Kad sam bio mali bacio sam novčić u bunar želja i poželeo da postanem spajdermen...
Na prijemnom mi je asistent, koji je dežurao u amfiteatru šapnuo odgovor na jedno pitanje, jer je video da sam tu zapela. :)
Jednom sam u školu došao u kućnim papučama... A drugu put sam, slučajno, otišao sa burazerovom torbom koji je bio šesti razred, a ja drugi srednje...
Voleo bih da mogu da okupim celu familiju,sve ujake, stričeve, tetke, strine, babe, dede, braću i sestre da napravimo jednu zajedničku sliku i da je okačim na zid.
Da li sam ja jedina osoba koja 90% dana provede pričajući s nekom vrstom anđela čuvara? Priča i on sa mnom, doduše. Ponekad se probudim u 3 ujutru i počnemo da razglabamo o smislu života i našoj misiji na zemlji. Dođemo ponekad i do nekih zanimljivih ideja. Čudno je, ali mislim da je to stvarno. Mnogo puta mi je pomogao. Zanimljivo je pričati sa njim, ima čak i smisla za humor. A zanimljiva stvar je to što ni moj psiholog ne misli da sam luda. Ponekad pomislim da mi je on zapravo najbolji prijatelj...
Živimo u dvospratnoj kući što znači da imamo dva kupatila. Brat mi se redovno šiša mašinicom i uvijek mu pripomognem oko potiljka jer ne može sam da dobro ošiša. I tako je jednom prilikom ušao u moju sobu i rekao: ''Ajde ustani da mi pomogneš sa šišanjem." Ja sam pitala: ''Hoćeš gore ili dolje?" Mislila sam u koje će kupatilo. Njegova faca je bila neopisivo zbunjena i samo je odgovorio: ''Pa po glavi''.
Smuvao sam devojku u fast fudu dok sam čekao sendvič sa suvim vratom.
Moj tata se vratio sa roditeljskog, na kom se raspravljalo o jednom veoma važnom problemu koji smo imali sa profesorkom. Kada sam ga pitala šta je bilo, odgovorio mi je: "Ma ne znam, udavili su me. Počela liga šampiona, a one zene se raskokodakale, pa sam ja ustao i došao kući da gledam utakmicu."
Kad dolaze gosti mama seče kolače na tanjir, inače jedemo iz tepsije.