Priznajem da se i dalje sva tresem kad ga slučajno negde sretnem iako je prošlo više od 5 godina i ako više od 4 godine obožavam drugog muškarca. I mrzim svoje srce i telo što reaguju tako kad ga oči spaze.
Kad učim naglas, baba stalno prisluškuje i misli da pričam na telefon...
Šetam gradom (Pančevo) sa drugarima kad mi stigne sms od mame bez ijednog znaka interpukcije: "Dođi kući napolju smrdi mama".
Gotovo uvek me je sramota kada se ujutru vraćam iz noćnog izlaska i vidim sve te ljude u radnim odelima kako idu na posao, uglavnom spuštene glave prolazim pored njih.
Aplaudiram svojim igračima posle pobede u teškim utakmicama na Football Manageru.
Kada u busu ima slobodno mesto gde neko može sesti sam i gde neko može sesti pored tebe, uvek sednem na ovo drugo da ne budem usamljena.
Kao tinejdžerka oblačila sam kaput sa animal printom i šminkala se u roze nijansama. Smatrala sam to fashion yes-yes-om i bila sam presrećna kada su mi momci zviždali iz kola, misleći da sam najlepša.
Ničemu se ne obradujem više, nego kad mama dođe s posla i donese čokoladu.
Kao mala redovno sam gasila svetlo u kuhinji dok je mama pekla nešto u rerni, da bih ja sela ispred i zamišljala da sedim kod logorske vatre.