Ne ide mi se na posao jer imam jednu koleginicu koja me maltretira zato što sam pripravnica! :/
Kad god se osećam loše, uzmem svoju diplomu i gledam u nju i sećam se sa koliko muke sam postala ovo što sam danas i kako mi to niko ne može oduzeti - upali svaki put. :)
Svaki dan mi počinje isto...Uzimam novac od majke da bih išao na rulet i tako već nekoliko meseci. I kada joj potrošim mnogo para, tj. izgubim na kocki i onako nikakav uđem u kuću i vidim nju nasmejanu kako gleda neku seriju i sa osmehom me pita šta hoću da jedem, dođe mi da sam sebe pljunem u facu... Moram da prestanem sa tim, mam 18 godina.
Uništila sam acetonom boju televizora u ideji da ga očistim, sad se pravim luda.
Ja kad čitam simptome različitih bolesti na internetu imam utisak da bolujem od svih njih.
Drago mi je kad na kraju nekog skupa, oni u prvim redovima najviše čekaju da bi izašli.
Devojku zovem kod sebe na se*s isključivo zato što mi obavezno sredi sobu jutro posle, ponekad i kuću.
Matematika mi je oduvijek išla loše. Kada sam bila mala mama mi je pokušala objasniti kako se oduzimaju dva broja. Imala je kolegicu Mariju, a njen muž se zvao Dražen. Pokušala mi je objasniti na ovaj način; Teta Marija je skuhala 15 sarmi, a striček Dražen ih je pojeo 12. Koliko je sarmi ostalo? .. A moj odgovor je bio: Mama, šta striček Dražen može pojesti 12 sarmi?
Svaki put kada vidim neku poznatu osobu iz daleka (drugara, profesora), i jasno je da ćemo se sresti, skrenem pogled, a podignem ga tek kada se približimo, da ne bi pomislili da buljim. Osim naravno ako sretnem osobu kojoj neću da se javim, tada mi ostane skrenut pogled, ili izvadim mobilni, pa kao..