Svako jutro kad se probudim, obratim pažnju da ne ustanem na levu nogu!
Jednom, dok sam pila kafu u bašti kafića, naišao je prosjak koji mi je zatražio 1 euro. Pošto sam imala novca kod sebe dala sam mu. Nakon 10 minuta, prošao je pored mog stola, a u ruci je imao sendvič. Srce mi je bilo prepuno,i taj momenat nikada neću zaboraviti.
Ja treći razred, čas uveliko u toku, dignem ruku za reč i kažem učiteljici: "Rekao vam je moj stric da imate lepe oči.'' Da se uližem valjda :)
Tata mi je alkoholičar i u januaru smo mama, brat i ja bili u Sigurnoj kući zato što nas je maltretirao i sad nisam u kontaktu sa njim, a ponekad mi tako jako nedostaje da mi dođe da vrištim (bio je divan otac dok nije počeo da pije).
Upravo mi je pustio poruku otac bivšeg muža, krišom iz bolnice, da me je voleo kao svoju ćerku i da je zahvalan za svu ljubav, pažnju i poštovanje koje sam mu pružila... nekako se osećam VELIKIM čovekom, neopisivo sam srećna zbog ovoga! :)
Mama mi je ispričala da me je jednom kada sam bila beba ostavila samu sa tatom na dva sata, i kada se vratila zatekla oca u sobi a mene na terasi, na šta je moj otac odgovorio, upiškila se pa sam je izbacio da mi ne smrdi u sobi.
Kada sam imala 16 godina majka je ležala u bolnici i bila anemična. Kako njenu krvnu grupu nisu imali u poslednjem trenutku se javio čovek koji živi nedaleko od nas i donirao.
Kada sam napunila 18 godina postala sam dobrovoljni davalac i nadam se da sam i ja nekome spasila život.
Najveći strah mi je da će me ošišati neko ko sjedi iza mene u busu ili tramvaju.
Često zapamtim i najsitnije detalje o nekome da posle moram da se pravim glupa da ne misle da sam neki manijak, progonitelj, šta li...