Moj otac je napustio moju majku kad je saznao da je trudna. Nikada ga nisam video, ne znam ništa o njemu. Plašim se da ga potražim jer on verovatno ima drugu porodicu sada, a ja ne mogu večno da se pitam zašto je odabrao njih, a ne mene i moju majku.
Uvijek kad berem grašak u vrtu, pjevam onu pjesmicu: u jednom vrtu medju cvje-e-e-ćem, čudesan grad se sakriooo, u njemu žive mala bića, kažu da graškograd je tooo... A imam 20 godina. I onda mi kažu da sam zrela za ozbiljnu vezu... I doubt.
Prala sam sudove sunđerom. Na red je došla i renda, izrendala sam sunđer.
Nervira me to što se uvek trudim da ostavim što bolji utisak na one koje jedva poznajem, a istresam se na one do kojih mi je stalo.
Izgubila sam bebu u četvrtom mesecu. Sve je bilo u redu, i onda na rutinskom pregledu nisu mogli da nađu otkucaje srca... Prvo su probali doplerom, ... pa ništa... onda se sestra osmehne, i kaže: "sve je u redu, verovatno aparat nije dobar"... onda je izašla, vratila se sa još jednom sestrom... dok su njih dve prelazile aparatom po mom stomaku, ja sam samo čula svoje otkucaje srca, toliko glasne, da je sve ostalo utihnulo.... znala sam da mog anđela više nema... Onda su doneli i ultrazvuk. Došao je i lekar, i počeo da mi snima stomak.... posle 15 sekundi je samo pogledao u sestre i ništa nije rekao.... ja sam počela da jecam.... Niko ne zna šta se dogodilo...
Išla sam na kiretažu posle 3 dana i dok sam bila pod anestezijom sanjala sam ga.... imao je oko 3 godine..... išao je prema nekim vratima, okrenuo se, osmehnuo se, mahnuo i nastavio dalje.... imao je plavu kosu i pantalone na tregere.... ličio je ne mog muža...
Posle biopsije mi je lekar rekao da je beba bila dečak.
Nikad se u stranoj pjesmi ne mogu pronaći kao u domaćoj.
Uvek kad pijem neki lek imam potrebu da popijem barem dve čaše vode, jer mislim da će mi se zaglaviti u grlu.
Oduvek sam želela videti kako se stvara bubuljica a ne samo ono ja odem spavati uveče bez a ujutru se probudim sa majonezarom.