Mama mi je umrla kada sam bila mala, i svako jutro kada se probudim ja se plašim da je se više neću sećati...
Hoću da promenim posao, ali me je strah da ću teško naći drugi. A ja jednostavno ne mogu više, treba mi promena.
Svog sadašnjeg dečka sam mrzila iz dna duše, sve dok jednom nije na utakmici kad je zabio gol skinuo majcu, a na njemu je pisalo "ANA, OŠ BIT MOJA!?"
Imam utisak da sam ja ona drugarica koju vodiš sa sobom da bi istakla kako si dobra riba.
Kad god se vraćam iz grada taksijem, taksisti kažem da mi stane kod kuće pre moje, jer ne želim da roditelji vide da bukvalno bacam pare na to.
Moja ćerka kreće u prvi razred. Ona jedva čeka, a ja imam tremu.
Uvek kada u radnji vidim nešto što mi se svidi, a trenutno ne mogu da kupim, sakrijem iza drugih artikala ukoliko se vratim po to.
Prvi dan kad sam napravio fejs i hteo da napišem nešto na svom zidu video sam da piše o čemu razmišljaš i ja sam ladno napisao "ni o čemu".
Ostao sam fasciniran danas, kada je pri vršenju male nužde u wc-u počelo isparavanje.. već sam mislio da sam Aladin i da će iz te pare izaći duh...
Mama mi je pronašla račun iz Sexy Shop-a za kupljene muške jestive gaće. Pogledala me i rekla: "Pa dobro dala bih ti ja pare da kupiš nešto da jedeš, a ne da jedeš to." Mislim da mi i dalje ne veruje da su bile rođendanski poklon.