Kao klinac sam koristio rec "ševati" kada bi driblao nekog dok sam igrao fudbal. Jednog dana sam došao i pohvalio se ćaletu kako sam ševao celi protivnički tim. On se čovek u trenutku izgubio i reko mi da to nikom ne govorim. Tek pre par dana sam saznao šta to stvarno znači...
Uvek kad idem na neku žurku, potajno se nadam da će mi neki dečko prići, to se nikad ne desi i uvek se razočarana vraćam kući. :(((
Moja veza sa momkom traje više od dvije godine. Jednom prilikom pojavile su se u meni neke sumnje, nisam znala šta da radim sa sobom, da li da ostanemo skupa, ili da raskinem. A ona mi je on rekao:" Da imaš milion problema i da su svi protiv tebe, ja neću stajati ni iza tebe, ni pored. Ja ću biti ispred tebe." To je bilo prije više od godinu. A on stvarno stoji još uvijek ispred mene.
Kad sam bila mala baka mi je prije spavanja vezala noge jednu uz drugu. Dan danas tvrdi da samo zbog toga nemam okserice.
Pre par godina živela sam u stanu sa dve cimerke, jednom zgodnom i ufuranom, koja je non stop maltretirala drugu, neuglednu, devojku sa sela koja je tek bila upisala fakultet.. Smejala se svemu što ova radi, načinu na koji priča, načinu na koji razmišlja. Bilo mi je žao male, ali je nisam nešto Bog zna branila.. Otišla sam kući na desetak dana, one su ostale same.. Kad sam se vratila, mala se već bila spakovala i otišla kući, odustala je od fakulteta, razočarala roditelje koji su je jedva od svoje sirotinje poslali da studira.. I dan danas me grize savest što je nisam odbranila, što sam pustila da pored mene dete bude maltretirano i ubijano u pojam svakodnevno..
Ne volim mesta gde se okuplja veliki broj ljudi (koncerti, klizališta...), odnosno tamo gde postoji šansa da sretnem nekoga koga znam. Inače mi ljudi (poznanici) idu na živce i imam samo nekoliko ljudi (osim porodice) u životu koje iskreno volim. Svi misle da pokušavam biti kul, a ja sam takav po prirodi i ne mogu se promeniti ma koliko to želeo.
Moja mama je upravo pokušala da dozove golubove sa: goci, gociiii
Nakon medicinske škole neko sam vrijeme radila u bolnici. Jedan pacijent me u šali pitao koliko imam kila jer misli da bi se trebala malo udebljati. Rekla sam mu neka pogodi, i on pogodio od prve - 51.5 kg. Pitala sam ga kako je mogao tako točno pogoditi, a on kaže: "ja sam bio mesar".
Ponosna sam što se i posle više od 10 godina od osnovne škole i dalje družim sa istim prijateljicama.