Jednom sam se toliko napio da sam se kući svojima predstavio.
Volela bih da mogu da zaspim i kad se probudim da se vratim na vreme pre nekih većih grešaka u mom životu, ali sa ovom pameću. Ili, ako ništa, da se probudim zgodnija!
Imam 17 godina, i danas sam išla sa mamom do grada i častila sam je. Mojim prvim zarađenim parama. Neverovatan osećaj.
Dolazi ćale u moju sobu i pita jel hoću kafu. Ja se obradovala i kažem da hoću, a on ''E, taman skuvaj sebi i mom kolegi.''
Kad moj dečko i ja nemamo gdje da se ljubimo i mazimo, mi ponesemo ćebe i odemo na livadu.
Kad sam bila mala, jednom sam piškila u liftu, jer nisam mogla da čekam da stignem do stana.
Mnogo mi se sviđa nova komšinica ali samo znam da se zove Milena. Da bih saznao prezime ukucao sam na google MILENA KOMŠINICA, da vidim što će da izbaci.
Volim kad deca krenu u školu. Lenčare celo leto a ja radim.
Kada sam bila mala, moji roditelji nisu imali mnogo para, ali su se trudili da to ni moja sestra ni ja ne osjetimo. Sjećam se da je moga oca toliko pogodilo što ostala djeca imaju bazen ispred kuće, pa je on prikolicu za auto obložio najlonom i napunio vodom. Kupale smo se cijeli dan, a sreći nije bilo kraja. Fale mi ti dani kada su sitnice trebale za sreću.
Šest godina sreće, godina tuge. Novi stan, skoro novi život. Video sam je samo u par navrata slučajno za godinu dana. Juče ležim i uživam. Neko zvoni na vrata, pogledam kad ono ljubav mog života stoji ispred sa gomilom papira. Dilema, da li uopšte otvoriti posle svega. Otvaram vrata, ona podiže pogled i u trenutku je prebledela. Shvatio sam odmah da popisuje stanovništvo i da se uopšte nije nadala da ću baš ja otvoriti vrata. Ćutanje minutu/dve, pita me može li da obavi svoj posao, naravno, pustam je na uđe u stan. Pitao sam je samo hoće li sama ili joj treba pomoć, naravno ništa me nije pitala osim jednog pitanja: "Da li živim u vanbračnoj zajednici"?! Odgovorio sam: "Nekad". Ustaje i odlazi, oči pune suza... Zatvaram vrata, naslanjam se na zid i tu provodim neko vreme, provirujući ponekad u nadi da ću je videti još jednom. Kakav šok, ni posle 12 sati ne dolazim sebi, ne izlazi mi iz glave. Katastrofa!