Momak me je zaprosio i rekla sam "da", ali mi ne izlazi iz glave to sto mu je otac alkoholicar i bojim se da ne prođem kao njegova majka.
Kad idem ulicom sama kasno noću i prolazi neko pored mene obavezno buljim u telefon i naduvam stomak, kako bih izgledala debelo.
Uopšte mi nije toliko bitno kako dečko izgleda, bitno je da me može nasmijati.
Kada sam bio mali tetris mi je bio dovoljan da budem srećan.
Volim kad sviram gitaru kasno uveče, a onda ćale ulazi sa poznatom rečeniom "zapalit ću je".
Kad sam bio mali mislio sam da se može skakati po oblacima kao po dušeku.
Dan mi je započeo tako što mi je pena na kafi pokazala onu stvar...
Upoznali smo se preko fejsa, pre tri godine. On u susednoj državi, ja ovde, u Srbiji. Zbližili smo se do te mere da me poznaje bolje od nekih ljudi sa koijima provodim svaki dan ceo život.
Letos sam počela da radim da skupim novac da ga vidim.
Pre nedelju dana sam spakovala kofer, sela na autobus i otišla da ga vidim.
Bilo je dovoljno tri sekunde da me pogleda, nasmeje se, zagrli i promeni mi život naopačke.
Nikad nisam bila ovoliko srećna, i ovoliko zaljubljena.
Jedino mi je krivo u životu što ne mogu proputovati kroz svako mesto na zemlji.
Svaki put kad izlazim iz stana i čujem da je neko u stubištu, ja stanem pored vrata, sačekam da taj neko ode pa onda izađem.