Kada jednom u tri meseca otkucam kartu, sve vreme se nadam da će ući kontrola, a ja im ponosno pokazati kako sam savestan građanin koji se ne švercuje u gradskom prevozu. U ostalim slučajevima, molim Boga da ne uđe kontrola.
Nervira me kada neko napiše nešto nalupeta pa doda 'mislite o tome', kao da je popio svu pamet sveta...
Volim svoju majku, ali iako sam već pri kraju svojih studija, ona me i dalje tretira kao dete i često se svađamo zbog toga. Volela bih da umem kako da joj dam do znanja da sam već odavno prilično samostalna i da ne može više upravljati mojim životom.
Na basketu sam iščašio koljeno, pokidao zadnje ukrštene ligamente istog, pokido meniskus drugog koljena, iščašio desno rame par puta, iščašio desni kuk, polomio palac desne ruke, zaradio devijaciju nosa,... I dan danas igram basket, doduše sav u steznicima i zavojima kao mumija, ali igram. Ljubav je to.
Zet mi je u SAJ, cijeli tim je jednom ušao u kuću kao pretres... Mi svi zaprepašćeni (majka,otac i ja), kad u jednom momentu izlazi sestra iz sobe i svi kao meta pronađena, meta pronađena. Onda je on lepo kleknuo i rekao joj: "Pošto je moja dužnost da privodim, želim da tebe privedem za cijeli život. Ana hoćeš li da budeš moja žena?" Ja sam mislila da sam u nekom filmu, a onda sam shvatila koliko je voli i koliko je blesav. :)
Kad dođemo u selo započinje masovno ogovaranje cele familije i komšiluka.
Od kad sam počeo ljudima drsko da odgovaram i da ih prozivam kada se istresaju na mene ili kada mi se učini da me prave budalom svi odjednom imaju ogromno poštovanje prema meni...
Počela ja viđanje sa nekim likom i tako je to trajalo neko vreme i on odjednom prekine kontakt i nema ga tri meseca bar. Nakon toga opet se javlja, pitam razlog nejavljanja, rekao je da ga je ujeo krpelj. Toliko ''dobar'' izgovor da sam skoro pa poverovala.