U kompaniji u kojoj radim sva strateška i kadrovska pitanja se rešavaju pored piksle, levo od ulaznih vrata. Bivši dečko mi je stalno pričao da je biti pušač životni stil i način razmišljanja. Mislila sam da se samo pravi pametan, sad vidim da je u pravu!
Volio bih da mogu da vidim samog sebe ispred sebe kao što gledam svaku drugu osobu uživo a ne na ogledalu.
U ranim sam dvadestim i studiram daleko od kuće. Nisam iz bogate porodice i radim da bih se izdržavala. Na poslu me koriste i bedno plaćaju. Stalno sam u nekim dugovima. Desi mi se da nemam ni za namirnice. Nemam mnogo prijatelja, jer kad me zovu uvek nešto izmislim, pošto nemam ni za sladoled. Odličan sam student. Moji su ponosni na mene. Kad zovu da pitaju "kako sam, kako mi je" svaki put kažem da mi je "super, strava", jer znam da bi im srce puklo kad bi znali. Kad spustim slučalicu, redovno se rasplačem. Ljudi mi se dive jer kažu da sam "sposobna, lepa i pametna". A ja sam stalno tužna i pod stresom. Bojim se da ću se razboleti od brige.
Kao klinka nisam htela da jedem štrudlu s makom jer sam verovala da su to mravi, a baka mi je rekla da ne smem nikako pojesti mrava jer će me jako boleti stomak. I mislila sam da me mama ne voli jer me tera da jedem tu glupu štrudlu s mravima.
Nikad u životu nisam okusio alkohol... Ona se udaje za tri dana,otići ću u kafanu,pustiti sebi "tu noć kad si se udavala" i napit ću se kolko mogu.Samo se nadam da ću preživjeti...
Baba me je zamolila da je ošišam... Išlo je dobro dok nije rekla da oće da je ošišam skroz kratko, sada ne izlazi u selo bez marame...
Svečano obećavam da, ako neka moja ispovest bude bila objavljena, prošetaću Beogradom u tanga gaćicama i brusu!
Kad shvatim da nemam sreće, setim se sirotog Pere kojota i odma mi bude bolje.
Ponosna sam što se i posle više od 10 godina od osnovne škole i dalje družim sa istim prijateljicama.