Kada sam bila mala mislila sam da mi se cipele smanjuju,a ne da mi noge rastu...
Kada sam bila mala (2-3 god) rekla sam da su blizanci oni koji žive blizu.
Svaki dan mi počinje isto...Uzimam novac od majke da bih išao na rulet i tako već nekoliko meseci. I kada joj potrošim mnogo para, tj. izgubim na kocki i onako nikakav uđem u kuću i vidim nju nasmejanu kako gleda neku seriju i sa osmehom me pita šta hoću da jedem, dođe mi da sam sebe pljunem u facu... Moram da prestanem sa tim, mam 18 godina.
Popijem koju čašicu rakije umjesto tableta tokom onih dana.
Iz dosade sam pokušala da prekrojim par stvari, uništila sam 3 komada odjeće i definitvno odustajem od šivenja.
Kad skidam pantalone uvek skinem i gaće zajedno s njima i popi*dim.
Ceo život imam osećaj kad se vozim liftom da će sajla koja drži taj lift da pukne jedanput..
Mrzim kad zovem nekog na telefon i pitam ga 'dje si (pritom očekujem odgovor gdje se tačno nalazi), a on mi odgovori evo me.
Ja nikada nisam slavila rođendan... Zato sam svom detetu slavila svaki mesec koji napuni, to sam zvala "mali rođendan".
Uvek kada brišem prašinu, ram sa svojom slikom obrišem 10 puta.