Piškim u moru, a da to ne bi neko provalio, ja za to vreme pravim neke talase.
Devojka me ucenjuje da će da se ubije ako je ostavim. Ne znam šta da radim, jednom je pokušala da se ubije. Neću moći da živim ako budem morao da je nosim na savesti, a ne volim je.
Moj deda je imao mali češalj koji je uvek nosio u džepu od košulje. Ujak ga takođe nosi i češlja na istu stranu! Eh stari...
Kad čujem da nekoga ima u hodniku zgrade brzo otrčim do vrata da gledam kroz špijunku. To radim od kad znam za sebe. Sad imam 20 i nemam pojma zašto to radim, navika valjda. :)
U prvoj godini fakulteta sam proturio glavu kroz prozor tramvaja i odvalio me semafor! Srećom ostao sam živ! :-D A danas kada me ljudi pitaju od čega ti je taj ožiljak i ja se smejem samom sebi! :-D
Mrzim kad me neko nakon nekoliko mjeseci vidi pa krene smarati što se ne javim nikad, a on/a se isto nije javio/la svo to vrijeme.
Živimo u dvospratnoj kući što znači da imamo dva kupatila. Brat mi se redovno šiša mašinicom i uvijek mu pripomognem oko potiljka jer ne može sam da dobro ošiša. I tako je jednom prilikom ušao u moju sobu i rekao: ''Ajde ustani da mi pomogneš sa šišanjem." Ja sam pitala: ''Hoćeš gore ili dolje?" Mislila sam u koje će kupatilo. Njegova faca je bila neopisivo zbunjena i samo je odgovorio: ''Pa po glavi''.
Kao mala uvek sam se takmičila sa bratom ko će duže da drži prst na radijatoru. Ja sam stavljala onu stranu gde je nokat, tako da mi nije bilo previše vruće, a on je jadan svaki put izgoreo prste. Danas se smejemo tome.
Sestra mi je sa putovaja donela veliku gumicu za brisanje na kojoj pise "for really big mistakes" i dala mi je uz reci: "Evo ti, obriši se".
Sledeće godine u martu punim 60 godina. Osećam se u srcu mlado, pratim savremene tokove tehnologije, uživam u dobrim filmovima i muzici. Ali sam sve umorniji i umorniji. Ne znam da li ovako počinje prava starost? Sinove sam oženio pre nekoliko godina, dobio i unuke, sa ženom se dobrom slažem ali ta prokleta malaksalost i dosada. Umoran sam od svega, kad se pogledam u ogledalo plače mi se. Gde se ljudi izgubi onaj crni zgodni mladić? Ostade samo prosedi stari čika, manji za pet cm, naboran i namrgođen. Čitulje izbegavam da čitam, kad god to uradim nađem na tim stranama nekog prijatelja ili prijateljicu. Eee da mi je samo još jednom u školskom dvorištu da zaigramo basket Simke, Stole, VIktor, Glavonja, Burek, Klempo, Siki i ja...al ne vredi, Glavonje, Simketa i Stoleta više nema...Viktor jedva hoda od reume, Sikija viđam često jedva sastavlja kraj sa krajem, za Klempu ne znam šta je, kao ni za Bureka...Da mi je samo pet minuta da odigramo, a da nas gledaju opet Milica, Jocika, Dušica.