Na silu sam s jednom devojkom, samo zato sto ima uticaja na sefa, da ne bih dobio otkaz.
Ne lože me dupe i sise nego grimase koje devojke prave za vreme sex-a...
Ja zamišljam da moj budući muž sad čita u biblioteci, trenira neki sport ili šeta psa, a ne opija se po klubovima ili gubi vreme nekim besmislenim stvarima.
Zaposlila sam se u restoranu pored mora .. I jedino dobro od svega toga što je ispalo jeste da mi se ostvarila želja da napišem na onoj tabli (ispred rest.) kredom, i naravno lijepim rukopisom, što je na meniju danas...
Када сам се родила сви моји су били толико убјеђени да ћу бити мушко да је ујко звао болницу да провјери још једном да ли сам стварно женско..
Kad pomislim na svoju svadbu prvo na šta pomislim je moja mama... I srce mi se slama što znam da kad bude prvi ples ona neće imati sa kim da pleše jer je tata umro pre 10 godina.
Mrzim kada dođem u školu i kažu mi kako ništa nisu učili, a onda ih profesor prozove i sve znaju.
Ili kada mi kažu da su samo pročitali pred spavanje i dobiju 5! Jel stvarno misle da sam budala i da ću da poverujem u te gluposti?!
Kako da je ne volim najviše? Dođe mi na utakmicu koju izgubim, sedi i gleda me 60 minuta, kupi mi čokoladicu i kaže da sam bio najbolji. Sreća moja.