Najviše mrzim kada dođem kod nekoga koga dugo nisam videla, da se ispričamo, a on/ona sedne za kompjuter i visi na fejsu i viče: da da, aha, jeste. -.-
Sve svoje važne životne odluke i dileme rešavala sam metodom brojalice "Eci peci pec!"Tako sam odabrala buduce zanimanje, supruga, imena cerkica..., a imam 44 godine i pritom sam prosvetni radnik ... do sada nisam imala utisak da je to pogrešno... :) Srećno i vama...
Mrzim kad pozajmim knjigu nekome, a vrate mi kupus od nje.
Završio sam medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu sa prosekom 9,1. Volontirao sam 3 godine na KBC Zemun, i nakon toga, dobio otkaz. Sada sam u Nemačkoj, gde imam posao, gde sam dobio specijalizaciju i gde ću lečiti decu iz te zemlje, a ne iz svoje.
Neopisiv osecaj kad mazim stomak i osetim bebino stopalce pod rukom.
Imala sam 3 godine, kada su trebale da mi se rode sestre, insistirala sam da se one zovu Tarzan i Balto , jer su mi to bili omiljeni crtani. 2 dana nisam pričala sa mamom i tatom, jer im nisu dali ta imena.
Nema ništa lepše nego kad dođeš kući petkom iz škole, sam u kući, ručak na stoluu, šutneš onu torbu u tri lepe, uživancija! :D
Vraćam se jedno jutro kući iz kafane, po običaju mrtav pijan. Dolazim kući kad pjetao kukuriče, gurnem onako ruku u dzep izvadim neku siću i bacim preko ramena. Evo, niko Nedji nije pjevao džabe pa nećes ni ti.
Ne umiijem da pričam viceve jer se zacenem i prije početka pričanja istih, i onda ja vrištim od smijeha dok me svi ostali zbunjeno gledaju.
I dalje lift ne može samu da me povuče. Uvek čekam još nekog. :)