Ponekad, prije nego zaspim, sjetim se osobe koju sam izgubio, i mislim šta bi se desilo sa nama da smo još zajedno.
Imam želju da na jednu noć odem u neki drugi grad i da se izludim, izigram, napijem kao nikad u životu, radim bukvalno sve što hoću. Jer, inače živim u malom gradu pa bih ovde zapečatila sudbinu kad bi nešto tako uradila.
Mogu za sebe da kažem da sam emancipovana devojka, obrazovana, zalažem se za to da žena treba da bude finansijski nezavisna, al' mislim da sve diplome, pare, kola i stan ne vrede ako nemaš kog da ti kaže 'Laku noć, ljubavi' i 'Dobro jutro, mama'... I kad vidim ove žene ala 'Sex and the city' fazon, dođe mi da ih puknem u glavu jer mi se sve čini da izigravaju nešto, a uveče sednu same i ridaju jer 'nemaju nikog da ih voli'. Lude žene. :)
Od kako sam na dijeti, jedino sam grudnjak kupila za manji broj.
Nisam upisala žurnalistiku iako je to bila moja najveća želja. Nisam bila primljena, ni sa esejom od 400 riječi, ni sa savršenim intervjuom. A primljena je cura koja piše "neznam". Cijeli život ću patiti zbog toga.
Mislim da su svi znali za one viruse-smajlije na fejsu sem mene. Javio mi se dečko i ja sam odgovorila i bila toliko uzbuđena da bi mi drugarice rekle da je virus i cepale se jedno pola sata...
Kad vidim da neko gleda u nekom pravcu uvek i ja bacim pogled ne bi li bilo šta zanimljivo.
Uvek na nekom koncertu ili žurki imam trip da će neko da mi cigarom spali kosu.
Posvađala sam se sa mamom i ona me izbrisala iz prijatelja na facebook-u.
Najljepši mi je osjećaj kada nešto radim prvi put i uradim to perfektno. Bez obzira šta to bilo, osjećam se kao da sam stvoren za to.