Užasno me nervira što svaki put kada ustanem sa wv šolje, daska se zalijepi za mene, a onda klepne i pokvari mi veselo raspoloženje!
2 puta sam proveo ukupno 23h u putovanju da bi se sa devojkom video na 8h...jednom za vreme ispitnog roka a drugi put za srpsku novu godinu...nije mi bilo nimalo tesko ni naporno...
Do skoro sam se radovala kad mi neko kaže da ću izvući deblji kraj, jer sam mislila da je to dobra stvar.
Još kad sam bila u vrtiću,išla sam sama u wc (da obavim veliku nuždu) i kad sam završila,došla sam do zbornice (ili kako se već zove) onako sa spuštenim pantalonicama i rekla vaspitačicama 'ćaćija' (kakila).
Do moje devete godine imala sam tri imaginarna prijatelja. S dvojicom sam se stalno igrala, a onog treceg smo svi mrzili.
Dečka stalno nešto pipkam, dirkam, gnjavim... čim se probudim skočim na njega i najslađe mi bude kad on onako pospan kaže "Skini se." (misleći sa njega), a ja se napravim luda "Oćeš da se skinem? Ma ko mi se to naspavao?" i poskidam sve sa sebe... instant buđenje.
Mnogo sam nostalgična. Skoro svaki dan se sećam svog detinjstva- druženja, crtaća, igranja, bezbrižnog jurcanja ispred zgrade.... Često mi dođe da zaplačem i želim da se vratim u to vreme, imala sam tako prelepo detinjstvo (kad pogledam šta sada deca rade). Imam samo 19 godina i pitam se koliko ću tek žaliti kad počnu pravi problemi....
Sinoć sam poslala svom dečku sliku na kojoj sam imala pletenice i napisla: "Vidi me", na šta mi je on odgovorio: "Vidim da nemaš brus." Seljak...
Uvek kad se vozim busom imam slušalice. A, posto slušam sve i svašta, kad pocne neki narodnjak ja brzo promenim jer tripujem da svi čuju šta slušam, pa čisto da se ne brukam.
Nakon medicinske škole neko sam vrijeme radila u bolnici. Jedan pacijent me u šali pitao koliko imam kila jer misli da bi se trebala malo udebljati. Rekla sam mu neka pogodi, i on pogodio od prve - 51.5 kg. Pitala sam ga kako je mogao tako točno pogoditi, a on kaže: "ja sam bio mesar".