Morao sam da izvršim veliku nuždu i izabrao sam prostor ispod lešnika, ne znam zašto. U naboljem trenutku, naišao je jedan čovek, a ja sam se pravio da skupljam lešnike. U junu.
Kad sam bila mala, uvek sam pravila neke smešne frizure dok mi je kosa penava (ako se tako kaže xD) i bradu, onako kao Deda Mraz. I dalje to ponekad radim, samo bez brade. Imam 18 godina.
Ne volim ljude koji okolišaju. Pitaj me odmah šta ti treba, ovako me samo nerviraš.
Uvek sam htela dečku da izvedem striptiz ili neki zavodljivi ples, ali se plašim da bi mi se smejao i da bih se izblamirala.
Imam blizance i jednog sam kupala dva puta, nisam provalila.
Malo sam popio i upravo sam go golcijat odigrao Vranjansku svitu za čitav komšiluk. Nek' ide život. Svejedno me neće prepoznati sjutra, kad obučem odijelo i krenem na posao...
Juče sam, posle teškog dana, zagrlio devojku i slušao kako diše. To me je smirilo...
Ispit je u toku. Kao i svaki student pokušavam da sa puškice prepišem bar neko pitanje. Prilazi mi asistentkinja, koju sam opazio tek kada mi je prišla. Pogledala me je nekakvim nedefinisanim pogledom, sklop gađenja i čuđenja i otišla, ne rekavši mi ništa. Pre toga isterala je par studenata. Sav važan završio sam test i izašao, u prolazu oglednuo sam se u ogledalo i primetio na imam veliku, zelenu slinu na nosu, kao pirsing. Tek tada sam ukapirao njenu reakciju.
Moj brat od ujaka je ove godine krenuo u 1. razred. I, uče oni da pišu slovo a... Zadatak je da u jednom redu sveske napišu veliko "a", pa malo, i tako do kraja reda. A on umesto malog napiše veliko, samo manje, i učiteljica ga opomene par puta: ''Malo "a", Bogdane", jer je on samo smanjivao slovo, ne bi li pokušao sam da shvati, i posle nekog 3. puta kaže on učiteljici: "Izvinite, učiteljice, ali ja stvarno ne mogu manje!".
Sinoć oko 3h pošaljem djevojci s kojom sam 3 godine "Volim te, sve si moje, ne mogu bez tebe, moj život bez tebe nema smisla, zauvjek ću samo tebe voliti" i legnem da spavam. Ujutru mi stiže poruka "hm, šta ti radiš tako kasno?" Eh, ta ženska ljubomora.