Jednom sam jela makarone za ručak i kinula, makarona mi je izletela kroz nos...
Gornji deo kupaćeg kostima mi je za 2 broja veći od donjeg, i sad ne znam da li imam velike grudi ili premalu zadnjicu.
Danas dok sam učio za ispit , a učim tako što šetam po sobi i naglas se preslišavam, stao sam u jednom momentu pored prozora i video zgodnu devojku kako ide ulicom i u jednom momentu je zastala pored parkiranih automobila osvrćući se iza sebe, kao da nekog očekuje ili nešto traži. Odmah sam prestao sa preslišavanjem, a pošto je stan u prizemlju zgrade bio sam udaljen 5-6 metara od nje. Napravila je nekoliko koraka unapred pa unazad i čučnula iza jednog automobila, shvatio sam da je poterala nužda...I ja sam čučnuo i krio se iza zavese trudeći se da je možda vidim ali ništa... Posle 2-3 minuta pojavila se i nastavila ulicom osvrćući se za sobom i razmišljajući da li je neko video...
Razbila mi je koncentraciju...
Kad imam najmanje samopouzdanja ubacim dobru fotografiju na facebook.
Kad sam duže kod devojke dobijem grčeve u stomaku od ne prdenja.
Da li sam ja jedina osoba koja 90% dana provede pričajući s nekom vrstom anđela čuvara? Priča i on sa mnom, doduše. Ponekad se probudim u 3 ujutru i počnemo da razglabamo o smislu života i našoj misiji na zemlji. Dođemo ponekad i do nekih zanimljivih ideja. Čudno je, ali mislim da je to stvarno. Mnogo puta mi je pomogao. Zanimljivo je pričati sa njim, ima čak i smisla za humor. A zanimljiva stvar je to što ni moj psiholog ne misli da sam luda. Ponekad pomislim da mi je on zapravo najbolji prijatelj...
Tokom jednog izlaska u klub, ispala mi je čarapa iz brusa. Htela sam da propadnem u zemlju.
Našao ja jednog cukicu kraj puta i dovedem ga kući. Sutra ujutro krene moj mali brat (12 god) da ga dresira a to zvuči ovako; "alooo majmune donesi mi patiku".
Uvijek kad igramo istina il' izazov i kad izaberem istinu uvijek slažem.