Prijava komentara

     Zašto želite da prijavite ovaj komentar? (Primer: vulgaran, uvredljiv, irelevantnan,...)
Prijavi Nazad
Vaša ispovest je uspešno poslata i uskoro će se naći u sekciji Budi Admin.
Ne možete ostaviti više od 5 ispovesti dnevno.


Voleo bih da odem u Kinu da skinem gaće na ulici samo da bi i moj bio jednom veliki. Ali ja to zbog njega ne zbog sebe..
9728
562
29
share
odobravam
osuđujem

Kad mi neko duguje pare, sramota me da ih tražim, iako sam bez dinara.
10490
878
28
share
odobravam
osuđujem

Večeras je kiša meteora. Koliko bih volela da sad imam dečka sa kojim bih mogla da odem na neko poljanče, da prostremo čaršav, legnemo i posmatramo to...:(
10162
297
44
share
odobravam
osuđujem

Posle dobro pročitane knjige pitam se šta ću sa svojim životom dalje..
11906
182
19
share
odobravam
osuđujem

Kada bi u gostima kao mala govorila nešto što se mojoj mami ne bi svidjelo uvijek me je gurkala, a ja sam sva ponosna pred svima govorila "Što me gurkaš?".
10471
270
17
share
odobravam
osuđujem

Vraćao sam se sa neke žurke pijan kući, ušao u auto i rekao liku što sedi napred adresu na koju da me vozi. On me je samo pogledao i rekao : "Majstore, ja nisam taxi.."
11379
145
21
share
odobravam
osuđujem

Kad god me muž uvredi ili rastuži, odem i kupim sebi nešto, neku krpicu ili makar sitnicu. Iako nije rešenje problema pomaže u raspoloženju! Naravno, kupujem od svoje plate, i prokrijumčarim kao "to je staro nešto".
9353
535
35
share
odobravam
osuđujem

Držim fotografiju simpatije na desktopu, i svaki put kad sjedam za komp kažem 'ćao ljubavi'...
10378
1057
22
share
odobravam
osuđujem

Uvjerila sam se da me dečko voli kada me mogao srušiti u 'Čovječe ne ljuti se', ali nije.
6161
407
19
share
odobravam
osuđujem

Šest godina sreće, godina tuge. Novi stan, skoro novi život. Video sam je samo u par navrata slučajno za godinu dana. Juče ležim i uživam. Neko zvoni na vrata, pogledam kad ono ljubav mog života stoji ispred sa gomilom papira. Dilema, da li uopšte otvoriti posle svega. Otvaram vrata, ona podiže pogled i u trenutku je prebledela. Shvatio sam odmah da popisuje stanovništvo i da se uopšte nije nadala da ću baš ja otvoriti vrata. Ćutanje minutu/dve, pita me može li da obavi svoj posao, naravno, pustam je na uđe u stan. Pitao sam je samo hoće li sama ili joj treba pomoć, naravno ništa me nije pitala osim jednog pitanja: "Da li živim u vanbračnoj zajednici"?! Odgovorio sam: "Nekad". Ustaje i odlazi, oči pune suza... Zatvaram vrata, naslanjam se na zid i tu provodim neko vreme, provirujući ponekad u nadi da ću je videti još jednom. Kakav šok, ni posle 12 sati ne dolazim sebi, ne izlazi mi iz glave. Katastrofa!
8155
266
46
share
odobravam
osuđujem


Budi Admin!
Arhiva