Piškim u moru, a da to ne bi neko provalio, ja za to vreme pravim neke talase.
Kad god mi vreme to dozvoljava, na posao idem svojim motorom. Imam ritual koji se sastoji od toga da kada idem nekim podužim pravcem (uglavnom je to Gazela) vrištim, neartikulisano urlam poput Tarzana, ili divljački iz sveg glasa pevam neke rok ili navijačke pesme. Zbog gustog saobraćaja i zvuka motora verujem da se to ne čuje, a svakako se od kacige ne vidi. Kad stignem na posao skidam kacigu, nabacujem učtivi smešak, i prebacujem se u stanje ljubaznog kolege, tašna, mašna i odelce, ceo fazon.
Kad mi neko zabrani da se klatim na stolici, krišom dok ne gleda zaklatim se još jednom kao dokaz da ne može da mi naređuje.
Sve ću shvatiti na svetu, ali devojke koje ostavljaju marljive obrazovane i savesne momke radi nekog krkana sa 3 bmwa i isto toliko zuba, nikada neću.
Devojka koja mi se se sviđala pre 4, 5 godina mi je stalno davala korpe i kulirala me. Sada se ja njoj sviđam, a ona se ne seća šta je pre bilo. E sad je na mene red da zaj**avam.
Meni su uši toliko klempave, da kad stavim kosu iza njih i savijem se, ne pada.
Imam 23 godine i podebeo staž sa devojkama...ali pitam se zašto me Bog kažnjava pa uvek nađem devojku sa malim grudima..imam i ja dušu.
Smuvao sam devojku u fast fudu dok sam čekao sendvič sa suvim vratom.
Ne znam za vas, ali ja ne mogu da piškim i pričam u isto vreme.