Ja sam samohrana majka. Čuvala sam sina 15 godina i on je otišao kod oca. Otac ga je okrenuo protiv mene. Ja sam očajna ali moram da čekam, ne mogu nista. Povredjena sam i ne znam da li ću ikada da oprostim ovakvo ponašanje, a dala sam mu život i čuvala ga do kraja.
Jednom sam najboljem drugu ispričala sve što mi se izdešavalo u životu, kroz šta sam sve prošla i to... Plakala sam kao nikada, a onda je i on zaplakao i zagrlio me najjače što je mogao. Nema ništa iskrenije nego muške suze.
Živim u 2 realnosti. Jedna tamo, jedna vamo..ajde spoji ti to majčin sine!
Kad me je posle ko zna koje svadje muž (alkoholičar) izbacio iz kuće, nazvala sam mamu, a ona mi je rekla ''dodji kući''...strašno je kad posle 6 godina shvatiš da ti dom nije tamo gde su ti muž i deca...
Za laku noć se gledam sa dečkom preko skype-a i obavezno mu za kraj pokažem s*se.
Dođe mi da namerno zaglavim lift na 2 minuta da počupam obrve na onom ogledalu jer je svetlo tako dobro da se svaka dlačica koja se inače na običnoj svetlosti sijalice ne vidi.
Kad sam bio mali, vadio sam puding iz šolje, držao ga u ruci, i tako ga jeo.
Oduvek me je zanimalo šta znači: "Sunce li ti kalaisano"?