Krenem sa dečkom, njegovim drugom i drugaricom putem tvrđave na Exit. Oni dobili karte, fali jedna, nismo našli. Ja mu kažem da ide sa njima, i lik ode. Kao fina sam a malo pizdim.
Mama hoće da me vodi kod ginekologa, a misli da sam nevina..-.- šlogiraće se...
Pitala sam instruktora kojom brzinom da vozim u rikverc.
Ponekad kad pogledam u svoje plišane igračke na ormaru pomislim da mi je neko stavio kameru u njih.
Volim kad dajem drugima savete tad se izlupetam kao nikad u životu.
Volim da sednem negde pored reke i da zurim u jednu tačku i tako razmišljam sta sam ja imao u životu ...
Moj cimer se naljutio što želim da dam ime keru po njemu, a ja mislim da je to baš slatko.
Kad položim neki ispit, tako mi se osladi da automatski imam želju da učim i položim sledeći. Osećam se kao Mel Gibson kad u sceni iz Brave heart-a vikne:" FREEDOOOOOOOOM".
Na moru sam upoznala dečka koji mi je rekao da uvek moram biti sigurna u sebe i da imam samopouzdanje zato što, dok sam pričala sa njim, nisam smela da ga pogledam u oči, već sam uvek gledala negde ,,kroz njega''. I zato sada, kada imam neki test ili kada mi sledi nešto bitno što treba da uradim u životu, ja se setim toga i kažem sebi: ,,Možes ti to''. Osećam kao da je on uvek uz mene i zato hvala mu na onim recima.