Mnogo mi je žao moga muža, zato što je uz mene u paketu dobio i moju parazitsku familiju, mislim pogotovo na mog oca koji je tipičan proizvod komunističkog doba i hodajuća parola "kako ćemo-lako ćemo".
Jednom sam kasno noću upala cimerki u sobu i počela da pričam nešto, tek kad me je ona par puta nazvala po imenu ja skontam da njen momak leži na njoj i da sam ih prekinula u pola posla...
Kada sam htela da držim macu u kući, tata mi nije dozvolio! Nakon nekog vremena je pristao i eno ga sada u tri ujutru greje mleko maci. :)
Brat gleda porniće na mom laptopu i misli da ja to ne kužim.
Poruku koju mi je poslao dečko koji mi se sviđa sam skontala tek nakon 7 dana i pošto je već prošlo dosta vremena, nisam mu odgovorila (bilo mi glupo). Danas me izbrisao iz prijatelja. Ne znam je li smiješno ili žalosno.
Studiram u drugom gradu i čuvam sve račune i uplatnice iz banke kada mi moji šalju novac. Jednog dana ću sve da sumiram i da im vratim to. Možda sa kamatom, nadam se.
Kada me neko pita: "Šta ćeš ti ovde?", osetim se nepoželjno...
U stanu iznad moga živi komšija koji toliko voli fudbal da bez obzira koja 2 kluba igraju on, kada neko od njih da gol skače i ispušta neke zvukove da ga čuju 5 spratova ispod nas. Tako mi znamo kad je neka dobra tekma na TV-u.
Jučer sam ušao u pekaru. Onako s vrata sam osjetio da me gospođa koja tu radi gleda u oči onako kako inače ne gleda prodavac mušteriju. Za par sekundi oči su joj se napunile suzama. Ja zbunjeno stao i gledam i kaže ona meni da je jako podsjećam na njenog sina koji je daleko od kuće. Inače nisam neki emotivac ali to me duboko dirnulo. Sad više cijenim što sam blizu svoje majke.