Da sam muško ne bih mogla da budem ni sa jednom od svojih drugarica u vezi, s obzirom na stvari koje znam.
Danas sam se od vrućine onesvestila na autobuskoj stanici i niko od ljudi koji su čekali autobus nije prišao da me pita treba li mi kap vode!
Djevojka i ja smo raskinuli. Dok sam bio sa njom "raskinuo" sam sa svim drugaricama i "drugaricama". Sad kome god da se javim ignoriše me. Tako mi i treba kad sam đubre. Usamljeno đubre.
Imam prijatelja od malih nogu, i dan danas se družimo. On je u vezi već sedam godina, a ja sam trenutno slobodna. Moram priznati da smo i više od prijatelja. Ponekad se desi da izađem s njim i njegovom djevojkom, te kada je otprati idemo do njega. To nije prolazna faza, traje od kako se poznajemo. Često se zna našaliti: "Čemu služe prijatelji."
Moja ujna je dala pare ujaku da ode da kupi usisivač... Vratio se posle 3 dana sa metlom u ruci.
Nikada još u životu nisam zakasnio negde osim u školu. Izuzetno me nervira tuđe kašnjenje i retko kome opraštam. Osim njoj.
Namazala sam plavi lak na jedan nokat, a baba me je pitala gde sam prebila prst!
Komšija Pera je bio čovek koga niko nije voleo u komšiluku. Svađao se sa svima, nije nikada imao mira. Prijavljivao je komšije raznim inspekcijama za razne sitnice i gluposti. Bio je penzioner koji je radio ceo život u Švedskoj, imao je para i nije brinuo ni o čemu, samo je gledao koga će koji dan da zakači. Bio je pravi galamdžija. Danas, 2 meseca nakon njegove smrti, komšiluk je toliko tih i miran, da je to nepodnošljivo. Nema ko da se svađa i pravi galamu, da dobacuje sakriven iza vinove loze, da mi buši lopte. Tišina u kraju je neverovatno ružna.
Najveće životno razočaranje sam doživio kad sam skinuo svoju curu. Obučena je izgledala kao avion, a kad se skinula kao trotinet.
Radim kao profesorica u gimnaziji i na velikom odmoru i pauzama u školi mi bude toliko dosadno u zbornici, da bih više volela da odem u dvorište zapaliti cigaru i zezati se sa decom.