Imam 24 godine a ne smem mojima da kažem da imam dečka sa kojim sam 4 godine i za koga planiram da se udam :(
Predao sam tehnički crtež urađen slobodnom rukom 5min pre časa... Profesor ga je pogledao, pogledao mene, a zatim rekao: Ti si vrlo hrabar momak.. ili vrlo glup.
Pala bih na foru: "Došao sam da te pitam da furamo". :)
Tata mi je poginuo kada sam imala godinu ipo. Ne sjecam ga se, i jedina uspomena koju imam na njega je njegova sveska sa crtežima i pjesmama. U toj svesci ima crtež jedne prelijepe djevojke. Kada sam pitala mamu ko je ovo, ona mi je rekla: ''Tako je tvoj tata zamišljao tebe, kada odrasteš.'' Nedavno sam se sjetila te priče i mislila sam da je to laž koju je mama rekla da bi me utješila, ali sam vidjela da ispod slike piše 'tatina princeza'. Tata, voli te tvoja princeza i možda nisam baš lijepa onako kako si me nacrtao, ali sigurna sam da bi tebi bila najljepša kako god.
Tata je prestao da puši kada mi se sestra rodila. Rekao je da nije hteo da joj ruši zdravlje. :)
Često maštam o tome da napustim sve, odem negdje u Aziju i živim u nekom budističkom hramu na vrhu neke planine. Ono...meditacija, tai chi, ćelav....skroz filmski. Muka mi je više od ovih mašina, licemjera, novca, politike... Samo želim da nađem neki sklad, balans izmedju duše i tijela i da polako upijam mudrost do kraja života, daleko od ovog ludila gdje niko ne cijeni prave vrijednosti.
Oduvek sam htela otići na koncert Crvene Jabuke sa nekim koga mnogo volim, da se ljubimo i držimo za ruke slušajući one divne melodije. I sad kad konačno dolazi, ja nemam nikog, ići cu sa društvom da umrem od tuge.
Čim izbrišem neki broj iz imenika, obavezno mi zatreba posle nekog vremena.