Uveče me uhvati neka emotivnost i kažem svima da ih volim i istrabunjam razne srceparajuće nebuloze i ujutru se pokajem.
Imam 38 god. i prosečnog sam izgleda. Svi moji prijatelji (i neprijatelji) su se odavno oženili i imaju porodice. Ja već neko vreme nemam devojku i već počinjem da se plašim da nikad neću imati svoju porodicu.
Bila sam na sastanku (ne volim da koristim izraz ''dejt'') sa jednim dečkom koji mi se, do tada, bas baaš baaaš sviđao...
Otišli smo u šetnju na Adu i tokom šetnje je on konstantno pljuvao... A ja to stvarno mrzim..
. Bila sam iznenađena, a i pošto ga nisam dovoljno poznavala, bilo mi je glupo da mu direktno kažem da mi to smeta pa sam krenula izokola u fazonu: "Ti bas voliš da pljuješ, a vidim možeš i baš daleko da pljuneš?!", na šta mi je on oduševljeno odgovorio: ''Daaa, nije teško, hoćeš da te naučim?''
Mama je, greškom ubacila crveni komad garderobe među beli veš koji se otkuvavao. Među brojnim krpicama koje su postale roze, našla se i tatina atlet majica. Tata je pogleda i mrtav hladan reče: "ОК je ovo ženo. Sad bi mogla da mi ofarbaš i gaće da imam komplet:"
Mrzim kad je pun mesec pa ne mogu oka sklopiti, nego hodam po kući kao vampir. Dok ne svane uspem pogledati film, eventualno dva, napravim kolač, jedem celu noć, ležim u krevetu, buljim u plafon, a svaka minuta mi je kao sat vremena. Ujutro se osećam kao da me voz pregazio.
Jedno veče dok sam se spremala za izlazak, tata uđe u sobu, odmeri me, pa upita: ,,A šta ćeš preko da obučeš?''
Kad god dajem psu nešto da jede uvek mu kažem "izvoli".
U prvom razredu sam morala da napišem "Ime majke" a ja sam napisala "Mama" i nacrtala srce..
Kad sam bila mala mislila sam da je krv kada upucaju čovjeka u filmu ili seriji, ustvari kečap.