Kad krenem da čitam knjigu, obavezno moram da pročitam poslednju stranu ili makar poslednju rečenicu.
Osjetljiva sam i i čim me neko pipne ostaju mi modrice. Juče mi je majka rekla da sa tim modricama po rukama počinjem ličiti na žrtvu porodičnog nasilja.
Dečko i ja čekamo red u pošti, da on podigne pare koje su mu njegovi poslali. Čekali smo nekih 10, 15 minuta u redu, i kad smo napokon došli na red, on onako nervozno kaze: 'Doš'o sam da podignem pare.' Ja u smijeh, kao da je neki pljačkaš ili tako nešto. Ajde to. I dade on ovoj ženi na šalteru ličnu kartu i pita ga ko ti šalje pare (mislila je na prezime ili čiji je već račun) a kaže on mama i tata. Presmijala sam se, a tek što su se svi u pošti smijali. :D
Tu noć kad sam se rodila, medicinska sestra je saopštila vest mom tati, on je pitao :"Kako se zove?!"
Najviše volim kad mi dečko posle izlaska pusti poruku. To znači da je i njemu bilo lepo.
Moja sestra kada je bila prvi razred osnovne škole je pokvarila u učionici kućicu za pse koju je neko dijete napravilo. Po dolasku kući je plakala i govorila da joj je učiteljica rekla da napravni novu kućicu . Svi smo se bacili na posao kako ne bi bila kažnjena (otac mi je arhitekta) . Napravili smo kućicu, čak joj i fasadu i prozore napravili. Sljedeći dan je došla ponovo uplakana zato što je trebala napraviti kućicu za pse . A ne za ljude, kako smo mi mislili. Specijalac.
Toliko puta mi je tokom studiranja falio 1 bod za veću ocenu, da sam obećala sama sebi da ću svojim budućim učenicima uvek davati tu veću ocenu ako 1 bod bude bio u pitanju.
Saznala sam da mi najboljeg prijatelja vara cura, rekla sam mu odmah to bez obzira na posljedice. Evo sad već 2 mjeseca ne pričamo jer sam ja ''izmislila to''.
Sadasnjeg decka sam upoznala na praksi dok sam mu davala injekciju u glutealni misic. Kako romanticno. :D