Prijatelji mi govore da me ljudi ne vole zato što sam stalno namrgodjena, a stalno sam namrgodjena zato što me ljudi ne vole.
Čovek mi je na ibarskoj magistrali bukvalno spasio život, a ja uopšte ne znam ko je. Voleo bih da mogu da ga nađem, da mu se zahvalim makar.
Na moru sam s roditeljima u našoj obiteljskoj kući i dok se svi kupaju, ja u tatinom uredu spremam ispite, jer sam batalila cijelu godinu. Osjećam se kao zatočenica, dođe mi da knjigu napišem o mukama. Bolje da sam kući u smogu, nego na moru nad knjigom.
Radim cijeli dan na štandu sa igračkama i ostalim glupostima, i dok mi šef i svi idu na živce, ništa se ne može usporediti sa osmijehom djece kad se skupe oko jednih malih igračkica koje plešu i pjevaju i razvuku osmijeh od uha do uha :)
Kad to vidim nije mi uopće teško raditi.
Imam naviku da kad ulazim u kuću pregledam obuću, da znam da li je neko u poseti... Jednom sam se prevario i otvarajući vrata glasno ''pustio'' gasove... Tek tada sam primetio sestru i njene drugarice, koje su ušle obuvene! Blam...
Kao mali sam uvek usisavao jednom rukom da tatu iznerviram, da bi on uzeo da mi "pokaže" i na kraju on sve usisa. Godinama sam to radio a on nikako da provali...Jedino što me izvređa al to mene ne pogađa. :)
Zamišljala sam svoj žitot skroz drugačije, i dalje ga zamišljam...mislila sam da cu se zabavljati, izlaziti, družiti više, imati više momaka, a ja evo sedim kod kuće i ne radim ništa povodom toga...znam, moja greška.
Profesor matematike je jednom prilikom zapeo na času i zamalo da padne. Mi smo se povaljali od smijeha, a on, mrtav ozbiljan blijedo nas je pogledao i rekao: "Ako padnem ja, padate i vi sa mnom."
Dobra strana gledanja turskih serija je ta što sam počela redvno da pijem čaj, a pre sam ga pila samo kad sam bolesna!