Oprala sam zube, da ne bude zadaha kada mi dečko dođe, a on je nakon što me je poljubio rekao : "Idem po klopu, nemoj prati zube, brzo ću.."
Pitala sam muža koja mu je najdraža osobina kod mene, šta mu se najviše sviđa. Odgovorio je: volim tvoje dupe. :-/
Imam 18 god,a sestra 23, još uvijek se trkamo koja će prije doći do ulaznih vrata i koja će prije kročiti nogom u kuću... navika valjda :)
Moja devojka i ja imamo potpuno drugačiji pogled na život. Oboje smo na pragu 30-ih godina, i dok ona stalno izlazi, zeza se, pije, jer kako kaže: "hoće da proživi život dok je mlada", ja već nekoliko godina radim po ceo dan i štedim, jer želim da stvorim nešto u životu i sutra porodici omogućim pristojan život.
Jedna moja drugarica ima dečka po imenu Nemanja. Druga drugarica je imala dečka po imenu Nemanja. Treća samo misli da je imala dečka, Nemanju. Moj dečko se zove, naravno... .Željo.
Kad god krenem na put, imam osećaj da sam nešto zaboravila.
Kao mali velika želja mi je bila da dobijem vazdušnu pušku "ptičaru" i za 14 rodjendan tata mi ju je kupio. Čim sam je otvorio uzeo sam dijabole i istrčao u nadi da ću ubiti kakvog vrapca.. Sat vremena sam pokušavao i nisam ništa mogao da ubijem. U jednom trenutku vidim jednog koji je bio na svega par metara od mene, opalim i ubijem ga. Plakao sam kao beba sat vremena pušku bacio i nikad više u ruke je nisam uzeo.
On je bio jedan od onih ljudi kojima je majka sipala supu,
brinula o boji košulje...
otac ga je "gurao" iz razreda u razred i na kraju ga ugurao u fotelju jedne uspješne firme...
Ukratko, njegovo je bilo samo da diše
ostali su uvijek brinuli o njemu, valjda sam zato i otišla iz grada
i iz njegovog života...
Baš zbog svega toga nisam mogla da povjerujem svojim očima kada sam ga srela poslije desetak godina...
u naručju je držao sina, zaštitnički i brižno...
Nije me zanimalo s kim sada živi... smiješila sam se.. jer konačno je skupio snage da i on o nekome brine!