Šta jos da uradim da ti pokažem da bez obzira na bogatstvo mojih roditelja nisam razmažena, i da mi luksuzan život ne znači puno. Voli me samo, i lako ćemo zajedno stvoriti naš luksuz. Ne znam čega se plašiš, neću s prvim problemom nestati, obećavam!
Počela sam da radim na jednoj humanitarnoj akciji, i zaprepastila sam se da ljudi koji imaju toliko da ne znaju šta će sa parama ne žele da doprinesu akciji, a oni koji jedva krpe kraj sa krajem izdvoje zadnje pare da učestvuju u takvoj akciji.
Мој фетиш је да када се напијем пуно спавам испред куће на степеницама. Ни самом ми није јасно зашто када сам већ успео да дођем дотле. Најјаче од свега је што су ми се родитељи навикли на то и онда када ме нема они излазе и гледају да ли сам напољу.
Kada sam bila mala na letovanju šetajuči plažom (izgubljena) naišla sam na nudiste, kada me je majka našla (uplakana i zabrinuta) ja sam je pitala: 'Mama jel ti plačeš zato što ovi ljudi nemaju novac za odeću?'
Čekala sam dečka 2 godine da se smisli, sad kad smo konačno zajedno ta veza je užas.
Dobila sam takav grip, da to nije normalno. Temeratura, zapušen nos, glava boli, grlo peče...
Kaže mi moja baka: "Sine, za to je najbolji lek zrno bibera", ja u čudu: "Kakvo zrno bibera bako? Baka: "E pa lepo, 'vako, legneš na leđa, staviš zrno bibera u pupak, i onda pupak-na-pupak, a zrno bibera ne sme da ispadne sve dok se skroz ne preznojiš. Provereno pomaže!" Baš je vrag ova moja baba. Sada tražim drugi pupak, mislim čisto u medicinske svrhe.
Kad vidim klince kako čekaju na pešačkom, da li sami ili sa roditeljima, uvek ispoštujem semafor i striktno na zeleno krećem da prelazim ulicu, da dete ne nauči pogrešno. A kad nema dece na vidiku, pretrčavam, ne mož' mi ni komunalna ni šoferi ništa.
Kad sam bila mala mislila sam da i Dnevnik ima kraj. I jedva sam čekala poslednju epizodu. Jer mi je stvarno bilo dosadno.
Kad god naša profesorica ispriča vic, prvo se niko ne smije, pa se neko počne kofol smijati iz zadnjih klupa pa to bude toliko smešno da se svi počnu smijati... a jadna profesorica misli da je vic smešan.
Svaki put kad vidim na nekom formularu da treba napisati ime i prezime, dođe mi da napišem: nemam ja godine, nemam ime, ni prezime.