Iako mi to nikada neće priznati, plašim se da sam za moje roditelje veliko razočaranje.
Dečko mi je priznao prevaru. Raskinuli smo, a ja sam svojim drugaricama rekla neki deseti razlog samo da me ne bi osuđivale i ismevale ako se pomirim sa njim. Stalo mi je do njega. Ovih dana više nego ikad.
Svaki put kad neko pogreši broj i traži neku osobu, ja mu dam osobu koja mi je najbliže, u fazonu: "Evo nje/njega tu, samo sekund".
Došla devojka prvi put u kuću a ćale se dere u gaćama na kevu gde je sakrila adidas slaninu.
Dok gledam neki horor i znam da će iz neke rupetine da izađe čudovište, kažem sebi, nemoj sad da se prepaneš, a uvijek se prepanem. Uvrnuto.
Prošle godine sam bio sa tatom kod njegovog prijatelja ...Kad smo došli taj čovek je pitao mog tatu jel ovaj mali tvoj..a tata će: ženin je ne znam dal' je moj....SMORIO SAM SE.
Probudio sam se u 7 sati da idem na posao i toliko sam bio dezorijentisan da sam zaboravio da stavim dezodorans ispod levog pazuha, sada smrdim na taj pazuh :(
Jednom sam se vraćala iz grada sama. Naravno kao i uvek pratili su me par lokalnih kučića... Pošto je bilo kasno, nisam imala gde da im kupim nešto da pojedu, pa sam onako pijana počela da preturam po kantama u centru grada. I kada bih pronašla nešto jestivo dala bih im. Svi su me osuđivali pogledom, ali mene to uopšte nije dodirivalo. To je jedno moje desetominutno delo kojim se ponosim najviše na svetu.