Maštam kako ću jednog dana smisliti neki genijalan izum i postati milijarder,a sve devojke koje su me ikad odbile će se gorko pokajati.
Ne volim da me dečko ljubi kad smo u prodavnici, kafiću, autobusu ili tako na javnom mestu gde ima puno ljudi. Mene je sramota to, iako su se mnoge stvari promenile danas.
Često mi se desi da kada pričam sa nekim po navici kažem "A?" a onda se živa smorim dok saslušam sve iz početka :)
Žensko sam i obavezno kad neki lijep muškarac prođe pored mene, okrenem se za njim, da mu vidim stražnjicu, to me tako pali.
Izveo sam devojku koju sam upoznao pre nekoliko dana. Kada smo stali ispred njene kuće rekao sam joj: "Znam šta bi trebao da uradim sada, ali neću pošto ne znam šta još tačno misliš o meni. Ako misliš isto kao i ja javi se, ako ne samo me zaboravi." Okrenuo sam se, seo u auto i krenuo, stiže poruka "vrati se".
Danas mi je rodjendan, i jedina želja koju imam je da moja porodica i ja budemo zdravi i srećni kao nekada!
Ne volim kada na nekome vidim mladez iz kog rastu dlake.
Kad se pozdravljm s ljudima, ne znam da l da im bacim pet ili jednostavno pružim ruku, pa uvek ispadne nekako mrljavo.
Imam jednu prosto neverovatnu životnu priču. Studirala sam u jednom gradu i živela sam sa cimerkom u jednoj zgradi na 4. spratu. Na spratu poviše mene je živela jedna stara bakica. Uvek sam joj pomagala nositi kese iz dućana i tako bi se nekad zapričale. Uvek sam bila osetljiva na starije i nemoćne, pa sam joj s vremenom počela pomagati i oko drugih stvari. Pospremila bi joj po kući, otišla bi joj platiti račune, donela nesto iz dućana, ali najvažnije od svega: popila bi kafu s njom s vremena na vreme, razgovarala s njom i slušala je šta ima da kaže da ne bude usamljena. Pošla sam kući nakon ispita i zaboravila sam na studij i bakicu, samo sam se kući zabavljala s drugarima. Dok nije zazvonio telefon. Bio je to jedan odvetnik. Bakica je umrla i oporučno ostavila meni svoj stan. Nije imala nikoga i tako mi se htela zahvaliti na pažnji koju sam joj davala tokom tih nekoliko godina. Ne možete zamisliti kako sam se osećala. Sad se udajem, i živet ću s mužem u tom gradu, u tom stanu.
Lijepo je što se ovdje ne primjete razlike u vjeri, nacionalnosti.... Ovo je dokaz da smo svi isti...na neki nacin opičeni.