Posvađala sam se sa cimerkom i brijač kojim sam brijala pazuh sam umočila nekoliko puta u njenu čašu soka dok se tuširala. Popila ga je! :P
Često poželim da je sestrin sin ustvari moj, jer mislim da bih bila bolja majka.
Kad god šaljem sms i u njemu spominjem nekog, pre no što pošaljem tri puta proverim da li je dobar broj u strahu da ne pošaljem baš toj osobi koju spominjem u sms. Pa čak i kada se uverim, opet tripujem da može videti.
Jedini put kad sam bio bogat i kad sam trošio nemilice, je kad sam u osnovnoj bio blagajnik...
Kad mi komšija iznad mene udari nogom o pod da bih stišala muziku, nonšalantno se popnem na krevet, udarim nekoliko puta u plafon, čisto da mu se javim. I nikad ne utišam.
Ježim se od reči kao što su 'klabing', 'random', 'ketering' i ostalih koje se bespotrebno ubacuju u srpski jezik.
Nevjerovatno je koliko mi misli prođe kroz glavu kada sedim sam i pijem kafu, i pritom samo gledam u prolaznike.
Baka sa kojom sam odrastao, koja me je naučila svemu lepom i pravičnom, podarila svaki sekund svog života jer su mi roditelji umrli, počinje da gubi sećanja.. Najviše se plašim da će jednog dana i mene zaboraviti.
Kad povraćam, ne povraćam tiho, kao normalni ljudi, nego derem, ispuštam neke neartikulisane glasove, pri tom i plačem.
Za mene je najveća bol kada stavim na zube alu - foliju od čokolade (ono kao da imam srebrne zube, što smo kao deca radili), pa se ona dodirne sa plombom. Ne znam do kakvog procesa tu dolazi, ali boli da oči ispadaju!