Moj tata se odjednom razbolio. Teško mi je da ga gledam takvog, i onda često djeluje kao da me nije briga za njega, a ja se ustvari bojim da ću se rasplakati pred njim pa će mu biti još teže.
Mrzim kad spremam nesto da jedem i kad bude gotovo, ja više nisam gladna.
U četvrtoj godini sam naučio engleski samo zato što mi je bilo užasno mrsko da čitam titlove. Pa neka mi još jednom neko kaže da ljenost nije produktivna.
Jednom sam zaspao u dnevnoj sobi i tata me probudio da odem u svoju sobu i rekao je da ne zaboravim da uzmem svoj telefon sa stola. Ja sav zabunjen, uzeo nešto sa stola i viče mi tata ,,vrati tanjir!"
Mama je mene i moje tri sestre učila da se nikada ne plače napolju.
Šta god da se desi, suza se pušta tek kad se stigne kući. Mama, hvala ti!
Pre 8 dana sam polagala ispit koji mi treba da bi bila na budžetu. Uradila sam ga loše i znala sam da nema tu za 6, već sam se bila oprostila od budžeta i smišljala gde ću i kako da nabavim pare za godinu jer znam da moji nemaju. To sam se i požalila, devojci koja mi je praktično poznanica i koju znam sa predavanja, uvek sedi sama, nema prijatelje i baš je onako zatvorena, bilo mi ju je žao, pa sam nekako gledala uvek da joj se nadjem, za ove 2 godine koliko studiram, davala skripte, ponekad posle predavanja ostajala na kafi i tako, nismo uglavnom nikad nešto puno pričale. Stigli su rezultati a ja sam pročitala da sam dobila 7. Na fejsu mi je to veče stigla poruka od nje, da se nada da mi je 7ica bila dovolja, jer je za toliko uspela da mi prepravi rad i dopiše šta treba, da je moj profesor ustvari njen otac, i da je na ovaj način želela da mi se oduži što sam joj prijatelj. Ljudi, ja sam plakala kao malo dete, niko mi veću uslugu u životu nije napravio a da ja to nisam čak ni tražila.
Kada sam imala 5-6 godina mama i ja smo krenule busem do kuće (prije smo uvek išli autom). Unutra je bila gužva, te je mama jedva pronašla prazno mjesto da sjednem. Na prvoj stanici bus se zaustavio i ušlo je puno ljudi te jedan stari djed. Ugledao je kako sjedim pa je rekao ''Ova slatka djevojčica će meni ustupiti mjesto, je li tako?'', a ja sam drsko odgovorila ''Neću, stari, snađi se sam''. :)
Kad god me muž uvredi ili rastuži, odem i kupim sebi nešto, neku krpicu ili makar sitnicu. Iako nije rešenje problema pomaže u raspoloženju! Naravno, kupujem od svoje plate, i prokrijumčarim kao "to je staro nešto".
Kolege na poslu samo se bave ogovaranjima i gledaju kako da iskoriste moju kolegijalnost u želji da im izađem u susret i pomognem im u radu njihovog posla. Nikada nemoj pokazati ljudima koliko znaš jer će ti sve uzeti.