Uvek mi izađu bubuljice po licu dan pre nekog događaja koji dugo čekam...
Nikad mi neće biti jasno zašto neke osobe uvijek misle da su njihovi problemi najveći.
Slučajno mi se desilo da nađem kremu za sunčanje od prošle godine i kako ove godine nisam bio nigde na moru, uzmem kremu, namažem se i tripujem da sam na nekoj egzotičnoj plaži.
Najteže mi pada kad dođem kući u pripitom stanju sa neke žurke, a roditelji počnu sa pitanjima o tome kako je bilo, ko je bio i sl. a najradije bih se samo bacila u krevet.
Kod mame su došle komšinice i jedna je povela kćerku (19god) i kada je ugledala ventilator na plakaru rekla je "A pa i vi imate vibrator". MUK
Upravo sad plačem jer mi je moja mačka nestala. Ona mi je oduvek bila jedina s kojom sam uopšte mogla da prčam, jer nemam prijatelje.
Studiram. Planiram kad završim studije da idem u Nemačku i da radim. Krećem od nule. Do 30-te moram da imam svoj stan, kola, ženu i dvoje dece. Pored stana, kuća mora da bude u izgradnji. Do 35-te moram da krenem sopstveni posao koji će mi donositi još veće prihode. Voleću ženu više od svega, a decu prirodno volim više od žene. I to je samo početak moje ekspanzije. Nebo je granica. E sad shvatate koliko sam ozbiljan, i koliko sad zapravo ne uživam, koliko god to ne izgledalo tako. Kažu da sam preozbiljan. Nemam ni devojku. Jedina stvar koje se plašim jeste neuspešan brak. Mali su izgledi ali kada se vežem za nekoga kod mene je to veza na jednom višem nivou, običnim ljudima često neshvatljiva. Sve što tražim je samo ženu koja će jednog dana samo i samo da me poštuje. I svet je naš.
Mrzim kad izgubim nešto, pa onda pitam nekog gde je ta stvar, i dobijem odgovor: "Tamo gde si ostavio!".
Kad se slikam, uvijek se slikam sa zatvorenim ustima, jer mi fali par zuba.