Imam najjaču sestru na svijetu. Juče sam je pitao koliko je 2 na kvadrat. Reče mi da ne zna pa sam joj objasnio kako se računa. Danas ona sjede pored mene i pita me "znas ti koliko je 2 na trokut". Ismijao sam se kao nikada u životu. :))
Jednom sam najboljem drugu ispričala sve što mi se izdešavalo u životu, kroz šta sam sve prošla i to... Plakala sam kao nikada, a onda je i on zaplakao i zagrlio me najjače što je mogao. Nema ništa iskrenije nego muške suze.
Uvrtela sam sebi u glavu da imam strije na zadnjici, pogledala na netu koje se kreme preporučuju za uklanjanje, sredila se i krenula u grad s namerom da odem u apoteku i kupim tu kremu.. Od milion apoteka u gradu, ja sam "ubola" onu gde radi lik od 20-ak godina, kada sam ga videla, naravno bilo me je sramota da tražim nešto za strije, pa sam samo pitala: "Je l imate nesto za gvožđe?" :D
Učimo drugar i ja, i ja spominjem Moraču. Pita mene drug šta je Morača, ja mu odgovaram pa reka. Kaže on pa "pa daaa, niz Moraču vetar duva".
Morali smo deku iz sela da preselimo u grad jer je star. Bojali smo se kako će to podneti jer ovde nema nikog poznatog niti neku zanimaciju. Deka je sad našao društvo i nema nikog srećnijeg od njega, svaki dan mi priča doživljaje sa klupe. Obožavam mog deku!
Uvek kada prolazim pored fontane na Trgu Nikole Pašića, poželim da se bačim u nju. Nebitno je koje je doba godine. :)
Bio sam sa devojkom 3 godine i voleo sam je više od života. Za našu godišnjicu sam saznao da je trudna, ali dete nije bilo moje...
Jutros me je mama probudila pitanjem kada treba da me probudi. :(
Otkako sam postala majka, ponosna sam na svoje tjelo, na onih par strijica što mi se vide pri dnu stomaka, i onaj ožiljak od carskog... Osjećam se prelepo, ženstveno i ispunjeno jer sam dobila najljepši poklon u životu, moga Lazu.
Jedini sam upiso srednju školu "preko veze" sad jedini završavam fakultet u roku.