Mrzim onaj "osećaj mokrog dupeta" nakon duuugog sedenja.
Tata me u prvom razredu osnovne skole naučio da kuvam kafu, jer je njega mrzelo da sam sebi kuva. Pela sam se na stolicu da bih dohvatila šporet. I dan danas svima kuvam kafu a ja je uopšte ne pijem.
Prvo veče na letovanju sam se toliko napila da su mi sve vile izgledale isto i izgubila sam se. Sat i po sam lutala po inače, jako malom mestu i ko zna koliko puta prošla pored vile. Jednom sam čak ušla u nju i izašla misleći da sam omašila. Shvatila sam to tek kada je svanulo i kada sam se našetala dovoljno da se otreznim. Jedva sam se popela u sobu, pala preko kofera, udarila u krevet, ustala i zakucala u komarnik i odbila od isti. Sela sam na terasu, plakala od muke i obećala sebi da više nikada neću piti. Sledeće večeri sam se opet napila.
Mrzim kad pokupim ribu, i nađemo se u stanu sa namjerom da "vodimo ljubav", a ona samo legne, raširi noge i konta da će se ostali posao sam obavit. A ja se uopšte ne mogu ni nafurati u takvoj situaciji.
Za četiri godine veze nikida svog dečka nisam pitala ni za jednu bivšu devojku. Ne znam koliko ih je imao, ni jednoj ne znam čak ni ime. Ovako on za mene nema prošlost.
Jedva čekam kada ću svojoj deci pričati dogodovštine iz mladosti i pokazivati im se u najboljem svetlu, bez alkohola.
Volim da pogledam muškarcu u prepone onako dok sjedi. Drug me jednom prokužio, shvatila sam po onom blagom smijehu i direktnom namještanju.
Svaki put kada kažem ''neverica'' u glavi mi je neka mala veverica koja ima zgranutu facu, ne znam zašto. :)
Danas sam sat vremena čekala da proključa voda da bih zakuvala kafu, na isključenoj ringli, da.