Ne volim da ulazim u BMW svog dečka u sred grada, osjećam se neugodno. Neću da izgledam kao sponzoruša.
Zvoni jednom telefon, javim se ja, učini mi se da je mamina drugarica i uhvatim ja da se sprdam sa ženom, da bi se ona, nakon par minuta mog lupetanja predstavila i da bih ja shvatila da je to moja razredna. Blam godine!
Kad god se posvađam sa dečkom, kažem mu- nemoj više nikada da me zoveš, ne postojiš- a onda nosim telefon sa sobom čak i u toalet, ne bih li slučajno propustila da se javim.
Kad sam tužna odem na google earth i šetam se New York-om.
Posle svakog izlaska, uvek pošaljem poruku osobi sa kojom sam izašao, da sam stigao kući i da se zahvalim na lepo provedenom vremenu.
Dečko mi je jednom prilikom tokom "odnosa" rekao SAD GA LOMI i zasmejao se... ja sam se također nasmejala, mada nisam znala šta to znači...
Kad sam bio klinja, uvijek kad bih video neku veliku pticu mislio bih da je roda i gledao kome će sad dete da donese.
Počela sam da pijem i da pušim samo da bih se uklopila u društvo.