otac i koji je trebalo da potrošim na plaćanje troškova abortiranja. Kao što vidiš, nisam to uradila, a istu količinu novca imaš ovde, pa ti uradi sa njima šta god ti je volja. Srećno punoletstvo, sine, voli te tvoja mama." Sutradan sam uzeo novac i otišao sa društvom na reprizu proslave punoletstva. Eto, taj novac je meni značio koliko i ta osoba koja nije ni vredna spomena. Ništa.
Pozvao sam taxi pošto sam kasnio na ispit koji mi je bio jako važan, i kažem onom čovi, ako riješim zovem na kafu, čovjek mi dao broj i evo već 1 godinu smo prijatelji.