Kad se sa nekim raspravljam i u toku rasprave shvatim da nisam u pravu, nikad ne priznam nego nastavljam po svome.
Kada sam bila mala imala sam mali bicikli sa gumama koje nisu mogle da se probuše, naterala sam tatu da ga ofarba u crveno i nazvala sam ga Aždaja jer je bio neuništiv. :D
Kada sam bila mala, mislila sam da godisnji odmor traje godinu dana.
Imo sam običaj ko mali, da uzmem komad sira trapista i da ga počnem grickati sitno pretvarajući se da sam miš, Jerry.
Izgleda da bolujem od paralize sna. Za one koji ne znaju, to je stanje potpune svesti tokom sna, dok telo ostaje paralizovano. U početku, prilično sam se plašio tih "stvorenja" koje sam "video" u sobi, ali i onih koje nisam uspeo da opet "vidim". Kako vreme odmiče, sve ređe mi se ovo događa, na moju veliku radost. Mada možda i na radost tih "stvorenja". Možda, ali samo možda se i ona mene plaše. :)
Neko ko ovo nikada nije doživeo će reći da sam lud, verovatno bih to i ja rekao...
Bio ja na nekoj svadbi. Izlazim iz wc-a, perem ruke, a iz druge kabine izlazi neki lik, ne pere ruke samo odlazi u hodnik. Par sekundi kasnije ja ga vidim u hodniku, a on rukama devojku drži za obraze. Mislim se u sebi kad bi znala šta je dirao tim rukama pre tvog lica.
Kada sam bila mala, nekada nismo imali novaca za toalet papir, pa smo se brisali mojim salvetama koje sam sakupljala.
Imam crni mladež veličine kao kovanica od 50 centi. Uvijek ga sakrivam, ne mogu nositi normalne majice ni kupaće što se sada nose, jer će mi se vidjeti. Bojim se reakcije i ismijavanja drugih kad bi vidjeli. I meni je to malo ružno, iako nije neki bauk, nije puno veliko kakvih sve ima. Zbog njega imam manjak samopouzdanja.