Uvijek kad pričam s nekim i kad treba da završim razgovor kazem "čuvaj se", ne znam zašto ali moram to reći, osjećam se bolje :)
Kad god se gledam u ogledalu tepam sama sebi i dajem komplimente tipa "ma medu", "najljepša si " i sl. Sestra misli da sam prolupala, a ja mislim da to svi trebamo raditi :D
Moji roditelji, a pogotovo moj deda, se više raduju kad položim ispit nego ja.
Razišla sam se sa momkom nakon 5 godina veze, jer mi je priznao da se bavi kriminalom, a ja preko toga nisam mogla da pređem, iako ga volim. Nekada sam ga zamišljala kao oca moje dece, a danas ga se stidim. Niko za ovo ne zna, osim moje sestre, koja mi je i pomogla u donošenju ove odluke. Nadam se da ću istrajati, iako mi je teško, jer celog života slušam srce, a ne glavu, ali ovog puta moram postupiti razumno.
Kad dečko dođe da prenoći kod mene, tih 24h se pretvorim u neku ultra-domaćicu, a kad sam sama kod kuće mrsko mi i gotovi obrok ugrijat...
Danas je moj troipogodišnji sin uzeo moj telefon i odneo ga psu, da bi njegov pas mogao da zove drugare da mu dođu, jer misli da mu je dosadno... Telefon mi je skroz uništen i nije mi ga žao uopšte.
Decko mi bude minimum 10x privlačniji kad saznam da svira gitaru.
Danas sam shvatio da treba da smršam.
Šetam putem... ono, skroz ivicom puta. Pretiče me auto i ja vidim čovek ladno dao žmigavac...
U tom trenutku sam se osećao kao skanija ili u najmanju ruku kao zaprežna kola.
Kad sam bila mala vaspitačica nam je rekla da nacrtamo visibabu a ja nacrtala babu koja visi na drvetu.
Volim da pomažem u rešavanju tuđih problema, jer tako zaboravljam na svoje.