Do pre 2-3 nedelje imala sam milion želja i željica. Sada imam samo jednu, a to je da moj brat ozdravi od leukemije od koje je nedavno oboleo... On mi je najbitnija osoba na svetu i ne želim da ga izgubim !!!
Mrzim ljude koji ostatke hrane u tanjiru skupljaju hlebom.
Dok nisam počela da spremam prijemni, mislila sam da je Vrhovni kasacioni sud, sud za mesare. Ne znam zašto sam povezivala "kasacioni" i "kasapljenje"?!
Оsuđujem likove koji žele da budu admini jer nikada nisu dozvolili da neka moja ispovest bude objavljena.
Krenem sa dečkom, njegovim drugom i drugaricom putem tvrđave na Exit. Oni dobili karte, fali jedna, nismo našli. Ja mu kažem da ide sa njima, i lik ode. Kao fina sam a malo pizdim.
Sinoć sam toliko dobro glumila trijeznu osobu kad sam došla kući, da sam morala oprati brdo suđa sa 2,5l piva u sebi.
Mrzim kada zvoni fiksni, a majka kaže: "Ajde javi se." Kao da mene neko zove na fiksni. Naravno, javim se, i onda 5 minuta pričam sa tetkama, strinama, komšinicama... Ipak sam ja kulturan momak. :D
Rekli su mi da sam psiho u školi, jer stalno gledam u nekog. Sve vreme. Najbolja drugarica se naljutila zbog toga .A ja samo izučavam ljude i njihove pokrete. Ko bi rekao da Anja iz prve klupe lupka noktima po desnoj butini kad je nervozna? Ili da Mira kad joj nešto nije jasno ima nadmen pogled. Neko se zabavlja tako što priča na času dok ja izučavam...
Zelja mi je da skupim par hiljada za gorivo, narežem par cd-ova rock pesama, sednem u kola i samo se vozim bez odrednice ceo dan i noć. I ujutru da odem na neki vidikovac u totalno nepoznatom gradu i gledam kako sviće dok u pozadini svira "Sweet child o' mine".