Ne ustajem kada završim nuždu, nego kada je igrica koju igram gotova.
Krenem sa dečkom, njegovim drugom i drugaricom putem tvrđave na Exit. Oni dobili karte, fali jedna, nismo našli. Ja mu kažem da ide sa njima, i lik ode. Kao fina sam a malo pizdim.
Kada je bio zemljotres u Kraljevu, svi su istrčali napolje samo je moja baba izjavila: ,, Bolje da me ubije, nego da se smrzavam", nastavila je da spava. Ne znam da li se ona ičega plaši.
U petak nam je dve godine veze, a on je dogovorio sa društvom roštilj. Nije se ni setio. Bedak.
Mnogo sam nostalgična. Skoro svaki dan se sećam svog detinjstva- druženja, crtaća, igranja, bezbrižnog jurcanja ispred zgrade.... Često mi dođe da zaplačem i želim da se vratim u to vreme, imala sam tako prelepo detinjstvo (kad pogledam šta sada deca rade). Imam samo 19 godina i pitam se koliko ću tek žaliti kad počnu pravi problemi....
Moja mama je kupila novi jastuk jer se stari skroz raspao i pre nego što je legla ja sam joj zamenila za stari i kada je legla rekla je- Kakvo olakšanje!
Uvek sam ja ta koja se čeka i na koju se viče kad se ide negde porodično.
Kada je moja sestra bila mala, dok smo prelazili preko nadvožnjaka, sva bitna je rekla:"Al' su ovde ljudi zaboravni, nisu napravili reku."
Sjecam se kad sam bio mali, roditelji su mi kupovali 2 broja vece cipele i govorili da ce mi noga porastii.
U znak 7 meseci veze, dečko mi je kupio srebrni prsten. Stajao je na sred ulice, nekoliko metara od mene, sa prstenom u ruci. Nisam mogla da sakrijem svoje oduševljenje pa sam potrčala kako bih skočila na njega i zagrlila ga. Međutim, prilikom mog skoka, prsten mu je ispao iz ruke i upao baš u jednu šahtu. Mnogo mi je bilo krivo, a moj dragi je hteo da me ubaci zajedno sa prstenom u šahtu koliko se iznervirao.