Užasno me nervira što svaki put kada ustanem sa wv šolje, daska se zalijepi za mene, a onda klepne i pokvari mi veselo raspoloženje!
Makar ostala sama do kraja života bez ljubavi se udat neću.
Oko 03:30 sam ustala iz kreveta, otišla u kuhinju, napunila bocu vode od 2 litra, uzela kanticu i otišla kod komšinice da dam vode njenom psu koji cijelu noć laje od žeđi. Popio je tu vodu toliko brzo da mi se plakalo. Ona je inače na odmoru sa suprugom, i ja se onako nepozvana brinem o psu, koji je bolji od njih dvoje zajedno!
Priznajem, plašim se vremena, plašim se da će život proleteti pored mene, da ću se jednog dana okrenuti i žaliti za mnogim stvarima što ih nisam uradila. Zato mi neretko kažu, da sam neumorna, jer ne želim da me spreči loše vreme ili lenjost ...
Stari me često budi u ranim jutarnjim satima riječima: "hej, hej, evo mati hoće da te probudi, a ja joj ne dam."
Samo meni može da se dogodi da spremam ispit, učim i nerviram se, da mi od tog ispita zavisi budžet, a da pored svega zaboravim da ga prijavim! Smejem se da ne bi plakala...
Kad sam bila mala nisam volela da se slikam, a sada se slikam na svakom koraku.
Nikada nisam rekla HVALA mom svekru koji je uradio dosta toga za mene. Zahvalna sam mu do neba... Moj tata koga nikad nisam imala... <3
Kad sam bila mala mislila sam da fakultet završe samo pametni ljudi.