Obožavam cipele sa visokom štiklom i imam ih preko 30 pari. Međutim, sa dečkom sam 3 godine i kako vreme prolazi sve više postajem svesna toga da neću moći da ih nosim kada sam sa njim, jer sam u štiklama malo višlja od njega, a to mi tako teško pada i ne znam šta da radim. Žao mi je, jer sam provodila ceo dan u štiklama i bez njih ne znam kako bih funkcionisala..
Izgubio sam opkladu i morao da obrijem jednu obrvu. Inače radim na recepciji u hotelu.
Mrzim kad me otac zove iz susedne sobe, i to viče kao da kuća gori. Uplašim se svaki put i kad otrčim da vidim šta je, on mrtav hladan kaže: ,,Dodaj mi daljinski".
Kada treba sa nekim dečkom da pričam na skype, koji me ne poznaje uživo, spremam se kao da idem uživo da se vidimo.
Nedavno smo putovali na more, na radiju je bila pesma "Jedan dan života", a moji roditelji su se misleći da sestra i ja spavamo uhvatili za ruke i u duetu pevali dok smo se vozili. Bila sam jako srećna videvši ih tako srećne, i poželela sam da i ja jednog dana pronađem nekog ko će me tako voleti. :)
Kada radim kontrolni i profesorka prolazi pored mene, obavezno pokrijem odgovor, da ne vidi slučajno koliko nemam pojma.
Sami ja i devojka u kolima sedimo. Odvalim glupost kao po običaju i ona kako se nasmejala, tako naglas blago podrignula. Njoj je toliko neprijatno bilo, da je promenila 16 boja na licu i već otvorila vrata da pobegne napolje. Skupio sam vazduh, progutao ga i na silu naglas podrignuo, čisto da se ona nebi osećala glupo, da joj bude lakše. Nasmejala se, zagrlila me i zahvalila što sam joj se dobrovoljno pravio društvo u podrigivanju.
Divim se svojoj babi koja pravi sve te divne kolače i torte, a ni ne proba ih.
Kada vozim na duže staze (mimo grada) ako sam sama u autu redovno glumim kao da sam ja poznata javna ličnost u Hollywood-u i da gostujem u nekoj TV emisiji i tako odgovaram na zamišljena pitanja zamišljenog voditelja i smijem se sa svojim zamišljenim slavnim kolegama iz šoubiznisa. Pri tom cijeli razgovor teče na engleskom ili francuskom, ponekad i italijanskom... Nikako na srpskom (ne znam zašto). Naravno kada vozim po gradu to ne radim, zamisli da me neko vidi... ili čuje...