Svaki put kada se napijem volim da otvorim dusu i da ispricam sve sto me muci..
Sasvim sama sam otišla u drugi grad, u drugu državu samo zbog jednog koncerta. Nije me bilo briga šta će se desiti sa mnom, samo da ga doživim ... Igrom slučaja upoznam jednog dečka, a ispostavi se da živi poprilično blizu mene. Veza sa njim traje i dan-danas :)
Moj tata za onog smajlija na skajpu koji pokazuje srednji prst kaže da zapravo čačka nos i stalno mi ga šalje..
Toliko često pocrvenim kad me neko zeza, da uopšte ne treba da kupujem rumenilo.
Lik u autobusu sedi pored mene, zakuntao je pre pola sata, osećam da je trebao da siđe pre 6 stanica... A i ja zamalo da promašim, zanimljivo mi da gledam kad će se probuditi.
Moj pokušaj zbližavanja sa našim mačetom ide ovako: maco, mačkice, mac-mac, malena, dođi meni, maco, halo, seljanko, ma mrš tamo!
Ne znam za vas možda ja i nisam normalan, ali moj san je da nađem devojku koja voli moj klub koliko i ja, koja će da se nervira zbog njega bar upola kao i ja. Da odemo na stadion da ustane sa stolice i vrisne "DAJ LOPTU KRETENUUU", da se svi oko nas krste, a ja sam sebi da kažem to je moja devojka.
Neka pitanja nikad nisam postavila zato što nisam htela da čujem odgovor.
Tata je želeo da mi čestita rođendan pevajući mi rođendansku pesmu na engleskom jeziku, koji inače ne govori. Pevao mi je "Džingi bels".
Svako jutro se tata budi pre mene i mame, skuva kafu, pa tek onda nas budi.