Obožavam kad mi baba priča kako treba da završim srednju i da upišem menidžent (menadžment)!
Mrzim kad prodavačica pokušava da mi ugura u kesu i hleb, i sok, i čokoladu, i sapune, i sredstva za čišćenje, sve u istu kesu.
Radim u apoteci i kad god dođe neko sa receptom na kojem je doktor sve nažvrljao i nikako ne mogu da provalim šta piše, samo kažem: "Izvinite, trenutno nemamo taj lek."
Godinama se zabavljam s dečkom koji me fizički ne privlači...
Stavila sam fixnu protezu i sad me najviše brine grmljavina.
Sinoć sam upao sa drugarima na neku svadbu, ne znamo ni ko pravio ni ništa, popili litar vinjaka "gasili" ga sa pivom i napili se kao zmajevi.
Malo sam popio i upravo sam go golcijat odigrao Vranjansku svitu za čitav komšiluk. Nek' ide život. Svejedno me neće prepoznati sjutra, kad obučem odijelo i krenem na posao...
Kada sam imao 10-11 godina bio sam kod sestre u gostima na 10 dana u Beogradu, a za to vreme je na tv-u išla španska serija Soledad. Prikazivali su poslednju epizodu u kojoj su Soledad i njen momak morali da se rastanu jer je on dobio posao negde u Americi, a ona je bila primorana da ostane u Meksiku. To je bio toliko tužan trenutak da sam ja počeo da plačem, a bas tada je kroz sobu prolazila moja sestra i upitala me šta mi je, a ja sam, od tolike sramote, rekao da mi nedostaju mama i tata. Sutra dan me je poslala kući iako je meni tamo bilo odlično!
Poznajem ga od svoje 6. godine, bili smo najbolji drugovi, braća. On je bio stariji od mene godinu dana i uvek me je štitio, pazio, bio je mega frajer pa bi mi često i nabacio dosta riba. U jednom segmentu mog zivota sam bio oklevetan za nešto što nisam uradio, svi su bili protiv mene, čak i on. Dokazao sam nevinost ali mu to nikada nisam oprostio. Pre 2 meseca je preminuo od raka testisa, kad sam čuo, izolovao sam se od sveta i plakao danima. Sad ne mogu da oprostim sebi što mu nisam oprostio.