Osećam se manje bitno u društvu. Kada nešto kažem ili pitam, oni kao da me ne čuju ili me namerno iskuliraju.
Uvek kad odustanem od nekog plana ,on počne da se ostvaruje.
Mrzim kada mi neko od mojih drugova okrene leđa dok stojimo u klubu.
Moj ujak je u jednoj planini u Crnoj Gori našao predivno malo mladunče i odnio ga kući misleći da je to pas. Kada je se 'pas' kasnije razbolio odnijeli smo ga kod veterinara gde smo ustvari saznali da to nije pas nego vuk. Koliko je neverovatan osećaj da smo svi zajedno negovali VUKA.
Od malih nogu imam fobiju od toga da će autobus promašiti moju stanicu.
Imam muško kuče i uvek ga zovem "Mačkice". Tako mu tepam.
Na njegovom krovnom prozoru se osećam ko na vrhu sveta dok me on čvrsto drži da ne padnem.
Pre par godina, jedan čovek je skočio sa Brankovog mosta. Kad su mu našli telo, iz džepa su izvadili pismo na kome je pisalo da je krenuo na most i ako mu se neko usput nasmeje, neće skočiti. Od tad pokušavam da se osmehnem svakom prolazniku.
Mrzim kada sa tek obuvenim čarapama stanem na nešto mokro.
Tata je upravo nazvao mamu da mu ona kaže njegov datum rodjenja.