Bojim se da mi saobraćajna policija ne zameri što se smejem na slici na vozačkoj dozvoli.
Brat mi je za rodjendan poklonio čokoladu i koka kolu, a devojci je kupio ogrlicu od 6000 dinara. Ljubomorna sam.
Uvijek pravim budalu od sebe kako bih razveselio neku tužnu osobu. Uvijek pali, samo što poslije ta osoba misli da sam neki levat al haj nema veze. Volim kad su svi srećni.
Jednom prilikom sam dobio veću svotu novca na kladži, do mene živi bolestan komšija, živi sa malim unučetom, ćerka, sin i njegova žena su poginuli u saobraćajnoj nesreći, žive od socijale pomoći i jedva prebijaju kraj sa krajem, taj klinja je uvek bio fin i dobar dečkić sa plavim očima, onako baš nasmejan, igrom slučaja moja baka jednom mu je kupila lek pošto on nije mogao da ode do apoteke...otišao sam do apoteke, kupio mu te lekove, a klinji iskupovao slatkiše i hranu od nekih 50ak eura i dao mu 20 da ima za školu. Samo da ste videli taj osmeh njegov i dedinu suzu kad sam im to dao, ja mislim da me to čini boljim čovekom iako sam kockar..
Zamišljam kako će mu stajati fensi odijelo na svadbi i kako će biti zgodan. Zaljubiću se iznova.
Ulazi direktor u moju kancelariju, i pita :"Šta radiš?"- misleći pod tim koje zadatke trenutno obavljam, a ja mu ladno odgovorim "E'o ništa, ti?"
Tužna sam kad pomislim da mi se trenutno niko od društva iz detinjstva ne javi kad prođe pored mene na ulici, kad odrastemo svi nađemo neke mane jedni drugima. A nekad sam se krila po njihovim ormarima dok smo igrali žmurke, nismo se razdvajali, ove ljude danas ne poznajem...
Nisam znao kako da prekinem sa djevojkom koja mi je bila mnogo draga (i ostala). Odlučio sam da se pravim lud. Čudan, odsutan, istripovan, bolesno nasmijan. I uspjelo je. Sedmicu dana poslije prekida počeo sam da posjećujem psihologa.
Djevojka me ne zadovoljava u intelektualnom smislu. Ubija me to. Nemam o čemu više pričati sa njom jer se sve svodi na smiješne situacije koje je ona doživjela ili njena prijateljica. Razgovori nemaju smisla.
Ponekad ljudi u BiH, a i ja takođe, iz zezancije koristim "bre", pa se nekad zapitam da li tako i ljudi u Srbiji koriste "ba".