Једном када сам била мала разбила сам чашу и без имало бриге сам изјавила ''Ма нема везе, завариће тата''.
Kada gledam neke filmove ili emisije u kojima ljudi nalaze neke starine koje jako puno koštaju, uvijek imam osjećaj da ću i ja jednog dana naći neku takvu stvarčicu i zaraditi milione :D.
Sanjala sam da sam bila na rođendanu Jelene Karleuše i da sam se naložila na njenog muža. -.-
Sve lepše od lepšeg.
Čitam jedan dan ispovesti, ulazi moj teča u sobu i pita me sta to čitam? Ja reko ništaa, kad on stade iza mene i počeo da čita sa mnom.. I sad svaki dan dolzi kod mene da zajedno čitamo, i kaže "Ajde uključi ono crno"
Zavrnula sam flašu kole najjače što sam mogla i dala je ortaku koji mi se sviđa da je otvori, kako bih mu rekla kako je jaaaaaaak!
Bila sam u jednoj manjoj trgovinici i kupovala nešto za baku. Uzela sam što sam trebala i stala u red. Ispred mene je bila jedna žena, a osim nas u trgovini jos jedna sa malim dječakom od negdje 5 godina. Mali se kreveljio da želi nešto i slučajno pao na pod, mama mu nije htjela kupiti a i da ga utješi od pada krenila je da ga uzme i rekla: "Dodi mami da te poljubim pa će proći", na što je mali dreknuo: "Nemoj me ljubiti, jučer si ljubila tatu po piši". Žena se sva zacrvenila i nije znala gdje da gleda i što da kaže, a bogami ni ja, trgovkinja i žena ispred mene nismo znale kako reagirati.
Imam 26 godina, volim devojke, volim ljude generalno.. međutim da bi se upoznao sa njima čovek mora nešto da priča. Nažalost zbog moždanog udara koji sam zadobio sve teže pronalazim reči i teže se sporazumevam sa ljudima.. I kada kažem to prijateljima oni ne znaju kako da reaguju, izgleda da je ovo jedna od onih neobjašnjivih i nepopravljivih situacija...
Jedna od najtužnijih stvari u životu mi je kada osobe sa kojima sam provela detinjstvo i skoro celu mladost, prođu pored mene i ne pozdrave me ili samo spuste glavu!
Obozavam da prepadam ljude i da se posle toga slatko smejem njihovim tikovima i užasnutim facama!