Pre neki dan kada sam išla kući, naišla sam na baku koja se muči sa stvarno velikim torbama. Prvo sam htela da prođem, ali mi je bilo žao, jer sam videla da niko drugi od prolaznika neće da joj pomogne. Ja sam je pitala da li joj treba pomoć, a ona me nije čak ni pogledala. Razmišljala sam da li da nastavim da idem, ali sam ipak prišla bliže i zatim je opet pitala da li joj je potrebna pomoć i pružila sam joj ruku, a ona me je pogledala, nasmešila se i dala mi jednu torbu. Bila je gluvo-nema.
Ne volim ljude koji ne znaju da se šale na svoj račun... Mnogo su dosadni.
Često puta mi snovi predskažu neki događaj koji će da se desi, koji ima veze sa mnom.
Pre pet godina mojoj devojci je ciganka na ulici rekla da će da se uda za doktora, a ja jedva da sam završio srednju školu. To me je jako razljutilo i upisao sam fax. Pogodite ko diplomira za mesec dana? :) planiram da postanem dr jednog dana u svojoj oblasti. A moja žena će doktorat još malo sačekati, ipak je ciganka rekla kako jeste. :D
Muž me je zaprosio rečenicom: " DA LI PRISTAJEŠ DA SE ZA*EBEŠ DO KRAJA SVOG ŽIVOTA?" Tad sam se osmjehnula i rekla da... a sad vidim da je bukvalno mislio to što me je pitao...
Nervira me kad u gradu sretnem osobu koja nosi istu majicu kao ja.
Kada sam bio mali, u selu ispred bakine kuće, dok sam trčao sapletem se o jedan pločnik staze i padnem. I dan danas, sa mojih 17 godina, uvek kada prolazim tu, instiktivno zastanem i polako pređem preko njega.
Uđem ja neki dan u tramvaj na štakama (slomio nogu na skejtu) kad ono baka 80-ak godina ustane i ponudi mi svoje mjesto. Naravno odbio sam, ali to mi je svakako uljpšalo dan. Još ima dobrih ljudi.
Kada sam sam kod kuće uzmem gumenu loptu i šutam je po kući, komentarišem i zamišljam da igram utakmicu. Stolice su mi stative, a zavesa mi je mreža i kada dam gol skačem od sreće, valjam se po podu i radujem se.