Sreli smo se pre neki dan. Pričali smo kao neki poznanici,a nekada bili jedno drugom sve.
Danas sam prvi put skupio hrabrost da izađem u javnost na rolerima. Vozio sam 2 sata, nisam pao i baš sam ponosan na sebe što sam matora konjina koja je uspela da nauči.
U ranim sam dvadestim i studiram daleko od kuće. Nisam iz bogate porodice i radim da bih se izdržavala. Na poslu me koriste i bedno plaćaju. Stalno sam u nekim dugovima. Desi mi se da nemam ni za namirnice. Nemam mnogo prijatelja, jer kad me zovu uvek nešto izmislim, pošto nemam ni za sladoled. Odličan sam student. Moji su ponosni na mene. Kad zovu da pitaju "kako sam, kako mi je" svaki put kažem da mi je "super, strava", jer znam da bi im srce puklo kad bi znali. Kad spustim slučalicu, redovno se rasplačem. Ljudi mi se dive jer kažu da sam "sposobna, lepa i pametna". A ja sam stalno tužna i pod stresom. Bojim se da ću se razboleti od brige.
Lupila bih močugom po glavi muškarce koji vrtlaju jezikom k'o veš mašina dok se ljube!
Postanem najružniji čovek na svetu kad mi izađe bubuljica između nosa i ustiju.
Uvek kad se prehladim, keva kaže ''to je zato što ideš gola i bosa, i izađeš sa tek opranom kosom'' .
Pobjegne čitav razred sa časa iz matematike,najstrožiji profesor u školi,i ja da se napravim faca,ne pobjegnem,ostanem na času.Dođe profesor na čas i da meni neopravdan čas jer nisam pobjegao kao i svi ostali.
Imam neopisivu želju da negdje vidim osobu koja mi je ukrala biciklo baš na mom biciklu.
Kad čitam horoskop, uglavnom gledam onaj deo za zdravlje, jer posao i ljubav nemam :)