Mislim da nisam simpaticna porodici mog decka,ali im se i dalje ljigavo smeskam,bas kao i oni meni :)
Imam 38 god. i prosečnog sam izgleda. Svi moji prijatelji (i neprijatelji) su se odavno oženili i imaju porodice. Ja već neko vreme nemam devojku i već počinjem da se plašim da nikad neću imati svoju porodicu.
Malo više sam popila na bazenu, a posle toga sam legla na stomak da se sunčam (otkopčala gornji deo kupaćeg). Kada sam ustala zaboravila sam na kupaći, i dobrih 2 minuta nisam skontala zašto ljudi bulje u mene.
Ne znam zašto, ali kad god odem u goste imam osjećaj da mi se niko ne obraduje...
Sedim već 2 sata u holu od hotela i sa moje desne strane me ogovaraju 2 nepoznate devojke...
Lezim golišava na krevetu, a on na drugom gleda TV!!! Toliko o našoj priči...
Kad sam duže kod devojke dobijem grčeve u stomaku od ne prdenja.
Bojim se sebe i svojih misli. Jedan dio mene ne pripada ovome svijetu...
Kada smo dečko i ja danas našli njegovu trepavicu, duvali u prste i zamišljali želje, gledala sam ga u oči i tačno znala da isto zamišljamo, i isto želimo. Još jednom sam shvatila zašto ga volim!