Mrzim kada mi neko od mojih drugova okrene leđa dok stojimo u klubu.
U mojoj kući svako za sebe misli da je jedini normalan ukućanin.
Svaki put kad ležim na kauču i gledam tv, moj brat se prišunja i njegovim nevidljim "laserskim mačem" iz Star Wars-a me ubode u stomak. Brat ima 30 godina.
Od kad znam za sebe roditelji su mi branili da se bavim muzikom, govorili su da je puno bolje biti advokat, bankar, doktor, sve do trenutka kada sam na bratovljevoj svadbi pred 500 gostiju uzeo mikrofon i gitaru i pokazao šta znam. Svi su zanemeli, cela porodica je pevala, svi su aplaudirali, bilo je prelepo. Nikada se lepše u životu nisam osećao. Konačno sam dobio priznanje od svih i evo od tada, skoro 5 godina se uspešno bavim muzikom.
Vaspitan sam da ljudima iz mog mesta, iako neke lično ne poznajem, bar klimnem glavom kada prođem pored njih, čisto kulture radi. Trenutno studiram, i jednog dana sam prolazeći pored Ivana Tasovca klimnuo glavom na šta je on mirtav ozbiljan rekao: "Zdravo, zdravo". Legenda.
Stojimo mi tako, nas nekoliko i "snimamo" devojku u separeu. Manekenka, slikala se za naslovnice i nastupala u par spotova domacih izvođača. Krene zezancija, da može da nam da autogram i ja prokomentarišem da može da mi se potpiše na k***c. Kad su svi prestali da se smeju mom izlivu humora, bivša je kratko prokomentarisala- ne bi ti stalo ni celo njeno ime. Inače manekenka se zove Ana.
Kad ne znam tačno kako se neka reč piše, promenim ceo kontekst rečenice.
Ja sam ona likuša koja je živela bez igde ikoga, bez prijatelja, bez dečka, sama skroz. Nikad me niko nije video našminkanu komplet, samo sa maskarom. Ravna kao daska, kosa nit' je ispeglana, nit kovrdžava, ma užas. I šta da radim, nemam s kim da izađem, izađem ja sama, svaku noć, kupim sebi pljesku ili palačinku i neki sok i sedim u parku k'o klošar neki, hranim nekog kera lutalicu što je počela svaki dan da me čeka u parku da je nahranim. U međuvremenu taj pas je ušao u teranje i počeli su da je jure psi po kraju, i ja šta ću, odvedem je kući, ispričam celu istinu mojima, to da mi je jedini prijatelj i da mi je žao što sam lagala. Pristali su da je udomimo. Jednom sam u šetnji srela lika kako zviždi u parku, okreće se ka meni, onako oduševljeno vikne ''USVOJILA SI JE?!'' i tako krenemo da ćaskamo, tako svaki dan u isto vreme. U vezi smo već 6 meseci, kujica je još uvek kod mene, a jedino oko čega se sa dečkom svađam je ko će da je šeta. Spasila sam tom psu život, a i ona meni.
Ne znam kad sam se poslednji put ispružila dok spavam.Moj položaj je kao beba u stomaku.