Dok sam bila u wc-u, čula sam kako komšija iz svog "pušta golubove," izem ti izolaciju, jadna naša privatnost :(
Uvek ustajem poslednja ujutru samo da ne bih išla da kupim hleb.
Sreo sam bivšu nakon dužeg vremena, u kafiću u kojem smo stalno blejali, da bi mi ona rekla, misleći da je duhovita ''vidim, tu si gde sam te i ostavila'', ja sam njoj samo odgovorio ''aha, a ti si se nešto ugojila''. Bilo je i više nego dovoljno.
Idem ulicom, kad neka djevojka šeta psa. Lijep pas, priđem da ga pomazim, ne obraćajući pažnju na nju, kad podigoh glavu i imam šta da vidim. Djevojka sa kojom me je bivši prevario...
Studiram medicinu i najviše se bojim da će mi sutra ući pacijent u ordinaciju i da neću znati šta mu je.
Kad sam bila mala ja i moje rodice čitale smo baki tekst neke sapunice, a ja sam uvijek izmišljala rječi te pravila parodije od sapunice, ponekad mojoj baki nije jasno zašto Hose Migel tako razgovara!
Nikada nisam imala neki poseban odnos sa majkom. Zašto, ne znam. Ali, pre 5 godina je obolela od raka. Borili smo se svim snagama. Evo danas je gledam kako drži mog' sina u rukama sa najlepšim osmehom na svetu. Žalim godine koje nismo provele kako treba, ali nadoknađujemo to.
Mislim da bi joj "Sarajevska pivara" trebala poslati kakvu zahvalnicu šta sam zbog nje popio..
Danas u autobusu sedim pospan, 7 ujutru bilo, gledam kroz prozor nešto zamišljen i odjednom neko me udari po ramenu. Pogledam, ono mladić neki, mojih godina, medjutim ne mogu da ga prepoznam, zagledam ga ali ne pada mi na pamet ko je ali bilo mi glupo da mu se ne javim kad me čovek prvi pozdravio. Rekoh: "Ćao brate šta ima." Kaže on: "Bus plus na pregled."
Kada sam bila mala, moji roditelji nisu imali mnogo para, ali su se trudili da to ni moja sestra ni ja ne osjetimo. Sjećam se da je moga oca toliko pogodilo što ostala djeca imaju bazen ispred kuće, pa je on prikolicu za auto obložio najlonom i napunio vodom. Kupale smo se cijeli dan, a sreći nije bilo kraja. Fale mi ti dani kada su sitnice trebale za sreću.