Otac nas je napustio pre 5-6 godina i ne znamo sta je sa njim. Cesto se pitam sto mu je to sve trebalo i gde je on sada. Jeste da sve pomislim u sebi, jer su mama i brat zabranili da se o tome prica u kuci, jednostavno umro je za njih. Za mene nije, ali o tome ne pricam ni ja.
Imala sam potrebu da se nekome ispovedim, pa sam to uradila ovde.
Oženiću onu djevojku koja na moje pitanje : "Imaš li fejsbuk", odgovori sa : "Imam li šta?"
Juče sam sa tatom poslije napornog krečenja nazdravila čašom piva, rekao mi je: "Ajd, živio" a kćerka sam mu...
Totalni mi je crnjak kad po ovoj vrućini uočim olimpijske krugove na svojim košuljama ispod pazuha.
Sredila se ja, i čekam ispred kuće drugaricu da idemo u grad. Prolazi neka žena pored i vodi ćerkicu (3-4 god). Zagledalo se dijete u mene, i pita je mama šta gleda. Kaže ona njoj "Vidi, Barbika mama". Najljepši kompliment u životu.
Često kada plačem, osećam se kao u nekoj seriji, da plačem zbog ljubavi... Unesem se u ulogu i zaboravim zašto sam počela da plačem.
Uvek kad se dvoumim između dva odgovora na testu, idem "eci-peci-pec" sistemom, ali umesto standardne rečenice "eci-peci-pec..." koristim slova imena i prezimena moje prve devojke.
Majka mi je prelepa žena, al je zato otac ružan za desetku. Sva sreća pa mi kažu da ličim na nju.
Uvek kad se prehladim, keva kaže ''to je zato što ideš gola i bosa, i izađeš sa tek opranom kosom'' .