Na silu sam s jednom devojkom, samo zato sto ima uticaja na sefa, da ne bih dobio otkaz.
Kada sam u najvećem bedaku, obučem se, stavim slušalice u uši i krenem u šetnju gradom, sam.
Ne pušim, ali jednom nedeljno volim kad svi legnu da spavaju, da izađem na terasu, popušim pola cigare i gledam u nebo u toj mrtvoj tišini.
Kada god prolazim pored policije osjećam se kao da trebam da počnem da bježim.
Udata sam, imam dete, ali volim ponekada kada sam sama, da sednem, pustim balade za svoju dušu, popijem čašu vina i vratim se malo u prošlost...To je moje posebno mesto gde pobegnem od svakodnevnice.
Doček n.g 2005/06, tačno u ponoć, stojimo na terasi moj muž, dve ćerkice i ja. Posmatramo vatromet. Pogledao me je i uz najlepši osmeh mi je rekao "Voleo bih ove godine da dobijem sina". Te godine "devojka" mu je ostala trudna. Početkom 2007, dobili su sina.
Dok moji roditelji spavaju,ja se prosto ne čujem. Ali zato, dok ja spavam, to se usisava, pere suđe, lupa vratima...
Za mene je evro uvek 100 dinara, nezavisno od kursa i promena ja ga uvek računam kao 100.
Dok je nekih dobrih 20 minuta pokušavao da otvori vino, išao kod komšije da traži vadičep, i na kraju isprskao košulju, shvatila sam da je on onaj pravi..