Plačem, često plačem, skupi mi se neka bol u grudima i suze mi poteku. Osećam se nesrećno u vezi, a volim mog momka, voli i on mene bar tako kaže, ali i dalje svaki dan plačem jer osećam neku tugu. Niko to ne razume, a mog momka to nervira i onda galami na mene, a meni bude sve gore... i sve mi se više plače :(
Šetam gradom (Pančevo) sa drugarima kad mi stigne sms od mame bez ijednog znaka interpukcije: "Dođi kući napolju smrdi mama".
U mojoj porodici se samo ja javljam na fiksni telefon jer me užasno nervira kada zvoni, a sve ostale boli uvo i prave se ludi.
Sa sela sam, upisao sam srednju u jednom većem gradu. Koliko samo ponižavanja i vređanja zbog toga odakle sam...
Stidim se svoga oca jer kada mu je baba postavila ultimatum ona ili mi, njegova porodica...on je izabrao nju!
Ne volim da nosim istu odevnu kombinaciju dva dana za redom!
Toliko volim svoju devojku, da čak i u snovima odbijam druge.
Oduvek me je zanimalo kako se muškarci voze na biciklu. Žulja li ih ona stvar na sicu...