Kad sam imala četiri godine, voljela sam glumiti da čitam. Nisam znala čitati, ali ja fino legnem u krevet, pokrijem se, uzmem knjigu, otvorim je i gledam. To mi je bilo fora xD
Ponekad kad sam na poslu predstavljam se kao svoja sekretarica (inače sam direktor) i kažem da nisam tu .....
Moja majka, koja ima 60 godina, priznala mi je da je skoro srela svoju bivšu ljubav iz mladosti i da je ponovo osetila leptiriće u stomaku kao nekada.
Bila sam u bolnici i videla slatkog dečka koji je imao gips na nozi. Moja prva zamisao je bila 'ovaj ne može da mi pobegne'.
Moja devojka ima na desnoj bradavici dlaku dužine malo više od 7 cm! ( merio sam je dok je spavala.) Rešio sam da joj tražim da je iščupa i da mi je da, da imam za uspomenu.
Imam 26 godina i bolujem od narkolepsije (poremećaja spavanja), za koju ne postoji lek. Jedini lek mi je da ne jedem uveče, kako večeram-tako se bukvalno gasim. Nemaju ljudi pojma kako je i ne veruju mi, uspevao sam da zaspim sa zalogajem u ustima, dok vozim kola, u pola rečenice... Kad tako zaspim-često se budim u toku noći, ali nisam toga svestan, u stanju sam i da pričam sa ljudima a sutradan nemam pojma šta sam pričao. Ko zna šta sam sve ljudima rekao u tom stanju pomućene svesti. Znam da sam se sa drugom posvađao jednom i da sam mu opsovao pola porodice, sutradan nešto pričali i on me otera u 3 lepe, a ja pogubljen, nisam imao pojma zašto.
Šalteruša je bila ljubazna prema meni... mislim da joj se sviđam.
Pre neki dan odlučim da odem do crkve da zapalim dedi sveću, i povedem sa sobom svog malog sestrića. Kada sam ga dovela do mesta gde se pale sveće, počeo je da peva: "Danas nam je divan dan, divan dan.." Inače, ima 2 godine, i plakala sam od sreće kada sam to čula. U tim situacijama, zafali da vas neko nasmeje.
Uvijek okrenem glavu dok neko kuca šifru ...ono kao, mene to ne zanima.