Kad učim stalno šaram po knjizi, crtam nešto, potpisujem se po 100 puta...
Kada idem ulicom i jedem imam utisak da prolaznici gledaju u mene i komentarišu: "Gledaj one debele, debela a još i jede".
Poslije toliko razočarenja, dođe mi da se više nikad ne zaljubim!
Nikako ne volim da pokazujem drugima kako se zaista osećam niti o tome pričam. Zato sve zadržim za sebe i noću se isplačem kao kiša pa mi sutradan bude bolje, i tako u krug.
Kad čujem naveče da mama ustaje i ide ka mojoj sobi gasim laptop i pravim se da spavam :)
Uvek mi je lakše reći neku tajnu ili nešto što me muči potpunom strancu nego mojim prijateljima.
Pitam se da li bilo ko pomisli na mene kada mu se štuca.
Drugarica mi je poslala poruku da kad budem dolazila kod nje joj kupim pastu za zube i ledeni čaj od peach-ke, iz zezanja napisala na engleskom. Ulazim u prodavnicu sa telefonom u ruci, čitam poruku i kažem: "Daćete mi jednu pastu za zube i čaj od PI*KE!" Slučajno naravno, cela prodavnica se okrenula, prasnula u smeh.
Kad dobijem zahtjev za prijateljstvo na fb nikada odmah ne prihvatim. Pričekam do sutra da ne misle da sam non-stop na fejsu.