Mrzim kada odem do prodavnice i vratim se kuci a tata kaze "Ne izuvaj se"
Nekad kad idem u čitaonicu nadam se da nema mesta da ne bi morao da učim :/
Odgrizla bih dečku polni organ.Bar ću onda znati razlog što neće da ima odnose sa mnom.
Svaki dan se lijepo istuširam, spremim za grada i odem sam bez ikakvog dogovora, često šetam bezveze ulicama, odem da jedem ili negdje sjednem i naručim nešto. Najgore mi je kad pitaju zašto si sam. Dok moji "drugovi" tj bolje reći poznanici i porodica misle da sam pravo društven, da imam djevojku, itd. :)
Vrtim se u stolici na poslu (onoj sa točkićima) i toliko mi se zavrtelo u glavi da nisam mogao da odem do pulta kad je ušla mušterija...
Posvađam se s dečkom, odem sledeći dan na more, za 3 dana neko me gađa kamenčićima na plaži, dignem glavu i imam šta vidjeti, on s ruksašićem stoji. Došao da se izvine, pošto nije imao para došao je stopom, 3 dana su mu trebala, ali ipak došao je.
Devojka je htela da me upozna sa roditeljima kako bi "procenili moju ličnost" (oba roditelja psihijatri), shvatio sam to kao šalu. Dijagnoza je bila da sam isuviše fin i dobar za nju. Više nije bila šala, da li su na finjaka hteli da me otkače ili su možda bili u pravu?
Oduvek me je zanimalo kako se muškarci voze na biciklu. Žulja li ih ona stvar na sicu...