Kada pricam sa ljudima, ne mogu da ih gledam u oči. Nekako mi neprijatan osjećaj.
Kada sam htela da mi se javi dečko koji mi se dopada, ja uzmem telefon, nađem njegov broj, prislonim na čelo, istripovana da će telepatija pomoći i govorim - Javi se, glupane, ne mogu uvek ja prva! I tako nekoliko puta dnevno. Smejem se onda samoj sebi, ali zadovoljna, misleći- Dosta od mene! Nekad se i javljao, a onda je potpuno prestao i ne znam gde je, ni šta radi a baš mislim na njega... Rešila sam da slučajno šetam isred njegove firme kad završi sa poslom i krene kući...Čisto da vidi kako sam se prolepšala!
Dobila sam neke pare od rodbine i pita me mama što nisam kupila sebi bar gaće i grudnjak, a ja k'o iz topa: ,,Kupiću kad nađem momka!" Odgovor je bio: ,,Tad ti neće trebati."
Momak mi je rekao kako je lijepo vidjeti me raspoloženu, a ne zna da je razlog tome drugi momak...
Imala sam usmeni iz Anatomije, prof. mi je postavio pitanje o dojci. Pošto sam učila na sebi da pokazujem dok učim, jer tako lakše zapamtim, u tremi sam zaboravila da sam pred cijelim razredom, pa sam se uhvatila za grudi i počela pričati o njima. :)
Do pre neku godinu bio sam krupniji dosta nego što sam sada. Dve omanje drugarice su htele da uđu u moju jaknu obe i zakopčaju se. Zima, -20 i kusur. Uđu one u jaknu, zakopčaju ali da izađu i da se raskopčaju teoretske šanse nema. Reko ajmo do mene kući, pa ćemo tamo da smislimo nešto. Kako smo ulazili na vratima se stvori ćale koji je čuo galamu. Reko ćale, vodim ti snajke, neraspakovane.
Uvek kada treba da skrenem na ćošku neke zgrade imam trip da ću se zakucati u nekoga sa druge strane...ali se potajno nadam da će biti neki zgodan frajer. ;)
Kada idem na trčanje, ukoliko obučem neku fancy sportsku odeću, tada obično i istrčim više jer umislim da sam profi atletičarka.
Juče sam, posle teškog dana, zagrlio devojku i slušao kako diše. To me je smirilo...