Prošlog leta ugostila sam ćerku svoje prijateljice koja ima 16 god i totalni sam joj idol...Dok smo šetale gradom svaka druga osoba mi je se javila (živim u malom primorskom gradiću)... I posle neke 15-20 osobe koja me je pozdravila, ona me je značajno pogledala i rekla : Neno pa ti si poznata :)... I osetila sam se tako važnom uprkos činjenici da sam obična prodavačica cipela.
Utrnula mi zadnjica jer 'vatam komšijski wireless u nezgodnom položaju.
Kad sam bila mala hteli su da me izbace iz kineskog restorana jer sam celo osoblje zvala "Džeki Čen".
Moj pokojni deda je bio slep, nikada me nije mogao videti... Svaki put kada bih kupila nešto novo, npr. patike, trčala sam kod njega da ih opipa jer ih nije mogao videti, a tako sam želela... Samo jednom da je mogao da me vidi... :(
Preveo Goran Kričković. Tekst interpretirali : Ljubiša Bačić, Nada Blam, Vlastimir Đuza Stojiljković i Nikola Simić. Najlepše sećanje iz detinjstva :)
90% muškaraca koji mi priđu i pitaju čime se bavim, razvuku osmeh na lice i zamisle se na kratko kad im kažem da sam vaspitačica!
Kada želim da prdnem svaki put podignem dupe na mjestu na kojem sjedim.