Već godinu dana se borim sa bolešću. Upravo ta bolest mi je oduzela moj društveni život.. strah me da ću ostati sama. Nitko me ne razumije,osjećam se tako jadno i prazno...
Devojka me ucenjuje da će da se ubije ako je ostavim. Ne znam šta da radim, jednom je pokušala da se ubije. Neću moći da živim ako budem morao da je nosim na savesti, a ne volim je.
Kada sam na bazenu moram da piškim u bazen, jer je wc prosto predaleko + što je 35 stepeni..I onda imam osećaj da svi oko mene osete da piskim, jer imam osećaj sa osećaju topliju vodu!
Moji biseri sa 3 godine:
"Mama,skini mi ove ruke, smetaju mi dok spavam"
"Mama, da li muva ima sise?" A mama još bolja odgovara: "Ne znam srećo, idi je pitaj."
"Mama, rodi mi seku." "Pa ne mogu, rodila sam ti batu." "E pa dobro, onda će meni tata kupiti drugu mamu za to."
Jednom prlikom sam nacrtala sunce, i preko crteža, na sto, digla noge. Prišla mi je baba i upitala šta radim. Odgovorila sam joj:"Grejem noge na suncu."
Kada prolazim kroz klub, obavezno prdnem par puta tamo gde je najveća gužva.
Studiram stomatologiju i nadam se kad završim da ce kod mene u ordinaciju da dođe onaj što mi je vukao kike u školi...
Pre par godina vozimo se moja drugarica, moja bratanica i ja.. I tako se ja žalim kako me samo neki kreteni muvaju, kao da imam 'kretenometar', čim vidim kretena ja se zaljubim. I posle jedno deset minuta, moja bratanica, koja je tad imala 3 godine, kaže meni 'Teto, a da nisi mozda i ti KERTEN?' Umrla sam od smeha tad, a sad vidim da je bila u pravu...
Zube pošteno operem samo onda kad tek novu četkicu izvadim iz pakovanja.