Najviše mrzim kada dođem kod nekoga koga dugo nisam videla, da se ispričamo, a on/ona sedne za kompjuter i visi na fejsu i viče: da da, aha, jeste. -.-
Bivša djevojka mog dečka ima rak dojke i njega je to ljudski potreslo. Samo sam rekla nazovi je i pitaj kako je. Osjećala sam da sam bolji čovjek nakon toga, čemu ljubomora, ko danas koga može na silu da drži uz sebe.
Imam 20 godina, a klinci iz kraja su krenuli da mi se javljaju sa zdravo.
Mislim da je mami žao što sam upisala fakultet koji sam ja htjela.
Najviše volim osećaj kad uveče pred spavanje skinem brus, a grudi se opuste i tresnu, kao da mi kažu '' hvala ti ''.
Kada čitam sastav na času, uvek tokom čitanja ne pročitam neke reči, jer tek tad shvatim koliko su glupe.
Pre par godina sređujući svoj ormar našao sam hrpu nekih ilustrovanih knjižica iz detinjstva koje mi je majka čitala i među njima priču "Devojčica sa šibicama"- Hans Kristijena Andersena.
Počeo sam da čitam. Toliko me je pogodila da sam plakao kao malo dete.
Tata mi je moler, kad sam bila mala bilo ko da me pita šta mi je otac po zanimanju ja sam govorila maler.
Kao klinja sam posle fudbala na ulici odlazio kući i podizao blender u vis kao pehar. Mnogo je ličio na onaj iz Lige šampiona, pa me ponelo.