Žensko sam i ponekad se plašim svojih seksualnih fantazija.
Posećujući jedan lokal gde rade moji drugari saznao sam za jednu žensku osobu koja čisti njihov lokal i 4-5 lokala pored tog i prostom računicom sam utvrdio da mesečno ubija od 55 do 60 i nešto hiljada mesečno a radno vreme joj je otprilike 4 sata tako da dragi ljudi dobro razmislite ....
Kao baš mala, mislila sam da mi ljudi u autobusu ustaju zato što sam jako lepa i bila sam sva važna zbog toga, sve do jednog dana dok nije ušla jedna stara baka kojoj su isto tako ustali.
Pre nekoliko dana shvatila sam zašto sam ja, sekretarica u jednoj privatnoj firmi, svakodnevno zatrpana najdebilnijim poslovima - mislila sam da je u pitanju moj položaj i da su jadne sekretarice same po sebi predodređene da rade svakojake gluposti, iako im one samo oduzimaju dragoceno vreme za obavljanje pravih i bitnih poslova, a onda se ispostavilo da niko od troje meni nadređenih (35-50 godina starosti) NE UME da koristi čak ni štampač. Ne karikiram ništa, i sama sam se zabezeknula kada su me na moj slobodan dan u panici pozvali telefonom da pitaju koje DUGME za šta služi. Mada, ne znam ni zašto se toliko iščuđavam, budući da sam u toj firmi najmlađa, a najviše obrazovana, i, razume se, najbednije plaćena, kako to danas ovde ide... Došlo mi je i da plačem i da se smejem u isto vreme, a prinuđena sam da ostanem na tom poslu bar dok se ne pojavi neka bolja prilika i da svakodnevno slušam kako iskaljuju svoje frustracije na meni i ponašaju se kao da su posisali svu pamet ovog sveta.
Stvari mi stoje na podu jer odatle nemaju gde da padnu ili da se zagube.
Kad god se osjećam loše, odem mami na posao da mi njene kolegice kažu kako sam lijep, fin, zgodan...
Moji imaju previše para a ja idem kao klošarka zato što oni ne žele da mi pare budu bitne!
Oduvek me je zanimalo kako se oseća ćelavi čovek kad mu kiša kaplje po glavi.