Namerno ne dižem ruke na koncertu kad kažu 'AJMO RUKE GORE'
Tukla sam šnicle i odvalila se po prstu kao da nije moj.
Kad sam bio mali, spavao sam u sobi i probudim se da bih piškio. Problem je bio što nisam mogao da dohvatim kvaku na vratima, pa sam morao u rupu gde se ubacuju kasete na Video Rekorderu.
Pre neki dan ušao sam u poluprazan autobus (bilo je još pola mesta da se sedne ), seo sam napred , bio sam zaokupljen mislima oko ispita tako da ljude nisam ni primećivao. Neki deda je ušao i stajao pored mene, (iza mene je bilo prazno mesto ) i on stoji pored mene i u jednom trenutku mi udara rukom i govori: "Praviš se lud to je moje mesto" i pokazao na nalepnicu iznad za invalide i starije osobe. Ustao sam mu i rekao :" Sedite molim vas , i nemate pravo da kažete da se neko pravi lud ako ne znate njegove probleme!" . A on je seo na mesto iza , ja sam ostao da stojim i da ga gledam celo vreme dok nije izašao, i nastavio sam da stojim dok ja nisam izašao. Usput ja sam invalid zbog kolena koje mi je sport uništio i jako mi je teško bilo tog dana da stojim. Ovo nisam nikome ispričao niti ću, al bio sam ponosan na sebe što sam izdržao.
Najgori osjećaj na svijetu mi je kad se udarim malim nožnim prstom o namještaj.
Voleo bih da shvati da pored svih njenih nesavršenosti, ne postoji ona koja bi mogla da je zameni, niti jedan jedini trenutak...
Kada sam bio mali upao sam u đubre, trčeći za kokoškom. Nakon dvije-tri godine upala je i moja sestra u isto to đubre. Pa ti reci da krv nije voda.
Stavljam daljinski između brade i ključne kosti dok ležim i gledam televizor.
Bio je jedan od prvih dana prvog razreda. Učiteljica mi je rekla da ja imam čast zajedno sa jednom drugaricom da budem prvi redar u istoriji ovog odeljenja. Počeo sam da plačem zato što sam mislio da redari ostaju u školi preko noći.
Moja ćerkica je u vrtiću ostaloj deci prodavala svoje gumice, olovke, rezače. Saznala sam od vaspitačice, dok je moja ćerkica pare koristila kako bi iznova kupovala gumice,olovke, rezače.