Obavezno nakon što stavim stik idem kroz kuću podignutih ruku, da bi se osušio..
Svaki put kad pretrčavam prometnu ulicu na mestu koje nije predviđeno za to u sebi vičem YOLO...
Mislim da ne postoje pravi prijatelji, već da se tim imenom nazivaju samo osobe koje su tu da te koriste, kao i ti njih, dakle o potrebi. Smatram da su osobe koje ti najiskrenije žele sve najbolje roditelji samo. Niko drugi ne može da podnese tvoj uspeh. Samo ti roditelji žele da budeš uspešniji od njih.
Druga uvek zovem na fiksni jer sam zaljubljen u njegovu sestru i volim kada se ona javi i ja joj čujem glas.
Rekli su mi da sam psiho u školi, jer stalno gledam u nekog. Sve vreme. Najbolja drugarica se naljutila zbog toga .A ja samo izučavam ljude i njihove pokrete. Ko bi rekao da Anja iz prve klupe lupka noktima po desnoj butini kad je nervozna? Ili da Mira kad joj nešto nije jasno ima nadmen pogled. Neko se zabavlja tako što priča na času dok ja izučavam...
Zaljubljen sam u devojku od čijih roditelja kupujemo rakiju. Stalno forsiram ukućane i goste da je što više piju, naravno da bi brže nestala i da opet što pre odem da je kupim i da nju vidim. Jedino se plašim da će pomisliti da smo žešći alkoholičari.
Nedavno sam se preselila u Australiju. Sve je super, ali nedostaju mi prijatelji jer ih ovde nemam. Ni jednog. Svi su nekako formalni jedni s drugima. Vikend, a ja sjedim kući, pijem vino i nemam prijatelje.
Danas u autobusu sedim pospan, 7 ujutru bilo, gledam kroz prozor nešto zamišljen i odjednom neko me udari po ramenu. Pogledam, ono mladić neki, mojih godina, medjutim ne mogu da ga prepoznam, zagledam ga ali ne pada mi na pamet ko je ali bilo mi glupo da mu se ne javim kad me čovek prvi pozdravio. Rekoh: "Ćao brate šta ima." Kaže on: "Bus plus na pregled."
Nema ništa gore nego kad si bolestan, a sam. Nema niko ni čaj da ti skuva.