Najviše volim kada se moja devojka obrati baš meni kada joj je teško. Imam tek 18 godina, a osećam se kao HEROJ, u čijem zagrljaju, na čas pobegne od svih problema!
Jedem se od nerviranja kad pomislim da mi dečko flertuje s drugim devojkama.
Sramota me je kad me devojka pita čime se bavim, da joj kažem da radim kao prezenter, tj da prodajem babama i dedama ćebiće, pa kažem da radim u nekoj random firmi koja se bavi marketingom.
Imam druga, toliko dobrog, da bih mu dušu dala da mi zatraži. Međutim, svim svojim potencijalnim momcima pričam da mi je brat. Ružno je, ali tako sebe spasavam gomile objašnjavanja i bespotrebnog ljubomorisanja.
Kad putujem poslovno a to je često, uvek volim da ostavim bar jedne gaćice iza sebe svaki put kad odlazim ih hotelske sobe.
Daltonista sam i teško mi je kad to moram da priznam pa makar i ovde.
Sedim u kafani sa 500 dinara u džepu i 4 drugarice, mislim da je bilo hrabro od mene što sam ih pitao šta će piti...
Pokušala sam sa dečkom da imam seks na beer festu, a onda je došao neki lik i legao drvo pored nas... I dalje se pitam da li je zaspao tu ili je došao da sluša...
Tužna sam... Imala sam spontani pre tri dana, svi to tek tako olako shvataju jer danas svaka druga devojka ima, a meni je baš teško!
Kada sam u javnom prevozu i vidim nekog lepog lika uvek stanem pored njega i namerno uđem na facebook da, ako slučajno baci pogled, zapamti kako se zovem i nađe me i tako se upoznamo.