Kad sam bio mali, tatin šef mi se javio preko telefona: "Halo, ovde Sofronije", a ja sam mu odgovorio: "Ma ti mene zaje*avaš" i spustio mu.
Upisao sam fakultet da bih lakše otišao iz države... Ne ponosim se time ali...
Juče Exit, ludilo, skakanje, cuga, muvanje, povratak kući u 7 ujutro...
Danas u detinjastoj pidžamici u 10 uveče, jedem plazma keksa i mazim mačku.
Ostavio sam devojku zbog toga što je udarila mog psa, koji je samo hteo da se mazi i da se igra.
Upravo sam ušla na muzički program beer festa da vidim šta sam sinoć slušala.
Šipka za zgibove mi služi da se protegnem ujutru kad ustanem.
Сад сам дошао са неког весеља где ми је пришао један од бољих татиних другара из младости и рекао како ми је тата много добар човек и без икакве мрље у прошлости, никад поноснији нисам био.
Kao mali sekao sam vrh čarapa, jer sam imao osećaj da ne mogu da dišem ako mi bar palac na nozi nije slobodan.
Uvek kada moram da ustanem jako rano ujutru zbog nečeg bitnog, ja se uplašim da ću se uspavati pa do kraja ne spavam ni to malo vremena koliko imam.