Uvek kada kupim nove patike hodam tako da ne savijam prste.
Drugovima pričam kako bih se vratio na more, u fazonu ludilo, provod, alkohol.. a ustvari.. vratio bih se samo zbog cure koja mi je bila letnja avantura, koja mi je ostavila trag u srcu.. i sada ne mogu da prestanam da mislim o njoj...
Kad sam bio student toliko sam učio jer sam želeo da moji roditelji budu ponosni jer nismo imali dovoljno para. Nakon nekog vremena sam izgubio vid i bilo je jako teško. Posle dugog boravka u bolnici uspeo sam snažnom voljom da povratim vid i nastavim još jače nego pre. Sećam se da sam jedan ispit spremio polu slep. Prvi sam diplomirao u generaciji. Danas sam uspešan i samostalan i moji roditelji su jako ponosni na mene. Razmaženi ljudi ne znaju šta znači proći kroz pakao i dostići zvezde.Želeo sam da podelim ovo kao poruku ljudima da nikada ne odustaju.
Danas sam vodila malog rođaka u školu, prvačić. Ušla sam u učionicu i prisjetila se svojih školskih dana. Pored mene je sjeo neki mali djecak koji je plakao, jer ne želi da ide u školu. I ja sam plakala, jer želim da idem u školu.
Svaki put kad se pogledam u ogledalo imam drugacije misljenje o svom izgledu. Jedan dan sam prelijep, najljepsi na svijetu, a drugi pomislim kuku majko dje me rodi ovakvog.
Imala sam druga koji je pesnik. Bilo je to opušteno druženje, jadali smo se jedno drugom, izlazili zajedno, putovali... Nikada nije flertovao sa mnom niti pokazivao romantična osećanja, sve dok jednog dana u njegovoj novo-izdatoj zbirci pesama nisam našla pesmu koju je napisao za mene.
Kada sam bila mala, roditelji su mi doneli lutku iz Japana i nazvala sam je Tuki.
Mrzim kad me ljudi zovu kad sam u busu jer imam osećaj kao da svi slušaju razgovor.