Obožavam da posmatram kako se muškarci okreću za mnom kada prolazim pored njih. :)
Kada sam bio mali uvek sam vikao iz WC -a : "GOTOV" kada bih obavio veliku nuždu. Pre neki dan čujem malog komšiju kako sa sprata viče "GOTOV" ... odmah sam se prisetio detinjstva, i kad me matorci lupe po dupetu kad me obrišu.
Prosula sam se upravo na sred semafora, koljena razderana a pri tom su mi neki momci dobacili: pepeljugo jel ti pukla sandalica?! živi blam :)
U braku sam sa gluvonemom ženom i zbog toga mi zamera gotovo cela porodica i prijatelji. Ona to zna. Najbednije se osećam kada nakon još jedne preprike sa roditeljima odem kući, a ona se okrene ka meni i dovoljno je samo da pogledam njene vlažne oči i skrušen osmejak da počnem da plačem kao dete. Ja nju volim, ona nosi moje dete. Briga me šta ko ima da kaže. Planiram i da prekinem kontakt sa porodicom i da odem sa njom ukoliko nastave da je ponižavaju kao da je od druge rase. Ne mogu da gledam kako majka mog deteta plače zbog ljudske zlobe. Nadao sam se da će nakon ovoliko godina da je prihvate, ali ništa od toga izgleda.
Deset godina smo u braku i svaki put kad me poljubi u vrat osjetim ono nešto sto sam osjetila prvi put kad me je poljubio.
Sve radim u zadnji čas - učim, spremam se, ustajem, donosim odluke, krećem negdje i uvijek stignem taman na vrijeme, ali si napravim stres neviđeni. Ne znam zašto je to tako
Prije sam slušala pjesme radi zabave, a sada kada mi se nešto loše dogodi pronalazim se u svakoj toj pjesmi, stihu, riječi...
Kupio tata babi ananas i kada smo krenuli kući kaže ona: "Sine, ponesi ti ovaj cvijet kući, nemam ja njega gdje posaditi."