Na testu iz maternjeg jezika moj mladji sin imao je zadatak da umanji i uveca riječ glava. Napisao je glava-glavić ,normalna majka bi se posramila a ja sam pukla od smijeha.
Drugar i ja u gradu pre neko veče, i oko 2 ostanemo bez para, sve smo popili. I mi sednemo ispred neke poslastičarnice i počnemo da pevamo. I posle sat i po vremena, masa nam dala ukupno oko 700 dinara. Bili smo srećni kao mali majmuni, i krenuli do kafane ponovo. I onda smo videli čoveka koji svira gitaru već 2 sata, i u onom koferu mu bednih 100 dinara. Uzeli smo onih 700 dinara, stavili mu kao bakšiš i otišli 3 puta srećniji.
Deka mi je u bolnici a baka je obukla njegovu staru pidžamu i, ranije nego obično, otišla na spavanje.:(
Uradio sam seminarski (skinuo sa neta) i otišao na odbranu. Kada sam fino to prezentirao profesor me pohvalio i pitao me kako to da je pola seminarskog na hrvatskom pola na bosanskom jeziku... Nisam znao šta reći osim da sam ja europski čovjek. Začuo se muk u anfiteatru, a profesor je samo se lagano nasmijao... :)
Nedavno sam bila na svadbi brata od strica i cela uža porodica je bila prisutna. Budući da je tu bio fotograf, odlučili smo da napravimo zajedničku fotografiju nas unučadi i uradimo je baki. Neko je konstatovao da nam je ovo prva zajednička fotografija i kako smo svi deca za poželeti. Ali ja imam mlađu sestru, dete je sa posebnim potrebama, težak slucaj paralize, živi ceo svoj život kao biljka... Nismo svi bili na okupu, mrzim kada na nju namerno ili slučajno zaborave. Falila je ona, deo mene, osoba koja me naučila, bez izgovorene i jedne reči, više nego iko ikada. Zaustavila sam suzu po ko zna koji put. I tome me je naučila. Brinite o ljudima sa posebnim potrebama, i oni su sreća na ovom svetu.
Volim kada mi desna strana knjige postane lakša od lijeve.
Jednog jutra probudio sam se napaljen i uhvatio za dupe moju pospanu devojku na šta je ona odgovorila: "Da l' si normalan, je**te, pusti me da spavam!"