Mnogo sam tužan jer moji roditelji ne prihvataju moju devojku pošto je razvedena i ima sina iz prvog braka. Često kada sedim sa njima hoću da im pričam o njoj kako nam je lepo i kako se slažemo, ali ne mogu jer imam osećaj da ih to ne zanima. Verovatno se nadaju da ću je ostaviti, ali nisu ni svesni da je ona žena mog zivota.
Bila mi je sestra sa djecom 2 dana kod mene,nisam odavno ima ljepših dana a ni osjećao veću prazninu nego trenutno.
Mrzim kad mi se desi to da kad mamu zovnem normalnim tonom ona ne reaguje. A kad se dreknem "Mamaa" ona mi kaže - šta se deres, čujem te -.-
Malo mi je glupo kad u današnje vreme nakon venčanja pop ili matičar kažu "sada možete poljubiti mladu", a njih dvoje se već nekoliko godina heftali k'o zečevi.
Upravo sam otišla u dnevni boravak, i počešala se dole jer su mi je donji veš malo uzak, pa me žulja. I tek nakon minut sam shvatila da tata leži na kauču i gleda u mene. Zemljo otvori se!
Kad se moj tata svađa s kasirkom u prodavnici, koja želi da mu ostane dužna 5 dinara jer ju mrzi da ustane do druge kase i uzme sitno, toliko me bude sramota da lagano počnem da se udaljavam sa stvarima praveći se da nisam s njim.
Kada mi hemijska prestane raditi, uvek dahćem u nju sa nadom da će proraditi.
Kad sam bio klinja, uvijek kad bih video neku veliku pticu mislio bih da je roda i gledao kome će sad dete da donese.
Органски не подносим кад ме другарице зивкају сто пута у току дана да ми преносе шта им је неки лик, на ког се ложе или су тек почеле везу, написао, рекао или шта год већ. И онда ме обавезно питају шта да раде и шта да одговоре. Иако сам женско нисам то никада радила и не схватам потребу да с неким делим баш тако личне ствари, а обично су невиђене глупости у питању. О правим проблемима могу да причам цео дан, али ове глупости стварно не могу да смислим.