Najviše volim kad legnem uveče u krevet da spavam, a krevet miriše na nju...
Prvo sto radim svakog jutra, podignem majcu i gledam jel mi se smanjio stomak....
Uvek kada sam u nekom supermarketu, maštam kako će doći neka TV ekipa i reći mi da imam minut da potrpam što više stvari u kolica, i da će to sve oni platiti.
Zavrnula sam flašu kole najjače što sam mogla i dala je ortaku koji mi se sviđa da je otvori, kako bih mu rekla kako je jaaaaaaak!
Lik na ulici koji deli letke mi je dao istu, uz rečenicu "Kanta ti je levo iza ugla." Slatko sam se nasmejala.
Nikad nisam obrisao uši štapićima za uši. Gaće završavaju poso! :)
Kad mi kaže da ima prazan stan, mene smori što opet moram da se depiliram.
Uvijek biram erotske filmove gdje "glumice" liče na moje kolegice ili prijateljice na koje se ložim.
U sedmom razredu sam napravio račun za telefon 13 soma. Zvao sam hot - line kad god dođem iz škole i kad je došao račun, mama je uzela listing poziva. I dan danas me je sramota kad uzimam fiksni...
Uvijek sam imala tako poremećen odnos sa tatom... bio je alfa mužijak, onako sav važan kada udari majki šamar jer mu nisu ispeglane čarape... plašila sam se kada me zovne imenom... a voljela sam ga više od bilo koga i od sebe.. bilo je teško cijelo djetinjstvo vući ga za rukav i pitati "Je li ovako dobro? Voliš li me sada malo više"... Odustala sam od svega što volim, prestala sam da idem na hor, da igram folklor... Prestala sam biti djevojčica jer on želi sina.. Nosila sam široke majice i trenerke kada sam počela da se razvijam, jer samo "kurve" oblače farmerice i tunike... Trebalo mi je skoro 20 godina da zavolim sebe, takvu kakva jesam.. osjećajna, ludasta, ljubavna (majčin opis mene), plačljiva, ponekad tako zbunjena, ali svoja i posebna.... Njega ne volim od kada sebe volim.. Ali je uspio... On je natjerao dio mene da se plaši svega, da ne vjeruje, da preispituje svaku rečenicu po sto puta, da se ustručava, da se uplašim pred svakim većim izazovom..