Kad upalim čet na fejsu uvek prvo gledam da li je ona tu, ako nije izađem, a ako jeste glupo mi je da joj se javim.
Imam neki strah od toga, da li se moj momak povjerava drugarima, o tome šta radimo kad smo sami. Iznosi li neke intimne detalje o meni, i nama...
Moj tata je bolja domaćica od mame, sve ženske poslove radi duplo bolje od nje...
Pročitam ja jedno veče, oko ponoći, na ispovestima kako neko tati nikada nije rekao da ga voli, a voli ga. Ja razmišlim i skontam da ni ja nisam mami nikad rekla da je volim a volim je, i viknem iz sobe sva srećna, mama volim te, a ona odgovara "jedi gov*a". Mislila je da je nešto za*ebavam, da ne poveruješ.
Moja mama i ja imamo najčudniji odnos na svetu, šta god da slažem u životu pročita me k'o bukvar. Ne znam kako joj to uspeva. Od onih dečijih, preko tinejdžerskih laži pa do dana današnjeg kad treba da diplomiram za dva, a udam se za tri meseca.
Tata mi je jednom rekao da obrišem neke fajlove sa kompa, da ga očistim malo ,a baba iz druge sobe viče "Imam ja jednu lepu svilenu krpicu" Biser.
Voleo bih da jednog dana budem šef onima koji su mi se smejali zato što sam štreber.
Pričamo na Skype-u već nekih godinu i po i pored svih ljudi tu oko mene, ja ipak sve najsmješnije i najtužnije stvari nekako uvijek prvo pošaljem preko bare.