Gledaju me ljudi ko pacijenta sto redovno otvaram vrata od faxa (na senzor) kamehame talasom. A ja samo gotivim Gokua.
Uvek kada idem na izlet ili kampovanje, majka mi spakuje krišom kabanicu ili kišobran, jer ja odbijam da ih ponesem. Svaki put ga iskoristim i uredno spakujem da ona ne primeti. Nikada joj nisam priznala da mi je svaki put spasila glavu :)
Ne znam zašto, ali kada me neko pozove, a ja spavam, slažem kao "Ma nee, nisi me probudio, evo baš pijem kafu...".
Ja sam gluv, imam devojku i kada priča ja joj uvek kažem, pretvorio sam se u uvo, zato što joj tako uvek izmamim osmeh :)
Mnogo mi nedostaje tetrapak jogurt...bilo je zanimljivo piti iz "trokutića"...
Mrzim kada svi očekuju da odmah obučem i probam odjeću pred tim ko mi ju je donio kao poklon.
Divim se svojoj babi koja pravi sve te divne kolače i torte, a ni ne proba ih.
Kada sam bio klinac, napisao sam poruku i stavio je u bocu i bacio niz rijeku koja protiče tu u blizini. Pisalo je "Ako iko ikada pronađe ovu poruku, neka se javi na broj..." I nakon tačno mesec dana, pronađe je čovek kilometrima daleko i javi mi se. Vjerovatno najzanimljiviji dečački doživljaj.
Kad ne mogu da sredim život, ja sredim sobu i nekako mi bude lakše.