Od svoje 18. godine imam najboljeg druga, prijatelja. To je najbolja osoba koju znam. Od svoje 18. godine sam zaljubljena u njega.
Danas, imam 26 godina, i za 5 dana biću kuma na njegovom venčanju.
Zaljubio sam se i napisao jednoj devojci 15 pesama. Na razne načine sam joj davao da ih pročita. Preporučila mi je jedan književni konkurs. Poslao sam ih... ona i dalje ništa ne shvata.
Imam 23 god ...došla sam od dečka kući u 2h i majka mi je rekla da me sutra vodi na narko test...
Da moj fax nema grupu na facebook-u ne bih ni znao da na istom ima mnogo dobrih riba.
Ne volim svoje pesme. Dok ih stvaram one su mi uteha i spas, ali kasnije kad ih čitam samo me podsećaju na tugu iz koje su nastale.
Kada se trkamo ko će pre napisati ono što profesor diktira, obavezno bacim olovku na sto da se čuje da sam prvi napisao.
Kad god gledam film kod kuće, pojačam jako zvuk kako bi se osećala kao u bioskopu.
Kada mi se nešto loše desi, ne volim nikome o tome da pričam. Od njihove reakcije mi bude samo još gore.
Imam ogroman problem. Dobio sam triper, ali ne od svoje djevojke. I sad ne znam kako da joj kažem. A ona želi odnose, koje ja izbjegavam od kako sam saznao da sam zaražen. I što je najgore, prije mjesec dana sam prevario djevojku sa njenom drugaricom. Bili smo pijani. Kajem se zbog toga i mislim da je ovaj triper možda od nje.