Iako imam 19 godina, i dalje mi dođe da se rasplačem kad vidim divnu brižnu majku sa detetom, u prevozu, kod lekara, majke mojih drugarica. Ja imam majku, ali ona je bolesna vec 12 godina i s njom imam skoro pa nikakav odnos od svoje 7 i to me mnogo boli. Nikada me nije vodila lekaru, pevala uspavanke, ljubila za laku noc, grlila me ili me uhvatila za ruku i povela da prošetamo gradom. Puno puta me je vređala, jednom mi je rekla kako bi bilo bolje da me je abortirala. Ne osuđujem je, bolesna je. Mama, znam da me voliš na neki svoj način i znaj da mi fališ. Fališ mi do bola. Volela bih da mogu da se setim perioda kad nisi bila bolesna.
Ima dana kada jednostavno ne mogu pozdraviti neke ljude....nema neki poseban razlog, jednostavno dođe dan kad nemam snage za "pozdrav" čak ni iz kurtoazije...
Kad god mi auto (u slučaju da je vozač muškarac) na pešačkom ne stane, smatram to uvredom.
U vezi na daljinu sam već godinu dana i nešto. I svaki put kad odem kod njega u grad razmišljam da li me vara i da li to ceo grad zna i smeje mi se i iza ledja pričaju: vidi ovu jadnicu, prešla je tolike kilometre, zbog nekog ko je vara ovde. Sutra idem i čak posle tolikog vremena, ja se plašim.
Danas sam prolazila pored štanda sa povrćem i neki čovjek koji je tu stajao je prokomentarisao: " Vidi ovu kako je dobra!". Ja ga samo pogledam čudno i nastavim da prolazim. Tek kasnije sam shvatila da nije govorio o meni, nego o lubenici.
Moja najveća trauma nije bila u detinjstvu, već sa 18 godina. Vratila sam se iz grada i ušla u sobu gde mama i tata obično pred spavenje gledaju TV. Njih dvoje su normalno ležali i gledali TV ali su pored kreveta bile tatine gaće i ja ne razmišljajući pitam "Šta ove gaće rade na podu"? Čim sam to izgovorila, znala sam šta je i kako je, promrljala sam 2 rečenice i otišla u sobu. Prvo je mama ušla kod mene u sobu, posle pet minuta i tata. Ja i moj brzopleti jezik...
Bio sam sa drugom u akva parku, a on se zagledao u jednu devojku koja ima velike grudi, devojka je zatim prišla i pitala ga: '' Je l' si se nagledao?'' a on je zbunjeno odgovorio: '' Jesam! ''
Obožavam smejanje do iznemoglosti i kad me toliko zaboli stomak da me ujutru kad ustanem sačeka upala.
Pre pet godina, moj brat je video moju Superman majicu i oduševljeno je upitao "Ti si Superman?!". Samo sam mu rekao pssss! To je tajna! Mali danas ima 8 godina i još uvek veruje da sam Superman. :)
Uvijek kad čitam malo duži tekst, prekrijem rukom kraj jer mi oko preznatiželjno.