Namerno nikad ne nosim kišobran, u nadi da će neki džentlmen ponuditi da stanem pod njegov kišobran.
Juče me pozvao komšija da sedimo na njegovoj terasi i gledamo kako kiša pada... Opušten razgovor je prerastao u ispovest čoveka o teškoj situaciji u kojoj se našao pred svršen čin, kiša je stala, a onda je on počeo da plače. Pokušao sam i mislim da sam uspeo da ga utešim donekle ali po povratku kući i mene su te suze stigle... ne znam šta mi bi...
Trenutno sam u porodilištu, imala sam dve indukcije danas i od straha ne mogu da spavam, a ni to što mi tri cimerke hrču, ni malo ne pomaže! Čitam Ispovesti i čekam da moja treća sreća dođe na svet!
Počeo sam da lepim slike drugarica moje devojke na džak za boksovanje.
Jedan od najlepših osećaja mi je kad legnem da spavam i onda mi zavibrira telefon i stigne neočekivana poruka od neočekivane osobe... dešava se retko, ali zato i jeste tako posebno.
Voleo bih da samo jednom, bez da mi iko vraća ili daje ili slično, da samo na stolu ispred sebe vidim sve pare koje sam ikada dao konobarima... i da uz osmeh, sebi u brk kažem 'vredelo je'.
Navikao, pa i vodu sipam kao pivo. Sa nakrivljenom čašom.
Морао сам са мојима да потпишем уговор да ми је ово последња тетоважа. Сад морам да тражим рупе у закону.
Razmišljam da ostavim dečka sa kojim sam skoro 2 godine jer se više ne smejemo zajedno...