Osećam se kao duh. Troje ljudi sedi pored mene, blejimo, a ja se svejedno osećam kao višak, kao nevidljivo stvorenje, sve zbog prokletog aparata za sluh!
Dečko je plakao preda mnom, zbog čega sam ga još više zavolela...
Mama mi je presvisla od tuge kada se otac razveo od nje zbog druge žene. Imala je 45 godina. Zarekla sam se tada da nikada nikoga neću toliko da volim.
Sela neka baba u autobusu mom drugu u krilo, jer nije hteo da joj ustupi mesto.
Kada neko posle mene obriše flašu, uvredim se. Pa nisam šugav.
Vrtim se u stolici na poslu (onoj sa točkićima) i toliko mi se zavrtelo u glavi da nisam mogao da odem do pulta kad je ušla mušterija...
Kad sam bio mali uzimao sam puder, četkicu i selotejp i tražio sam otiske po kući izigravajući nekog istražitelja .
Bio sam u čudu, otkud silni mravi na mom radnom stolu... a danas sam ukapirao da izlaze iz mog laptopa.
Zivim u studenjaku i pokusavam da budem veran devojci.
Kad sam bio mali zamišljao sam da letim u svemir. Ređao sam kockice po krevetu i zamišljao da su dugmići od svemirskog broda, a na jastuk sam stavljao majicu sa slikom svemira kao staklo ispred mene. Ponekad bih se tako i po ceo dan igrao.