Vozim ja auto, i prolazim pored kafića i svi gledaju u mene. I taman pomislim: "Baš sam faca!", drugarica me zove na telefon i kaže kako vozim torbu na krovu!
Imati majku je nešto predivno. Svaki put kad sam joj išao bio sam tako sretan jer sam znao da me čeka. Nažalost nje više nema, sve mi nedostaje. Njeni osmijesi, zagrljaji, 20 poljubaca u sekundi, kad mi kaže da sam narastao, kad me pita imam li curu, ama baš sve. Volio bi da je sad mogu nazvati i reći našao sam posebnu curu i mnogo je volim, ali ti si i dalje moj No.1. Volio bi da se to može ponoviti, da joj opet mogu reći koliko je volim. Možda mi je teško, jer na dan kad sam rekao da ću joj doći, nakon nekoliko sati ona je preminula. Proslo je 11 mjeseci, a ja još nisam bio na mjestu gdje je živjela... Kad odem zaplakat ću, jer sam se naviknuo još od malena da stoji na pragu kuće i maše mi dok odlazim, u tom trenutku ću..ću..ne znam šta ću.. :(((
Kad sam na plaži, uvlačim stomak da bi mi se videlo ono malo što imam od pločica.
Kad god se gledam u ogledalu tepam sama sebi i dajem komplimente tipa "ma medu", "najljepša si " i sl. Sestra misli da sam prolupala, a ja mislim da to svi trebamo raditi :D
Kad jedem u sobi za računarom, geografski atlas mi je tacna.
Gledam reprizu Novakovog i Rafinog polufinala, znam rezultat i zateknem sebe kako navijam za Novaka.
Do svoje 20. godine sam mislila da carinici žive na granici.
Prije 15-ak godina odlučio sam da pobegnem od kuće da bi sledio svoje snove, da postanem profesionalni fudbaler. Moji nisu bili za to jer nisu mogli da me finansiraju. Otišao sam kod direktora jednog od najboljih klubova u Srbiji i dogovorio jednomesečnu probu. Prošao sam, dan danas imam savršenu karijeru, puno novca i što je najvažnije, imam svoju porodicu.
Sramota me je kad pomislim koliko sam para bacio na prijavu ispita koje sam pao ili nisam ni izašao na polaganje.