Jedini način da sačuvam svoje psihičko zdravlje je da ne živim sa roditeljima, a ova država mi iako završavam fax i budžetski sam student sve 4 godine ne dozvoljava da to ostvarim.
Kad sam bila mala, na testu prirode i društva, sam napisala da je rijeka mog zavičaja Nil, a živim u Bosni... Hvala učitelju što je ispričao svima, pa me i dan danas zezaju.
Najljepši dan koji sam proveo s djevojkom bio je dan kada smo oboje imali samo marku u džepu i po cijeli dan se smucali po parkovima, i na kraju kupili sebi čips i uživali u njemu kao da je pečenje.
Do lokala u kom sam slavila svoj 18. rođendan me je otac dovezao kamionom. Jako se ponosim time.
Danas sam dobila platu. 300 EUR. Platila sam račune. U novčaniku sam upravo izbrojala 5 EUR. A nije ni 03.
Dečku sa kojim sam par dana sam rekla da volim bivšeg dečka, na šta mi je on rekao da ćemo to zajedno da prebrodimo. Mnogo je dobar i ne smem da propustim tu priliku da budem srećna ali...
Kad sam bila dijete i zadesim se sa roditeljima kod gostiju do kasno, uvijek sam mrzila način na koji se mama smijala, glasno i postepeno pojačanje. Spavalo mi se, a njen me glas razbuđivao. Sada se ja isto smijem.
Kad sipam kompot iz šerpe kutljačom, osjećam se kao u filmu na zabavi bogatih kad piju punč.