Dva puta sam u životu slomila nos. Prvi put: kao mala udarila me ljuljaška od ringišpila. Drugi put: na dan svoga vjenčanja zabila sam se u staklena vrata i imala lom na dva mjesta...
Kada legnem da spavam uvek se trudim da mi uho lepo nalegne na jastuk da ne bih ostao klempav.
Uplatio sam letovanje devojci i sebi pre mesec i po dana... i sad se kajem zbog toga. Sad bih definitivno išao sa nekim drugim.
Posvađala sam se sa dečkom,i kad sam izlazila iz auta lupila sam vratima toliko da se uključio airbag.
Momak i ja smo bili toliko glasni tokom sex-a da nam je njegova mama poslala poruku da budemo tiši .
Pre par dana keva mi je ušla u sobu dok sam slušao pesmu 'esi mi dobar' i sela na krevet i poslušala je sa mnom do kraja. Juče ja bio na treningu i ona došla po mene i srela kolegu sa posla i on se javio i pita je: kako si, a ona kaže: dobro, ti, esi mi dobar?
Celog života sve nešto "jedva čekam". Dođe leto- jedva čekam sneg, zima- jedva čekam sunce, a onda to dođe, prođe i opet "jedva čekam". Ne uživam u malim trenucima to mi je najveća mana.
Ispit je u toku. Kao i svaki student pokušavam da sa puškice prepišem bar neko pitanje. Prilazi mi asistentkinja, koju sam opazio tek kada mi je prišla. Pogledala me je nekakvim nedefinisanim pogledom, sklop gađenja i čuđenja i otišla, ne rekavši mi ništa. Pre toga isterala je par studenata. Sav važan završio sam test i izašao, u prolazu oglednuo sam se u ogledalo i primetio na imam veliku, zelenu slinu na nosu, kao pirsing. Tek tada sam ukapirao njenu reakciju.
Nikada mi neće biti jasno zašto je u osnovnoj bilo toliko strašno reći "zezam se".
Voleo bih jedan dan biti neki stranac i čuti kako to zvuči naš jezik kad ga ne razumeš.