U trenucima ludosti odem na google translate, napišem svakakve nebuloze, i onda crkavam od smijeha robotu koji to izgovara na našem jeziku.
Kad sam bio mali pisao sam lijevom rukom dok me moji na inicijativu babe nijesu odučili od toga na silu. Sad pišem desnom i ne pitam se. Imam rukopis kao kokoška.
Sutra ću da omesim i ispečem hleb, i iznenadim svoje roditelje kad se budu vratili kući.
Ponekad kad sam na poslu predstavljam se kao svoja sekretarica (inače sam direktor) i kažem da nisam tu .....
Kada navečer zaključavam vrata uvijek mislim da neko trči prema njima, pa se trudim da ih što brže zaključam.
Dečko je sa mnom raskinuo tako što mi je poslao klip sa jutjuba ''Raskinuli smo'' u kojem neki lik preko telefona pijan raskida sa devojkom.
Jednom kad sam išla sam sa drugaricom na palačinke, u restoranu je radio dečko koji joj se jako sviđao i kad je došao po našu narudžbinu, ona je rekla: "dve palačinke sa kremom i tvoj broj, hvala". Zajedno su već dve godine.
Mrzim kad dobijem bombonjeru i onda se 5 dana svađam s mamom smijem li ju otvoriti ili ide dalje na poklon. I kad konačno istjeram svoje, otvorim i skontam da je euroblok bolji 20 puta, plus da je stara ko Tutatkamon, hoću da se objesim.
Sve bombonjere bi trebale imat proziran poklopac, da makar imam uvid šta je unutra.
Kada sam ocu poslao poruku da sam primljen na fakultet i da sam upao na budžet, odgovorio mi je porukom "Se*es, brate!"
Smišljala sam šta ću da mu odgovorim na poruku kad mi čestita rođendan, a poruku nije ni poslao...