Kad nosim naočare za sunce obožavam da odmeravam ljude, praveći se da samo gledam pravo.
Ne želim da pojedem voćni jogurt do kraja ili nešto slično u nadi da će ga naći neko ko je gladan. :/
Nasla sam u ormaru majcu koju je nosio moj bivši, koja je ostala kod mene, i posle toliko vremena još uvek miriše na njega.
Moj tata za onog smajlija na skajpu koji pokazuje srednji prst kaže da zapravo čačka nos i stalno mi ga šalje..
Raskinula sam 3-godišnju vezu. Mnogo smo se voleli ali se nismo razumeli, strast, ljubomora, svadje, seks, ljubav imala sam sve to i ništa. Mislila sam da će mi se srce slomiti kad to učinim, međutim osećam se oslobođenom.
Muško sam, ali sam emotivac u pi*ku materinu. Kad mi je bivša devojka za dve godine veze napravila kolaž od naših zajedničkih slika plakao sam kao malo dete :D Dok je drugu ćale ležao u bolnici i nije se znalo šta će biti, onako zagrljeni smo obojica plakali. Bilo je još mnogo situacija. Jednom mi je ćale rekao ''Sine, odlika velikih ljudi je da se ne plaše da pokažu svoja osećanja i emocije''. Ne znam da li je to istina, ali mnogi su mi rekli da im je drago što me imaju za prijatelja. To mi je nekako najlepši kompliment.
Upravo sam ocu, nakon desete kombinacije za grad koja mi se nije svidjela, rekla da nemam šta obuć... prvo je pogledao na hrpu odjeće na krevetu i onda u mene (značajno) i rekao da će mi on dat svoju košulju.
Prvi put volim nekog toliko da želim da budem mama njegovoj deci. Mislim da je to to.
Kada god perem suđe i čistim sudoper, naslonim čelo na viseću.
Moj deda je umro 4 januara prije 14 god. Kako je bilo hladno, ja sam spavala u dnevnom boravku jer se tu ložila vatra. Tog jutra moj deda je ustao oko 5h, naložio vatru, probudio me i rekao :"reci babi da sam ja naložio vatru". Sjeo je pored mene na stolicu, nakrivio glavu unazad i umro. Kako je to bio dovoljan stres za mene koja sam tad imala 13 godina, roditelji su insistirali da ne idem na sahranu. Ostala sam kući sa tetkom jer je imala sinčića od 3 mjeseca i nije mogla da ide na sahranu svog oca. Dugo godina posle toga sam dedu često sanjala. Pričao je sa mnom i jednom prilikom me zvao da dođem kod njega pružajući mi ruku.Taj dan su svi moji otišli u crkvu da se pomole za mene, jer eto postoji vjerovanje kad te mrtvac zove to znači smrt te osobe. Otišla sam mu na grob, tad, prvi put i više mi nikad nije došao u san. A moj mali rođak koji je imao 3 mjeseca kad je on umro me je tada zovnuo nadimkom kojim me je samo deda zvao i kojim me od njegove smrti niko nije zvao. To su bile njegove prve riječi.