Mislim da bi moja devojka između karijere i mene odabrala karijeru. To mi čak svi pričaju, ali ja smatram da, čak i da dođe do toga, to nije za osudu. Svako treba da odredi svoje prioritete i da se opredeli za ono što mu je najbitnije. A moj izbor je ona.
Najviše me nervira kad mi dečko uzme broj, a onda po "pravilu" čeka 3-5 dana da se javi. Umrem od nestrpljenja...
Pre par godina živela sam u stanu sa dve cimerke, jednom zgodnom i ufuranom, koja je non stop maltretirala drugu, neuglednu, devojku sa sela koja je tek bila upisala fakultet.. Smejala se svemu što ova radi, načinu na koji priča, načinu na koji razmišlja. Bilo mi je žao male, ali je nisam nešto Bog zna branila.. Otišla sam kući na desetak dana, one su ostale same.. Kad sam se vratila, mala se već bila spakovala i otišla kući, odustala je od fakulteta, razočarala roditelje koji su je jedva od svoje sirotinje poslali da studira.. I dan danas me grize savest što je nisam odbranila, što sam pustila da pored mene dete bude maltretirano i ubijano u pojam svakodnevno..
Mrzim da se brijem, pa nekad kad krenem, stanem i kažem sebi "ma devojke više vole momke sa bradom" i tako se ne obrijem. Jednom se nisam 15 dana brijao.
Jednom prilikom mi je tata, kada se naljutio na mene zbog nekog bezveze razloga, prebacio koliko je para potrošio na moje lečenje. Nikada neću zaboraviti kako sam se u tom trenutku osećala.
Ne volim kad gledam neki tužni film sa nekim, pa moram da se mučim da ne zaplačem. Kad sam sama, mnogo mi je lepše, plačem kao kiša, i niko me ništa ne pita.
Stavljam mačku ruku na usta dok zijeva, jer mu smrdi iz usta.
Kada u nekom stranom filmu čujem reč bravo ili super, na trenutak se osetim kao da govorimo isti jezik.
Nekada kada se vraćam kući poslije izlaska, onako pijan i umoran, još ako je hladno, ili pada kiša, a ja idem pješke, kad vidim mnoge automobile koji prolaze pored mene, osjecam se pomalo glupo i želim da i mene neko vozi.
Kada je moj mlađi burazer imao 9 godina iscepao mi je sve postere u sobi. Dok ih je cepao na zidu je ostao još samo 1 čitav poster. Molećivim pogledom sam ga zamolio da to ne uradi jer je to poster mog omiljenog igrača. Uz kvaran osmeh mi je rekao "Žao mi je ali tvoj omiljeni igrač ide u kantu" i iscepao.
Ja sam mu uz isti osmeh rekao "Žao mi je ali ti si usvojen" .
Plakao je kao kiša, a od tad mi levi guz nije isti. Ćale se postarao za to.