Kada sam bila mala, na pitanje mamine prijateljice kojoj smo otišli u posjetu (pred kojom je mama željela ispasti ponosna majka pametne djevojčice) : Šta želis biti kada odrasteš? Odgovorila sam, na mamino zaprepaštenje: BATA ŽIVOJINOVIĆ!!
Mrzim što je samo jedno ružno delo dovoljno da poništi hiljadu lepih.
Legla sam da se sunčam na terasi, baba došla sa ćebetom, pokrila me da mi ne bude hladno...
Smatram da je moj dečko pi**a jer ne pije i ne puši, već dugo pokušavam da ga ubedim da počne ali on neće, blam me je kada odemo u kafić, a on naruči neki voćni sok jer ne pije alkohol.
Raskinula sam 3-godišnju vezu. Mnogo smo se voleli ali se nismo razumeli, strast, ljubomora, svadje, seks, ljubav imala sam sve to i ništa. Mislila sam da će mi se srce slomiti kad to učinim, međutim osećam se oslobođenom.
Volim kad se on brije, stavi pjenu i onda mene poljubi.
Kad sam bila mala mama me odvela kod frizera i ja sam pobegla iz salona sa pola ošišane glave, jer je ona teta imala beli mantil kao doktori, a ja sam se plašila doktora.
Sve gluposti koje ja radim u društvu ćaletu prepričavam kao da rade moji drugovi ili drugarice , a on se cepa od smeha i žali tu decu.
Dok se mi smejemo za ‘‘ses‘‘ i ‘‘oro‘‘, moj brat gleda ‘‘A gde je pečat?‘‘. Uvek je kasnio za svetom...