Imam 21. godinu. majka mi je umrla od raka kad sam imao 10, tako da sam odrastao pored ćaleta. Pre 3 godine sam ga prvi put video uplakanog, kada sam mu nakon sto nam je opljačkan stan i ukraden sav novac i nakit koji je ostao od pokojne majke, da novac nije bitan ali da mi je krivo što više nemam nijednu uspomenu na majku (osim njene uramljene slike). Iako se foliram da sam jak/hladan i da sam preboleo njenu smrt, nikad mu nisam rekao koliko mi je teško, koliko ga volim i koliko sam mu zahvalan što me je izveo na pravi put . Ona koja me gleda odozgo mi je najveća motivacija u životu i znam da ona ne želi da se ikada predam, iako se ona predala...
Najviše od svega na svijetu volim kad ujutru osjetim da moj muž priča sa svojom bebom koja je još u mom stomaku.
Nikad u životu nisam sebi kupio gaće, uvek je to radila moja keva! Inače imam 26 godina. Hvala ti mama. :)
Odem kod urologa na pregled. Jbg trip je malo...neugodno. Treba vaditi klokana iz gaća. Nervoza, znojenje... ne mogu ni reći od sramote koji su simptomi vec gutam knedlu i svaki put kad trebam reći odakle kaplje ja pokažem na dole očima. I nakon 2 minute koje su meni trajale kao večnost, kada sam uspeo izustiti šta mi je on kaže: " Ajde dečko šta ti je, nemoj se brinuti. U moje vreme ko to nije imao taj nije ni je*avao. Opusti se" . Nasmejao sam se kiselo ko nikadu životu.
Imam problem sa babom. Šeta noću po dvorištu u beloj spavaćici. Pre neko veče, rođak i njegova devojka su bili kod mene, i kada su krenuli kući, bilo je već oko 2h u noć, ispratila sam ih i ušla u kuću, ali se odjednom rođak vratio jer je zaboravio ključeve od auta. Imao je sto boja na licu, jer je u tom mraku video nekoga u belom, mislio je da je duh :D Umirala sam od smeha, ali šta ću, često špijunira ko mi dolazi od društva...
Nije da se radujem kada neko ne položi ispite, ali mi nekako bude lakše kada čujem da još neko osim mene nije položio.
Kako mrzim one snove kad bežiš od nekog ili nečeg, a nikako da pobegneš... Pa majku mu, kakva god sila da si, pusti me bar jednom da pobegnem kao čovek, a ne da svaki put moram da se probudim kad me uhvate!
Brat mi je prije nekoliko dana otišao na fakultet. Kad je krenuo rekla sam mu: "Aj hvala Bogu napokon imam svoju sobu." Ostatak dana sam plakala u sobi.
Kad legnem uveče, pokrijem se jorganom preko glave i onda se prisećam najlepših
trenutaka doživljenih s nekom osobom ili zamišljam kako putujem negde, upoznajem
nove ljude... To me oraspoloži, a često me i uspava.
Kad u diskoteci pijem sok, osećam da sam veći šmeker nego kad pijem alkohol.