Usla sam bijesna u stan jer su moji sinovi razbacali sve po stanu ,vikala sam kako stan liči na džunglu i uzela usisivač, zazvonio je mobilni mlađi sin se javio zvala je moja majka. E baba majka ne može da ti se javi sad, nemoj da trošiš, ona trenutno džunglira.
Kada profesor pita ko ce da čita lektiru, samo se ja javim i ceo razred me pogleda začuđeno.
Volim kad je ispitni rok, uvek čujem i naučim nešto novo: da štrikam, kuvam, pravim narukvice, saznam da se Anandi udala za Siva...
Osjetljiva sam i i čim me neko pipne ostaju mi modrice. Juče mi je majka rekla da sa tim modricama po rukama počinjem ličiti na žrtvu porodičnog nasilja.
Mnogo me nerviraju ljudi koji me smaraju pitanjem ''Kad će beba? Šta čekate, dugo ste zajedno bla bla bla''. Ta pitanja i komentari me mnogo zabole, jer se lečim od steriliteta.
Prvi put kad sam pogledala svog momka, i videla kako me gleda, pomislila sam u sebi: "Ne, nećeš valjda da mi priđeš..". Sada sam luda za njim.
Svaku noć molim Boga da je zaboravila da popije pilulu... Šta ću kad je volim i hoću da mi rodi klincezu/klinca...
Pišem ja devojci na fonu poruku i ona ne odgovara pola sata. Pitam je šta joj je, je l' ljuta, a ona mi odgovara: "E, lakirala sam nokte, pa čekala da se osuše, nisam mogla da kucam".