Ponosna sam što imam ovako divne roditelje. Nadam se da ću i ja jednog dana imati ovakav brak kao što ga oni imaju. Evo jedne situacije. Pre nekoliko dana sam slučajno uletela u dnevnu sobu. Mama je sedela tati u krilu i gledali su tv zagrljeni. Inače su 24 godine u braku i jako se dobro slažu, a što je najvažnije vole i poštuju, tako da ljudi nije sve navika. Ako je prava ljubav, ne može nikada da postane navika. :)
Kad god u filmu, seriji ili crtanom vidim da će neko ili nesto pasti u vodu, obavezno naglas kažem "buć", iako imam 18 god.
Kad kucam negdje password ako pogriješim samo jedno slovo... cijeli password izbrišem, pa ponovo napišem.
Kad mi neko kaže da pozdravim nekoga, nikada ga ne pozdravim.
Tata me u prvom razredu osnovne skole naučio da kuvam kafu, jer je njega mrzelo da sam sebi kuva. Pela sam se na stolicu da bih dohvatila šporet. I dan danas svima kuvam kafu a ja je uopšte ne pijem.
Svaki put kad se pogledam u ogledalo imam drugacije misljenje o svom izgledu. Jedan dan sam prelijep, najljepsi na svijetu, a drugi pomislim kuku majko dje me rodi ovakvog.
Nedavno sam se preselila u Australiju. Sve je super, ali nedostaju mi prijatelji jer ih ovde nemam. Ni jednog. Svi su nekako formalni jedni s drugima. Vikend, a ja sjedim kući, pijem vino i nemam prijatelje.
Moj mali brat Aleksa za domaći imao da nacrta porodicu i nacrtao on čovek sve, samo tatu nije nacrtao...I dolazi tata kući, Aleksa mu pokaže i kaže 'Izviniii tata molim te što te nisam nacrtao, stvarno izvini ali šta ja da radim kad su svi u našoj porodici debeli, pa nije bilo mesta za tebe.'
Iako je smiješna šala, neću da se nasmijem ako je to rekla osoba koja mi se ne dopada.