Direktor nije u firmi trenutno, pustila sam SARS i digla noge na sto. Znam, stoka sam, ali to moj način da se suprotstavim kapitalizmu.
Svaki put posle tuširanja se uplašim kada vidim koliko ima kose u kadi.
Juče dok sam se kupao nestalo tople vode i ja se derem 'Hladno li je ', dok moj otac iz dnevne sobe shvata da se derem 'Zagrli me ' i nastavlja 'Kreni putem kuda idu kukaviceeee'. Neprocjenjiv trenutak.
Uvek mi je bedak kad mi neko pokaže malu bebu i očekuje kez, a meni beba ružna... nikad ne znam da odglumim.
U braku sam 8 godina (pre toga 3 god. veze) i obožavam svog supruga. Ne razumem kako ljudi mogu da kažu da ljubav vremenom pređe u naviku... Imamo decu, volimo ih, vaspitavamo, ali ono naše vreme kad deca legnu i kad nas dvoje ostanemo sami je neprocenjivo. Uvek nađemo vremena samo za nas i gradimo naš brak. Imam sve u njemu- ljubav, prijatelja, podršku i odličnog ljubavnika.
Dobila sam takav grip, da to nije normalno. Temeratura, zapušen nos, glava boli, grlo peče...
Kaže mi moja baka: "Sine, za to je najbolji lek zrno bibera", ja u čudu: "Kakvo zrno bibera bako? Baka: "E pa lepo, 'vako, legneš na leđa, staviš zrno bibera u pupak, i onda pupak-na-pupak, a zrno bibera ne sme da ispadne sve dok se skroz ne preznojiš. Provereno pomaže!" Baš je vrag ova moja baba. Sada tražim drugi pupak, mislim čisto u medicinske svrhe.
Pošto mi je dečko otišao da studira u drugi grad..Sestra me je tješila..a stariji brat je posmatrao kako sestra pokušava da me utješi.Nakon sto mi je uspjela da izmami osmjeh..brat onako 'ladno reče:Ma ti si njega izgubila..
Kada smo bili mali, brat i ja smo hteli da uplašimo babu i dedu tako što smo se maskirali u lopove. Stavili smo mamine čarape na glavu i uzeli plastične pištolje. Nisu se uplašili.