Kad se sa nekim raspravljam i u toku rasprave shvatim da nisam u pravu, nikad ne priznam nego nastavljam po svome.
Živim za dan da diplomiram, pa diplomu nabijem na nos svojoj "majci" koja nikad nije bila uz mene, koja nikad nije imala vremena da razgovara sa mnom, koja se nikada nije brinula sta se sa mnom desava i koja pod roditeljstvom smatra samo finansijsko obezbjeđenje djeteta, koja je uvijek bila tu da me omalozava i ismije i zbog koje sam se uvijek osjecala najvecim šljamom u historiji covjecanstva. Živim za taj dan!
Presimpatično mi je kad moja baka uradi nešto nenamjerno smiješno i onda kaže: A joj, jesam luckasta.
Na slavini pri tuširanju postoji tačno jedna pozicija kada je voda taman topla. Milimetar levo ili desno su lava i tečni azot.
Još uvek ponekad ubacim 2 kocke šećera u čašu sa vodom, podignem noge na plastični sto na terasi i zaboravim na probleme na 5 minuta dok se sladim i sećam bežbrižnog života sa 5-6 godina.
Osećam se moćno kada u kafiću svoj Iphone stavim na sto.
Moja sestra je počela da vara divnog dečka sa kojim je 4- 5 godina u ozbiljnoj vezi, trebalo bi da se venčaju. A ja treba da je pokrivam... Nije ni svesna koliko osuđujem to što radi, ali sestra mi je, moram... Osećam se kao da ja varam.
Moja mama je prilikom sjedenja u kafiću naručila "EKSPRES KAFU". Umjesto espreso kafu. Misleći da ta dođe odmah ..
Кад кева с'врата крене: "Нисам ништа дирала, сам се угасио"...одмах знам шта је зезнула!
Juče sam išao kod babe na selo da joj pomognem da vadimo krompir , evo danas ležim ne mogu da se pomjerim leđa, presjekla, sve moguće upale imam. A baba ladno danas slaže drva . E moja mladosti.