Mrzim kad mi majka plače. Ne znam kako da je utešim, pa plačem sa njom...
Imam skoro 36 godina i tek sam prošle godine upisao fax. Smešno je što su ljudi oduševljeni ili zgroženi, sredine nema....kao da nije samo moj život u pitanju.
Baš me interesuje kakvi su roditelje dece koja se igraju ispred moje zgrade i koja imaju takav rečnik i koriste takve psovke koje nisam čula ni od najgorih prostaka... Žalosno je kakve su te nove generacije! :(
Flertovala sam sa profesorom filozofije, i to ne samo zbog ocene...
Upravo sam, na pravu fotografiju sa svadbe na kojoj sam juče bio, pokušao da kliknem dvaput prstom, da zumiram.
Uvek kada treba da skrenem na ćošku neke zgrade imam trip da ću se zakucati u nekoga sa druge strane...ali se potajno nadam da će biti neki zgodan frajer. ;)
Kad žurim, izgasim laptop na dugme za paljenje, i uvek mi ga bude žao. Imam osećaj kao u filmu, kad neko umre, pa mu preklope oči.
Nigde drugde se ne javljam komšijama osim u zgradi i liftu.