Posle duge veze devojka me ostavila i svaki put kada zamislim njene prste kako se upliću kroz moje zaplačem kao malo dete koliko mi nedostaje.
Kao klinac sam puno gledao crtiće. Toliko sam se uživio da sam pokušavao protrčati ispod dedinog prozora toliko brzo da kao u 'tom and jerry'-u iza mene ostanu samo linije, da se ne vidi ko je protrčao..
Najviše volim kad se suprug vrati s posla, stavi ruku na moj trbuh i prošapuće: ''Pa kako ste mi, cure moje''.
Jedva čekam da ostanem trudna, pa kao Bisenija iz serije Porodično blago da vičem - Trudna sammm, trudna samm, trudna samm.
Ne podnosim kad krenem u školu ujutru i sretnem neku poznatu stariju osobu i nakon mog dobro jutro, ona kaže: "Jesi vredan?" Besmisleno pitanje.
Bio sam sedmi razred osnovne škole i zamolio sam majku da ne idem u školu idući dan, jer bi htio da duže spavam. Smarao sam je čitav dan i rekla je da može. Nisam joj vjerovao. Ustao sam kad i inače, a na stolu bi me u sedam ujutro čekao doručak. Taj dan ga nije bilo. Pucao sam od sreće jer neću u školu, vratio se u krevet i od silne sreće nisam mogao da spavam. Obukao sam se i otišao u školu. Idiot.
Najviše od svega voli zimu, vraćam se iz škole sama, mrak odavno pao, rasvijeta se upali, a snijeg pada polako, pahuljice mi idu u lice, zastaju na kosi... Jedva čekam ponovo prvi snijeg i zimski period, uvijek se obradujem kao malo dijete. :)
Lijepo je što se ovdje ne primjete razlike u vjeri, nacionalnosti.... Ovo je dokaz da smo svi isti...na neki nacin opičeni.
Kada noću idem u wc ne palim svetlo kako se ne bih rasanio. Već kada pišam, po zvuku znam da li pogađam centar šolje.