Imam 26 godina, tek sam na početku života. Sa devojkom sam 3 godine. To mi je prva duža veza. Konstantno gledam druge devojke i razmišljam o varanju, dok ona priča o imenima naše buduće dece.
Moja baba je prije par godina jednom mom drugu rekla: "Mićo, moram nešto da ti kažem. Sad si lijep, fin. Ali kad si bio mali - bio si mi strašno odvratan". Iskrenost prije svega.
Ne podnosim kad mi neki momak kaže: " Kako tako lijepa cura nema momka".
Nekad kad se posvađam sa dečkom, tad znam u toku svađe namjerno da ga isprovociram samo da budem sigurna da me neće nikad udariti.
Kad god se nešto dogodi, a ja sam kriva za to roditelji me zovu punim imenom i prezimenom.
Obožavam kada promuknem i onda imam onako j*bozovan glas.
Upravo sam došao iz grada, petak veče, pun klub, na jednoj strani za stolom same devojke, na drugoj sami momci. Oni im prilaze, one im okreću leđa, podižu nos, gledaju u plafon ili u drugaricu do sebe, u fazonu "gledaj ovoga jadnika" i posle ovde na ispovestima se*u kako su same i kako im momci ne prilaze... MARŠ BRE.
Ne znam zašto većina ljudi voli ljeto, kupanje, plažu i opijanje na bazenima. Mene to nikada nije privlačilo. Prava sreća mi dolazi sa kišom. Ono, kada sjedim kraj prozora i gledam kako kapljice kiše klize niz staklo. A meni u sobi vruće i sigurno..
Kao mala u vrtiću sam se upiškila, i vaspitačica me je poslala da iz svog ranca donesem rezervnu garderobu, i kada me je presvukla dovela me je u hodnik da joj pokažem koji je moj ranac, u koji treba da stavi mokre hulahopke, suknjicu i veš, i ja znajući da će majka kući da me grdi, pokažem na ranac od nekog dečaka. Ona je spakovala, i sutradan mi je dečakova mama donela čiste stvari.