Nekad kad idem u čitaonicu nadam se da nema mesta da ne bi morao da učim :/
Mrzim kad dobijem na poklon majicu sa većim dekolteom, pogledam sebe onako ravnu, pa pogledam majicu i onda se samo kiselo zahvalim.
Na svakoj ekskurziji u osnovnoj školi, svaki vodič je znao moje ime, jer nikada nisam htela da sedim u autobusu. :)
Najviše mrzim kad u ulazu miriše hrana, ali miris ne dolazi iz moje kuće. :/
Baš me interesuje da li ljudi koji imaju 40god. i preko,koji normalno žive,maštaju i dalje o nekim milionima, slavi i slično kao mi mladi.Meni ta mašta daje volju za životom.
Kad sam bila u srednjoj školi, navečer sam navijala alarm u 2 ili 3, samo da bih se probudila i obradovala što još uvijek nije svanulo, te se slatko okrenula spavati.
Na kraju jela uvek pravim savršen zalogaj, koji se sastoji od svega što sam prethodno jeo po malo.
Imam 23 godine. Bila sam u dugoj vezi od svoje 16 godine. Pretrpjela sam i prevare i laži. I oprostila. Moj najbolji prijatelj uvijek je bio tu, kad dečko nije, uvijek bi mi govorio da će biti sve u redu. S ovim sam ostala u vezi do 20. godine, dobili smo i dijete. Zbog njega sam odustala od svojih snova i želja. Pretprošle godine smo se razišli (nismo se ženili), on je otišao raditi u inozemstvo, a ja sam otišla svom najboljem prijatelju koji se odselio u Rijeku, upisala sam vanredni faks i našla si posao, on mi pomaže odgajati mog malog anđela. Priznao mi je da me uvijek volio, a nekoliko mjeseci kasnije i zaprosio. Svadba je iduće godine.
Nešto poslije rata, u osnovnoj školi nakon ljetnih praznika nastavnica je ispitivala gdje smo proveli ljeto. Pošto jedina nisam nigdje išla, izmislila sam da sam posjetila New York i dočarala sam moje putovanje informacijana zasnovanim na iščitanim enciklopedijama, knjigama, novinama, jer interneta još uvijek nismo imali! I danas osjećam grižnju savjesti zbog te male dječije laži, ali sam se tad osjećala važnom! :)