Svaki dan kada se vozim busom, pitam se kako izgleda ona teta koja priča iz bus plus aparata :O
Kad smo bile male, sestra i ja smo mami i tati uvek ,,kupovale poklon'' za rođendan. Otišle bi u njihovu spavaću sobu, izabrale od njihovih stvari ono što nam se najviše sviđa i to onda pakovale u ukrasni papir i oni su se uvek oduševljavali.. :-)
Mnogi neće poverovati u moju ispovest ali nema veze.Pre 10 godina ja, moj otac i moj brat smo imali susret sa jednim natprirodnim bićem.Svoj trojici nam je bilo jasno šta se desilo i nismo širili priču da nas ne bi proglasili ludacima, da ne bi širili paniku i sl.Od tada je prošlo 10 godina i ja sam sasvim odrastao, vodim normalan život, studiram u Beogradu, imam devojku, društvo i mogu reći da sam zadovoljan životom.Problem je u tome što se često osećam otuđenim i samim u svom znanju da ovaj naš pojavni svet u kome živimo nije sve i da isti ovaj svet delimo sa drugim bićima za koje skoro niko ne zna.Nisam uplašen, znam da smo mi ljudi daleko zlonamerniji od tih ''drugih'' ali ne mogu kao i ostali da posmatram i doživljavam stvari oko sebe.Za mene religija, priroda, život, smrt, dan, noć imaju sasvim drugačije značenje i ponekad osećam i sažaljenje za ljude oko mene koji nisu imali priliku da saznaju ono što sam ja.Ne znam možda je tako i bolje.Bilo kako bilo u jedno sam siguran, život je predivna stvar, moramo ga voleti kakav god da je i sasvim sigurno nije besmislen.
Kada gledam neki film i vidim da je preporučen za gledaoce svih uzrasta, odmah se smorim jer nema scena seksa...
Dao sam sinu (18) kola ( A6 ) da ode do obližnje prodavnice po pivo. Inace nije brz vozač, ali kad se vraćao u dvorište, htio da se pokaže malo, pred devojkom, i umesto da stane on je dao gas, udari u kapiju i komšinu garažu. Izlazi sav se trese, znoj ga oblila, i viče, nisam ja ćale, majke mi, samo sam malo gas dao. Haha, volim tog mamlaza!
Stalno na ulici izvlacim gaće iz dupeta kad mislim da "niko ne gleda".
Pre par godina sam imala malu maturu i tačno se sećam scene, idem sa mamom da kupimo štikle i ja obula neke koje mi se sviđaju. Pored mene su isto bilo neke devojke i moja mama krene da se dere : 'Pobogu dete, gde ćeš ti te štikle vidi kolike su, u životu nisi stala na štikle, slomićeš se.' Mene blam pojeo svi me gledaju i šapnem : 'Jesam obula'. Tek ona : 'Gde do wc-a u kući i to moje štiklice'. Uvek se setim toga pre nego što izađem.
Tetka mi se porodila i kada sam je pozvao da vidim kako je, pitao sam je: "Je l' ima plave oči?" Ona mi je rekla: "Imaće na nas oči, ne brini".
Kao mala uvek sam oblačila mamine štikle i namjerno lupala komšijama ispod mene.