Najjače mi je kad sam bio mali i napravim neku glupost, mama me prebije i kao krenem negde da plačem, vidim niko mi nije podrška i vratim se kod mame u krilo i nastavim da plačem.
Flertovala sam sa profesorom filozofije, i to ne samo zbog ocene...
U svakom udžbeniku imam bar dvadeset puta ispisano 'kupi mi majko top' na svakoj stranici.. čisto da kad budem prodala nekome te knjige, da zna šta ga čeka.
Naša firma je tako dobra da su ljudi najsrećniji kada daju otkaz... Nikada nisam video toliku sreću u životu, nego kada ljudi ovde daju otkaz.
Devojke nikada neće skapirati da kada sednu na piće sa nekim dečkom, treba samo da se ponude da plate piće, taj dečko neće prihvatiti, a kupiće ga za stalno tim potezom..ne da okreće glavu, i pravi se luda..ništa se ne podrazumeva..
Imam psa, kojeg držimo u dvorištu i ja moram non stop da idem da joj sipam vodu. Danas sam, posle tuširanja, umotana u peškir otišla da joj dam vodu i ona je skočila na mene, svukla mi onaj pešir i sve komšije su mogle da me vide. Nažalost, i jesu me videli...
Nas trojica smo u vojnoj uniformi izašli u grad. Dok smo šetali, jedna prelepa devojka u prolazu nam je smešeći dobacila: "Nisam znala da još postoje vojnici u našem gradu!" Pitali smo se između sebe da li nju neko poznaje. Niko je nije poznavao od nas. Kako je lep osećaj kada je žensko neposredno i kada tako postupi. I nama muškarcima treba pažnja. Vraća mi veru u ženski rod!
Nikad neću prežaliti što nisam rođen mnogo prije da slušam Tomu Zdravkovića uživo.
U obdaništu su nas pitali za šta nam služe oči,odgovorila sam da bismo žmurili kad peremo kosu.
Mrzim kad u prodavnici na kasi čekam da mi vrate 20 feninga, ali ih jako želim, i onda dok prodavačica ne izvadi kusur ja se pravim da tražim nešto po torbi, da ne ispadnem očajna za 20 feninga, zgrabim ih i nestanem.