Mama mi ima tumor i time ja nosim moju šestočlanu porodicu na leđima, niko od njih mi se nikad nije zahvalio, niti me zagrilo, samo mi uvek zvocaju.. To boli.
Teško mi je zato što sam već 5 godina u braku a nisam postala majka. Niko izgleda ne želi da shvati kolika je to bol za mene, pa ni moj muž.
Imam prekrasnog dečka koji me pazi kao kap vode na dlanu. Prosto ga obožavam. No od njega krijem jednu tajnu. Prije njega sam imala dečka 10 godina, i nakon prekida sam na leđima istetovirala kineskim slovima njegovo ime. Uskoro ću da se udam za novog decka, ali mu ovo nikada neću reći.
Za godinu dana u wc šolju mi je upala četka za kosu, mnogo čarapa, rolni toalet papira, gumica za kosu, jedna četkica za zube, dvije ili tri šnale za kosu, labelo, krema za ruke i ko zna šta još!
Tokom jednog izlaska u klub, ispala mi je čarapa iz brusa. Htela sam da propadnem u zemlju.
Svi misle da sam bubač i štreber, samo zato što učim. A ja to radim prvenstveno zbog sebe, a onda i zato što mi majka plaća fakultet, a prima samo penziju mog pokojnog tate i nikad joj nije teško da radi nešto, sve zbog nas troje.
Zivim u studenjaku i pokusavam da budem veran devojci.
Kad dolaze gosti mama seče kolače na tanjir, inače jedemo iz tepsije.
Nosim kaiš i kad ne treba. Ono za svaki slučaj, da ne smršavim u toku dana pa da hlače ne počnu ispadat.