Kad sam bio mali pisao sam lijevom rukom dok me moji na inicijativu babe nijesu odučili od toga na silu. Sad pišem desnom i ne pitam se. Imam rukopis kao kokoška.
Žensko sam i obavezno kad neki lijep muškarac prođe pored mene, okrenem se za njim, da mu vidim stražnjicu, to me tako pali.
Svaki dan se lijepo istuširam, spremim za grada i odem sam bez ikakvog dogovora, često šetam bezveze ulicama, odem da jedem ili negdje sjednem i naručim nešto. Najgore mi je kad pitaju zašto si sam. Dok moji "drugovi" tj bolje reći poznanici i porodica misle da sam pravo društven, da imam djevojku, itd. :)
Gadi mi se pričati s momkom ili poljubiti ga kad se probudimo jer ne podnosim jutarnji smrad iz usta. Prvo što uradim kad ustanem je odem u wc i operem zube, pa ga tek onda poljubim.
Kad sam bila mlađa stariji su mi uvek govorili: "Videćeš, kad porasteš bićeš srećna ako uopšte možeš da kažeš da imas jednog pravog prijatelja." Tek sada razumem značenje tih reči.
Nikad nisam ni sanjala da će mi se ići u WC (i to "na dugo") dok me dečko bude prosio, ali eto...
Kada ugledam dva slobodna mesta u autobusu,nikada ne sednem do prozora jer se plašim da će neki debeli čika sesti pored i zarobiti me da ne mogu sići na sledecoj stanici.
Najlepši osećaj topline osetim, kad s leđa zavučem svom dečku hladne ruke pod njegov duks i osetim njegovu toplu kožu.