Zovem nekoga i onda zaboravim koga sam pozvao pa cekam da se javi da mu prepoznam glas.
Za vreme Exita svake godine se sredim najbolje što mogu i muvam se oko kampa da me primete stranci i svake godine upali.
Na nekom nebitnom predavanju na faksu sam seo skroz pozadi sa nekom devojkom koju sam tad prvi put video. Reč po reč, izvadi ona karte i kaže: "Ajde da igramo tablić". Malo smo se nagnuli napred da profesor ne bi video da igramo. Nisam obraćao pažnju na predavanje uopšte, već samo na njeno bujno poprsje. Profesor je pričao na mikrofon, ali ga uopšte nismo konstatovali. Posle 2-3 partije čuo sam blagi smeh u sali i profesora koji kaže: "Bacite damu kolega, damu." Podigao sam glavu i video ga kako stoji iza mene sa blagim smeškom. Sami smo izašli.
Imam 17 godina, a još uvek ne znam platu svojih roditelja...
Čudno mi je kada na fotografiji u boji vidim osobu koja više nije živa...
U vezi sam s momkom tek 7. dana, ali petljali smo skoro 4.mjeseca. Nisam htjela biti s njim, jer mi moji ne dozvoljavaju. Za našu vezu skoro niko ne zna (samo naša najbolja prijateljica). Mislim da nema nježnije i finije osobe od njega, morala sam. Žao mi je roditelji.
Kad me neko tokom razgovora slučajno pljune, ja se slučajno počešem baš po tom mestu.