I dalje jedem jafu tako što prvo pojedem onaj biskvit a žele ostavim za kraj.
Kad mama i ja pokvarimo nešto, tata kaže - POKVARILE STE.
Kad tata pokvari nešto, onda tvrdi - POKVARILO SE.
Uvijek kad prolazim ispod podignute rampe ubrzam korak jer se bojim da ce pasti na mene.
Deset godina smo u braku i svaki put kad me poljubi u vrat osjetim ono nešto sto sam osjetila prvi put kad me je poljubio.
Kad je internet polako postajao popularan, molila sam oca da mi priključi taj čuveni dial up, ali je kategorično odbijao. Nekako sam ga ipak uspjela ubijediti, međutim i dalje smo imali dosta svađa zbog zauzetog telefona, pa sam se uglavnom noću iskradala da bih uključila internet i na miru pretraživala. Nakon toga trebalo ga je ubijediti da pređemo na korištenje neograničeong interneta, što je također odbijao, govoreći kako ću zaglupiti svakodnevnim buljenjem u monitor. Na kraju je popustio, ali i dalje nije želio da otkrije čari mreže. Prije dva mjeseca, odselila sam se na drugi kontinent, sada svako jutro sa ocem pijem kafu na skajpu, a nedavno je izjavio: OVO JE NEŠTO NAJGENIJALNIJE ŠTO JE SMIŠLJENO!!! Ah ti roditelji... :)
Ponekad odem u kupatilo, sjednem na wc šolju i tamo ostanem sat vremena razmišljajući.
Juče mi je bilo mjesec dana veze. Poslala sam poruku momku ''šta nam je danas^^'', on je odgovorio ''ja sam ok, šta je tebi''.
Moj šef mi konstanto šalje poruke (koje nemaju veze sa poslom), povremeno mi pošalje nedostaješ mi ili mislim na tebe, dva-tri puta mi je kupio cveće, a ja ne znam šta da radim i kako da reagujem, to mi je sve tako odvratno jer je stariji od mog oca. Užasno se osećam i sa mukom odlazim na posao jer je po ceo dan tu negde oko mene i non stop me dodiruje kao da me pomeri da prođe i te fore. Kad pomenem mojima da hoću da dam otkaz niko me ne podržava u tome, kao kriza je nema posla, da sam ja srećna što imam posao, a ne mogu konkretno da im kažem o čemu se radi jer ne želim da napravim probleme.