Osećam se kao neka sexi Maria Gvadalupe Gonzales kada stavim korpu punu veša na kuk, pustim kosu, u nekoj haljinici i idem da prostiram veš u dvorištu. Moram da živim u nekoj iluziji.
Sigurno mi se 2-3 x u životu desilo da kada upoznam drugove svog momka malo bolje shvatim i u sebi pomislim "Kud tebe nisam prije ovog svog upoznala" jer se ispostavilo da je svaki bio finiji i bolji od momka. A ovako kad više nismo skupa ne možeš brate sa drugom...to mi je užasno nikada sebi ne bih dopustila to sem u mislima.
Decko mi bude minimum 10x privlačniji kad saznam da svira gitaru.
Voleo bih da sam bogat i da imam svoju firmu u kojoj bih zaposlio sve svoje drugove i drugarice koji su otišli u inostransto da rade, tako bi svi ponovo bili zajedno i srećni kao pre mnogo godina.
Izgubila sam bebu u četvrtom mesecu. Sve je bilo u redu, i onda na rutinskom pregledu nisu mogli da nađu otkucaje srca... Prvo su probali doplerom, ... pa ništa... onda se sestra osmehne, i kaže: "sve je u redu, verovatno aparat nije dobar"... onda je izašla, vratila se sa još jednom sestrom... dok su njih dve prelazile aparatom po mom stomaku, ja sam samo čula svoje otkucaje srca, toliko glasne, da je sve ostalo utihnulo.... znala sam da mog anđela više nema... Onda su doneli i ultrazvuk. Došao je i lekar, i počeo da mi snima stomak.... posle 15 sekundi je samo pogledao u sestre i ništa nije rekao.... ja sam počela da jecam.... Niko ne zna šta se dogodilo...
Išla sam na kiretažu posle 3 dana i dok sam bila pod anestezijom sanjala sam ga.... imao je oko 3 godine..... išao je prema nekim vratima, okrenuo se, osmehnuo se, mahnuo i nastavio dalje.... imao je plavu kosu i pantalone na tregere.... ličio je ne mog muža...
Posle biopsije mi je lekar rekao da je beba bila dečak.
Jednom je lopov pokšao da provali u moju kuću preko balkona visokog oko 4-5 metara. I kad se alarm upalio on je, ne znajući šta da radi, skočio odozgo u ruže i sav se rasjekao. Meni ga bilo žao na kraju.