Pokušao sam da se obrijem kao onaj lik iz reklame, iz jednog pokreta, sav sam se isekao.
Oduvek sam sanjao da ostanem preko noći zaključan u supermarketu. Ne znam sta bih prvo počeo da jedem
Baš me zanima da li ću ja djeci govoriti 'to nije bilo u moje vrijeme'. Šta li će sledeće izmisliti?
Radim u prodavnici u Novom Sadu. Dolaze neki Englezi i na srpskom kažu "ćuretina". Pošto je nismo imali ja im ponudim svinjetinu na srpskom, oni ne razumeju i kako bi im objasnila groknem. Blam me pojede. Eh što nisam učila.
Ćale mi je najbolji čovek među najgorim očevima na svetu. Od kako znam za sebe-on se kocka, zbog njegovih dugova smo izgubili 3 kuće i sam Bog zna koliko para još... On je jedinac, deda (njegov otac) je umro pre nekoliko godina. Nikad nisu bili u preterano dobrim odnosima, i uvek je govorio da "mu od oca ništa ne treba". Deda je bio zemljoradnik, čovek koji je od jutra do mraka bio na njivi ili oko stoke. Taj moj otac, kome "ništa ne treba" je od dedine smrti prodao svu mehanizaciju i većinu njiva. Svađali smo se sa njim i brat i ja, ništa nije pomoglo... Obojica studiramo, ja sam pri kraju, i brinem se kako ćemo živeti za koju godinu, kad je za nepunih 5 godina od dedine smrti potrošio skoro 50000 evra... Sin sam mu, prvenac, neka mi Bog oprosti, ali ja bih na momente na njega digao ne ruku, nego ko zna šta u ruci...
Jedva sam dočekao da se vidimo večeras. Shvatih da sam se navuk'o na njen malo čudni osmeh i te lepe zelene oči. A znam je skoro svoj ceo život.
Kupio sam juce sinu brodić na daljinski. Danas smo išli na jezero da ga puštamo. Sat vremena smo otimali jedan drugom daljinski. Sin ima 3 godine, ja 29.
Kad sam bio mali mislio sam da je stomatolog doktor za stomak.
Znam da nije fino, ali lakše mi kad još neko padne ispit osim mene .