Neću da idem na 10 godina od male mature, zato što sa ljudima koje gotivim iz osnovne sam i dalje u kontaktu i družimo se, a činjenica da se ne viđam sa ostalim govori da me ne zanima sta su uradili u prethodnih 10 godina.
Jutos mi došla devojka i sva tuzna i uplakana i ja nisam znao kako da je oraspolozim i tako skoknem do kupatila i trimerom napišem njeno ime na mojim čupavim grudima i kad je počela da se smeje....Mojoj sreći nigde kraja...
U mojoj kući svako za sebe misli da je jedini normalan ukućanin.
U svakom udžbeniku imam bar dvadeset puta ispisano 'kupi mi majko top' na svakoj stranici.. čisto da kad budem prodala nekome te knjige, da zna šta ga čeka.
Pre neki dan pitam ja babu šta je deda u horoskopu, a ona kaže: ,,Šta je! Magarac!''.
Kao mali sekao sam vrh čarapa, jer sam imao osećaj da ne mogu da dišem ako mi bar palac na nozi nije slobodan.
Muško sam. Drugarica mi uvek govori da imam dobro dupe. A ja se mislim kad bi ga videla onako dlakavog, sigurno bi promenila mišljenje.
Pokušala sam da ubedim mamu da odigramo par-nepar da bi videle ko će od nas prati suđe. Nije upalilo.
Uvek želim da bes koji osećam kada me neko uvredi "sačuvam", da bih mogla adekvatno da uzvratim kada dođe prilika.