Inače imam 22 god. Pre neki dan izađem iz zgrade, krenula do drugarice. Vidim neka mala deca igraju se žmurke, i slučajno vidim gde se ko sakrio. Neki mali što je žmurio pita me "Jesi li videla gde su pobegli", ja pokažem prstom, kad izlazi klinac i urla "E neću da se igram, ona me je odala, djubre matoro" :)
Frustriram se svakodnevno na poslu jer mi je gazda pe*erčina teška. Zbog stalne frustracije mi je u 19 godina kosa počela da sedi. Žao mi samog sebe kad pomislim da moram na posao i sutra, jer su moji roditelji u kreditima do guše :(
Ne želim da pojedem voćni jogurt do kraja ili nešto slično u nadi da će ga naći neko ko je gladan. :/
Izbacuje me iz takta, kada shvatim da me sagovornik ne sluša, bledo gleda, i na kraju kaže: " izvini sta si rekao".
Kad sledeće godine diplomiram, postaću najmlađi inženjer u Srbiji, Sjajan osećaj!
Kad vidim nekog kako se smeje, automatski mi postane lepši.
Moja bivša redovno čita ispovesti, i ja zelim da joj kažem samo jednu stvar, ipak 2 godine veze nije malo, a i svašta smo prošli zajedno.. IMAŠ MALE SISE.
Ponekad kada razmišljam o svom detinjstvu, pitam se kako sam uopšte živa. Kao mala sam se pentrala svuda, ali baš svuda, po krovovima kuća i garaža, po najvišem drveću, jednom sam se čak uspentrala uz gromobran na 2. sprat zgrade jer je ćale ostavio zaključan stan...posle sam to redovno radila i kad nije zaključano..dopalo mi se.
Moja mama je bila jedna od onih roditelja koji uvek ostanu posle roditeljskog i pričaju sa nastavnicom.
Rođena sam prvog dana sedmog meseca. Od rođenja su doktori mojim roditeljima nagovestili da ću imati posledice prevremenog rođenja. Oduvek imam problema sa plućima, očima (nosim naočare od nepunih godinu dana). Od malena me roditelji voze po Bg, inače sam iz unutrašnjosti. Imala sam 3 operacije očiju, od malena koristim pumpice, inhalacije... Jednom prilikom je moja pokojna baba (sa mamine strane) rekla mojoj majci da nije trebala da rodi mene, jer sam joj ja upropastila život, jer me ceo život vodi kod lekara i tako joj prolazi život. Ne znam tačno šta joj je majka tada rekla, ali znam da od tada nije pričala sa njom uopšte. Zahvalna sam roditeljima na svemu što su učinili za mene, što su uvek bili za mene tu i uspeli da me izvedu na pravi put. Imam 23 godine i uvek budem nekako ponosna, kada idem negde sa majkom, pa sretne neku njenu prijateljicu i kaže joj: ''Jeste, to je ona, devojčica od 30 cm, teška 900 gr, iz inkubatora, pogledaj je sad, mamina lepota!''