Danas me komšinica uhvatila da joj gledam u grudi i pred mužem rekla šta je mali, ti bi da bambusaš...
Uhapsili su me na ulici pred mojim roditeljima. Nikad veća sramota, nikad veće kajanje...
Imao sam oko dvije godine, dok je rat bjesnio u mom gradu,i mama me vodila u obdanište kada se nije puno pucalo. Jednog divnog, sunčanog dana, mama me spremila i krenuli smo, međutim ja sam se "ukakio" i ona se morala vratiti da me presvuče. Čim je ušla u kuću, na mjesto gdje bi mi bili da se nije vratila, palo je nekoliko granata, i veliki broj ljudi je poginulo na tom mjestu. Danas kada god prođem tim trgom, zahvalim Bogu što smo mama i ja živi, i sjetim se da nam je "go*no" spasilo život.
Kad sam bila mala mislila da te, kad zgaziš tramvajske šine, udari struja. Čudila sam se jako kako to da ih baš svako prekorači i uspe da izbegne takvu opasnost.
Jednom sam zaspao u dnevnoj sobi i tata me probudio da odem u svoju sobu i rekao je da ne zaboravim da uzmem svoj telefon sa stola. Ja sav zabunjen, uzeo nešto sa stola i viče mi tata ,,vrati tanjir!"
Odštampala sam Rokijev motivacioni govor i okačila ga na zid. Sada svaki put kad imam neki važan događaj tog dana čitam naglas to i posle se stvarno osećam kao Roki, čak krenem i da poskakujem u mestu.
Uvek kada jedem grisine, zamišljam da su stabla, a da sam ja fabrika za preradu drveća, pa ih meljem. :)
Kao klinac kad sam kevi kupovao cigare tražio sam u kesu da mi stave da me komšije ne bi videle kako držim u rukama i da ne misle da i ja pušim.
Živimo u dvospratnoj kući što znači da imamo dva kupatila. Brat mi se redovno šiša mašinicom i uvijek mu pripomognem oko potiljka jer ne može sam da dobro ošiša. I tako je jednom prilikom ušao u moju sobu i rekao: ''Ajde ustani da mi pomogneš sa šišanjem." Ja sam pitala: ''Hoćeš gore ili dolje?" Mislila sam u koje će kupatilo. Njegova faca je bila neopisivo zbunjena i samo je odgovorio: ''Pa po glavi''.
Ne gledam u tastaturu kada kucam, ali mnogo brže kucam kada je svetlo upaljeno nego kada je ugašeno.