Ne mogu više. Da mi je otići negde gde je prazno, vrištati dok ne ostanem bez glasa i izbaciti iz sebe tu ljutnju, strah, razočaranje i sve ostale emocije koje se mesecima skupljaju u meni!
Nekad nisam svesna da mi se najlepše stvari dešavaju odmah tu ispred nosa. Obično kad je već kasno, ustanovim tako nešto.
Moj tata sve što uzme popravljati u kući pokvari do kraja.
Kada sam bila mala, mislila sam da se samo na moru može pocrneti .
Pre 8 godina se upoznam na chatu sa jednom devojkom iz Pančeva i bukvalno se zaljubim u nju preko mailova. Dopisivali se par meseci i dogovorimo se da se vidimo. Moji bili na moru i ona dođe kod mene na 2 dana. Savršeno.
Zezali se ceo dan, išli tamo 'vamo... Dođe veče, šta ćemo sad da radimo? Ona predloži da se zamračimo i da nađemo na TV-u neku muziku ili tako nešto. A ja, genije, kažem - ok, imam predlog, hoćemo da gledamo "Mile protiv tranzicije, imam DVD sa 12 epizoda?". Konjina!
Najlepši kompliment, od svih koji sam dobila, je bio kada mi je drug rekao da uvek mirišem na čisto.
Imam crvenilo po obrazima...neki bi to nazvali seljačko rumenilo.. Hoću da nestane i stalno se raspitujem za neke tretmane, ali keva stalno viče da je to genetski...
Imam 25 godina i ništa mi nije lepše nego kad napravim neskvik i pustim sebi crtani.
Osećam se jako glupo kad u autobusu osoba do mene ustane nekom, jer ja tad mislim kako sam ja trebala da budem ta koja će ustati..
U poslednje vrijeme često gostujem u medijima i uvijek me strah da ću da izvalim neku notornu glupost posle koje će da me smixaju u bisere godine.