Danas u prevozu sam se pred penzionerkom folirao kako me boli stomak da ne bih kojim slučajem ustao sa sedišta, a sve zato što mi se ćuna digla ni zbog čega.
Kad sam bila mala tata mi je pričao da su dinosaurusi izumrli jer ih moja mama nije hranila i ja sam verovala u to!
Po parkovima se pretvaram da su mi dečica bući bući slatka a u stvari perifernim vidom čekiram grudni koš gospođe mame.
Kad izlazim sa drugaricama u provod volim da slikam ljude koji nas muvaju, a oni uvek pristanu. Ne biste verovali kolika mi je kolekcija slika simpatičnih momaka kojima ne znam imena.
Juče sam raskinuo sa devojkom i nisam u bedaku, zamislite, čak šta više osećam se kao da mi je svejedno. Ali imam neopisivu želju, da odem na neku livadu, negde što dalje od grada i da se proderem. Najglasnije, onako životinjski...
Kad bih mogla bar na jedan dan da budem muško, prvo što bih uradila je da se udarim u jaja ,da vidim koliko to zapravo boli.
Mama mi svaki dan za školu ostavi 4 marke. Danas mi je dala dvije i rekla: "Ostale su mi samo 3 marke, ponesi ove dvije u školu, meni treba jedna da na poslu imam šta jesti. Sutra ću ti dati više, obećavam. Izvini, molim te." Kad' je otišla na spavanje, vratila sam pare u njen novčanik. Poješću ja nešto kad se vratim kući. Volim te mama!
Shvatio sam da nikad nisam imao normalnu porodicu. Iako su roditelji super zarađivali, iako smo imali ,,sve u životu,, osećam se zanemareno. Čitav život su me ismevali, majka me je potcenjivala, histerisala... Otac dođe isfrustiran sa posla i sve što ne sme da kaže kolegama, kaže meni: ,,Ja sam u tvoje vreme bio je***, vozač, najbolji đak... bla,bla..." Uvek su bili bolji drugi. Poverio sam im se dva puta u životu i za dan, dva je to znala čitava familija i svi su mi se smejali. Više vole decu svojih sestara i svoje braće nego mene. Nikad nisam imao normalnu porodicu! A ja: odličan đak, miran, povučen... Sklanjao sam im se sa puta kad hodaju po stanu... Sad: živim sam, super se osećam, želim da se osamostalim u potpunosti i pravim planove da odem odavde...
Mnogo me nerviraju ljudi koji kada ja nešto ispričam, uvek imaju neku svoju, "bolju priču" , i uopšte ne konstatuju šta sam ja ispričao.