6 godina čuvam isti kesten u torbi. Seli se iz tašne u tašnu, pola sveta obišao. Suv je jadan, ali mi je mnogo drag.
Kad sam se trebala prvi put poljubiti sa momkom, poljubio me prvo na blic, a ona je rekao ''Otvori malo usta''. Pa kud grom ne puče u mene odmah da se spasim sramote.
Radim u kladionici i za kucanje koristim kažiprst i prstenjak dok srednji stoji bukvalno u vazduhu, malo me blam al šta ću drugačije ne znam.
Svaki put kad mi pregori sijalica, ja je samo zamenim sa sijalicom iz neke druge prostorije, a da to niko ne primeti.
Obožavam rock i uvek su me privlačili momci koji slušaju tu vrstu muzike, a osvojio me je i oženio momak koji sluša Baju Malog Knindžu...
Uvek mi je bedak kad mi neko pokaže malu bebu i očekuje kez, a meni beba ružna... nikad ne znam da odglumim.
Moj dečko je toliko "blentav" da ću na kraju samu sebe zaprositi.
Sinoć sam u kafiću primijetila kako me jedan momak često gleda, pa sam se okrenula iza sebe da vidim ima li neka druga djevojka, za svaki slučaj.
Kao klinja sam posle fudbala na ulici odlazio kući i podizao blender u vis kao pehar. Mnogo je ličio na onaj iz Lige šampiona, pa me ponelo.
Ja ljubav nikada nisam osetio. Ceo život se borim sam i posle 20 godina počinjem da gubim nadu da ću je bilo kada osetiti i da ću se uskoro pridružiti seoskim neženjama i da ćemo zajedno da pijemo pivo ispred diskonta.