Uvek kad se raspravljam sa mamom i ona izađe iz sobe počnem da je imitiram.
Pored sadašnje devojke nisam odoleo i šljepnuo sam po zadnjici (više puta) bivšu kada sam je video nakon nekoliko meseci. Nevaljala ručica.
Kada su me kao malog roditelji budili da me vode u vrtić obavezno sam plakao.
Prodavala sam čestitke u Knezu i pitala sam jednog prelepog dečka za čestitku i dok sam se upoznavala sa njim išla sam u nazad i pala sam, prosula sam se po Knezu... Mislim da je to bio najveći blam u mom životu.
Izađem ja na balkon u kupaćem da se osunčam malo prije bazena. Kad samo što sam izašla izađe i moj komšija preko puta i neprestano bulji u mene, meni bude neprijatno pa uđem u kuću. Sledećeg dana vidim ja komšija izašo sa sve skriptama i knjigama da uči, a ja obučem kupaći i izađem ponovo na balkon. E kad ti meni nisi dao da se juče na miru osunčam, nećeš ni ti bogme učiti... Morala sam ga malo dekoncentrisati. :)
Kada uđem na fejs i vidim da je on tu, glupo mi je da mu se javim i uvek zamišljam kako bi bilo dobro da postoji opcija da mu "mahnem", čisto da vidi da sam tu.
Kad se ne mogu sjetiti cijele riječi na ispitu ja nešto prošvrljam misleći da će mi to priznati jer ružno pišem.
Čim deda primi platu, odmah kupi kilo sira, onog za mazanje, kilo čvaraka, paradajza, još neke tako stvari slične ovome, i najedemo se kao da hranu u životu nismo videli. :)
Moj deda je umro 4 januara prije 14 god. Kako je bilo hladno, ja sam spavala u dnevnom boravku jer se tu ložila vatra. Tog jutra moj deda je ustao oko 5h, naložio vatru, probudio me i rekao :"reci babi da sam ja naložio vatru". Sjeo je pored mene na stolicu, nakrivio glavu unazad i umro. Kako je to bio dovoljan stres za mene koja sam tad imala 13 godina, roditelji su insistirali da ne idem na sahranu. Ostala sam kući sa tetkom jer je imala sinčića od 3 mjeseca i nije mogla da ide na sahranu svog oca. Dugo godina posle toga sam dedu često sanjala. Pričao je sa mnom i jednom prilikom me zvao da dođem kod njega pružajući mi ruku.Taj dan su svi moji otišli u crkvu da se pomole za mene, jer eto postoji vjerovanje kad te mrtvac zove to znači smrt te osobe. Otišla sam mu na grob, tad, prvi put i više mi nikad nije došao u san. A moj mali rođak koji je imao 3 mjeseca kad je on umro me je tada zovnuo nadimkom kojim me je samo deda zvao i kojim me od njegove smrti niko nije zvao. To su bile njegove prve riječi.
imam teoriju da su starija braća i sestre skoro u 80% slučajeva ružniji od mlađih sestara i braće.