Moje drugarice stalno kukaju kako su debele. A kako da ih utešim kad je tako.
Kad god bi me poslala da vodim malog brata napolje, mama bi stavila jednu kašicu za bebe u kolica da ga nahranim. I uvek bih je ja pojela. Čak sam umela malo da zamrljam portiklu da ispadne kao da sam njemu davala...
Kad pričam sa djevojkama uvijek ih gledam u usne a ne u oči..
Kad god skidam farmerke skinem ih do kolena pa sednem na stolicu da izvučem nogavice. Neretko mi se dešava da se zabuljim u nešto na kompu i tako duže vreme sedim sa spuštenim pantalonama.
Kao klinac sam imao tešku saobraćajnu nesreću sa porodicom. Kao trajni podsetnik od povrede ostali su mi ožiljci na licu. Zbog tih ožiljaka imao sam pakao od detinjstva, a slično je bilo i u srednjoj školi. Danas više ne obraćam pažnju na to, ali mi ožiljci i dalje prave problem u životu. Prilikom konkursa za rad u jednoj firmi, inače jako uglednoj u Srbiji, žena koja me je intervjuisala mi je kratko i jasno rekla da moje lice ne bi bilo prijatno klijentima. I tek tako me je odbila, uprkos mojoj kvalifikaciji za posao. Ponekad se, uprkos mom trudu da se uklopim, stvarno osećam kao da nisam deo ovog društva, ove zemlje i ovih ljudi.
Dolazim na privatne časove engleskog samo da bi njega videla. A on, mangup, se ne pojavljuje na pola. Ako ništa drugo, bar sam engleski dobro naučila.
Došao je iz drugog grada, biciklom da me pita da li bi izašla sa njim. Malo je reći da sam ostala bez teksta, al uspela sam izgovoriti da.
Jednom prilikom dok sam se ljubila sa dečkom udario me je slučajno glavom i onda mi kaže ajde još jednom da se ne sruši kuća.
Danas sam sedeo u busu sa nekom devojkom koja je čitala ispovesti, hteo sam da započnem komunikaciju, al mi bilo glupo. Pozdrav za curu u braon pantalonama...
Kad je moja drugarica saopštila svojima da je na budžetu, njen otac je konstatovao 'Zato nam i država propada, kad tebe finansira'.