Nekad imam trip da dečko može da mi čita misli, pa često i kad me nervira mislim sve najbolje dok sam s njim.
Ne volim diskoteke, jer kad priđem nekoj devojci moram da joj vičem na uvo.
Otkad sam pročitao ispovest o pauku Urošu, neprestano gledam u plafon da nađem jednog, da ga usvojim i nazovem Putin.
Kao mala bacala sam ribice u WC šolju misleći da će otići u neko more gde će biti slobodne...
Moj prvi auto: jugo. Upravo sam ga prodala. Plačem kao kiša. Strašno kako sam se vezala za njega. Sva mi sećanja naviru: prva vožnja duža od 300 km, moja nevešta objašnjenja kod majstora kad ga vozim na opravku, sudar sa žardinjerom, situacija kada mi je otpao gornji deo menjača u sred gradske vožnje, moje pevanje/urlanje jer se ništa ne čuje od treskanja i buke motora i auspuha u toku vožnje...moj jugo, moja ljubav...nikada ga neću zaboraviti.
Moj dečko je niži od mene i kad šetamo ako me zagrli oko vrata osećam se jako neprijatno jer moram da se iskrivim.
Kada sam bio mali dane u nedelji sam brojao ovako: ponedeljak, utorak, sreda, četvrtak, petak, šestak, sedmak...
Kad šumeća tableta ispliva na površinuu, pokušavam da je vratim dolee prstoom.
Mrzim kada pozajmim nekom nešto, pa onda moram da ih molim da mi vrate!