U osnovnoj školi smo jednom na času radili vežbu da napišeš nešto o sebi. Profesorka me je prozvala. Sve je bilo u redu dok nisam stigla do dela sex (pol), tada nisam znala šta to znači pa sam odgovorila 'No'. Ceo razred se smejao, čak i profesorka..
Danas sam šetajući gradom videla neku devojku kako šeta sa bakom držeći je za ruku. Popravile su mi dan. Divno je kada vidim da nisu svi isfolirani i da se ne stide svojih roditelja, baba, deda...
Ustanem ja i nema nikog kući, a meni rođendan..i sad ja željno iščekujem porodicu misleći da su otišli da mi uzmu neki poklon tipa (Telefon,tablet,lap top) i čujem ja vrata oni dolaze, nabacio sam kez ogroman dok mama nije rekla 'SINE STAVI KAFU MI DOŠLI SA NJIVE'.
Sinoć sam peglala kosu mami da bi bila lepa za posao. Kada ju je tata video rekao je: "Izgledaš kao da ti je na glavu neko stavio mop za čišćenje laminata."
Jednom kada sam bila kod drugarice nestalo joj je toalet papira. Imala je samo maramice sa mentolom. Ne možete da zamislite taj osećaj nakon brisanja sa njima!
Svaki put kad ispratim devojku kući stanem ispred njene zgrade zapalim cigaru i gledam u njenu terasu pre nego što odem.
Drago mi je kad na kraju nekog skupa, oni u prvim redovima najviše čekaju da bi izašli.
Prijatelji iz razreda su me napali zato što nisam 2 tjedna u školi, a najbitniji se ispiti sad pišu. Kažu da foliram samo da ne moram u školu, a ne znam kako da im kažem da se leukemija ne može folirat.