U trenucima ludosti odem na google translate, napišem svakakve nebuloze, i onda crkavam od smijeha robotu koji to izgovara na našem jeziku.
Jednom prilikom kada sam ušla u taxi, imala sam osećaj da sam sela na nešto...kada sam se pomerila shvatila sam da je to futrola sa dokumentima i novcem...stavila sam to u svoju torbicu.Kada sam stigla kući jedva sam čekala da vidim koliko novca ima...imala sam sve podatke od osobe koja je to izgubila..danima sam razmišljala da li da vratim to sve...uvek sam bila poštena,ali toliko mi je novac tada bio potreban da sam ga ipak zadržala.. :(
Uvijek mislim da će mojim bivšim momcima biti žao kad raskinu sa mnom kasnije, ali to se nikada ne desi.
Jedno veče sam se napio ko stoka, a sutra ujutro sam morao kod zubara i odem onako polu pijan, žena gleda zube i u jednom trenutku mi kaže, dečko možeš li molim te da dišeš na nos, a ne na usta....
Sećam se kad sam bio mali, pradeda me pita koju čokoladu da mi kupi, ja kažem 'onu gde krave pasu travu' (sećate se one zelene što je Banat proizvodio), a on ode da je kupi pa ga nema skoro ceo dan. Kasnije, kad sam malo odrastao, roditelji su mi rekli da je išao van grada, u okolna mesta, samo da bi je našao... I svaki put mi je doneo.
Od malih nogu sam primijećivala da ne ličim ni na koga iz porodice, ali me je mama uvijek tješila i govorila mi da ličim sama na sebe i da to ne treba da me brine. Danas, na moj 21. rođendan otvaram vrata i vidim neku ženu koju vidim prvi put u životu. Ženu koja me je napustila prije 21. godinu jer je htjela da proživi mladost bez opterećenja. Pričala sam sa njom 10 minuta ispred vrata, nisam htjela ni da je pozovem u kuću, izgovorila sam joj sve ono što bi napušteno dijete reklo 'majci'. Rekla sam joj da me više ne traži, da ja nisam njeno dijete i da sasvim dobro živim bez nje. Kada je otišla u suzama bila sam jako potresena, ali nisam pustila suzu, jer ona to ne zaslužuje. Veći šok mi je bilo saznanje da ovi divni ljudi koji me iskreno vole 21. godinu, koji me školuju, koji su uvijek ispunjavali sve što sam htjela, nisu moji roditelji. Nisam, i neću im reći da sam imala 'posjetu'. Mama i tata, VOLIM VAS, i vi ste moja jedina prava porodica! ♥
Došao ja na trafiku da kupim cigare. Govorim: "Daćeš mi jedan mini moris."
Djevojka se samo slatko nasmijala i onako pružajući mi kutiju kaže :"Filip."
Ja u nekom glupom tripu i dalje ne shvatam šta se dešava kažem: "Ne ne, ja sam Andrej". E tad se više nije mogla suzdržati, pukla je od smjeha i dobacila: "E Andrej da te upoznam, ovo je Filip Moris!" A ja u zemlju propadoh.
Jednom sam se toliko napio sam da sam izuo patike ispred kapije, misleći da su to ulazna vrata, i na kraju zaspao u garaži na podu.
Kad god se posvađam sa djevojkom odma uđem na facebook da vidim jesam li još uvijek u vezi.
Konstruisao sam potpuno funkcionalnu vremensku mašinu.
Ali ne mogu da je komercijalizujem jer mi sve banke od kojih hoću kredit za masovnu proizvodnju i marketing traže potvrdu o patentiranju. To ne mogu da dobijem od Zavoda za patente jer oni nisu nadležni za mašine koje funkcionišu suprotno poznatim zakonima fizike. Reko' pa sa' ću se vratim nazad i sprečim matorce da Vas prave, ima da Vas nema bre...