Kada prolazim ulicom i vidim neku manje lepu devojku, ako vidim da me gleda iskeniram je pogledom da bi dobila na samopouzdanju.
Nekad se pitam na šta li ja to ličim, kada su mi svi ljudi lepi.
Bivši mi je nakon godinu dana veze rekao da sam kurva, kada sam ga pitala da mi objasni zašto sam ja ''kurva'', nije znao, ošamarila sam ga najjače što sam mogla, okrenula se i otišla.
Kad sam bio mali, spavao sam u sobi i probudim se da bih piškio. Problem je bio što nisam mogao da dohvatim kvaku na vratima, pa sam morao u rupu gde se ubacuju kasete na Video Rekorderu.
Pretežno kad sam pijan, volim olakšati dušu i mjehur, po nečijoj kvaci ( čitaj kvaka) od vrata automobila, zgrade i etc. . . tu mora uhvatiti.
Najlepši kompliment, od svih koji sam dobila, je bio kada mi je drug rekao da uvek mirišem na čisto.
Biću onakva žena svome mužu, kakvu bih ja želela da sam muško.
Često se pitam da li sam nešto samo pomislila ili sam zapravo i izgovorila...
Nisam upisala žurnalistiku iako je to bila moja najveća želja. Nisam bila primljena, ni sa esejom od 400 riječi, ni sa savršenim intervjuom. A primljena je cura koja piše "neznam". Cijeli život ću patiti zbog toga.
Koliko puta sam hteo da devojkama koje sretnem dok šetam gradom kažem da su predivne, ali nisam jer bi me verovatno gledale kao da nisam normalan.