Kad sam bila mala (sada mi je 21) pisala sam pisma likovima iz španskih sapunica da kažem pravu istinu npr. dijete je od drugog čovjeka, ili ona nije trudna.. ili ko koga vara.. Da bude još gore sva ta moja pisma mama je navodno slala i kada vidim da se razriješi misterija u seriji, mislila sam da sam ja zaslužna jer su primili moja pisma... A onda sam prije par godina otvorila jednu ladicu i našla sva ta pisma... Smijala sam se sama sebi.
Prošle godine sam sa drugaricom stopirala do mora. To je bila najveća avantura u mom životu.
Kad mi dečko u toku predigre gnječi grudi i kaže:"Ko je ovde tatica? Dodji tatici", dodjem mi da nabavim metalni bokser pa zum u facu!
Juče dok sam se kupao nestalo tople vode i ja se derem 'Hladno li je ', dok moj otac iz dnevne sobe shvata da se derem 'Zagrli me ' i nastavlja 'Kreni putem kuda idu kukaviceeee'. Neprocjenjiv trenutak.
Imam osjećaj da mi svaka godina prođe brže od prethodne.
Kad sam dobio sina, prvo sam proslavio sa drugovima, pa posle otišao do bolnice da ga vidim. Kad sam bio ispred bolnice, vidim ga na prozoru kako mi maše i kaže Tataaa ^_^. Ujuru sam shvatio to što vi sad mislite.
Mali brat (4god): mama je pokušala da kupi sebi cipele, ali nije uspela.
Ja: pa što nije uspela?
Brat: ne znam, tako ti je to sa ženama.
Kad se razočaram u ženski rod, došem na ideju da nađem djevojku sa velikim grudima, pa kad me iznervira, da mi ih pokaže, kako bih znao razlog zbog koga je trpim.