Žena mog brata je vegeterijanka. Imaju blizance od dve godine i njih hrane raznim "splačinama". Nikada im nisu dali meso. Prvom prilikom kad su bili van kuće, uhvatila sam najbolju koku iz kokošinjca i deci spremila batake. Polizali su prste.
Kad mi mašu klinci iz busa, uvek mašem i ja njima. Jer se uvek setim kako je meni bilo žao kad mi neko ne uzvrati...a i ulepšaju mi dan! :)
Jedan mali švrća, jako bitan u mom životu je nedavno oboleo od leukemije, veliki je borac i veoma pametan, svestan je svega što mu se dešava, ali je hrabar i veseo, toliko mu se divim!
Pre nekoliko dana mi je prepuklo srce od tuge kada je pitao svoju mamu odakle joj sada pare za lekove i za sve što mu treba, a kada je tražio da ide na more nikada nisu otišli zbog nedostatka novca!
Vozim se gradskim autobusom i jedna baka na stanici približi se vozaču kada je otvorio vrata i pita "za gde ide ovaj autobus?" vozač vikne: "za Bozman (najveće kragujevačko groblje) gospođo" a ona će "aaa neka hvala, neću još tamo i odmaknu se par koraka"
Roditelji su mi se razveli pre 3 godine i uopšte ne komuniciraju. Ćale mi danas kaže "Sutra ti je mami rođendan." Ipak mi je drago što bar to pamti.
Imam 33 godine i dugu, stabilnu vezu. Ne znam da li želim da imam decu, da li sam sposobna da budem majka. Plaši me sve to.
Kad sam bio mali voleo sam da stiskam pavlaku u čaši tako da se napravi rased, kao da je pretrpela zemljotres. Ili pavlakotres.
Više volim njegov pivski stomak nego pločice od bilo kog drugog momka.
Dečko pre mene kupuje pljesku i stavlja priloge, da bi prodavačici objasnio koliko ljutog da stavi dok sipa govori joj: ,,Još, još, još, još, stavite kao da me ne volite uopšte!"
Danas sam položila poslednji ispit i time diplomirala. Ono što me je obradovalo više i od samog diplomiranja jeste spontani aplauz kolega koje su bile u slušaonici čekajuci svoj red za odgovaranje. Čast mi je što sam bila vaša koleginica i nadam se da će se danas još neko ovako radovati.