Poginuo mi je muž, ostala sam sama sa dve bebe, da bi danas saznala da je vodio dvostruki život i da je imao devojku! Kako to boli...
Imala sam dečka koji je bio teško bolestan.. Bila sam uz njega sve vreme, išla po bolnicama sa njim, pazila ga više od njegove majke, od 0-24 sam bila tu za njega.. 4 godine je trajala naša borba sa bolešću. Na kraju se izlečio, i postao drugi čovek..
Kad sam bila mala probušila sam komšiji gumu na kombiju jer je rekao mom tati da je debeo.
Slomio sam kola, da tako kazem.. i otac mi je rekao poseri ga sad.
Više imam neprospavanih noći zbog ispita, nego zbog žurki.
Svako veče šetam kuče u isto vreme samo da bih ga srela.
Kada sam bio mali pitao sam roditelje zašto na dnevniku čestitaju dan državnosti samo građanima, a ne i seljacima, s obzirom da živim na selu.
Najviše volim kad se onako šlogiran probudi u sred noći, zagrli me najjače, kaže da me voli i zahrče u roku od 3 sekunde. Imam utisak da je tad najiskreniji.
Poklonio sam devojci plišanu igračku koju mi je predhodno poklonila bivša devojka..i svaki put kad odem kod devojke igračka stoji na krevetu, kaže mi da spava sa njom, a ja u sebi mislim "eee kad bi znala da ko mi je to poklonio ne bi ti spavala s njom..."
Majci svog dečka sam rekla: "Jaoj, što Vam je lepo cveće, baš se lepo brinete o njemu". A ona će meni: "To je veštačko".