Uputstva za rukovanje tehničkom robom i deklaracije čitam na Srpskom, naši znaju zakomplicirati da sami sebe ne razumiju
Kad sam bio mali, jednom sam ostao sam kući i uzeo nož da odglavim neku igračkicu koja se zaglavila. Tada sam se posekao i počela je da mi šiklja krv, nisam znao kako da je zaustavim i pomislio sam da ću da umrem. Počeo sam da brišem krv od kauč, fotelju i ostali nameštaj jer sam znao da roditelji neće moći da me grde kad umrem. Kada sam se umorio od brisanja, legao sam na kauč i čekao taj sudnji čas i zaspao. Probudio sam se kad je mama dosla kući i imala je šta da vidi...
Volim da kada se posvađam sa dečkom,odemo u krevet i legnemo svako na svoju stranu, ljuti jedno na drugo,i on se iz čista mira pribije uz mene i zagrli me :) sav bes i ljutnja prođe!
Kada se osećam sam, i da su me svi napustili, odem negde pored autoputa i sedim na nadvožnjaku ili pored žice i gledam te ljude koji prolaze. I znam da se to samo u tom trenuntku dešava i da se nikada više neće desiti da se baš svi od njih nađu na tom istom mestu u isto vreme... To radim od svoje 10-te godine sada imam 20.
Uvijek mi je bilo kul kad neko priča i ima neku svoju poštapalicu u govoru. Ja nikad nisam uspjela da izmislim neku svoju.
Kad god želim nekome nešto da objasnim il' dokažem, poželim da imam papir i olovku i fino im sve to napišem. Jednostavno bolje se izrazim na papiru nego govorom.
Kad god me muž uvredi ili rastuži, odem i kupim sebi nešto, neku krpicu ili makar sitnicu. Iako nije rešenje problema pomaže u raspoloženju! Naravno, kupujem od svoje plate, i prokrijumčarim kao "to je staro nešto".
Devojka je raskinula sa mnom tako što mi je na facebook-u poslala pesmu nije život jedna žena.
Zanima me da li sam ja nekome bila prva simpatija u vrtiću.
Dok sam išao u vrtić, nikad se nisam presvlačio pred drugima jer me je bilo sramota. Kako bi mi vaspitačice dokazale da to nije ništa strašno, skinule su pantalone pred svima.