Najviše volim kada sanjam neki lep san i probudim se sa osmehom.
Najveća želja na svijetu mi je da obiđem svijet, upoznam razne ljude, drugačije mentalitete, običaje, kulture, da naučim jos 2-3 jezika... I kad se zaposlim svaki cent ću da čuvam za putovanja. :)
Dopisujem se svakog dana sa dečkom svoje najbolje drugarice,ona to ne zna. Znam.. đubre sam.
Jednom sam u gradu srela mog dedu kako razgovara sa nekom meni nepoznatom babom, sa kojom sam se tada upoznala (baba Beba), kada sam došla kući i rekla to svojoj babi ona mi je bez pardona rekla "A, Beba, sine nju nije je*o onaj ko nije hteo".
Probao sam da pijem motorno ulje. Naravno, ne namerno. Nalazilo se u flaši od nekog soka, čini mi se kole. Bila puna flaša, ja ožedneo, otvorim flašu i nagnem. Kad ono...
Svi me gnjave što se ne udajem. Jedino moja baba koja je bila u braku 55 godina govori: kćeri, ne žuri, nikada nije kasno udati se i skočiti u bunar.
Kad je internet polako postajao popularan, molila sam oca da mi priključi taj čuveni dial up, ali je kategorično odbijao. Nekako sam ga ipak uspjela ubijediti, međutim i dalje smo imali dosta svađa zbog zauzetog telefona, pa sam se uglavnom noću iskradala da bih uključila internet i na miru pretraživala. Nakon toga trebalo ga je ubijediti da pređemo na korištenje neograničeong interneta, što je također odbijao, govoreći kako ću zaglupiti svakodnevnim buljenjem u monitor. Na kraju je popustio, ali i dalje nije želio da otkrije čari mreže. Prije dva mjeseca, odselila sam se na drugi kontinent, sada svako jutro sa ocem pijem kafu na skajpu, a nedavno je izjavio: OVO JE NEŠTO NAJGENIJALNIJE ŠTO JE SMIŠLJENO!!! Ah ti roditelji... :)
Dečko mi je uveo apstinenciju od sexa 10 dana, uz obrazloženje da treba da se poželimo.
Doček n.g 2005/06, tačno u ponoć, stojimo na terasi moj muž, dve ćerkice i ja. Posmatramo vatromet. Pogledao me je i uz najlepši osmeh mi je rekao "Voleo bih ove godine da dobijem sina". Te godine "devojka" mu je ostala trudna. Početkom 2007, dobili su sina.
Pre mesec dana sedim u Veneciji i odjednom cujem kako neko iza peva "Zlatiborske zore". Naravno, okrenem se kad ono prelepa devojka sa još lepšim osmehom. Morao sam joj prići, saznao sam da je iz Sarajeva i da je tu na maturalnoj ekskurziji. Kad je već morala da ide, okrenula se i tako slatko nasmešila, da i danas evo posle mesec dana ne mogu da zaspim a da ne pomislim na taj osmeh...