Nedavno smo putovali na more, na radiju je bila pesma "Jedan dan života", a moji roditelji su se misleći da sestra i ja spavamo uhvatili za ruke i u duetu pevali dok smo se vozili. Bila sam jako srećna videvši ih tako srećne, i poželela sam da i ja jednog dana pronađem nekog ko će me tako voleti. :)
Volim da sednem negde pored reke i da zurim u jednu tačku i tako razmišljam sta sam ja imao u životu ...
Kad god gledam automobile na tv-u mislim da se točkovi okreću unazad.
Pre neki dan sam položio jedan od težih ispita sa desetkom i ujedno uhvatio uslov za budžet, mojoj sreći nije bilo kraja. Zovem ćaleta i kažem: "Ćaleee desetkaaaaa", a on mrtav ozbiljan: "Jel si znao sve?"
Viđam se sa dečkom već godinu dana, tajno, jer ona ima devojku već 13 god, jako se volimo i na neki način ne možemo jedno bez drugoga a ne možemo ni zajedno. Hteo je da je ostavi zbog mene, da me oženi, a ja nisam dozvolila jer smatram da nisam dovoljno dobra za osobu kao što je on, da je bolje nju da oženi jer je ona divna domaćica i tip žene sa kojom nikad problema ne bi imao. I evo, odbrojavam dane do njegove svadbe, ostalo je još 12 dana...
Никад ми се није свиђао дечко за ког сам могла да кажем да је леп.
Posvađao sam se sa najboljim drugom, u svađi smo već dvadesetak dana. I dalje mi je u telefonu upisan kao "Brat moj <3", svaki put kad to vidim, suze mi krenu na oči.
Svaki put kada sam tužna ili kada mi neko nedostaje odem u parkić ispred moje zgrade i sednem na ljuljašku, pustim pesmu i ljuljam se i razmišljam. I uvek mi bude lakše.
Kad dobijem keca u školi ja sačekam ponedeljak da kažem kevi da bi možda do petka zaboravila, pa da bi za vikend mogao da radim šta hoću.