Dok sam se vracao kuci, ugledao sam klince, drugi,treci razred kako pokusavaju da dohvate tresnje.Sa svojih skoro 2 metra nije mi bio problem da spustim granu za njih. Bili su veoma srecni zbog toga i bilo je lepo videti ih kako uzivaju u malim stvarima... Iako nisam ucinio nista veliko, danas sam bio neciji heroj!
Dečko iz komunalnog mi je kupio ružu i pozvao me na sladoled, poželjela sam da svima pokažem da je i on čovjek a ne samo smećar, izašla na sladoled, on bio presrećan, a ja ponosna na sebe.
Namerno sam pitala tatu da mi objasni nešto što je njegova profesija, iako sam mogla da uđem na google, i nađem. Nekako mi je drago kada vidim kako je sav ponosan kad objašnjava :)
Za svaki rođendan meni i sestri je stizala čestitka od bake, mamine mame iz susedne države. Bila je to obična čestitka sa nacrtanim buketom cveća. Svakog rođendana rukopis je postajao drhtaviji i nevidljive linije po kojima je pisala bile su sve više krive. Došla je i godina i moj rođendan kada čestitka nije stigla. Ništa više nije bilo isto. Ja njoj nikada nisam poslala ni pisamce, ni čestitku... I sada mi dođe da plačem zbog toga.
Stojimo mi tako, nas nekoliko i "snimamo" devojku u separeu. Manekenka, slikala se za naslovnice i nastupala u par spotova domacih izvođača. Krene zezancija, da može da nam da autogram i ja prokomentarišem da može da mi se potpiše na k***c. Kad su svi prestali da se smeju mom izlivu humora, bivša je kratko prokomentarisala- ne bi ti stalo ni celo njeno ime. Inače manekenka se zove Ana.
Kad sam prehlađena i kad mi je nos začepljen, uzmem maramice sa mentom ili negro bombone i mirišem ih da bi mi se nos odčepio.
skoro su postavili ležeće policajce u mom naselju...i svaki put kad neko auto uspori, istripam se da će me kidnapovati..
Moja baba je ustala usred noci da namaze kremu za stopala, i nije htela da pali svetlo. Napipala ona nekako tubicu i počela da maže. Kako je krema počela da se lepi, ukapirala je da je uzela lepak za gume.
Kada sam isla u osnovnu školu ,morala sam ići okolo ,dužim putem, bar 20 minuta više pesacenja, samo da me moj mali brat ne bi video iz dvorišta njegovog vrtića, jer je svaki put plakao i mislio da ne želim da dođem do ograde zato što ga ne volim i zato što će zauvek da ostane tu.