Moje drugarice stalno kukaju kako su debele. A kako da ih utešim kad je tako.
Uvek izaberem decka kojim cu bar malo moći da manipulišem,nego dečka koji mi se zaista sviđa i za kojeg se lepe sve ostale devojke.Imam problem da kad mi se neko zaista sviđa ili počnem da mucam ili lupam neke gluposti i još pored svega ne promenim padež.
Kad sam bila mala izgubila sam se, vijest je bila na radiju, tražila me policija... :)
Pre par godina živela sam u stanu sa dve cimerke, jednom zgodnom i ufuranom, koja je non stop maltretirala drugu, neuglednu, devojku sa sela koja je tek bila upisala fakultet.. Smejala se svemu što ova radi, načinu na koji priča, načinu na koji razmišlja. Bilo mi je žao male, ali je nisam nešto Bog zna branila.. Otišla sam kući na desetak dana, one su ostale same.. Kad sam se vratila, mala se već bila spakovala i otišla kući, odustala je od fakulteta, razočarala roditelje koji su je jedva od svoje sirotinje poslali da studira.. I dan danas me grize savest što je nisam odbranila, što sam pustila da pored mene dete bude maltretirano i ubijano u pojam svakodnevno..
Kad god ulazim u autobus i pokazujem mesečnu, osećam se kao FBI agent.
Moja majka je još kao mlada bolovala od multipla-skleroze i samim tim nikad nije mogla da hoda normalno, trči, skače, igra, a i pored svega toga je bila u teškoj depresiji. Jednog dana je došla iz bolnice na vikend, a da ja to nisam ni znala. Ušla je u moju sobu igrajući i pevajući uz EKV, pridružila sam joj se i vrištala reči naše omiljene pesme, a kasnije plakala od sreće.
Kad sam bila mala, mislila sam da su serije stvarne i da mene i moju obitelj netko gleda daleko u Australiji. Isto kao što smo pratili i mi njih.
Nosim sočiva u boji stalno i upoznala sam dečka koji mi je rekao da se zaljubio u moje oči. I kako sad da mu kažem da su u pitanju sočiva.
Jedan profesor me je motivisao , naučio me je da učim i da verujem u sebe , nekad sam ga nazvao na telefon i tako smo pričali o životu i školi. Preminuo je prošle godine a zamenila ga je nabedjena neznalica koja je upala preko veze i koja nam zagorčava ovu zadnju godinu školovanja.Što je najgore pola nas može da joj predaje predmet koji ona navodno drži u malom prstu i toliko smo opsednuti novom profesorkom da se ni ne setimo onog dobrog čoveka.Tužno...
Један од најгорих осећаја ми је и кад се разболим, па немам ни мириса ни укуса, а једем омиљено јело јер ми је мајка спремила..