Juče na žurci, prodajem fazon devojci `latentnu influenciju` i nakon 2 minuta smejanja mi je rekla kako čita ispovesti svaki dan i da je videla već... :o
Meni je moja baba kraljica. Našla je moj znojnik za zglob i istrpovala da je to neki steznik za povrede. I tako ga sad nosi, kaže liječi reumu..
Svaki put kad stavim laptop na krilo istripujem se da će mi njegova toplota istopiti salo na butinama.
Kada sam bila mala tata mi je magistrirao. Komšije su me pitale da li je magistrirao ili doktorirao, a ja odgovarala da je doktorirao, vodeći se logikom, ako je tata lekar (doktor) onda mora da je doktorirao.
Ponekad kad idem ulicom i slušam muziku koja me toliko ponese, na ivici sam da zaigram i pevam.
Osecam se kao gola kad krenem negde bez mobilnog telefona.
U mojoj kući koliko god kupovali čarapa i gaća, njih nikad nema.
Kad vidim koga sam nazivala najboljim prijateljima, postidim se.
Prije nego što ću se roditi, odnosno kada mi je mama bila u 7-8 mjesecu trudnoće, pala je granata iza njene kuće. Ja sam se nakon toga rodio sa poremećajem, ne psihičkim, samo nemam, ili imam al skroz slabe, hormone rasta kose, odrastao sam uz čudne poglede, svi su me smatrali "drugačijim" od ostalih, neki su čak i mislili da imam rak ili nešta slično i tako sada kada imam 18 godina, živim sasvim normalno, imam dosta prijatelja, curu i svi su me prihvatili ovakvog kakav jesam.
Nosim kaiš i kad ne treba. Ono za svaki slučaj, da ne smršavim u toku dana pa da hlače ne počnu ispadat.