Mrzim sve vrste proslava, veselja i sličnog, jer moji tada obično stvore takvu tenziju da to nije zdravo, nebitno dal mi idemo negde, ili neko nama dolazi, i nikad mi nije bilo jasno zašto je to tako. Živim za dan kad ću moći negde da odem ili da pozovem nekog da mi dođe na slavu, preslavu, rođendan, a da ujedno budem skroz opušten, i da mi je totalno svejedno za sve. Opušteno...
Gadi mi se pričati s momkom ili poljubiti ga kad se probudimo jer ne podnosim jutarnji smrad iz usta. Prvo što uradim kad ustanem je odem u wc i operem zube, pa ga tek onda poljubim.
Imam problem sa babom. Šeta noću po dvorištu u beloj spavaćici. Pre neko veče, rođak i njegova devojka su bili kod mene, i kada su krenuli kući, bilo je već oko 2h u noć, ispratila sam ih i ušla u kuću, ali se odjednom rođak vratio jer je zaboravio ključeve od auta. Imao je sto boja na licu, jer je u tom mraku video nekoga u belom, mislio je da je duh :D Umirala sam od smeha, ali šta ću, često špijunira ko mi dolazi od društva...
Jedno veče je mojoj sestri stigla poruka od druga ( lančana poruka, tipa- pošalji ovo na 20 brojeva i desiće ti se to i to). Pošto je ona spavala, tata je uzeo njen telefon i odgovorio- Ne sviraj ku**u, Marijin tata.
Juče sam mami obećala da ću joj napraviti krunu koju će nositi svakoga dana kad dođe sa posla, jer je kraljica! Bilo je smešno i mislila je da se šalim , ali danas sam joj od kartona napravila krunu,obojila temperama i nestrpljivo čekala da dođe kući! Nosila ju je ponosno ceo dan! Njoj je 46, a meni 21!
Prala sam sudove sunđerom. Na red je došla i renda, izrendala sam sunđer.
Kažem "evo me na pola puta" a još nisam ni iz stana izašla...
Kao klinac sam imao tešku saobraćajnu nesreću sa porodicom. Kao trajni podsetnik od povrede ostali su mi ožiljci na licu. Zbog tih ožiljaka imao sam pakao od detinjstva, a slično je bilo i u srednjoj školi. Danas više ne obraćam pažnju na to, ali mi ožiljci i dalje prave problem u životu. Prilikom konkursa za rad u jednoj firmi, inače jako uglednoj u Srbiji, žena koja me je intervjuisala mi je kratko i jasno rekla da moje lice ne bi bilo prijatno klijentima. I tek tako me je odbila, uprkos mojoj kvalifikaciji za posao. Ponekad se, uprkos mom trudu da se uklopim, stvarno osećam kao da nisam deo ovog društva, ove zemlje i ovih ljudi.
Kao mala, kada bi se završila školska godina uzimala sam svoje sveske, štiklirala svaki zadataki i ocjenjivala sa 5.