Iako sam imala spontani u 8.nedelji prije 2 mjeseca, još patim zbog toga i mislim da tu prazninu ništa neće ispuniti. U stanu nekad napravim "stomak" i na trenutak me obuzme velika sreća. Ni mama ni dečko me ne razumiju, misle da sam preboljela jer "beba nije oživjela". Ali ja sam na ultra zvuku vidjela malo srce kako kuca i to me najvise boli. Doktori su mogli da mi spase trudnoću, ali tad su bili prvomajski praznici i niko nije mario.
Upravo mi je jedan par ulepšao veče. Kod Studentskog trga je on nju nosio u naručju, u trenutku dok su prolazili pored mene. Zahvaljujući činjenici da nije imala donji veš, i da je nosila haljinicu, imao sam predivan pogled iz mog ugla, tako-reći sve sam video.
Ponekad kad pogledam u svoje plišane igračke na ormaru pomislim da mi je neko stavio kameru u njih.
Radim u kladionici i za kucanje koristim kažiprst i prstenjak dok srednji stoji bukvalno u vazduhu, malo me blam al šta ću drugačije ne znam.
Kada su me kao malog stalno pitali koga više volim, babu ili dedu, uvek sam govorio podjednako, iako sam više voleo dedu .
Kod kuće sam najveći govornik, a na času srpskog shvatim da mi je riječnik 0.
Kad sam bila mala, kad god je bio rođendan mojoj starijoj sestri mislila sam da je moj. Kad mi je tada mama rekla da je moj rođendan tek za par meseci počela sam da plačem, kako bi me smirili dopustili su mi da ja duvam svećice.
Obožavam jutarnju prvu kaficu piti sama, uz novine i čitanje ispovesti. U omiljenom kafiću. Mrzim kada me neko pita, što si to sama.. Pokvare mi ceif :-(