Mislim da nisam simpaticna porodici mog decka,ali im se i dalje ljigavo smeskam,bas kao i oni meni :)
Spremao sam nesto u kuhinji, moja devojka je pušila cigaretu u drugoj sobi. Ušao sam da joj kažem da je doručak spreman, plakala je... ,,Umro je (ime njenog druga)" Ispričala mi je sve o njegovoj patnji, bio je siromašan, bolovao je od opake bolesti, skroman, nikada se nije žalio na loš život, bio je dobar drug, jako pametan i talentovan dečko. Umro je, jer su kasno skupili pare za lecenje. Osetio neizdrzivu težinu na grudima, nisam plakao, ali ovo je gore, nisam mogao da dišem. Sada kad god mi je teško da uradim nešto (od jako teških do jako banalnih stvari), kažem sebi ,,Na šta se ti žalis piz*o? Kada si ti u životu zaista patio?"
Moj dečko kad se napije bude presladak i nevođeno romantičan! =D Ljubi me, grli, priča o našem zajedničkom životu u budućnosti, izjavljuje ljubav urlajući pred masom ljudi! Zato ja, za razliku od mnogih devojaka, obožavam kad moj dragi malo popije. Al to se retko dešava, jednom godišnje, ako i toliko...
Jednom sam se vraćao pijan iz gradaaa, na putu do kuće, na jednom stepeniku sedi devojka sama i plače. U tom trenutku sedam pored nje, zagrlim je i odem. Samo je rekla hvala. Od mraka nisam ja video nju, niti je ona mene, ali se nadam da sam joj bar malo olakšao to što joj se dešava. :)
Do lokala u kom sam slavila svoj 18. rođendan me je otac dovezao kamionom. Jako se ponosim time.
Bio mi je savršen, onda me prevario i sad vidim svaku manu koju do tada nisam primećivala. I fizičku i karakternu.
Ljudi obožavaju da me štipkaju za obraze i govore "jaoo, kako su mekani" itd itd. Dođe mi da ih iščupam, pa nek štipaju kol'ko im volja. Boli to ljudi.
Vidjela sam članak sa naslovom: ''Muž iz groba, mobilnim, zove ženu svake noći!'' Naslov sam pročitala mami i sestri. Sestra je pitala zašto ga ne otkopa, a mama je samo rekla: ''Pa lakše joj je da mu odjavi broj!''