Kad sam bila mala na pitanje starijih: šta želis da budesš kad porasteš, odgovarala sam- čovek...
Bilo im je smešno i govorili su "pametnica mala"...
I skromnost na stranu, mislim da sam uspela u tome.
Sad je moj odgovor, MAJKA, ali plašim se da to nikada neću postati...
Uvijek kad se snadjem za prevoz pitam "Koliko sam dužna?" i očekujem da će reći "Ma ništa!"
Devojka mi je dala tablet da vidim neke slike, posle nekih 15 sekundi ukapirao sam da ne znam da ga upalim, vratio sam joj i rekao lep tablet.
Naša firma je tako dobra da su ljudi najsrećniji kada daju otkaz... Nikada nisam video toliku sreću u životu, nego kada ljudi ovde daju otkaz.
Dan treći... I dalje sam u pidžami, bez brusa, nisam provirila napolje.... Kako je lepo kad se student vrati kući...
Upisala sam pogrešan fakultet i od tada je moj život krenuo stranputicom. Ne prepoznajem više sebe, osećam se kao da sam zarobljena u telu neke druge osobe, primorana da živim njen tužni život.
Често лажем другарице да имам неке обавезе или сам прехлађена, а у ствари идем на Звездине утакмице. Оне не могу да схвате колико ми то значи, па је боље да смишљам изговоре.
Moja majka ima dosta problema s mojim tatom.. Svađe i slično. I pošto je on danas otišao na put, a mi ostale same, nekako sam je nagovorila da joj čitam ispovjesti, kad već neće da prošetamo negdje. Prvo nije htjela, a kad sam joj pročitala nekoliko toliko se zainteresovala da sam joj skoro dva sata čitala. Drago mi je što ste pomogli u tome da je razveselim nakon toliko vremena, pa makar na dva sata.