Kad god mi je teško na fakultetu, ja pomislim da ću biti prvi diplomac u porodici, posle više od 70 godina i odmah prionem da učim.
Kad pogledam svoj Internet history pomislim da sam psihicki bolesnik.
Najlepši prvi sastanak mi je bio van grada, na magistralnom putu u kolima on i ja, muzika... Daleko od svih.
Na prvom času njemačkog smo trebali čitati neke najjednostavnije rečenice. Moja drugarica je pročitala umjesto "ich", "ič". I dan danas je ponekad zovnemo Ička.
Kad god radim trbušnjake i vežbe za zatezanje nogu i kad dođem do one tačke da ne mogu više da uradim ništa, da mi se celo telo raspada, pomislim na bivšu devojku svog dečka koja je vrhunska riba, spuca me neki fleš i samo kažem sebi: "Let's do this shit". Sa ovom forom, sam uspela da sa početnih 20 trbušnjaka, radim dnevno preko 1000.
Uzela sam sestrine nove, zelene otvorene sandale, jer su mi samo one išle uz kombinaciju. Šetam gradom na jednom skontam dosta muškaraca na klupi, i počela sam da pravilno šetam i da se uvijam, ne bi li me primetili, međutim, čula sam jednog dečka iz tog društva: ''Ispao ti je palac'' i svi u smeh. U životu ih više nisam obula.
Kad smo bili djeca, pošto su nam dosadile igre tipa "žmurka, ćorobaka..." , smislili smo novu "igru". "Igra" je nosila ime "akcija" i igrali smo je jedno cijelo ljeto. Naime kada padne mrak išli smo po komšiluku, sakrivali se ispod prozora i špijunirali komšije. Meta su bile sve porodice koje su živjele u prizemlju. E što smo se tada nagledali golih ljudi, mislim da za života nećemo.
I dalje ne znam kakva je razlika između pekmeza, marmelade i džema.
Zbog vas i vaših ispovesti sam shvatila da je i moja spremačica nekome majka, da je i moj baštovan, pa i đubretar na ulici nekome otac. Svi smo mi ljudi. I oni koji najčvršće deluju, imaju osećanja. Postala sam srećnija od kako sam uz vas shvatila da smo mi svi u stvari na neki način isti. Hvala vam. Neopisivo vam hvala na tome!
Volim kada popijem čaj pa osetim kako mi ide kroz organe za varenje. Neopisiv osećaaj.