Kad sam bio mali mama me je terala da jedem spanać i pričala mi da je to vitaminska bomba. I ja pojedem i čekam...
Sinoć sam se napio prvi put u životu i povraćo sam, kada mi je mama ušla u sobu rekao sam joj da izađe jer me je bilo stid ..
Kad provalim neku epohalno dobru foru u velikom društvu na koju se svi nasmeju, još par minuta posle toga se divim sam sebi koliki sam car.
Pre 4 godine sam imala saobraćajnu nesreću sa jos 4 drugarice. Sve smo bile pijane, ali najveća krivica je moja. Na svu sreću samo sam ja imala lakšu povredu nosa. Volela bih da su me bar pitale kako se osećam i da su uz mene bez obzira na sve. Ništa od toga se nije desilo, a danas čak ni ne pričamo iako smo se družile od vrtića pa sve do upisa na fax. :(
Kad sam u svađi sa mužem i kad on okrene leđa ja ga psujem da ne čuje! Onda mi bude lakse.
Redovno odem u butik u sred dana kad je najtoplije, oznojan kao stoka, pa onda probavam što više majica i nijednu ne kupim.
Udala sam se, jer nisam imala srca da kažem "NE" svom sadašnjem mužu jer sam znala koliko me voli. Dve godine smo u braku, sve bih dala da sam slobodna... Osecam da ga ne volim kao pre, a ne mogu to da mu kažem. Imam 26 godina...
Svake noći donesem odluku da moram da vodim zdrav život,da se zdravo hranim i da se bavim sportom. Ujutru posle toga ustanem iz kreveta,prebacim se u krevet u dnevnoj sobi,zamoram ćebetom i jedem eurokrem umesto doručka :)
Kad god je majka išla na roditeljski sastanak, oblačio sam trenerku, pa pidžamu, pa farmerke i čekao batine.....
Na ekskurziji sam se pravila da spavam u busu samo da bih mogla da grlim druga.