Ponekad se tako loše oblačim po kući, ne daj Bože da bude neki požar pre bih umrla nego izašla napolje!
Drugarica i ja smo pravile čestitke za 8.mart i otišle u drugi grad da ih prodajemo i govorile da su to pravila djeca iz doma i da te pare idu njima. A ustvari smo skupljale pare da vratimo neki svoj dug.
Kao mala sam tripovala da sam duh i stavila ćebe na glavu. Ubrzo sam završila na hitnoj sa 5 šavova na glavi. Blago se mojim roditeljima pored mene :D
Uvek kada izlazim iz stana vičem ,,Ćao ljudi vidimo se'' i ako je stan prazan, čisto da bi komšije pomislile da ima nekoga i da nije prazan stan.
Kad god treba nešto da prepisujem uvek počnem da pišem ekstra lepo i pažljivo i što više pišem to mi slova budu sve gora i gora.
Posle nekoliko čašica, na sopstvenoj slavi sam izašla u hodnik da ispratim goste. Pružila sam ruku tati, pozdravila se, zahvalila i izašla za gostima. Shvatila sam tek kada sam ušla u lift...
Radim u prosveti i uvek mi daju najteža odeljenja sa izjavom-sada ćeš ti njih dovesti u red. Osećam se kao vatrogasac a ne prosvetni radnik.
Najveći blam je kada trčiš ko budala do busa i dođeš ispred vrata i vozač ih zatvori i ode. Pa onda misliš da ti se ceo bus smeje.
Kad sam na faxu, puna sam nekog elana za učenjem, a čim dođem kući ta ideja me prođe.
Kad god kupim kikiriki na merenje i kad naletim na neku semenku unutra, slađa mi je ona, nego sav kikiriki. Veoma joj posvetim pažnju.