Svaki put kada moja bivša dođe kod mene da prevari svog sadašnjeg, ja to shvatim kao takmičenje pa dam sve od sebe. Posle mi treba 5 dana da se oporavim...
Naljutim se na dečka, smislim priču šta da mu kažem. Bijesna sam, poješću ga. Onda on dođe, zatreperi okicama, pomiluje me. I sve je super. Mrzim to kod sebe!
Volim krupnog dečka i kad mi on kaže u šali, vidi onog manekena, ja kažem ma vidiš da je neuhranjen ;)
Dan D za mene. Imao saobraćajku po danu, izašao uveče da dođem sebi ostao mi krovni prozor otvoren, čitava soba mi pokisla, ostao mi palac u vratima od auta i drug zalupio vrata.
Kada se probudi pored mene raščupana i bez šminke potpuno sam siguran da je volim.
Devojci sam za drugu godišnjicu veze isčupao klupu iz parka, gde smo se smuvali i na kojoj su bila urezana naša imena, i postavio je u njeno dvorište.
Tepam tijestu kad pravim pizzu. I ono, baš lijepo bude.
Ah, ta pitanja!
Dok sam bila slobodna: Imaš li dečka? -Nemam. PA ŠTA ČEKAŠ?
Kada sam imala dečka: A kada će svadba -Ne žuri nam se. PA ŠTA ČEKATE?
Kada sam se udala: Jesi li trudna -Nisam. PA ŠTA ČEKATE?
ČEKAMO TEBE NAM KAŽEŠ!
Kolege na poslu samo se bave ogovaranjima i gledaju kako da iskoriste moju kolegijalnost u želji da im izađem u susret i pomognem im u radu njihovog posla. Nikada nemoj pokazati ljudima koliko znaš jer će ti sve uzeti.
Kao mala sam odrasla uz dedu, roditelji su mi radili, pa sam uglavnom bila kod njega na selu. Često me vodio na planinu, išli bismo pješke, u ruksak stavimo malo hljeba, sira i pekmeza, i kad dođemo gore na svjež vazduh, deda raspakuje ono što smo ponijeli, i mi u slast to pojedemo. Za mene na svijetu nije bilo slađeg ručka. U posljednje vrijeme zaokupljena fakultetom sam slabije išla kod njega na selo, kad jutros neko zvoni, ja u čudu, nisam nikoga očekivala. Otvaram vrata, kad moj dragi deda donio sira i pekmeza! Za čas me vrati u najljepše dane mog djetinjstva.