Kada je mama kupala naseg psa u kadi rekla mu je daj sine sapu.
U petom razredu osnovne nastavnik mi je dao mikroskop da steknem rutinu u korišćenju za republičko takmičenje. Ne znam da li sam uspeo u tome, al' sam bar saznao kako mi izgledaju spermatozoidi.
Prosto me ne može privući momak koji nije pametan, obrazovan, kulturan i galantan. Možda zato nemam momka godinama.
Ne znam zašto, ali kad god odem u goste imam osjećaj da mi se niko ne obraduje...
Najgori osećaj je kada dečko raskine sa tobom bez objašnjenja.
Ja i drugarica smo planirale da upisemo isti fax, na kom je inače veća konkurencija i malo teže se upada. Ja sam upala, ona ne. Od tada mi jedva ćao kaže kad se sretnemo.
Kada sam u gradskom prevozu i sedim pored neke osobe koja se zakašlje, ja ne dišem, jer imam trip da kada zadržim vazduh virus neće ući u mene.
Nikada ne jedem u studentskoj menzi sa kolegama, smatram da je to ispod mog nivoa. Uvek odem u neki fensi restoran, sam ali srećan.
Kompjuter je kriv za sve što me boli po mom tati. Požalim se da me bole zglobovi i glava slijedi rečenica: "Sve će vas boliti koliko buljite u ono čudo".