Bila mi je sestra sa djecom 2 dana kod mene,nisam odavno ima ljepših dana a ni osjećao veću prazninu nego trenutno.
Meni je dečko za godinu dana veze poklonio ogromnu teglu ukrašenu presovanim jorgovanima (imam svoju mini baštu raznobojnih pa zato). Uglavnom, unutar te tegle nalaze se 365 papirića, što označava broj dana u godini, a na svaki od papirića je napisao po jedan razlog zašto sam njegova izabranica. Rekao mi je da je moj zadatak svako jutro (od dana kad mi je dao poklon) pročitam samo po jedno. Danas sam pročitala zadnje.
Sokove i vode koje su u frižideru uvjek pijem onako iz boce, dok ukućani ne vide.
Nikada još u životu nisam zakasnio negde osim u školu. Izuzetno me nervira tuđe kašnjenje i retko kome opraštam. Osim njoj.
Nikada nisam jela boraniju, al' uvek tvrdim da je to najgore jelo koje sam probala!
Moja mama se non stop pita kako našem kučetu tako brzo nestanu granule kojima se hrani, a ja svaki dan malo nahranim i druge kučiće koji su po kraju, jer mi je žao što su lutalice i što niko ne vodi računa o njima...
Čudan vakat je nastupio, licemjerstvo je zauzelo mjesto iskrenosti i postalo je tako normalno. Novac je iznad ljubavi, postali smo robovi furke bez imalo osjećaja, prodajemo se za kafu.. A vrijeme ko vrijeme prolazi bespovratno, sve postaje uzaludno, a drage ljude gubimo tako olako.
Večeras sam izašla sama da prošetam, da razbistrim mozak i otišla sam i sjela k'o budala pred njegovu zgradu. E jesam se i razbistrila.