Pre neko veče spremila sam se sa drugaricom tip-top za žurku, i tako doterane u haljinma i štiklama krenemo ka stanici. U jednom trenutku dok smo bile na semaforu krenulo je ka nama jedno 10 kučića koji su nas napali... Od muke nismo znale šta da radimo pa smo se popele na auto koji je bio parkiran (ja na krov, a drugarica na haubu).. To su naravno gledali ljudi koji su čekali autobus. Najcrnje od svega je to što je jedna žena počela da viče moje ime u fazonuu jel si to ti, mene je živi blam pojeo htela sam u zemlju da propadnem...
Kada mi je nešto jako smiješno, udaram rukom o nogu...
Hoću da povalim svoju koleginicu. Stalno me izaziva. Ali plašim se bilo šta da uradim da ne dobijem otkaz.
Srce mi se slama jer je moj brat loš đak, ne može da zapamti nijednu pesmicu, o zadaći da ne govorim, prolazi sa dobrim uspehom, a moji roditelji svima govore da je odličan. Ja sam oduvek bila među najboljim učenicima u celoj školi, vukovac, na kraju student Medicinskog fakulteta. Roditelji krive učiteljice, lažu sebe da i druga deca imaju problema sa čitanjem, mislim da jedino ja vidim stvari kristalno jasno.
Svaki put kad odem u WC u nekom od kafića i operem ruke, sušim ih na "onom aparatu" 5 min, al' na kraju obavezno ruke obrišem od hlače.
U mom selu se nedavno poceo graditi auto-put.Jedna stara baka se oduševila i rekla: "Šteta je umrijeti sad kad se gradi auto-put."
Imala sam košmar noćas - sanjala sam da je Facebook uveo da svi mogu da vide ko vam je gledao profil i koliko puta, i da su me posle toga zvali bivši dečko i njegova devojka da mi kažu da prestanem da ih uhodim. A meni je profil najviše posećivala sestra.
Majci svog dečka sam rekla: "Jaoj, što Vam je lepo cveće, baš se lepo brinete o njemu". A ona će meni: "To je veštačko".