Svaki put kada pošaljem mejlom neki bitan dokument, ne smijem da ga otvorim nakon toga jer mislim da ću vidjeti neku veliku grešku.
U kući u kojoj bivstvujem već 20 godina neka jajara je pojela sav crni deo eurokrema pa sam sad prinuđen da mažem beli deo na 'leba.
Moj dečko i ja svako jutro ustajemo u isto vreme, stavljamo kafu...palimo skype i tako pijemo zajedno :D Svi nam se smeju, ali nama je to mnogo lepo.
Opsednut sam lepim devojkama. Nekada se pitam kako postoje tako nežna, lepa, savršena bića.
Imala sam 9 godina kada sam kupila onu srećku, grebala sam i ogrebala 3 znaka mercedesa. U tom trenutku sam se uplašila da će neko mog tatu da pretuče kad vidi kako imamo dobar auto i pocepala sam srećku i bacila u kantu. Danas, posle 10 godina, ne znam da li da se smejem ili da plačem zbog ovog što sam uradila.
Rođeni otac me navodi kao primjer "kakav ne treba biti".
Smišljala sam šta ću da mu odgovorim na poruku kad mi čestita rođendan, a poruku nije ni poslao...
Da nije majica sa volontiranja, ne bih imala u čemu da spavam.
Nikad u životu nisam sažvakala zalogaj 20 i nešto puta kako bi trebalo. Ja gutam hranu.