Prijava komentara

     Zašto želite da prijavite ovaj komentar? (Primer: vulgaran, uvredljiv, irelevantnan,...)
Prijavi Nazad
Vaša ispovest je uspešno poslata i uskoro će se naći u sekciji Budi Admin.
Ne možete ostaviti više od 5 ispovesti dnevno.


Celog života volim prasiće, ta plemenita stvorenja..Kao klinac bih na selu posmatrao svinje po ceo dan, i jednog dana sam se odlučio da upadnem u onaj blatnjavi tor i krenuo da jurim one svinje, na jednu sam se čak i popeo i zajahao je...ne možete da zamislite kez malog deteta u tom trenutku..brat me otad zove Prasikevičijus.
8997
611
46
share
odobravam
osuđujem

Često u školi, kada mi profesor objašnjava zadatak, kažem ''Aaa, sad kontam'', samo da bi on prest'o pričat. a žive veze nemam šta piše..
11772
306
17
share
odobravam
osuđujem

2 godine nisam ništa napravio.Ništa.Izležavao se,gledao TV, zivio sam kao ninja kornjača.Jedan dan se sve okrenulo.Počeo sam učiti ,sredio se i sve je krenulo nabolje. Za sve lijenčine...ima nade!! :)
11603
176
26
share
odobravam
osuđujem

Videla sam njegovog sina. Srce me zabolelo kad mi se to dete osmehnulo.
12253
295
31
share
odobravam
osuđujem

Kad sam bila mala mrzela sam da mi druga deca duvaju svećice na torti jer bi je celu ispljuvali.
10853
150
11
share
odobravam
osuđujem

Kad sam bila mala u obdaništu sam se popela na wc šolju i pokušavala da vidim preko zidića sta rade dečaci i wc šolja je pukla...Vaspitačica me više nije volela!A tata i dalje misli da sam proveravala da li ima vode u kazančetu :-/
9874
178
16
share
odobravam
osuđujem

Kao manji prao sam nogu u wc šolji, stavim noge i pustim vodu, činilo mi se kao genijalna ideja... :-)
11242
852
42
share
odobravam
osuđujem

Samo njega mogu da zamislim kao oca moje dece, a izgubila sam ga zauvek.
10416
497
43
share
odobravam
osuđujem

Moji roditelji su se upoznali na semaforu,tj na pješačkom.On je njoj komentarisao dekolte, a ona ga je poslala u pi*ku materinu:) Ljubaav.
15928
233
18
share
odobravam
osuđujem

Jednog ponedeljka ja i rođak smo prošli autom pored starice koja je sa kesama sedela pored puta. U prvi mah smo pomislili da čeka nekoga. Kada smo dva sata kasnije opet prošli tim putem, ona je i dalje bila tu. Bila je paklena vrućina. Stali smo i pitali treba li joj prevoz. Sva srećna, ušla je i mi smo je pitali zašto je uopšte izašla iz kuće po takvom vremenu, a onda nam je ona ispričala kako nema nikog, kako su je deca iz prvog braka njenog bivšeg muža izbacila iz kuce nakon njegove smrti, kako nema nikakva primanja i da ide jednom sedmično do pijace da joj ljudi daju nešto hrane koja im ne treba. Kad smo stigli do te kolibe koju naziva kućom, u suzama nam je rekla da joj je to najlepši dan u životu. Dok smo joj pomagali da unese stvari, videli smo da je hleb tvrd kao kamen. Kasnije tog dana smo se vratili sa svežim hlebom i toplim obrokom.
47278
244
128
share
odobravam
osuđujem


Budi Admin!
Arhiva