Uselim se ja u novu sobu sa gazdaricom bakutom. Prvo veče nakon što sam sve raspakovala dolazi ona kod mene u sobu i ljubazno mi saopštava kako je primetila da nemam sapun dok spušta neraspakovan sapun na moj sto, reko neka ne treba kupiću sutra sapun na šta mi ona odgovara ''Ja radim sa oriflajmom, sapun košta 70 dinara" Ja sad stala zbunjeno jer sam pomislila da hoće da mi pokloni sapun kad ono bakutanerka zajebana odma se bacila na biznis..
Ne volim kada ljudi brišu slike iz mog fotoaparata zato što nisu lepo ispali u strahu da ne postavim na fb.
Uvek kažu da kreteni osvajaju fine devojke...valjda je to dobar znak jer sam ja kreten.
Obrisala sam njegov broj i sve njegove poruke, kako ne bi pala u iskušenje da se prva javim. Sad mi ostaje da čekam da se javi prvi. A sigurna sam da hoće, za dan, za pet, za sto. Jer, muškarci su takvi, kada ih kuliraš, jednostavno lude za tobom.
Svi misle da sam realistična, strašno "kul" , ponekad čak i cinična, a ja ustvari samo želim da volim i da mene neko voli, ali sam prevelika kukavica da to i priznam.
Zvoni jednom telefon, javim se ja, učini mi se da je mamina drugarica i uhvatim ja da se sprdam sa ženom, da bi se ona, nakon par minuta mog lupetanja predstavila i da bih ja shvatila da je to moja razredna. Blam godine!
Upravo sam ocu, nakon desete kombinacije za grad koja mi se nije svidjela, rekla da nemam šta obuć... prvo je pogledao na hrpu odjeće na krevetu i onda u mene (značajno) i rekao da će mi on dat svoju košulju.
Uvek sam mislio da imam ja velike probleme u životu...i kad dođem da čitam ispovesti me je sramota zbog toga. Divim se nekim ljudima koliko snage imaju!
Uzmem tako tatinu sliku i pričam sa njim, bude mi nekako lakše...