Do pre godinu dana kada god bih video neku lepu devojku na ulici, prišao bih joj, i umesto da je pitam za broj ili tako nešto, pitao bih je "Da li znaš možda gde je ulica narodnog heroja ... pa moje ime i prezime. Neke su mi čak i objašnjavale gde je, a ulica, naravno, nije postojala.
Završio sam medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu sa prosekom 9,1. Volontirao sam 3 godine na KBC Zemun, i nakon toga, dobio otkaz. Sada sam u Nemačkoj, gde imam posao, gde sam dobio specijalizaciju i gde ću lečiti decu iz te zemlje, a ne iz svoje.
Ja i baka imamo mačka koji je star 7 godina, a nema ime.
Neke stvari koje nikad ne bih kupila svide mi se kad vidim na drugima..
Kad sam bila mala, jednom sam piškila u liftu, jer nisam mogla da čekam da stignem do stana.
Napio sam se kući, sam, samo da bih imao m*** da je startujem na fejsu...
Skoro mi je otac moje djevojke, poslije jedne njene izjave, polusažaljivo rekao "kako li je trpiš majko mila".
Uspješan sam, zarađujem mnogo... Prije dvije godine sam raskinuo sa djevojkom koju još uvijek volim i od tad sam se svako veče napio da bi mogao zaspati. Dvije godine nisam izašao nigdje osim na posao i odmah kući sa pićem. Pijem dok se ne onesvjestim. Niko ne zna i svi su ubjeđeni da vodim uzbudljiv život, da putujem, imam djevojku koju poželim. Pijem i sad dok tipkam ovu ispovest. Jako mi je teško živjeti svoj život.
Danas sam išao sinu prvi put na roditeljski i kada sam stao na vrata učionice video sam da mu je učiteljica moja prva ljubav sa kojom sam dugo bio u vezi, naglo sam se okrenuo i izašao i ona me nije videla..ne znam zašto sam to uradio a i ne znam kako sad da obljasnim zbog čega nisam bio na roditeljskom..