Moj najveći problem je što se izgledom poredim sa sestrama Hadid i Kendall Jenner, a intelektualno i poslovno sa CEO ljudima vodećih kompanija. Večito not good enough.
Muško sam i rekord u mokrenju mi je 1 min i 11 sekundi.
Bila sam veoma ješna trudnica. U petom mesecu trudnoće, mislim da sam pojela jednu farmu pilića. Belo meso sam jela 6x dnevno. Noću u 3h moj suprug je budio gazdu kafane, koja nam je u blizini. Jer mi se jeo dimnjeni batak. Čovek je ustao sišao u lokal, nije raspaljivao roštilj zbog komšiluka, ispohovao mi je jednu porciju belog mesa. Mom suprugu je rekao: " Brate, svakojakih ljudi sam se ovde nagledao, a veće budale od tebe video nisam. Ako se ikada budem oženio, smatraj me većom od sebe.."
Da sam muško bilo bi bolje, a ovako sam živi promašaj kao žena.
Sedim u gradskom jedino kad platim kartu. Kad je ne platim grize me savest pa mi žao da zauzimam mesto.
Kad sam imao oko 5-6 godina, dobio sam za rođendan novčanicu od vrijednosti koje se ne sjećam. Sat kasnije sam otišao u WC i obrisao dupe tom novčanicom. Jbg dijete nije znalo šta je novac😂
Sa 33 godine se ponašam u gradu i provodu kao da sam u ranim dvadesetim, bukvalno kao kuče pušteno s lanca. To pravdam time što nisam iživljen i što sam do 25. godine živeo kao da sam neki monah. Nisam izlazio, nisam se družio, nisam ni imao devojku niti me je žensko ikada taklo, ceo moj život se vrteo oko posla i porodice. Naravno, ne planiram da ovako provedem tridesete, ali ne planiram ni da se smirim bar još dve, tri godine.
Mački sam dao ime Mima, i to samo da bih mogao, kada dođem kući da joj kažem: "Đesi Mima i šta ima?"
Šišao sam se jučer u jednom zapadnoevropskom gradu, u salonu jednog Talijana koji isto nije odavde, nego je došao nekad ranije. Bilo je predveče i duvao je vjetar kad sam ušao. Radnja mu je sva u boji drveta i pustio je muziku, nalik na onu Enia Morikonea. Kroz to sve, počeo je da mi priča kako je imao djevojku iz Bosne 1984. godine i kako ga je polomila, kad je otišla. Nije je prestao voljeti. Kaže "možda u sljedećem životu". Ja vadim mobitel i pokazujem mu sliku jedine osobe koju sam ja volio. S odobravanjem kaže "ma belissima". Ja gledam njen vječni osmijeh na tom licu koje mi se stalno vraća, koje stalno sanjam (ništa nisam zaboravio, a i kako bih mogao). Kad sam izašao, vjetar je puhao i dalje i noć i svjetla na ulici, a ja odsječene kose i duše. Zar stvarno nikad više, nikad više?