Na granici uvijek posumnjam u svoju izjavu kad carinicima kažem da ništa nemam da prijavim. A to je u 99 posto slučajeva.
Blam me je kada idem sa devojkom i prolazi neki pas pored nas, a ja se sklanjam od njega i guram nju da ide bliže njemu :D
Imam 21 godinu i nevina sam. Važim za jednu od najlepših devojaka na svom fakultetu; studiram medicinu. Momci koje upoznajem ili mi kažu da sam previše dobra, te ne žele da me povrede ili neki žele da me iskoriste za jednu noć zabave. Ja tvrdoglavo čekam ovog pravog, ali se plašim da sam poverovala u bajke. Mrzim ovaj osećaj usamljenosti.
Sinoc sam jedva naterao devojku da je otpratim kući jer su me bolela ledja. Koliko god da su me bolela tih 10 minuta hodanja do njene kuće su vredela svakog bola.
Udario sam direktora grudvom jer je naredio da izadjemo iz dvorista skole.Ehh koja sam tad faca biooo...
Kad bi' kojim slučajem našao više desetina hiljada eura, nikad ih ne bih vratio.
Jedno veče sam pio i probudio se ispod znaka Kolašin, ne znam kako sam doša tamo. Iz Podgorice sam.
Kao mali sam se udarao jabukom od glavu kako bi bila mekanija.
Znate kad sam ja shvatila da nemam veze sa ljubavlju? Prošle godine kada sam bila u Veroni. Tu postoji neki zid pored Julijine kuće, gdje se pišu imena zaljubljenih, stvavljaju katanci i lijepe žvake u čast vječne ljubavi. E pa kad sam ja zalijepila žvaku, spala je iste sekunde.