Imati majku je nešto predivno. Svaki put kad sam joj išao bio sam tako sretan jer sam znao da me čeka. Nažalost nje više nema, sve mi nedostaje. Njeni osmijesi, zagrljaji, 20 poljubaca u sekundi, kad mi kaže da sam narastao, kad me pita imam li curu, ama baš sve. Volio bi da je sad mogu nazvati i reći našao sam posebnu curu i mnogo je volim, ali ti si i dalje moj No.1. Volio bi da se to može ponoviti, da joj opet mogu reći koliko je volim. Možda mi je teško, jer na dan kad sam rekao da ću joj doći, nakon nekoliko sati ona je preminula. Proslo je 11 mjeseci, a ja još nisam bio na mjestu gdje je živjela... Kad odem zaplakat ću, jer sam se naviknuo još od malena da stoji na pragu kuće i maše mi dok odlazim, u tom trenutku ću..ću..ne znam šta ću.. :(((
Danas me komšinica uhvatila da joj gledam u grudi i pred mužem rekla šta je mali, ti bi da bambusaš...
Još uvek kad seva brojim sekunde da vidim na koliko kilometra će da udari grom. :)
Ne znam, a verovatno mi nikada i neće biti jasno zašto ih zovu 'plavuše', kada im je kosa žuta?!
Jel ovo sigurno anonimno? Da ne bude posle Nikola rekao ovo, Nikola rekao ono!
Moja najbolja prijateljica se seli u drugi grad. Napisala sam joj pismo. Na koverti piše da otvori kad joj bude najteže, jer želim da zna da sam uvijek uz nju. U koverti se nalazi zajednička slika, papir na kojem su ispisani naši nezaborani trenuci i paloma da obriše suze nakon čitanja... Ujutro se rastajemo, biće teško...
Kada sa nekim nemam o čemu da pričam, obavezno počnem "I ovo vreme više nije normalno"...
Svaki put nakon što vodim ljubav s svojim dečkom, odem na toalet i provjeravam da li je kondom puknuo, tako što ga napunim vodom i promatram par minuta da li negdje propušta. Dečko me promatra i kaže da izgledam kao luda znanstvenica. Dok to radim, uvijek u sebi mislim kako bih voljela da on bude otac mog djeteta. Volim ga svim srcem.