Kada prolazim ulicom i vidim neku manje lepu devojku, ako vidim da me gleda iskeniram je pogledom da bi dobila na samopouzdanju.
Ona bi 3 puta dnevno, a meni mali maršal želi otpasti od muke. :(
Kada idem na odmor uvek ponesem tonu stvari, a ne obučem ni četvrtinu.
Nikad ništa nisam uspeo da zalepim super lepkom. Osim svojih prstiju.
Kao mali posle filma Brus Lia, imao sam osjećaj da sam mogao da prebijem ceo svet.
Pročitah sad ispovest neke cure da ima osjećaj da kad je mama galami da sluša topshop reklamu zbog onog al to nije sve ,jednom sam ja svoj mami rekla eto te ko topshop ,kaže ona meni 'jest ,ali topshop možeš da prebaciš ,a mene ćeš bome da slušaš'
Oduševljenje je nezamislivo veće kada omiljenu pesmu čujem, sasvim slučajno, na radiju, nego kada je sama pustim.
Mrzim kad odem nekome i prva stvar koju kažu je: "Izvini zbog nereda." A ja nikad uređenije sobe nisam vidjela.