Ponekad se tako loše oblačim po kući, ne daj Bože da bude neki požar pre bih umrla nego izašla napolje!
Najjače je kada je daljinski kod mene, a brat mi zatraži da pojačam televizor. Ja pojačam do kraja, a kada mi kaze "smanji", ja smanjim do kraja i tako u krug dok me ne izbaci iz sobe. :D
Imam siromašnog dečka...Ne može da mi priušti ljetovanje, kao mnogi momci svojim djevojkama, ne može da mi kupi prsten ili lančic za rodjendan, ne može da mi kupi buket, ni da me iznenadi nečim...Imam siromašnog decka, bogate duše...Život mi nikad nije bio ljepši!!!
Muško sam normalno i zdravo, imam sve potrebe koje imaju muškarci ALI NE VOLIM FUDBAL I GOTOVO. Uvjek kad se priča o fudbalu i kladionici ja pišem poruku.
Nikada neću oprostiti babi koja radi na šalteru na Štrandu sto se izderala na mene sto imam 50 din usitno. Kada sam rekla da moji nisu imali drugačije nije mi verovala, a tužna istina je da smo piljkali po kući celo prepodne da i to sakupimo. Rasplakala sam se čim sam ušla.
Imam pun ormar stvari, ne može igla više da stane. A ja i dalje kukam kako nemam sta da obučem.
Svaki put kad hodam ulicom pazim da ne stanem na linije, bilo da je to ispucali asfalt, senka ili jednostavno prelaz sa jednog bloka na drugog. Radim slalome, pravim duže ili kraće korake kad je potrebno ali na liniju ne smem da stanem.
Iako idem sa babom i njenom komšinicom na more, ponela sam sve tanga gaćice, kontam imaću više mesta u koferu za druge stvari...
Kad brat ide na ispit kažem mu: vrati se sa štitom, ili na njemu.
Slušao sam je kako govori o budućnosti i shvatio da ja nisam u tim planovima.