Mislim da nisam simpaticna porodici mog decka,ali im se i dalje ljigavo smeskam,bas kao i oni meni :)
Mrzim kad mi majka plače. Ne znam kako da je utešim, pa plačem sa njom...
Kada sam bila mala, imala sam običaj da pričam sve jer sam bila iskrena. Jednom smo šetali Knezom i jedna žena mene uhvati za obraz i kaže \'Ja sam Milka, kako se ti zoveš?\' A ja joj odgovorim \'zoveš se kao ona krava?\'
Oduvek sam se pitao što stavljaju mašnice na baš sve ženske gaće i bruseve...
Sopstveni otac me je nazvao k*rvom, samo zato što je video da u jednom parku sedim dečku na krilu. Nemate pojma kako me je to zabolelo.
Devojka mi se često duri i glavni razlog tome je NIŠTA.
U osnovnoj školi, svi su mi se smejali što mucam i što sam sa sela, dok moji roditelji nisu imali para za logopeda, a na to što sam sa sela, sam još uvek ponosan ...
Svaki put kada me neko pita za mišljenje, moj odgovor počinje sa: ''Stvarno ne znam šta da ti kažem'', a posle te rečenice ide tona saveta s moje strane.
Vozila sam se u autu i drugi auto je krenuo da me prestigne, pošto nije uspeo, svirnuo mi je, kao da usporim, il' šta već.. Bila sam jako nervozna, pa mi je malo falilo, te sam mu pokazala ''srednjak''. Auto je cijelo vrijeme išlo iza mene, mislila sam da me prati, sve dok nismo skrenuli u moju uličicu, kad sam vidjela da je to moj tata... Blam.