Najžešća mi je baba sa pričama "To u moje vreme nije tako bilo...". A jok nije, kad je ona cura bila tad se nije znalo ko koga, u kojekakvim kukuruzima, prašio je ko je koga stigao :D
Brate jedan dan bilo pospremanje i cišćenje kuće i kane kap sone kiseline na wc šolju, ja nisam znao i u žurbi sednem i dohvatim vrhom polnog organa sonu kiselinu. Sada postaje haos ja ne znam šta ću, hoću da poludim od bolova. Odem odmah u bolnicu kad tamo likuša neka što je ja znam i kaže meni daj da pogledam, šta bre da pogledaš zovi doktora ! ! !
Volim kada umorna legnem, a on me poljupcima i dodirima uspava...
Kad god bi me poslala da vodim malog brata napolje, mama bi stavila jednu kašicu za bebe u kolica da ga nahranim. I uvek bih je ja pojela. Čak sam umela malo da zamrljam portiklu da ispadne kao da sam njemu davala...
E ovako..Mislio sam da sam normalan,manje-više. Ali čitajući ovo,shvatio sam da sam šifra od čovjeka.
Kad mi klinka napiše status "Da sutra umrem ne bi žalila, jer ja sam ljubav života imala". A ona ima 12 godina.. Djes ti to meni ranije se razočarala.
Kad bi moji roditelji znali na šta je ličilo moje letovanje sa društvom, verujem da bih bila doživotno u karantinu.
Plakala sam i u jednom momentu u moju sobu ulazi mi trogodišnja sestra. Nisam želela da vidi suze na mom licu, jer sam ja njena 'velika seka'. Okrenula sam se i počela da brišem suze, a ona mi je prišla i pitala me šta mi je, gde sam se udarila da poljubi pa da mi prođe. Samo sam se nasmejala i rekla da me više ne boli.
Sitnice mnogo znače, odlično sam se osećala posle toga i otišla sam sa njom da se igram.
Idem u medicinsku školu i obožavam da se šepurim hodnicima u mantilu onim danima kad imam praksu. Zapravo, mislim da sam upisao ovu školu samo zbog toga što mi se sviđa nostiti beli mantil.
Volim da slušam kako drva pucketaju u smederevcu. Milina za čuti.