Uvek mi se prikaki posle kafe...prestao sam da je pijem na poslu.
Imam upalu mišića, i moj tata me toliko voli da je počeo da me namerno zasmejava, jer zna da kad se smejem da me boli stomak od upale.
Uvek kad jedem sa ćaletom jedem što brže mogu da bih završio pre njega i da ne moram da čistim sto.
Kad god pročitam neku knjigu, imam osećaj da sam za 10% pametniji.
Toliko sam lijena da sam maloprije usisavala kuhinju u ležećem položaju.
Jedne večeri kada sam bila u gradu,poslala sam tati poruku da li mogu ostati u gradu duže... a on mi je iskucao zadatak iz matematike i napisao ako ga rešim tačno - mogu.
Danas mi je profesor poklonio knjigu jer sam odlično uradio ispit. Drago mi je što i dalje ima profesora koji cene rad studenata a ne ponašaju se prema njima kao prema smeću.
Jutros na dodeli indeksa brucošima, prosula sam se po podu amfiteatra na opšte oduševljenje cele mase. Zanimljiv početak studiranja, uuu jeea.
I dalje sam ubjeđena da snovi traju cijelu noć, a ne samo nekoliko sekundi...
I dalje mokrim rukama prskam po vrućem šporetu i mislim da stvaram magiju.