Najlepsi trenutak ikada je kada odjednom zaćuti, pogleda me najlepšim pogledom na svetu, nasmeši se i ljubi me. Ne kaže ni reč, ali ja znam da u sebi misli "Nemaš pojma koliko te volim!"
Moj ujak je u jednoj planini u Crnoj Gori našao predivno malo mladunče i odnio ga kući misleći da je to pas. Kada je se 'pas' kasnije razbolio odnijeli smo ga kod veterinara gde smo ustvari saznali da to nije pas nego vuk. Koliko je neverovatan osećaj da smo svi zajedno negovali VUKA.
Izgubila sam roditelje kada sam imala nepunu godinu dana, živjela sam sa strikom/amidzom. U školi sam mrzila pismenu vježbu na temu:,,Opis majke.'' , ja sam uvijek opisivala striku/amidžu i mnogo me je boljelo jer nisam poznavala svoju mamu. Takođe mnogo mi je teško kada moje prijateljice loše govore za roditelje kada ih iznerviraju, a ja bih sve dala da jedan dan provedem s njima.
Moja sestra je počela da vara divnog dečka sa kojim je 4- 5 godina u ozbiljnoj vezi, trebalo bi da se venčaju. A ja treba da je pokrivam... Nije ni svesna koliko osuđujem to što radi, ali sestra mi je, moram... Osećam se kao da ja varam.
Kad pozovem nekog, a taj neko mi kaže : "E baš sam hteo/la da te nazovem", ja lepo kažem E NAZOVI, i spustim slušalicu...
Pre neki dan me je udario čovek kolima na pešackom dok sam prelazio ulicu na biciklu. Udar nije bio preterano jak ali me je oborio, malo ostetio bicikl i sebi razbio branik i far. Odmah je stao, izašao iz svog juga i počeo da se izvinjava i moli sa suzama u očima da ne zovem policiju jer nema novca da plati kaznu. Dok sam ja njega saslušao, ustao, policija se stvorila pored nas. Jedan policajac nam je prišao i pitao šta se desilo. Pogledao sam u čoveka koji me je udario, ćutao i gledao u mene. Tada sam rekao policajcu da sam nepaznjom naglo izleteo na pešacki i da me je auto udarilo jer nije bilo vremena da se zaustavi. Policajac je prvo pogledao mene, pa vozača juga koji je nemo stajao i pitao da li želim da napravim prijavu jer se ipak sve desilo na pešačkom. Rekao sam da ne želim i on je otišao. Nakon toga mi je čovek koji me je udario prišao i rekao: Ne znam ko si, ali znam šta si. Veliki si čovek,hvala. Rukovali smo se i svako je otišao na svoju stranu.
Imam retko ime i kad god vidim na fejsu da se neko isto zove, obavezno uđem na profil da vidim da li je "vredan" da nosi to ime...
Uvek pre tuširanja/kupanja pokvasim malo kadu, da bi mi bilo toplika kad ulazim u istu.
Tata je otišao u drugu državu da mi kupi lek koji treba da pomogne u lečenju. Nadam se da će pomoći bar zbog truda od 1000 km. Hvala vam mama i tata.