Kad' god mi se desi nešto lepo, neki dečko mi priđe ili mi neko udeli kompliment... ili još gore ako pričam o nekome ko mi se sviđa, pocrvenim. I to toliko da se vidi i u mraku. Mrzim to, onda svi znaju da mi je neprijatno.
Imam 19 godina... Sinoć sam se igrala žmurke sa klincima. Vratila sam se u detinjstvo.
Jednom sam u diskoteci naletela na profesora koji mi predaje biologiju i rekla mu dobar dan.
Kad sam bila mala, mama bi me stavila u hodalicu i vezala za stub.
Baka sa kojom sam odrastao, koja me je naučila svemu lepom i pravičnom, podarila svaki sekund svog života jer su mi roditelji umrli, počinje da gubi sećanja.. Najviše se plašim da će jednog dana i mene zaboraviti.
Kad sam bila mala, uvek kada bi mi mama kupila clips od sira u obliku kolutića, stavila bih ih na prste i tako bih ih jela.
Kada sam počeo pozitivno o svemu da razmišljam, sve je krenulo uzlaznom putanjom.