Zaista bih se začudila kad mi mama ne bi rekla dok izlazim iz kuće stavljajući slušalice "Nemoj te slušalice u uši, ubiće te auto!"
Dečko i ja smo 4 godine u vezi, oboje idemo na fakultete i imali smo 'odnose', razume se, ali nismo bili pažljivi pri nekom od njih, ko zna kojem.
Saznam ja da sam trudna i 'jedem' se cele nedelje kako da mu kažem, mladi smo, isplanirao je verovatno svoju budućnost, školuje se, da li mu baš sada 'treba' dete... Nisam mogla noću da spavam. Rešim jednog dana ozbiljno da popričam s njim i kažem mu da razmisli dobro šta će da mi kaže i da ću razumeti bas svaku reakciju, očekujem i najgore ako treba. I kažem mu da sam trudna, a on zinuo i napravi blago-teleću facu, pa razvuče osmeh od uveta do uveta koji nikad do tad nisam videla na njegov licu. Krene da me grli i ljubi da se krsti i zahvaljuje Bogu i da se dere: 'POSTAĆU ĆALE, JE*OTEEE! '
Volim ga još više. Planiramo venčanje uskoro.
Kad god se smorim, samo podsetim sebe da sam na raspustu i odmah mi bude bolje. :D
Kada idem kod babe i kad joj kucam na vrata ona mi traži lozinku da bih mogla da uđem...
Raskinula ja sa dečkom.Zove on posle par dana, javim se ubeđena da će da se izvini, da će mi reći da me voli i da ce preklinjati da mu se vratim, a on me pita je l hoću da mu uzmem 20 metara drva preko sindikata.
Da je mojoj devojci potrebna transplantacija srca, dao bih joj svoje. Toliko je volim...
Mislim da me u životu sačuvalo to što na sve reagujem s osmehom.
Svoj rođendan moram da slavim baš tog dana kad jeste, nikad posle 2-3 dana jer mi je to bezveze. Mnogi mi govore "bože, ti nisi normalna" al jednostavno tako ja to gledam, il taj dan ili neću uopšte slaviti.