Sa dečkom sam na moru, i spremila sam mu doručak i kafu da zatekne to kad se probudi, kao iznenađenje. Od tad je prošlo dva sata, on još uvek spava, a ja upravo jedem zadnji sendvič koji sam mu napravila...
Najviše mrzim kad padnem ili se nešto povrijedim, i sekundu posle toga svi mi kažu: "pazi".
Kada sam bila mala, svojim lutkama i plišanim igračkama nisam davala samo imena, nego i prezimena.
Ponekad cimnem sam sebe sa fixnog čisto da imam neki propušten poziv.
Stalno na ulici izvlacim gaće iz dupeta kad mislim da "niko ne gleda".
Volim kad prvim zakoračim na pešačkom prelazu pa svi krenu za mnom! Osećam se nekako moćno, kao neki vođa!
Voleo bih da imam jedno 100.000 dinara, i da sve potrošim u knjižari! I opet bi ostalo knjiga za koje ne bih imao para...
Spojila sam sestru sa njenom prvom ljubavi i sad su u kontaktu nakon punih 17 godina. Ona udata, on oženjen, a vole se još uvjek, rat ih je razdvojio... Neki dan je došo iz Amerike da bi je vidio. Osjećam se moćno.
Nema ni pune tri godine od kad sam se udala. Neki dan pričam preko telefona sa rođenom setrom, i ladno je pitam "Kako su tvoji, šta rade?"