Nikad mi neće biti jasno na osnovu čega ljudi znaju na koga od roditelja liči tek rođeno dete.
Kad se pojavila govorna pošta moja prva poruka je glasila "Zamalo da me dobijete" :)
Pre par godina igrala sam se sa društvom ispred kuće. Sa nama je bio i tada petogodišnji Nikolica. Ne znam šta mi je bilo, ali uzela sam njegov mali bicikl, da se malo provozam. Papuče su mi dodirivale pod i samo sam čekala kad ću pasti, jer sam inače jako smotana. I krenula ja na put, a staza do puta išla nizbrdo. Zapela sam papučom za kamen i kotrljala se do puta. Raskrvarila sam i ruke i noge. Nikolica je prasnuo u plač i vikao, aaaa boli boliiii!! Dotrčao do mene, poljubio mi je svaku ranu i rekao: ,,Da jubim da pjođe, kad si tako smotana'' I dan danas kad me vidi poljubi me i kaže mi ,,Ćao smotana'' :))
Imala sam više povjerenja u profesoricu srpskog jezika nego u drugarice iz razreda, u pismenim zadacima sam joj rekla stvari koje njima nisam mogla.
Trenirala sam odbojku 5-6 godina i bila prilično uspešna ali sam prekunula zbog učenja u gimnaziji. I dalje me srce boli kad gledam naše odbojkašice u reprezentaciji od kojih neke poznajem i privatno jer bih možda bila sa njima da sam drugačije postavila prioritete.
Kada se vozim i naletim na rupu na putu, umjesto da mi se ljuljaju sise, ljulja mi se stomak.
Omiljena pesma moje mame, naglašavam - MAME, je "Smoke weed every day". Ali remix. Original joj nije nešto.
Kao mala sam kada mama čisti kuću i pere zavjese, uzimala zavjese dok niko ne gleda i pravila sebi vjenčanicu, uzimala mamine štikle i šetala po sobi.