Jedan klinja mi uzeo video kasetu sa Nindža kornjačama i evo ne vraća već 20 godina.
Svaki put kad stavim laptop u krilo plašim se da mi se ne ozrače m*da...
Svake godine kada idem na letovanje, svima kupim po neku sitnicu, a ja nikad ne dobijem ništa.
Kad izađem na terasu i stavim ruke na ogradu, zamišljam da sam neka kraljica i da ispred imam hiljade podanika koji su došli samo da me vide. Sve je dobro dok ne počnem mahati i neko od komšija me vidi.
Kada smo išli na more svratili smo u jednu prodavnicu u CG. Bilo je jutro, prodavnica je bila otključana i nije bilo nikoga u njoj. Uzeli smo kilo banana, nekoliko breskvi i sok i ostavili smo novac na kasi koliko je trebalo. Poštenost na prvom mestu !
Udata sam već 2 godine, imam malu bebu... ponekad razmišljam kako bi bilo da sam krenula nekim drugim putem, da se nisam udala i da nemam bebu. Žalim za nekim stvarima i za tim što sebi nisam dozvolila da uživam u svojoj mladosti još (s obzirom da imam 23 godine).. Kad izađem s drugaricama poželim da mogu flertovati i dalje s momcima, da mogu uživati do jutarnjih sati s njima.. Volim svog muža, a bebu pogotovo ali eto naiđu ti dani kad poželim da je sve drugačije!
Kad sam bila mala prvo sam čekala da tata zaspi, a onda bih mu se ja popela na leđa i zaspala.
Priuštio mi je studiranje na Medicinskom univerzitetu u Beču, kupio mi stan, obezbedio sve...
Kaže da sam ja njegova mezimica i da nikada neće da mi fali mama koja nas je ostavila čim sam se ja rodila.
Mi živimo sami i nikada nam niko nije pružio bilo kakvu pomoć. Sve je on sam stvorio.
Radio je u Parizu, na građevini 12 sati dnevno, sedam dana u nedelji i tako 8 godina, dok nije sakupio dovoljno novca da otvori svoju građevinsku firmu.
Sada živimo u Beču, i Beogradu... Kako kada, zbog posla i mog fakulteta. Svi mu se dive, jer retko koji muškarac bi podigo sam dete sa 23 godine. Baku i deku nemam, poginuli su mladi, sa mamine strane, da ne čujem za njih... Nema braću, nema sestre ... U bukvalnom smislu nema nikog, samo mene! Volim ga previše na ovome svetu, i skoro me je tako raznežio kada mi je rekao, "Elena, sviđa mi se jedna gospođica. Šta misliš? Da je pitam da izađemo?" BILA SAM PRESREĆNA U TOM TRENUTKU! SAMO ŽELIM DA MOJ TATA BUDE NAJSREĆNIJI NA SVETU I DA MU NIŠTA NE FALI.
Kada je trebalo da izađem iz marketa (bila sam sa malom sestrom, a market pun!), prolazimo mi kroz one senzore, kad poče da pišti. Vrati nas prodavačica, provjeri da nismo šta ukrale i kaže: "Sve ste vi platile, samo je najvjerovatnije Vaša mala sestra progutala neki magnet, pa zato pišti".