Na razgovor za posao, na koji su me roditelji naterali da odem, sam namerno otišla u kratkom šorcu i majici bez rukava, jer ne želim još uvek da se zaposlim. U pitanju je bio posao negovateljice u staračkom domu.
Kad god uđem na ispovesti i vidim ovo pisamce u gornjem desnom uglu pomislim da mi je neka djevojka ostavila broj telefona :D
Zovem se Marija i potajno se nadam da će mi neki dečko odsvirati i otpevati 'Maria, Maria' od Santane na gitari. :)
Na autobuskoj stanici jednom prilikom, taman pred Božićne i Novogodišnje praznike, izgubila sam zadnje pare koje sam imala da se vratim kući iz mjesta u kojem studiram. Nisam imala prebijene pare. Onako sva sj*bana, nisam znala šta da radim. Prišla mi je jedna gospođa i ponudila da mi kupi kartu. Nije karta bila bogzna kako skupa, ali ja se svako malo sjetim te gospođe i zahvala sam joj do groba.
Kada sam u najvećem bedaku, obučem se, stavim slušalice u uši i krenem u šetnju gradom, sam.
Uvijek mislim da će mojim bivšim momcima biti žao kad raskinu sa mnom kasnije, ali to se nikada ne desi.
Na sestrinom venčanju, zetov tata je skočio, kao životinja, ispred svih i uhvatio bidermajer.
Majka me nikad nije podržala u životu ni u jednoj želji. Ona je odlučivala o svemu u mom životu i danas mi je rekla da je stid kada vidi koliko su drugi postigli više nego ja.
Brata uvek provalim kad ide da se vidi sa devojkom, i to samo po načinu kako pere zube. Ako ih opere za 2 sekunde znam da ide na neko nebitno mesto, ali zato kad je devojka u pitanju pa to ti je temeljno pranje zuba u trajanju od sat vremena.