Postoji jedna djevojka sa kojom se ok ispričam kad se sretnemo, a ovamo mi ide na živce i pljujem po njoj.
Neko mi je doneo Kinder čokoladu za rođendan u kojoj je falila jedna čokoladica.
Kad me ujede komarac češem se svuda oko tog mesta jer živim u ubeđenju da će me tako manje svrbeti.
Kada idem na neko slavlje redovno napravim veći trošak u hrani i piću od vrednosti poklona koji sam doneo.
Imam utisak da sam ja ona drugarica koju vodiš sa sobom da bi istakla kako si dobra riba.
Smatram uvredljivim kada neko ima slušalice u ušima dok razgovara sa nekim.
Nikad više "Je*bem li ti oca tvog" i "Mamicu ti milu ja tebi" nisam dobila nego danas kad sam igrala karte sa svojim roditeljima.
Nikad mi nije bilo jasno, zašto se prvi list u svesci preskače?
Kada mi kaže devojka bole me noge, ja joj skinem štikle i masiram stopala :)
Vraćajući se sa fax-a, ugledam nepoznatu gospođu ispred mene. I tako hodamo i ona se okrenu i reče mi: "Sta ima?" ja se zbuni pa joj odg: "Ništa, kod tebe?". Poglda me čudno, kad se začu muški glas iza mene: "Evo nema ništa, jesi se umorila?" Žena se nije javila uopšte meni.