Imali smo zadatak u vrticu da nacrtamo zebre na putu... ja sam ukapirala to kao zebre - životinje pa sam se mučila 3h da ih lepo nacrtam... e blama.... vaspitačica se srušila kada je videla..
Nikada mi neće biti jasno zašto je jedino prekidač za svetlo u kupatilu u hodniku, a za sve ostale sobe, unutar tih prostorija...
Kada sam bila mala roditelji su mi uvek pričali kad legnem da spavam da pokrijem bubrege, to mi je prešlo u naviku i sada posle dvadeset godina kada legnem da spavam i po najvećoj vrućini pokrijem deo oko bubrega u suprotnom se osećam kao da mi fali deo tela. :-)
Kada mi neki auto stane da pređem put, kažem "hvala" na plejbek...i onako me ništa ne čuju :)
Kada treba da se plati piće, uvek gledam u telefon, kako bi dečko uzeo račun i platio...:)
Sudim o muškarcima (veličini polnom im organa) po veličini njihovog palca na šaci. Svaki put sam u pravu.
Plakala sam i u jednom momentu u moju sobu ulazi mi trogodišnja sestra. Nisam želela da vidi suze na mom licu, jer sam ja njena 'velika seka'. Okrenula sam se i počela da brišem suze, a ona mi je prišla i pitala me šta mi je, gde sam se udarila da poljubi pa da mi prođe. Samo sam se nasmejala i rekla da me više ne boli.
Sitnice mnogo znače, odlično sam se osećala posle toga i otišla sam sa njom da se igram.
Bojim se zmija i buba. Jednom sam spavao u kadi, a jednom na stolici jer sam tokom noći osetio kako mi nešto mili po vratu.