Kada kupim novu pastu za zube (koja je uglavnom za izbeljivanje), posle prvog pranja zuba tripujem kako su oni drastično belji.
Otac mog deteta smatra da ono ne mora da slavi rođendan, da nam ne treba auto, da ne moramo da idemo na more. Ja sam shvatila da mu onda ne trebaju ni brat ili sestra. Najteža ali najispravnija odluka koju sam ikada donela, verovatno.
Stavila sam veš u korpu pored mašine i zamolila brata da je uključi kad krene u grad. Kad sam došla kući veš je idalje bio u korpi, a mašina je radila PRAZNA!
Svaki put kad ćaća uđe u kuću i vidi mene na laptopu sa slušalicama kaže: "Onoga ce struja ubit".
Nikad mi neće biti jasno zašto je muško dete poželjnije od ženskog. Danas sam saznala da nosim devojčicu i dolazi mi jedna žena i kaže: "Nema veze, nije tvoja krivica". Malo mi je hvalilo da joj zaljepim šamar koji bi pamtila za sva vremena.
Čitajući postove na ovom sajtu, shvatila sam neke stvari i izgladila sam odnos sa ocem sa kojim se do sada i nisam baš slagala. Hvala vam svima.
Dok sam u društvu stalno sam smiren i ćutljiv, svi me smatraju za hladnokrvnog idiota koga boli uvo za sve, suština je da često kad ostanem sam, odvezem se bajsom u neku šumu, zabit ili nenaseljenu zgradu, sjedem, upalim muziku, prelistam film i jednostavno zaplačem kao niko. Hladnokrvnost me je dovela do toga da nemam pravog prijatelja, svi misle kako je meni lako, a ustvari sam u neviđenom ćorsokaku.
Baka sa kojom sam odrastao, koja me je naučila svemu lepom i pravičnom, podarila svaki sekund svog života jer su mi roditelji umrli, počinje da gubi sećanja.. Najviše se plašim da će jednog dana i mene zaboraviti.
Nisam pušač i uživam u tome da ostavim žvaku, maramicu ili nešto slično u pepeljaru, jer znam da pušači to ne vole.
Doktorica koja treba da me operiše je ustvari moja bivša. Sjajno...