Pre par dana sam sedela u kuhinji i jela. Moj tata je dosao sa posla i odmah otisao da se tusira, a mama mu je ciste gace zakacila na kvaku sa spoljne strane vrata. Ja sam jela u tisini, pa je on pomislio da nema nikoga u kuhinji i otvorio je sirom vrata da uzme gace. Jos uvek ne mogu da izbacim iz glave sliku njegovog druskana..
Kad neki od mojih bivših momaka objavi neku pesmu na fb, detaljno proučim tekst pesme da vidim da li je očajan. :D
Volim dvije žene, ne znam sta ću sa sobom...ni tamo, ni 'vamo...
Teorija relativiteta mog tate:
Krivica je različita, u zavisnosti od toga ko je kriv.
Primer:
Ja oborim nešto - ja sam smotana, nepažljiva, ne vodim računa...
Moj tata obori nešto - ništa strašno, to se može desiti svakom.
Kad sam bio klinac i u fazi psovanja prvoj komšinici, koja je jednom prilikom brala šljive, pa nije smela da siđe sa drveta, rekao sam: "Šta si se popela na šljivu je*em te plašljivu". Svi prisutni su prsli od smeha, a taj događaj se i dan danas prepričava...
Često mi prijatelji traže ljubavne savete, a ja trenutno jedini bez devojke i još u mojoj biografiji sve neke nesuđene ljubavi, sve sama tuga i jad. Kojom se logikom vode da mi je znati...
Ispao sam žešći kreten kad sam pre šest meseci devojci kojoj je stalo do mene nabio osećaj krivice za naš raskid. Raskinuo sam s njom, palo je tu i teških reči, nažalost, s moje strane. Ona je prešla preko svega toga i ostala uz mene, kao prijatelj. Zapravo, izmišljao sam sve vreme razloge za raskid, da bih se smuvao sa drugom devojkom. Nisam joj nijednog trenutka hteo priznati koliko mi je nedostajala njena pažnja, jer mi druga nije posvećivala tu pažnju. Skupljao sam snagu da joj to sve priznam kroz koji dan, da je molim da mi oprosti, da joj kažem da je volim, ali danas mi je rekla da joj je drago što sam nastavio dalje sa svojim životom, što imam novu devojku i da se nada da mi je s novom devojkom bolje. Onda mi je priznala da ima leukemiju i da verovatno neće preživeti jer je bolest uznapredovala, a nije htela da prihvati tretmane.
Sigurno će i pročitati ovu ispovest, želim da zna da bih sve učinio da vratim vreme... Žao mi je.
Sudbina to hteše,8.mart tad' beše,
htedoh cvet joj dati, srce za njom pati.
Rekla je NE,hvala, ja ispadoh budala.
''Daj mojoj drugarici!'' , vrisnu tad' u panici.
A, drugarica debela, cvet je rado htela.
Što me jada pogodi, šta se meni dogodi?
Suze krenuše da liju, svi se meni smiju.
Moja baba ima lijek za APSOLUTNO sve, a to je svinjska mast...