U prvom razredu srednje škole poslala sam mamu da mi opravda časove.Nisam bila sigurna kako se preziva razrednica,pa sam rekla mami da potraži profesoricu Kurčić.Međutim,profesorica se prezivala Kitonjić.
Prošle godine u Mađarskoj na bazenima ,pripiškilo mi se, tako da sam piškila u bazen, a nisam znala da će se boja vode oko mene promeniti u tamno plavu boju ,skoro zelenu..koji je to blam bio..Tako da ,ljudiii ne piškite u bazenima, nikad se ne zna :S
Mnogo često imam "deja-vu", skoro svaki dan. Uvijek poželim da taj osjećaj traje duže, barem pola sata.
Kada sam krenula na ekskurziju u Berlin, tata mi je doneo flašu rakije i rekao: 'Evo ti da poneseš, kud' ćeš na toliki put bez rakije'. Društvo se valjalo od smeha, jednoglasno su se složili da nema većeg kralja, a mama je crvenela i 'streljala' ga pogledom.
Našao ja jednog cukicu kraj puta i dovedem ga kući. Sutra ujutro krene moj mali brat (12 god) da ga dresira a to zvuči ovako; "alooo majmune donesi mi patiku".
Momak mi se zove Drago. I nema šanse da ga prevarim, jer kad god upoznam nekog drugog momka on mi pruži ruku, i ja momentalno kažem drago mi je, i sjetim se njega..
Uvek sam se plašio gimnastike, posebno koluta unapred. Kao mali sam zabo glavom u strunjaču i od tada imam strašnu fobiju od toga. I dan danas, sa 18 godina, kad god na fizičkom treba da radimo kolutove, uvek eskiviram čas, šta ću, strah.
Danas nam je 16 meseci. Kao poklon, za 10 meseci, odvela sam ga na paintball. Htela sam da mu poklonim nešto što niko do sada nije i evo sada nosim duks na kome je fleka od onih kuglica. Pogodio me je tačno u glavu.
Kada god izgovorim 'dakle' ili 'međutim' osećam se pametnije.