Od kad sam počeo da idem na časove vožnje ćaletu stalno dajem instrukcije dok vozi iako je on vozač već 30 godina.
Promenila sam žanr muzike zbog dečka. Sada sam funky riba.
Vodila bih mnogo slobodniji seksualni zivot, ali se plašim osuđivanja okoline.
Imam veoma malo svojih slika. Ni jedan rođendan, letovanje, čak ni slike s krštenja nemam. Jedino imam slike iz škole, i kad smo išli negde pa nas drugi slikaju i daju nam slike. Nije novac za foto aparat bio problem, već samo nezainteresovanost, i to stvarno zameram mojima. Ja kad budem imala decu, promeniću to sigurno, jer ne želim da dođem u situaciju da mi bude neprijatno kad me dete pita kad odraste 'A što nemam svojih slika, kao da nisam ni postojao?'
Uzeo ja da prepisujem na faksu, na ispitu, i zagledao se u puškicu, kad asistentkinja viče: Boško, ne prepisuj! Ja zbunjen podižem glavu i kažem pa nisam ja Boško. Ispostavi se da se lik koji je sedeo iza mene zove Boško.
Gadi mi se pričati s momkom ili poljubiti ga kad se probudimo jer ne podnosim jutarnji smrad iz usta. Prvo što uradim kad ustanem je odem u wc i operem zube, pa ga tek onda poljubim.
Dečko me je pitao da mu budem devojka rečima 'Most je dugačak, livada je široka, ja te volim budi mi devojka'.
Moji roditelji nisu bogati, ali unatoč toj činjenici dopustili su mi da studiram u drugoj državi. Oduvek mi govore, ako nismo već mi, ti ćeš imati dobro obrazovanje. Mnogo para odvajaju za mene, a ja se provodim, za učenje i predavanja nisam zainteresirana. Grize me savest svaki dan... Želim da se promenim čim počne sledeća godina studija!
Šaljem juče liku poruku "Ujela me osica za (.) " , a on odg.. "Slikaj ( . ) (.) i pošalji mi. "
Prvi put sam ovde i oduvek sam želeo neke stvari da kažem u etar... Neka putuju...
Često u besu su me određeni ljudi pitali kome ti pomažeš, šta ti radiš bolje u odnosu na mene, ko ti zamišljaš da si?
Uvek sam ćutao na ovakvo pitanje.
Videh pre 10-ak godina gospodina prijatnog izgleda i odela kako traži nešto po kontejneru. Slika mi danima nije izlazila iz glave.
Od tad kupujem hleb više, tražim da ga preseku na pola i kačim ih za kontejner...
Danas bih voleo da imam svoju decu, ali i da usvojam napuštenu, školujem ih i otpratim na put, pre svega da im kažem nešto, da budu ljudi.
Ovo je jedina stvar koju mi je otac rekao na samrti, kada sam ja imao 12. godina, sine u životu je najbitnije biti ČOVEK!