Svakoga dana zamišljam sebe i svoju devojku kako kroz 4,5 godina živimo u svom stanu, budimo se zajedno za posao, kafica, dorucak, zajedno u automobilu ona mi drži ruku preko ruke na menjaču, popodne dođem po nju sa posla odemo do mališana u obdanište, dođemo kući, sedimo zagrljeni na krevetu i gledamo mališane kako se igraju na podu.. Ove stvari nemaju cenu.. I bice tako! :)
Imam 18 godina. Nedavno sam saznala da bolujem od raka kostiju. Svoj život moram menjati iz korena. Osećam se kao ptica u kavezu, sve mi je zabranjeno, a upravo sada treba da mi počne život. Umesto toga, moram se svega odricati i boriti se. U nekim trenucima mi dođe da odustanem od svega, iako su šanse za ozdravljenje velike.
Jednom prilikom dok sam isprobavala haljine za izlazak u butiku, jedna žena mi je rekla da izgledam kao zvezda granda. Ne znam kako to da shvatim.
Kad kucam negdje password ako pogriješim samo jedno slovo... cijeli password izbrišem, pa ponovo napišem.
U vezi sam sa muškarcem 12 godina mlađim od sebe, grize me savest ali ga volim.
Kad mi prodavačica kaže imamo farmerke za punije dođe mi da joj opalim šamarčinu.
Udata sam već 2 godine, imam malu bebu... ponekad razmišljam kako bi bilo da sam krenula nekim drugim putem, da se nisam udala i da nemam bebu. Žalim za nekim stvarima i za tim što sebi nisam dozvolila da uživam u svojoj mladosti još (s obzirom da imam 23 godine).. Kad izađem s drugaricama poželim da mogu flertovati i dalje s momcima, da mogu uživati do jutarnjih sati s njima.. Volim svog muža, a bebu pogotovo ali eto naiđu ti dani kad poželim da je sve drugačije!
Imam 23 godine. Danas kad sam ostao sam kod kuće stavio sam šerpu na glavu, uzeo poklopac i partvis i igrao se gladijatora 2 sata.
Dok je bila trudna sa mnom, moju mamu je moj biološki otac ostavio i otišao bez traga. Iako sa mnogo muka, znam da me je mama podizala s ljubavlju i bez ikakvog pokajanja. Nekoliko godina kasnije je našla čoveka svog života sa kojim je već 13 godina u braku, koji me je prihvatio kao svog sina, a i ja njega kao svog oca. Imam i devetogodišnju sestru koju volim više od svega. Nikada nisam upoznao svog biološkog oca, niti imam ikakvu želju za tim. Nedavno sam napunio 18 godina. Među poklonima sam našao naizgled staru kovertu sa parama i porukom: "U istoj ovoj koverti je bio novac koji mi je dao tvoj biološki otac i koji je trebalo da potrošim na plaćanje troškova abortiranja. Kao što vidiš, nisam to uradila, a istu količinu novca imaš ovde, pa ti uradi sa njima šta god ti je volja. Srećno punoletstvo, sine, voli te tvoja mama." Sutradan sam uzeo novac i otišao sa društvom na reprizu proslave punoletstva. Eto, taj novac je meni značio koliko i ta osoba koja nije ni vredna spomena. Ništa.
Ponekad mi se desi tokom vožnje automobila, da se uopšte ne sećam nekog dela puta. I onda sebi lupim par šamara, čisto da dođem sebi.