Došao nam je stric u goste, i kad me je video, rekao :" mnogo si lepa, baš si se prolepšala", a moj otac je na to odgovorio: " da se nisi ti to napio od jutros?"
Kad sam konačno skupila pare za prve kvalitetne, unikatne, otkačene cipele - shvatila sam da sam prematora za njih.
Svaki put kada operem zube, velikodušno se nasmejem sama sebi u ogledalo.
Nekad namjerno sjedim na nogu da bi mi utrnula, da bih posle imao onaj šašavi osećaj.
Nemam hrabrosti da kažem ocu ono što stvarno mislim i osećam, dok sa drugim ljudima nemam taj problem .
Za kompjuterom sedim u takvoj pozi da polako počinjem da se pretvaram u Stivena Hokinga.
Poznavao sam lika koji je kupio štene staforda, ženku, bili smo klinci, nije se odvajao od tog psa, kunem vam se, pratila ga je u školu, na trening, svuda čovece. I voleo je motore, takođe. Nažalost, poginuo je pri udesu u naselju pre koju godinu i zamislite pas je osetio da ga nema više u kući i nije htela da jede i pije, na kraju su je vodali po veterinarima jer im je noću cvilela i na kraju je uginula... Šta ti je ljubav...
Kad sam bila na kafi, u kafić je ušla djevojčica i počela da pjeva, i da prosi. Nakon nekog vremena sjela je kraj mene, i počele smo zajedno da pjevamo neke narodnjake. Neki ljudi su me znali, i počeli da se zezaju sa nama, i dobila je nešto novca. Međutim, počela je da me propituje kako ja to tako dobro pjevam. Ja joj objasnim da to radim od malih nogu, da studiram solo pjevanje, da bi ona zatražila da joj demonstriram. Počnem ja da pjevam neku kompoziciju, i mala me 'ladno prekinu i reče "Uh, ćuti, ćuti, nemoj pjevati, rastjeraćeš mi svu publiku!"
Nisam siguran da li se iko seća ali pre par meseci ostavio sam ispovest u kojoj sam naveo da sam narkoman i da jedva čekam da odem na kliniku za lečenje zaraznih bolesti. Samo da vam javim da sam čist već 3 meseca i da vam se zahvalim za pruženu podršku, mnogo ste mi pomogli. Volim vas sve.
Mislim da me mama i tata najviše vole kad me pitaju da li mi trebaju pare a ja kažem ne.