Kako nema ko, kada sam položila ispit pre par dana sama sebi sam stavila "koji dinar" u index,i lepo se zahvalila :))))
Dok sam bila mala uvek sam molila tatu da ne zgazi ležećeg policajca jer sam dugo mislila da je to čovek.
Devojka mi maže lak za nokte, kako bi utvrdila da li joj se sviđa. Ona već ima jedan na sebi pa mora na meni da proba. Ovo naravno, ne govorim nikom.
Zar može život da se promjeni u trenutku... Bila sam najsrećnija djevojka do prije 10 minuta kada mi je moj dečko nakon što me je dovezao kući rekao: "Ovako, ja raskidam. Ne mogu više da polažem račune." Izašla sam iz njegovog auta bez ijedne riječi. Ne mogu da opišem kako se osećam. A maštala sam da mu rodim decu jednog dana...
Baba me pita koliko imam kredita na telefonu, ja joj kažem da ne mogu da proverim jer mi javlja grešku (već par dana) na to će ona: "Pa možda ne rade nedeljom" - narednih 5 minuta nisam prestajao sa smehom a ona će ladno "Pa što se smeješ , danas je nedelja, skoro niko ne radi".
Kada u prodavnici kao kusur dobijem neki sitniš, ubacim ga u limenku od parfema. I jednom, dok sam brojala te pare, naišla mi je sestra od tetke (5 god) i pitala me je šta radim, rekla joj da brojim pare koje skupljam za putovanje. Pitala me kada ću se vratiti, rekla sam joj da ne znam da li ću imati dovoljno para da se vratim nazad, na šta je ona otišla kući, uzela svoj novčanik u kom, kao i svako dete, drži neke sitne pare kojima se igra (ne znam zašto je to deci zanimljivo) i kaže mi ''Evo ti ovo, da imaš da se vratiš!''.
Moja profesorka književnosti je poslala moj pismeni zadatak ženi Danila Kiša i osećam se posebno!
Student sam, i živim sama u Beogradu. Kad mi mama pošalje ručak, ja ga jedem iz šerpe kašikom, da ne prljam sudove.
Uvek imam spreman odgovor kad me šef pozove telefonom i pita šta radim.
Upoznali smo se preko fejsa, pre tri godine. On u susednoj državi, ja ovde, u Srbiji. Zbližili smo se do te mere da me poznaje bolje od nekih ljudi sa koijima provodim svaki dan ceo život.
Letos sam počela da radim da skupim novac da ga vidim.
Pre nedelju dana sam spakovala kofer, sela na autobus i otišla da ga vidim.
Bilo je dovoljno tri sekunde da me pogleda, nasmeje se, zagrli i promeni mi život naopačke.
Nikad nisam bila ovoliko srećna, i ovoliko zaljubljena.