Promenila sam žanr muzike zbog dečka. Sada sam funky riba.
Kad god ulazim u lift plašim se da će se vrata naglo zatvoriti i zgnječiti me.
Kad god šaljem sms i u njemu spominjem nekog, pre no što pošaljem tri puta proverim da li je dobar broj u strahu da ne pošaljem baš toj osobi koju spominjem u sms. Pa čak i kada se uverim, opet tripujem da može videti.
Rodjen sam Holandiju a roditelji Srbiju. Ja sam od rodjenje stranac. Gde god odem gledaju me kao stranac. I nekad se osecam bedno zbog toga..
Nakon dugog gledanja i smješkanja u klubu, prilazi mi dečko sa telefonom u ruci i kaže:"Ćao, je li može wireless kod tebe, ja ne mogu da se konektujem"?
Danas sam setala gradom sa podignutom haljinom preko guze, jer mi je zapela za ranac, niko me nije zaustavio da mi to kaže. Saznala sam kad su mi zabranili ulaz 'takvoj'.
Uvijek kad nekom cestitam rodjendan, tri puta provjerim jesam li dobro napisla, jer sam jednom prilikom dobila poruku "stetan ti rodjendan i sve najbolje" od momka kojeg sam voljela i bas me bacila u bedak, jer nisam znala da li je to namjerno napisao ili slucajno (mislim da je bilo namjerno, da me isprovocira) i poslo mu je to za rukom.
Ispit je u toku. Kao i svaki student pokušavam da sa puškice prepišem bar neko pitanje. Prilazi mi asistentkinja, koju sam opazio tek kada mi je prišla. Pogledala me je nekakvim nedefinisanim pogledom, sklop gađenja i čuđenja i otišla, ne rekavši mi ništa. Pre toga isterala je par studenata. Sav važan završio sam test i izašao, u prolazu oglednuo sam se u ogledalo i primetio na imam veliku, zelenu slinu na nosu, kao pirsing. Tek tada sam ukapirao njenu reakciju.
Kad sam bila mala, izvlačila sam crnu traku iz kaseta i onda od nje pravila sebi kosu.