Branim svojoj devojci da se javlja drugim momcima na ulici. Izuzetak pravim jedino ako je momak izrazito ružan.
Često mi se desi da ogledam na sat da vidim koliko je sati, nakon što spustim ruku nemam pojma koliko je.
Pre par godina otišla sam sa porodicom, komšinicom i njenim sinom na more. Nakon dva dana provedena tamo, došao je na red i moj rođendan. Ustajem ujutru, jedva čekam da me moji izljube, daju možda neki poklončić, kad ono, niko ništa ne pominje, niko mi ne čestita ... ja ćutim, pravim se luda, mislim šale se sa mnom... I tako prođe ceo dan, niko ništa ne pominje. Uveče se spremamo da idemo malo da se prošetamo, svi me čekaju ispred kuće, a ja izlazim, sedam na stolicu i sa suzama u očima kažem: ‘‘Pa, dobro, srećan mi rođendan‘‘. Moji roditelji su pogledali jedno u drugo, otac se uhvatio za glavu, a majka počela da plače.. Danima su se izvinjavali zbog toga, ali to ne može ništa da promeni.
Uvek mi se ide u wc kad čuvam mleko da ne pokipi ili kada neko ima set/meč loptu na teniskom meču.
Jedna moja drugarica ima dečka po imenu Nemanja. Druga drugarica je imala dečka po imenu Nemanja. Treća samo misli da je imala dečka, Nemanju. Moj dečko se zove, naravno... .Željo.
Svaki put kad dodjem na ispit i dobijem pitanja koja znam, toliko se uzbudim da ne znam odakle da počnem.
Nervira me to što se uvek trudim da ostavim što bolji utisak na one koje jedva poznajem, a istresam se na one do kojih mi je stalo.
Kad mi brat porukom javi da dolazi s nekim od njegovih zgodnih drugova i da mu "sredim" sobu prvo odem i sredim sebe pa onda ako ostane vremena za sobu..
Kada u nekom stranom filmu čujem reč bravo ili super, na trenutak se osetim kao da govorimo isti jezik.