Posto nocu ucim a vrata od terase su mi stalno otvorena, privucena svetloscu u stan je usla leptirica, ogromna je! I sad ona tako vec dva dana leti po stanu a meni zao da je ubijem, nazvao sam je Zorka. Zorka i ja sad zajedno ucimo, a ja se nadam da cu poloziti ispit jer sam bio human i nisam je ubio.
Kada su me kao malog roditelji budili da me vode u vrtić obavezno sam plakao.
Kada mi se poruka ne posalje iz prve, nikad je ne saljem drugi put, jer smatram da je to znak da ne trebam da je saljem.
Posle pročitane jedne ispovesti, odlučila sam da uključim veš mašinu prvi put u životu.
Sad sedim, gledam, i čekam da nešto eksplodira.
Kupila bih najskuplju kartu, derala se kao luda na koncertu u prvom redu, i to sve samo da bi me on izveo na binu i poljubio.
Enrike
Baba me je zamolila da je ošišam... Išlo je dobro dok nije rekla da oće da je ošišam skroz kratko, sada ne izlazi u selo bez marame...
U osnovnoj školi, svi su mi se smejali što mucam i što sam sa sela, dok moji roditelji nisu imali para za logopeda, a na to što sam sa sela, sam još uvek ponosan ...
Moj dečko kad god ide da vrši veliku nuždu zatvori vrata od dnevne sobe,vrata od wc-a,ponese telefon kako bi pustio muziku, pojača skroz i za svaki slučaj se dernja...
Na ekskurziji sam se pravila da spavam u busu samo da bih mogla da grlim druga.
Kada sam bio mali milije mi je bilo da se vozim na prvom sjedištu automobila nego da mi neko da 5 kinder jaja. :)