Provalio sam da mi se devojka malo više naloži kad je onako blago počupam za kosu, i bojim se da se ne zanesem u nekoj situaciji.
Moja najveća trauma nije bila u detinjstvu, već sa 18 godina. Vratila sam se iz grada i ušla u sobu gde mama i tata obično pred spavenje gledaju TV. Njih dvoje su normalno ležali i gledali TV ali su pored kreveta bile tatine gaće i ja ne razmišljajući pitam "Šta ove gaće rade na podu"? Čim sam to izgovorila, znala sam šta je i kako je, promrljala sam 2 rečenice i otišla u sobu. Prvo je mama ušla kod mene u sobu, posle pet minuta i tata. Ja i moj brzopleti jezik...
Prvi put kad sam pogledala svog momka, i videla kako me gleda, pomislila sam u sebi: "Ne, nećeš valjda da mi priđeš..". Sada sam luda za njim.
Najviše mrzim kad se pojavi neka žena, koju vidim prvi put u životu, i onda mi objašnjava kako me je čuvala kad sam bila mala, a naročito kad mi kaže 'a sećaš se ono kad si imala godinu dana pa ovo, pa ono...' Kako ne, sećam se ko juče da je bilo!
Tek kada sednem sam uveče shvatim koliko je moj život sj*ban.
Obožavam rock i uvek su me privlačili momci koji slušaju tu vrstu muzike, a osvojio me je i oženio momak koji sluša Baju Malog Knindžu...
Nikad nisam voleo da gosti dolaze kod mene kući, uvek sam ja voleo da budem gost...
Koliko mi je neobično da posle svih turskih i indijskih serija, na TV-u naiđem na špansku seriju. Dođe mi kao odmor za uši slušati nešto što kao "razumem" i bez gledanja...
Sjećam se k'o da je jučer bilo... Roditelji su se probudili prije mene, počeli pakovati stvari da krenu na trodnevni izlet, naravno poklapanjem s mojim planovima ja ostajem kod kuće, party organizovan i sve to. Otišli su, tokom putovanja su me par puta zvali da vide da li je sve u redu kući, posljednji put su me nazvali negdje oko 17h da mi daju par savjeta kao i svaki roditelji... Cijelu noć sam proveo na party-u, oni mi iskreno nisu bili ni na kraj pameti, i oko 3 ili 4 h ujutru netko zvoni na vrata, otvaram da vidim ko je, imam šta i vidjeti 3 policajca, pozivaju me u auto na razgovor. U tom trenutku sam mislio da mi je netko od komšija pozvao policiju zbog glasne muzike, međutim riječi policajca će mi ostat uvijek u sjećanju: Moje saučešće,tvoji roditelji više nisu među živima! Tad jedostavno ne znam kako sam reagovao, nit' bilo šta, nisam mogao vjerovati da se to meni dogodilo, s njima je umro veliki dio mene, poslije tog' ne mogu da se oporavim nikako! :'(
Pre nekoliko dana dolazi mi prijateljica i priča mi kako je njen suprug bio kod druga ne nekoj mobi. Baba od lika je pravila pitu "pljucušu" i kad su se svi onako pošteno najeli pita on zašto se pita zove "pljucuša". Odgovara mu lik - "moja baba razvuče koru, stavi sir u usta i onako pljuc-pljuc na testo" ...... ljah!