Kupila sam kartu za avion i jednostavno sutradan otišla! Nikome se nisam javila sem mami! Nerpocenjiv osećaj slobode!
Kao klinac sam puno gledao crtiće. Toliko sam se uživio da sam pokušavao protrčati ispod dedinog prozora toliko brzo da kao u 'tom and jerry'-u iza mene ostanu samo linije, da se ne vidi ko je protrčao..
Nije važno što je moje srce slomljeno u milijun sitnih djelića i što moram da razmišljam kako da ga sastavim i krenem ispočetka....kao da godine koje sam djelila s tobom nisu važne, kao da su uzalud potrošene,nestale...kao da nikad nismo postojali mi. Važno je samo da si ti srećan,da si nastavio tamo gdje smo stali, ali sa nekom drugom. Kao da ja nikad nisam za tebe postojala,kao da me nisi volio nikad. Samo tako...bacio si godine koje sam ti dala, moju mladost, moje snove. Znam, neki bi rekli klasična priča: ona ostavljena, on gad. Pa možda i jeste klasična i otrcana,ali je MOJA. A to najviše boli....
Meni je dečko za godinu dana veze poklonio ogromnu teglu ukrašenu presovanim jorgovanima (imam svoju mini baštu raznobojnih pa zato). Uglavnom, unutar te tegle nalaze se 365 papirića, što označava broj dana u godini, a na svaki od papirića je napisao po jedan razlog zašto sam njegova izabranica. Rekao mi je da je moj zadatak svako jutro (od dana kad mi je dao poklon) pročitam samo po jedno. Danas sam pročitala zadnje.
Budim se jutros, 8 sati, mamuran. Napunim kadu vodom, kupke stavim i legnem. Spavalo mi se i 'aj rek'o sat vremena da odspavam dok nisu moji ustali. Lupa mi sestra po vratima i tako se probudim. Uzimam fon da vidim koliko je sati kad 14h...
Menjam često profilnu sliku na whats app-u, (iako ga uopšte ne koristim) u nadi da moj bivši ima mene u imeniku i da može da vidi sve te slike.
Tužno je što, od njih trideset u razredu, niko mi nije pravi prijatelj i nikome ne verujem. Žrtvujem se zbog njih, svađam sa profesorima, pomažem.. a nikad to od njih nisam doživela.
Odlučila ja (15) da napravim nešto da obradujem sestru (5) kad dodje iz vrtića. I, naiđem na kesicu pudinga. Spremim ja sve, čitam uputstva i napravim puding. Sva srećna čekam da dođe. I evo je ona, sa majkom i ja je uzmem za ruku i kažem: ''Dođi da vidiš šta sam ti napravila.''
I ona pogleda u zdjelu, ćuti 2-3 minuta i zovne majku. Majka dolazi, iznenađena, a moja sestra je mrda za ruku i kaže: ''Mama, ja mislim da seka hoće da me otruje.''
Ja radim kao deminer i nikad nisam ušao u minsko polje bez alkohola u krvi, pošto trijezan nema šanse da deminiram.