Kad u autobusu igram neku igricu na mobilnom uvek mislim da neko gleda kako igram i trudim se da budem što bolji i da vidi kakav sam majstor u stvari.
Dopisivala sam se sa drugim dok je moj dečko spavao pored mene.
Pre moje mame, tata je imao ozbiljnu vezu, planirali su čak i da se venčaju, iz nekog razloga nisu, ali su ostali u dobrim odnosima. Kada su se razišli, pričali su kako će da daju deci ime po njima (moj tata se zove Dragan, ako bi bilo žensko bila bi Dragana, a musko Dragan, a ona Ivana). Tata je dobio devojčicu, mama se nije slagala da se tako zove i na kraju nisu dali to ime mojoj sestri. Godinu dana kasnije tata je sreo Ivanu, saznao je da je ona dobila blizance i da se zovu Dragan i Dragana :) I već možete da predpostavite da su meni posle dali ime Ivana, po njoj :) Ne znam, mozda grešim, ali mislim da zbog toga mama više voli moju sestru, prema meni nikada nije bila kao prema njoj, uvek je drska prema meni. I nikada me nije nazvala po imenu, uvek po nadimku. :)
Vratila sam se sa mora, i kada sam na netu pročitala da je bolje da ne trljam peškirom kožu da bih sačuvala boju, od tada, pošto živim sama, trčim gola po kući i tako se sušim.
Došla mi je tašta u kuću, i sad više nema mesta za mene... Uslelila se lagano dok sam bio na mnogim službenim putovanjima satirući se od posla ne bi li platio ratu kredita za stan... Dok sam patio zbog razdvojenosti od deteta, i skupljao snagu da radim još i još od pomisli da to radim za mog malog sina, kod kuće mi se zauzimalo mesto, guran sam u stranu, moje su reči izgubile smisao, moje misli izgubile vrednost, svaka rečenica je dobila tumačenje, značenje i prevod (nažalost pogrešan iz razloga traženja pozadine tamo gde je nema), od brižnog oca okaraketrisan sam kao psihopata sa jednim jedinim ciljem: maltretirati svoju ženu! I sad ne mogu nikuda. Moje se reči ne čuju, svedoka nemam, a tašta likuje i sladi se jer će na kraju svoju ćerku da uvuče u standard njihove porodične sudbine. Baba: sahranila muža, oterala snahu, sama čuvala unuke i od njih napravila promašaje. Njena ćerka - moja tašta: sahranila muža, trudi se da otera zeta i da čuva unuče sama. E, nedam te, sine moj!
Sređujem kuću u novim cipelama na štiklu da bi se razglazile.
Bio je praznik. I fixni telefon je zvonio čitav dan. Oko 10h uveče, čujem telefon iz moje sobe kako zvoni možda pola minuta (a znam da su matorci blizu njega). Ulazim u dnevnu sobu, kad njih dvoje uvaljuju jedno drugom telefon (koji i dalje zvoni), da bi se ono drugo javilo, jer su se oboje smorili od silnih poziva. Obožavam ih!
Kada sam trebala da imam prvi dejt, trema me je obuzela toliko da sam morala da se olakšam. U panici, šaljem poruku drugarici: "Od treme ću se u*rati"! Stiže mi poruka od tog dečka: "Jesi li dobro?" Tad provalim da sam umesto njoj, poslala njemu tu poruku. Kad smo se našli, nisam smela od blama da ga pogledam u oči.
Kao mala , kada su mi ostajale dlake na češlju od silnog češljanja, nikad nisam htela da ih skinem sa češlja, plašeći se da će me to čupati.