Bila sam na proslavi 20 god male mature. Osećaj je divan kad ti neko prizna posle toliko godina da si mu bio simpatija. Nikad nećes odrasti, mali veseljače...
Već 2 mjeseca zamišljam da imam svog "imaginarnog" dvojnika. U početku je bilo teško, no već nakon par dana sam mogao pričati s njim. Nakon 2 sedmice sam ga toliko dobro "zamislio" da se mogao sjetiti stvari koje sam davno zaboravio, može perfektno citirati svaku knjigu koju sam pročitao. Sada ga samo prizovem kada mi treba, i kad mi ne treba samo nestane. Praktički sam otključao svoju podsvijest. Čak mi i ukazuje na neke stvari iz moje okoline koje nisam prije primjećivao, kao npr. zašto se netko ponaša na neki način, ili kaže nešto što kaže.
Seo sam da pijem kafu sa ocem na terasi i po navici krenem šoljicom da se kucnemo...
Znam da nije higijenski i zdravo, ali mi je veći merak jesti trešnje sa drveta nego oprane.
Imo sam običaj ko mali, da uzmem komad sira trapista i da ga počnem grickati sitno pretvarajući se da sam miš, Jerry.
Fizioterapeut sam po struci. Tri godine tražim posao i već počinjem da mislim da ga nikad neću naći.
Jedina korist od te dipolome je ta što svojoj devojci mogu da priuštim odličnu masažu.
Sinoć sam tokom predigre dečku ljubila grudi i tom prilikom nenamerno zubima iščupala jedno 5, 6 dlaka...
Volim kada prođe devojka i za sobom ostavi trag parfema.
4-ta godina fakulteta, ja i kolega nismo neki studenti, slabo idemo na predavanja i vežbe, sve ostale kolege i koleginice redovni/ne, i par dana pred ispit, taj kolega i ja odemo na jedne konsultacije i nadoknadimo ceo semestar vežbi, razvalili - 60 bodova od 60, a ostalima krivo. Nije mi bilo drago što je njima bilo krivo, nego mi nije jasno zbog čega im je uopste krivo?! Da li je neko bolji ili gori od mene, meni uopste nije bitno.
Kad sednem u punom autobusu,ne gledam babe i dede u oči. Jer znam šta sledi ako ih pogledam.