Ako ikada ozdraviš, čekaću te. Ako odeš, ti mene čekaj.
Uvek kada odem na groblje, ili upalim sveću, mom rođaku koji je zbog bolesti umro u 30 i nekoj, i iza sebe ostavio ženu i malu decu, uvek mu prepričam kako su mu deca i sta ima novo, da ništa ne brine i da smo svi dobro.. (Poslednja želja mu je bila da mu čuvamo decu...)
Kad sam bio mali terao sam sestru da gurne ruku u wc šolju, jer će kad ja pustim vodu da dobije milka čokoladu. Nikad nisam uspeo u tome, mala je mudra, a ja sam bio bolestan.
Kad popijem, obožavam ulaziti u bespotrebne rasprave koje ne vode nikuda.
Toliko mi nedostaje moj muž koji je na terenu, da sam obukla njegove bokserice i majicu i tako legla da spavam pored naše devetomesečne bebe... bez njegovog poljupca za laku noć! :(
Nikad nisam doživjela orgazam za vrijeme spolnog odnosa.
Ah, ta pitanja!
Dok sam bila slobodna: Imaš li dečka? -Nemam. PA ŠTA ČEKAŠ?
Kada sam imala dečka: A kada će svadba -Ne žuri nam se. PA ŠTA ČEKATE?
Kada sam se udala: Jesi li trudna -Nisam. PA ŠTA ČEKATE?
ČEKAMO TEBE NAM KAŽEŠ!
Kada sam bio mali tata me je iznervirao i ja sam mu svu odjeću išarao zelenim flomasterom :D
Došao ja na trafiku da kupim cigare. Govorim: "Daćeš mi jedan mini moris."
Djevojka se samo slatko nasmijala i onako pružajući mi kutiju kaže :"Filip."
Ja u nekom glupom tripu i dalje ne shvatam šta se dešava kažem: "Ne ne, ja sam Andrej". E tad se više nije mogla suzdržati, pukla je od smjeha i dobacila: "E Andrej da te upoznam, ovo je Filip Moris!" A ja u zemlju propadoh.