Kad sam bio mali mislio sam da se samo mala deca svadjaju i podsmevaju tudjim nedostatcima i da će se to promeniti kad odrastemo. I promenilo se, sad je još gore -.-
Znate one urede u gradu s ogromnim staklenim prozorima u kojima se svi gledaju, namještaju frizuru i naočale? E, pa nedavno sam počeo raditi u jednom takvom uredu i ne možete vjerovati kako glupo djelujete s druge strane stakla dok to radite. :)
Kad sam bio mali (5-6 godina) opsovao sam goste jer su mi za poklon doneli knjigu umesto igračke...
Boreći se s jednom bubuljicom obavezno napravim cirkus na licu.
Još nikada se nisam suočila sa smrću bliske osobe i stalno se bojim kako ću to podnijeti svaki dan me je strah...ne želim da ih izgubim.
Kad god dobijem pozivnicu za neko veselje prvo što pomislim je: Ja nemam šta da obučem!!
Pre par dana sam se posvađala sa majkom kao nikad ni sa kim u životu zato što mi je rekla da vodim računa dok sam u vezi sa dečkom jer ga ne poznajem još uvek baš dobro i to preko telefona dok sam bila u njegovom društvu. Posle 2 dana on je raskinuo sa mnom bez ikakvog objašnjenja. Da li je to uradio zbog toga što je čuo pridikivanja moje majke ili iz nekog drugog njemu poznatog razloga, ne znam, ali znam da se užasno kajem što sam tako loše postupila sa majkom iako znam da je bila u pravu.
Nisam zadovoljna svojim poslom, ali ga ne menjam jer sam zaljubljena u kolegu.
Predivno mi je vidit veliku razliku u visini između momka i cure.
Gledam moje druge na facebooku i ni jednom više od nas ne piše naše rodno selo kao mesto življenja. Šta ti je život.