Upisao sam fakultet da bih lakše otišao iz države... Ne ponosim se time ali...
Imam 19 godina... Sinoć sam se igrala žmurke sa klincima. Vratila sam se u detinjstvo.
Imam 22 godine i trudna sam zahvaljujući divnim ljudima na ovom sajtu koji pružaju podršku svima, zadržaću svoju Leu.
Svog sadašnjeg dečka sam mrzila iz dna duše, sve dok jednom nije na utakmici kad je zabio gol skinuo majcu, a na njemu je pisalo "ANA, OŠ BIT MOJA!?"
Mrzim kad pričam drugu svoje probleme, a on me gleda u sise kao hipnotisan. o.O
Kad bih birao devojke upola dobro kao i lubenice, gde bi mi bio kraj.
Ćale mi je poginuo u ratu prije 18 godina. Kad sam prije 2 godine pitao mamu zašto nikada kasnije nije našla nekoga drugog da joj bude lakše u životu i da ne bude sama kada ja odem jednog dana, odgovorila mi je da je ona i dalje zaljubljena u njega kao prvi dan kad su se upoznali i da je i dalje udata za njega ( pokazujući burmu koju i dalje nosi ). Plakao sam.
Kada se ljubim sa djevojkom, nikada ne zatvaram oči. Ona misli da je to bezveze, ali ja obožavam da gledam... onako izbliza. Prelijepa je i ne želim da sklonim oči sa nje ni jednog trena.
Moja škola je dobila ponudu za razmjenu učenika u Njemačkoj. Svima daju osim meni. I to me nekako ubija. I uvijek se zapitam zašto ja moram imati stroge roditelje. Ništa mi ne dozvoljavaju.
Toliki sam baksuz da kad god sednem na nekom slavlju posluženje je na poprilično velikoj razdaljini od mene.