Drage komšije, ako vi možete 10 dana da renovirate stan i da mi probijate mozak, onda mogu i ja da u pola 4 ujutru udaram u zid pokušavajući da ubijem komarca. Molim lepo.
Volim da boravim u wc-u kada sam tužna, da sedim u uglu, stojim ispred ogledala, bilo šta radim...Verujem da mi je to ostalo iz detinjstva kada bi se moji posvađali, ja bih se zaključala u wc. Nekako sam bila sigurnija, pružao mi je utočište...Kada sam bila mala sve mi se čini da sam više vremena provodila u wc-u nego bilo gde drugde.
Dečko mi je neprikosnovena stipsa. U to sam se uverila skoro. Šta god mu se svidelo kupila sam mu bez obzira na cenu iako nisam sad neka bogatašica, ne kupim sebi, kupim njemu. Kad sam mu zatražila novac jednom prilikom da dođem kod njega, on mi je odgovorio : 'nisi mi ti žena da ti dajem pare'.
Kad sam bila mala uvek sam skakala sa tepiha na tepih misleći da tamo gde nema tepiha, su ajkule.
Pojela sam jednu breskvu i onda mi palo na pamet "Nije život jedna breskva" pa sam pojela još jednu.
Kad god nekom kažem da me podseti nešto uvek se sam setim.
Od svih svojih ukućana jedino još sa svojim mačkama razgovaram.
Kada sam bio mali, hteo sam da nađem Mileta i da mu kažem da i ja volim disko.
Radim kao mašinovođa i jedno veče sam bio na terenu, sam u kabini, prevozim ugalj, a u vozu osim mene i uglja nema nikog.
Polako prilazim Nišu, gde sam trebao da pokupim još jedan vagon uglja, kad me nešto 2 puta dotakne po ramenu u intervalima od par sekundi, kao da me neko tapše.
U tom trenutku sam se skamenio, samo sam gledao pravo i razmišljao: "Čekaj, sam si u vozu, samo ti i ugalj, niko nigde nije ušao, i da jeste, u kabinu nije mogao da uđe". Nekako sam prebrodio strah i odlučio sam da se okrenem, kad pogledam viseći ormar za prvu pomoć kako su mu se otvorila vrata, i lupkaju me po ramenu.
Kada sam bila mala, moji su me šišali na kratko. Svi su mislili da sam muško.