Jedva čekam da dečko i ja počnemo da živimo sami zajedno da možemo da spavamo goli. :)
Koliko god se trudio da prepričam neki jako zanimljiv i smešan dogadjaj, uvek ispadne toliko glupo da se niko ne nasmeje.
Kad odem bilo gde i sednem negde blizu wc-a, posmatram sve muškarce da li operu ruke posle pišanja. Ako primetim da ne operu, završili su kod mene.
Jedno jutro me je dedina sestra nazvala da mi čestita rođendan. Bilo mi je jako drago što se setila jer je stara i bolesna i od srca sam joj se zahvalila. Nisam mogla da joj kažem da je promašila dan.
Kad me je kao malu mama vodila kod lekara da primim injekciju, jedina je od svih roditelja tamo na pitanje svog deteta: ''Hoće li me boleti?'' odgovarala sa: ''Naravno da hoće.''
Na kraju jela uvek pravim savršen zalogaj, koji se sastoji od svega što sam prethodno jeo po malo.
Dok sam bila mala uvijek je važilo ono "Daj meni, ti možeš uvijek da se igraš kod kuće."
Danas uhvatim komšinicu kako mi krade jabuke...i još se ona naljuti na mene ...
Osećam se jako glupo kad u autobusu osoba do mene ustane nekom, jer ja tad mislim kako sam ja trebala da budem ta koja će ustati..
Moj brat od ujaka je ove godine krenuo u 1. razred. I, uče oni da pišu slovo a... Zadatak je da u jednom redu sveske napišu veliko "a", pa malo, i tako do kraja reda. A on umesto malog napiše veliko, samo manje, i učiteljica ga opomene par puta: ''Malo "a", Bogdane", jer je on samo smanjivao slovo, ne bi li pokušao sam da shvati, i posle nekog 3. puta kaže on učiteljici: "Izvinite, učiteljice, ali ja stvarno ne mogu manje!".