Dok je razgovarao sa bivšom na telefon, uhvatio me za ruku čvrsto i poljubio u istu. A ja sam imala osjećaj kako me svaki atom te ruke boli i peče. Ne znam zašto, ali bolilo je toliko da sam pomislila da cču da zaplacem.
Uvijek kad skužim da me neki momak pomalo muva,ili kad nisam sigurna jel me muva ili je samo ljubazan, volim u razgovoru spomenuti svog dečka, čisto da ovaj prestane na vrijeme, jer bi mi bilo neugodno da me pođe za ozbiljno muvat, pa da ga onda moram odbit...kao, sta si me zavlačila sve ovo vrijeme..
Zaljubljena sam u jednog dečka koji je jako siromašan. Inače sam materijalista i površna, ali sa njim bih živela i u kartonskoj kutiji. To je valjda ljubav :)
Najljepši dan koji sam proveo s djevojkom bio je dan kada smo oboje imali samo marku u džepu i po cijeli dan se smucali po parkovima, i na kraju kupili sebi čips i uživali u njemu kao da je pečenje.
Ćale mi je poginuo u ratu prije 18 godina. Kad sam prije 2 godine pitao mamu zašto nikada kasnije nije našla nekoga drugog da joj bude lakše u životu i da ne bude sama kada ja odem jednog dana, odgovorila mi je da je ona i dalje zaljubljena u njega kao prvi dan kad su se upoznali i da je i dalje udata za njega ( pokazujući burmu koju i dalje nosi ). Plakao sam.
Izbacim svoju sliku i sliku svoga psa na fb i onda se takmičim sa njim ko će dobiti više lajkova.
Tako mi fali da sa nekim razgovaram o idejama. Na primjer, o prirodi dobra kao takvog. Ili o (be)smislu postojanja. Ili o tom misterioznom načinu na koji svijet funkcioniše, koji još nismo dokučili. Samo da razgovaramo, nepretenciozno, bez pametovanja i dokazivanja "pameti".
Zalepio sam stari telefon na daljinski, da mogu da ga pozovem kad se izgubi... E pa dragi daljinski upravljaču od danas smo na TI!
Kad sam bila mala videla sam na TV-u Minju Subotu i tražila sam od mame da mi pokaže njegovog brata, Minju Nedelju. Bila sam ubeđena da i Minja Nedelja postoji.
Svaki put kad obučem neku kraću majicu mama mi kaže "Jel si ti normalna, prehladićeš bubrege i jajnike, nećeš posle moći decu da imaš".