Devojka me je ostavila, kaže da se nisam dovoljno trudio. Upravu je.
Sad bih skinuo zvezdu da je vratim nazad.
Izgradio sam dečiji park (igralište) u mestu u kome živim. Nisam želeo nikakvu medijsku pažnju niti ista slično. Ne želim ni sad, naravno. Često sednem na klupu pored pomenutog parka i gledam svu tu decu, koja se bezbrižno zabavljaju tamo. Kad vidim osmehe na nihovim licima znam da sam uradio pravu stvar.
Udala sam se u jednu od bogatijih porodica u gradu. Iz ljubavi koja se polako gasi. Porodica je na glasu kao imućna, ali to je samo gde treba da se vidi, ja sam ta koja nemam prebijenu paru, za svaku sitnicu moram da tražim. Muž je posvećen "biznisu" pa mene i dete retko kad gleda. Inače mamin je i tatin sin, igra po njihovim pravilima. Nemam gde pa ovde da olakšam dušu..."Nije sreća para puna vreća."
Ja ne mogu više. Jednom dečku sam više puta rekla da ne želim ništa sa njim, da mi se ne sviđa, da ne želim da se vidim sa njim. Al' on evo već godinu i po dana i jače, SVAKI DAN se javlja, zove me kad god je pijan, i konstanto pita 'kad ćemo da blejimo?'. Ja razumem da ne je*e lep nego uporan, al' ti ga, rođače, pretera..
Kad god izvadim svu odjeću iz ormara da je složim, pokajem se.
кад сам био мањи, мама ми је наручила буђење за школу на фиксни, и ујутру кад сам чуо телефон, скочио сам из кревета да се јавим и кад сам чуо: ,,Ваш позив за буђење", дрекнуо сам: ,,МАРШ", иако сам знао да причам са машином. :)
Najviše volim novu godinu, kad padne sneg napolju, a u kući toplo, i svi budemo zajdno.milina!
Dok je moja sestra još bila u vrtiću, spremačica ju je jednom prilikom čula kako govori :"Jao što me boli stomak, mislim da sam trudna".
Kad sretnem tatu u gradu, on me obično ne prepozna, već samo prođe pored mene i pravi se lud.
Konstantno cupkam nogom. Gde god da sam, u kafiću, na faxu, u busu. Znam da ne valja, al' to mi ublaži nervozu.