Upisala sam fakultet, presrećna sam, al nemam s kim to da proslavim..
Često kao počešem obraz o rame a ustvari hoću da provjerim bazdim li ispod pazuha.
Jednom sam poljubila sama svoj prst - da prodje. Šta ću kad sam forever alone..
Kada sam na treningu, zamišljam da me neko ko mi je bitan gleda i sve mogu uraditi i imam kondicije i snage.
Kad ostane torta posle rođendana ili slave, danima nakon toga ne sečem parčiće i ne jedem iz tanjira, nego jedem direktno sa vazne.
Uvijek kad prdnem ništa se ne oseća i ne čuje se uopšte, kao da nisam. Jednom prilikom sam sjedio sa djevojkom na klupici, opustio sam se ono kao neće da se čuje i to, ali kad sam odvalio to je tako puklo i smrdjelo je. Toliko me blam bilo da se više nikad nismo vidjeli.
Uvijek kada idem kupovati nove patike obučem lijepe čarape.
Uvijek sam ta sa kojom varaju. Ne mislim na seksualni čin, nego jednostavno ljubljenje, dopisivanje i pričanje. Ne mogu da shvatim zašto nikome nisam dovoljno dobra za vezu.
Moj otac, inače bivši profesionalni vojnik, imao je naviku da se skoro svakog dana izdere na mene i moga brata oko najmanje sitnice kao što je nenamešten krevet, kesa od čipsa pored računara, itd. Ulazio bi jednom dnevno tako u sobu da se isprazni i ja sam ga nekako razumeo i navikao se na to, ipak mi je otac i svašta je u životu prošao. Sada, brat je otišao na fakultet i od tada, svaki dan uđe u sobu i vidim po njegovom izrazu na licu da mu je žao što je otišao-od toga dana se ni jednom nije razdrao na mene i imamo neverovatno dobru komunikaciju, nekako mi nedostaje njegova ljutita faca...