Sinoć sam se smuvala sa dečkom, kad sam ga slučajno pupnula po njegovoj ''stvarčici'', rekla sam ''pardon'', a on meni ''samo izvolite''.
Odkad mi je šifra na fejsu reč "realno", kada pričam sa nekim izbegavam da koristim tu reč misleći da će mi neko provaliti šifru. :)
Dečko mi je priznao prevaru. Raskinuli smo, a ja sam svojim drugaricama rekla neki deseti razlog samo da me ne bi osuđivale i ismevale ako se pomirim sa njim. Stalo mi je do njega. Ovih dana više nego ikad.
Pre 4 godine sam imala saobraćajnu nesreću sa jos 4 drugarice. Sve smo bile pijane, ali najveća krivica je moja. Na svu sreću samo sam ja imala lakšu povredu nosa. Volela bih da su me bar pitale kako se osećam i da su uz mene bez obzira na sve. Ništa od toga se nije desilo, a danas čak ni ne pričamo iako smo se družile od vrtića pa sve do upisa na fax. :(
Celog života se mučim sa kilogramima i od avgusta sam smršala 15kg. Jutros me zove baba i kaže "Mnogo mi žao što si tako propala".
Kad šetam gradom sama, istripujem da sam poznata ličnost i da me svi gledaju.
Moju mamu život nije nimalo mazio, i rijetko kad je vidim nasmiješenu. Nisam baš u dobrim odnosima s njom, jer stalno viče na mene zbog sitnice a mene to izbaci iz takta pa i ja počnem vikati na nju (zbog čega se kasnije kajem). Gledala sam neki dan neke slike kada smo prije nekoliko godina bili na moru. Na svakoj slici se smije, i shvatim da se tog osmijeha i ne sjećam. Zato se svaki dan trudim da je makar zagrlim i poljubim u obraz i da joj kažem ' Volim te' samo kako bi mi se nasmijala kako bi se kasnije mogla sjećati samo toga, da loše trenutke zaboravim...
Šaljem juče liku poruku "Ujela me osica za (.) " , a on odg.. "Slikaj ( . ) (.) i pošalji mi. "
Obozavam kad mi mama uđe u sobu pre nego što krene na posao samo da bi me poljubila. Ako se probudim onda kaže: ''Spavaj sine, spavaj''.