Ovde gde radim svi se prave gospoda. Neću da im kažem da sam obožavala kao mala da vozim dedin traktor i veliki motor koji se uključivao pomoću pedala.
Uvek kada gledam slagalicu imam osećaj da se i ja takmičim, pa budem presrećna kada tačno odgovorim!
Kad mi stigne poruka na telefon i iz mrtvih bih se digla samo da je pročitam.
Kad god hoću da prestanem da mislim na neku devojku, zamišlim je na wc šolji kako vrsi veliku nuždu, i istog momenta prekinem da mislim na nju.
Na svakom koraku čujem da mladi koriste reč random. I to me iritira, jer mi imamo svoj jezik i svoj rečnik i zaista mislim da nije potrebno da ga kvarimo koristeći strane reči da bi ispali face.
Volim kada dam krv za nekoga kome je potrebna. To me ispunjava.
Svi plaču kad im se kćerka udaje, a moji plaču što sam još kod kuće.
Imam slike iz djetinjstva gdje poziram sa Nokiom 3310.
Zalepio sam stari telefon na daljinski, da mogu da ga pozovem kad se izgubi... E pa dragi daljinski upravljaču od danas smo na TI!
Uvek kada prođe neko dete pored mene, ja sakrijem cigaru da je ne vidi. Da ne bih bio loš uzor.