Mnogo sam tužan jer moji roditelji ne prihvataju moju devojku pošto je razvedena i ima sina iz prvog braka. Često kada sedim sa njima hoću da im pričam o njoj kako nam je lepo i kako se slažemo, ali ne mogu jer imam osećaj da ih to ne zanima. Verovatno se nadaju da ću je ostaviti, ali nisu ni svesni da je ona žena mog zivota.
Kao jedan od retkih kvantitativnih napredaka u životu navešću samo to da me za sve više stvari sve više zabole moje savršeno dupe.
Meni niko ne kaže "Dobro jutro.", već "Oho ko se to probudio?"
Prošle subote priđem devojci u klubu dok je bila trezna inače i dobijem klasničnu korpu, posle nepunih dva sata prilazi ona meni i poljubi me i neće da me pusti na miru. Utešio sam se, mogu da prođem posle 6-7 piva!
Dečko mi je jednom davno rekao za svoju listu stvari koju želi da ispuni pre nego što umre. Dok god smo zajedno, planiram da za svaki njegov rođendan precrtamo po jednu stvar sa liste.
Stavljam daljinski između brade i ključne kosti dok ležim i gledam televizor.
Mrzim kad dobijem bombonjeru i onda se 5 dana svađam s mamom smijem li ju otvoriti ili ide dalje na poklon. I kad konačno istjeram svoje, otvorim i skontam da je euroblok bolji 20 puta, plus da je stara ko Tutatkamon, hoću da se objesim.
Sve bombonjere bi trebale imat proziran poklopac, da makar imam uvid šta je unutra.
Slomila sam 2 prednja zuba kao mala. Svoj prvi poljubac sam izbegavala jer sam mislila da ce mi otpasti veštački zubi dok se budem ljubila.
Kad sam bio mali zbog filma 101 dalmatinac mislio sam da dalmatinci imaju tačno 101 pegu.
Umrlo mi je malo mače i to sam saznala kad sam se vratila kući iz grada. Sva onako uplakana i razmazane maskare pošla sam kod mačke, njegove majke, uzela je za šapu i izjavila joj saučešće. Nakon toga sam završila u hitnoj, jer me je izgrebla. Šta znam valjda se prepala...