Moja baba onaj preliv za sladoled zove ,,Prc prc" jer se tako čuje kada se sipa, i kad nam nudi uvek kaže ,,Oćete prc prc?"
Kao mala sekla sam barbikama kosu,misleći da će joj opet narasti :D
Do pre možda pola godine nosio sam naočare (tegle) i bio sam bez 2 zuba koja su slučajno stradala u tuči i imao sam devojku koju sam hteo! Od kako sam operisao oči, tj. skinuo dioptriju i namestio zube kao da sam se namazao govne*om! Neće me čak ni debele!
Nakon svakog izlaska svratim sa društvom u jednu pekaru. Čekajući da nas usluže, posmatrala sam ostale kupce, jedan dečko je neodoljivo podsećao na glavnog glumca iz filma " Tri metra iznad neba, " našla sam njegovu sliku na google-u, prišla sam mu, i pokazala na koga me podseća. On se samo nasmejao i klimnuo glavom. Ja sam se samo okrenula i izašla napolje, više nisam bila gladna.
Cenim ljude pred kojima mogu da govorim o svemu, a da ne razmišljam o tome da li je to ispravno ili ne.
Moj brat kad je imao 4 godine, sedeo je u basti pored nekog panja sa pecurkama celih nedelju dana, svaki dan po 2,3 sata. Niko ga nije dirao jer smo mislili da se igra. sedmog dana se iznervirao, ustao, zateturao se i rekao : '' Kad ce vise ovi shtrumpfovi da izadju?'' I poceo da place. :)
Prije desetak godina, vratila sam se kući iz grada u blago rečeno pripitom stanju, oko 4 ujutro. Mobitel mi se ugasio i naravno da sam tri puta krivi pin ukucala i zablokiram ga. E sad, kako je lijepo ponuđen, i s takvim stanjem mobitela, mogućnost SOS poziva, takva nenormalna nazovem, al zaista misleći da zovem službu za korisnike. Javi se čovjek, ja pozdravim kulturno i još se lijepo ispričam ako sam ga probudila i da imam veliki problem - tri puta sam krivi pin ukucala! Samo mi je rekao: "Gospođo,ovdje se prijavljuju hitni slučajevi,nesreće i slično." i spustio slušalicu.
Tad me nije bilo sramota,ali jeste ujutro i kad sam u novinama,nakon mjesec dana, pročitala članak o SOS pozivima i naveden primjer mog poziva kao najglupljeg mogućeg.
Fascinira me mesec. Divim mu se. Ne znam zašto. Često kada sam duboko u sebi nekako tužna ja izadjem napolje i gledam mesec i osećam se bolje, relaksirano.
Mrzim kad idem da usitnim neku veliku novčanicu... uvek mislim da će ljudi da misle da je lažna pa uvek namerno kupim nešto što mi ne treba.