Često mi se dogodi da na nakoj žurci ja budem taj od koga se očekuje da zasmejava ljude, jer kako oni kažu ''obožavaju'' moj smisao za humor, ali bolna je činjenica da dok ja izigravam ''dvorsku ludu'' većina njih muva neke devojke koje su tu, dok dvorska luda posle žurke uvek sama ide kući, i onda neka mi neko kaže da devojke vole duhovite momke.
Na skajpu mi se stalno javlja neka devojka koja hoće da mi pokazuje grudi. Osećaj je predivan!
Često kada plačem, osećam se kao u nekoj seriji, da plačem zbog ljubavi... Unesem se u ulogu i zaboravim zašto sam počela da plačem.
Jutros oko tri sam krenula auto-stopom sa mačkom mrtva pijana za Nemačku, onako iz fazona da nikad niko ko me je ikad poznavao nikad ne sazna gde sam i da se konačno osamostalim i promenim život nabolje. Ponela sam samo jedan ranac sa albumima, diplomama i ostalim dokumentima, jednim farmerkama, verosom, majcama i dve bluze, 500.dinara, solidno znaje Nemačkog, ljubimca i dobru volju. Negde, pred Horgos, shvatila sam da to baš i nije najbolja ideja (kad sam se otreznila malo), zahvalila se ljudima koji su me povezli onako pijanu i ludu, izašla iz auta i samo promenila smer i nastavila da hvatam stop da se vratim kući. Budibogsnama. Od danas sam antialokolicar.
Danas sam bio u školi i kod pedagogice je zazvonio fiksni telefon u kancelariji, što se čulo do naše učionice, a ja sam profesoru rekao "izvinite moram da se javim zovu me" :D navika valjda...
Ostavio bi tu devojku koja kaže da je nije privukao fizički izgled kod mene.
Kad god je neko u kolima pored mene i čekamo da se na semaforu upali zeleno, istripujem se da se trkamo i uvek brzo krenem.
Kad sam bila mala, stalno sam zamišljala situaciju u kojoj će mi sestra ili roditelji reći da sam usvojena, pa sam smišljala ceo razgovor, i to šta bih im rekla na to.