Udaljena sam od svojih roditelja hiljadu kilometara, živim sa dečkom i tako često kad je on na poslu, ja uzmem njihovu sliku i isplačem se. Bude mi lakše.Oni su moje sve.
Danas sam imao dugotrajan ozbiljan razgovor sa osobom pored koje želim provesti ostatak života. Pokušao sam je na sve načine zadržati uz sebe jer mi je stalo do nje. Nadam se da ću uspjeti u tome. S obzirom da znam da ona čita ovaj sajt, želim joj poručiti da je volim najviše na svijetu! :)
Nikako ne volim da pokazujem drugima kako se zaista osećam niti o tome pričam. Zato sve zadržim za sebe i noću se isplačem kao kiša pa mi sutradan bude bolje, i tako u krug.
Prezirem kada sanjam da trčim, pa se živa pokida koliko se umorim. Kao usporen snimak!
Kad skontam da idem u pogrešnom pravcu, stanem na sred ulice, kao nekog čekam i gledam u telefon, a onda se vratim.
Posle nekoliko čašica, na sopstvenoj slavi sam izašla u hodnik da ispratim goste. Pružila sam ruku tati, pozdravila se, zahvalila i izašla za gostima. Shvatila sam tek kada sam ušla u lift...
Vozila sam rolere, pala i povredila nogu. Hitna pomoć je pozvana, a ja sam sve vreme razmišljala o tome kako imam dve različite čarape i smišljala kako da izujem rolere kada oni dođu, a da se to ne primeti.
Imam jednu prosto neverovatnu životnu priču. Studirala sam u jednom gradu i živela sam sa cimerkom u jednoj zgradi na 4. spratu. Na spratu poviše mene je živela jedna stara bakica. Uvek sam joj pomagala nositi kese iz dućana i tako bi se nekad zapričale. Uvek sam bila osetljiva na starije i nemoćne, pa sam joj s vremenom počela pomagati i oko drugih stvari. Pospremila bi joj po kući, otišla bi joj platiti račune, donela nesto iz dućana, ali najvažnije od svega: popila bi kafu s njom s vremena na vreme, razgovarala s njom i slušala je šta ima da kaže da ne bude usamljena. Pošla sam kući nakon ispita i zaboravila sam na studij i bakicu, samo sam se kući zabavljala s drugarima. Dok nije zazvonio telefon. Bio je to jedan odvetnik. Bakica je umrla i oporučno ostavila meni svoj stan. Nije imala nikoga i tako mi se htela zahvaliti na pažnji koju sam joj davala tokom tih nekoliko godina. Ne možete zamisliti kako sam se osećala. Sad se udajem, i živet ću s mužem u tom gradu, u tom stanu.
Nisam tip devojke koja luduje po klubovima, ali odem s vremena na vreme. I tako, posmatram devojke kako igraju, uvijaju se, ne znam kako da nazovem te pokrete, a ja se onako klatim s noge na nogu u ritmu muzike.