Kada sam bila mala, uvek sam se igrala da mi je sin dečak na omotu za palentu. Večito sam ga ljuljala i pričala sa njim.
Uvek se nadjem u čudu kada neko u svojoj 21 godini dobije dvoje dece i status razveden a ja ni veš masinu ne znam da ukljucim.
Sama sebi sam najlepša ujutru kad se probudim, oči mi tada imaju neki poseban sjaj, usne mi deluju najpunije, lice mi deluje najčistije, a kosa najbolje nameštena...nemam pojma šta se desi poslepodne sa svim tim.
Pošto nemam normalno ogledalo u stanu, malopre sam izašao na hodnik, pozvao lift, ušao, pogledao se i vratio se u stan.
Uvek imam spreman odgovor kad me šef pozove telefonom i pita šta radim.
Kad god držim kuhinjski nož, imam strah da će mi ispasti iz ruke i zabosti se u prste na nogama.
Moja drugarica kada je bila mala na dobijeni zadatak da nacrta kuću uvijek bi nacrtala kuću i obavezno pored sušaru, pravi mesožder.
Moj brat od ujaka je ove godine krenuo u 1. razred. I, uče oni da pišu slovo a... Zadatak je da u jednom redu sveske napišu veliko "a", pa malo, i tako do kraja reda. A on umesto malog napiše veliko, samo manje, i učiteljica ga opomene par puta: ''Malo "a", Bogdane", jer je on samo smanjivao slovo, ne bi li pokušao sam da shvati, i posle nekog 3. puta kaže on učiteljici: "Izvinite, učiteljice, ali ja stvarno ne mogu manje!".