Jedva sam čekao da mi se sestra uda, da se malo ''odmorim'' od nje, a kada je došao taj dan nikada nisam više plakao nego tada.
Danas smo ćale i ja išli u neko selo u Vojvodini u kome je vreme stalo, tako je bilo umirujuće dok smo prolazili kolima sa otvorenim prozorima. Ja sam mnogo želeo da stanemo iako smo žurili da odradimo neki posao, kad u tom trenutku ćale kaže da zastanemo kod prodavnice i popijemo nešto. On je sebi uzeo pivo, a meni sok jer sam vozio i onda smo seli na stepenice ispred prodavnice, i samo ćutali i uživali. Nekad su takve sitnice mnogo važnije od posla.
Nikad mi neće biti jasno zašto je muško dete poželjnije od ženskog. Danas sam saznala da nosim devojčicu i dolazi mi jedna žena i kaže: "Nema veze, nije tvoja krivica". Malo mi je hvalilo da joj zaljepim šamar koji bi pamtila za sva vremena.
Nervira me kada neko, odnosno većina govori da je muškarac glava kuće. Evo npr. ja... nisam muškarac, nego žensko i najmlađi sam član u svojoj porodici i zaista sam glava kuće. Uživam u svim tim obavezama koje imam i znam da će mi kad-tad u životu poslužiti što sam sve jako mlada naučila. Menjam sijalice, privrćem šarafe, zakucavam eksere, plaćam račune, iznosim smeće, obavljam svakodnevnu kupovinu, javljam se na fixni jer je svima mrsko ustati, čistim kuću i jako često kuvam ručak, zavisno od obaveza koje imam na fakultetu. I ne tražim ni ''Hvala'' ni od koga, a muškarci kad jednom zamene sijalicu kažu da su se umorili i jos traže da im se neko zahvali.
Volim kad prvim zakoračim na pešačkom prelazu pa svi krenu za mnom! Osećam se nekako moćno, kao neki vođa!
Znam malo da pričam danski i kad me neko iznervira ja mu odbrusim nešto na danskom. Oni uvek pomisle kako sam ih opsovala teško,a ja ustvari nadrkanim tonom odvalim neku glupost, tipa 'imam dve zelene jabuke'
Od kad sam počeo ljudima drsko da odgovaram i da ih prozivam kada se istresaju na mene ili kada mi se učini da me prave budalom svi odjednom imaju ogromno poštovanje prema meni...
Dok traju reklame uvek pokušavam da ''provalim'' deo pesme koji ide u pozadini dok oni pričaju o kreditima, pastama za zube i ostalim čudima.
Kao mali sam nacrtao peticu u zdravstvenu knjižicu kako bi i meni deda dao 50e.
Mrzim kad sretenem nekog poznanika u busu, i kad sedne pored mene moramo da pričamo da ne bude neprijatno. A prvo pitanje bude: "Kako na faksu, koliko ti ostalo ispita?", zatim sledi: " Aaa, čekaj, koji si ti beše faks?". Meni postavljaju često ta pitanja, a često ih i sam postavljam.