Već dve godine radim kao crv 20 sati dnevno, ponekad i 30 sati nespavam i radim, a sad počinjem da gubim volju za svim...a znam da treba još par hiljada eura da zaradim da kupim život mog brata...da nema njega davno bih odustala od svega...Svaki put kad se budim, budim se sa nadom da će se danas nešto ipak rešit na bolje...Svaki dan molim Boga da mi čuva brata...
Svaki put kada posetim familiju plašim se brkatih baba koje gađaju pravo u usta kad se ljube....
Radim u ekspozituri jedne strane firme. Sve je dobro išlo, dok se vlasnik, koji živi u inostranstvu, nije zatreskao u jednu koleginicu mojih godina, (naravno da je oženjen) a koja je više od 30 mlađa od njega i postavio je pre nešto više od mesec dana na mesto rukovodioca, smenivši pritom daleko iskusniju, inteligentniju i vredniju osobu. Nova direktorka je mene automatski unapredila, a ja sam, budala, mislila da to radi zato što je uvidela koliko vredim. Povećala mi je primanja, čemu sam se ja neizmerno obradovala, iako je u pitanju suma od svega 20€, ali meni svaki dinar mnogo znači. Od tog trenutka, moji poslovi enormno su se uvećali, tako da čitavo radno vreme ne dižem glavu, mada se nisam žalila, smatrala sam da to tako treba. Danas sam slučajno otvorila mejl koji mu je poslala pre nekoliko dana. U pitanju je bio mesečni izveštaj- spisak poslova koje je svaki radnik obavio tokom juna i videla da je više od polovine onoga što sam ja uradila stavljeno na njenu listu, a meni su pripisane neke najjednostavnije stvari, nešto za šta mi je dnevno potrebno oko sat vremena. Baš lepo!!!
Vježbao sam ljubljenje koristeći onu foru sa čašom, klikerom i malo vode.
Mama je u 50-oj počela da uči engleski. Pita me šta znači to BUT ( reč čita, naravno, kao što je rekao Vuk Karadžić onako kako piše :)) Dakle, šta je to BUT? Na šta moj tata odgovara: ,,Pa, valjda batak!!"
Miris parfema koje više ne koristim me podsete na određene periode u životu.
Moj prvi auto: jugo. Upravo sam ga prodala. Plačem kao kiša. Strašno kako sam se vezala za njega. Sva mi sećanja naviru: prva vožnja duža od 300 km, moja nevešta objašnjenja kod majstora kad ga vozim na opravku, sudar sa žardinjerom, situacija kada mi je otpao gornji deo menjača u sred gradske vožnje, moje pevanje/urlanje jer se ništa ne čuje od treskanja i buke motora i auspuha u toku vožnje...moj jugo, moja ljubav...nikada ga neću zaboraviti.
Никад ми се није свиђао дечко за ког сам могла да кажем да је леп.
Uvek kad se prehladim, keva kaže ''to je zato što ideš gola i bosa, i izađeš sa tek opranom kosom'' .