Živim za dan da diplomiram, pa diplomu nabijem na nos svojoj "majci" koja nikad nije bila uz mene, koja nikad nije imala vremena da razgovara sa mnom, koja se nikada nije brinula sta se sa mnom desava i koja pod roditeljstvom smatra samo finansijsko obezbjeđenje djeteta, koja je uvijek bila tu da me omalozava i ismije i zbog koje sam se uvijek osjecala najvecim šljamom u historiji covjecanstva. Živim za taj dan!
Pre par godina sam otišao u inostranstvo jureći karijeru, uspeo sam, obogatio sam se. Sada se vraćam da osvojim srce devojke u koju sam bio zaljubljen još od pre odlaska.
Ja treći razred, čas uveliko u toku, dignem ruku za reč i kažem učiteljici: "Rekao vam je moj stric da imate lepe oči.'' Da se uližem valjda :)
Bila sam sa momkom 5 godina. Voljeli smo se kao niko, usuđujem se reći da bih dala svoj život za njega koliko mi je značio i šta mi je predstavljao. Ostala sam i trudna, svi su bili srećni. Moj život je bio ispunjen, kao i njegov. Na moj rođendan, izveo me na mjesto gdje smo se upoznali, i zaprosio pred svima. I dalje se sjećam svake riječi koju mi je rekao. Kad smo se vraćali kući, kišica je padala. Sjećam se, 7 april je bio. Čovjek je prešao na našu stranu s kamionom, frontalni sudar. Ja sam preživjela, nekim čudom i beba. Ali on nije. Moj cijeli svijet se srušio, ne znate koliko je boljelo.. Cijelo tijelo mi se slomilo, srce raspuklo na 100 komada. Zvao se Ivan, pa sam kćerkici dala ime Ivana. Prošlo je 7 godina i kad me pita o njemu suze same krenu. Prošle godine sam se udala, jer je Ivani trebao otac, ali dok me ljubi i dok spavam sa njim, srce jeca u tajnosti i nikada neću zaboraviti te zelene oči i zagrljaj. Ne znate koliko boli dok pišem ovo i sjećam se, ali je lakše..
Tata me je probudio kao i svako jutro kad idem pre podne u školu. Ja se spremio i krenuo i dok sam išao ulicom nisam video nijednog đaka, što mi je bilo malo čudno i kad sam došao do škole gde nije bilo nikog, tata me je nazvao i rekao aprililili možeš se vratiti kući da spavaš... Bila je subota kako sam samo glup ispao...
Nekad kad radim nešto na kompjuteru, zamislim da sam na nekom takmičenju pa pokušavam što brže da klikćem mišem i kucam.
Kada sam bila mala tata mi je jednom rekao da sam obula naopako papuče,a ja sam ga pitala ''Je l' obe? ''
Na njegovom krovnom prozoru se osećam ko na vrhu sveta dok me on čvrsto drži da ne padnem.
Frizer sam i skraćujem mušteriji kosu onoliko koliko mi stvarno kaže.