Imam pun ormar stvari, ne može igla više da stane. A ja i dalje kukam kako nemam sta da obučem.
Sa 17 godina ostala sam trudna. Moj dečko imao je 19 godina. Neki bi mislili da je to kraj sveta, pomišljali kako da od ovog "problema" pobegnu. Mi? Mi smo uradili suprotno-venčali smo se. Verovali smo u našu ljubav. Verovali smo da će sve biti u redu. Mnogi su mislili da ne znamo šta radimo, da će to pući, da će me on ostaviti. Danas, 12 godina kasnije mi imamo predivnu porodicu, veliku decu i jači smo nego ikada. Uvek smo slušali svoje srce a ne druge ljude i to je ono što nas je sačuvalo. Mogu da kažem da sam srećna žena.
Odlučila sam da zaveštam organe, ali moji roditelji ne podržavaju moju odluku. Baš naprotiv. S jedne strane razumem njihov stav, ali ipak smatram da nisu u pravu. I uradiću šta sam naumila. Poštujem svačiji stav, ali bih volela da više ljudi razmišlja na sličan način. Uz malo više kolektivne svesti svet bi bio lepše mesto.
Kada spavam kod nekoga a nisam poneo četkicu za zube, stavim pastu na prst i trljam zube, i tako par puta tokom noći.
Cijeli grad je pričao o tome kako me vara, i ja sam šutila i trpila jer ga volim. Kada su mi dosadile priče odlučila sam mu vratiti i prevariti ga. Takva sam, na meni ne može ostati. Kada je to saznao, svašta mi je se nagovorio, prekinuli smo kontakt i sada smo samo stranici koji se eto vole. Kasnije sam saznala da on mene uopšte nije prevario, da su to bile samo priče ljubomornih ljudi. I dan danas se kajem zbog toga. Izgubila sam nekog ko mi je istinski značio u životu i još uvijek mi znači.
Uvek kada vidim ljude na fakultetu koji su upravo odbranili diplomski, pitam se kada ću i ja već jednom da položim sve ispite, pa da i meni donesu cveće. Danas mi je drug poklonio ružu, moj omiljeni cvet i rekao da je to mali podsticaj da bolje učim.
Pričamo na Skype-u već nekih godinu i po i pored svih ljudi tu oko mene, ja ipak sve najsmješnije i najtužnije stvari nekako uvijek prvo pošaljem preko bare.
Moja prababa (81) i ja smo se kladile ako preživi ovu zimu i doživi mart-april da mi daje celu penziju (koja nije baš mala).. Molim se za njeno zdravlje.
Ne mogu da dočekam da odem na sajam knjiga. Čini mi se da nema tog novca koji ja na knjige ne bih uspela da potrošim.