Prvi dan da nisam otišao na posao naduvan, nije ni bila prva pauza još, otišao sam kući.
Kada me neko upozori na nešto, npr. Pazi da ne padneš, da ne slomiš, da se ne desi ovo ili ono, po nekom zakonu fizike, matematike, hemije, biologije... desiće se sto posto!
Radim u firmi kao operater i imam helpera koji mi pomaže u proizvodnji. Iako on mene očigledno poštuje i čuo sam kako priča da mu je super što radi sa mnom, ja jednostavno ne mogu da ga podnesem.
Glavni problem je što nije ozbiljan na poslu – stalno se šali, sve mu je neka šega i zezanje, kao da mu nije bitno šta radi. I ja ponekad uzvratim šalom, ali iskreno, više mi nije do toga. Uz to, on uglavnom gleda samo da obavi posao, bez preterane brige o tome da li je urađen kako treba, što mi dodatno smeta jer ja volim da bude sve urađeno kako treba i po redu.
Sad se pitam da li je u redu da tražim od supervizora da ga premeste. S jedne strane osećam se pomalo loše zbog toga, ali s druge strane, sve mi je teže da radim normalno u takvoj atmosferi.
Bivši muž me pitao da li bih se sahranila pored njega, jednog dana! Kaže da ne može da zamisli večnost bez mene! Oboje smo u drugim brakovima u kojima imamo decu…
Sa jedne strane nije normalno, sa druge vrlo romantično!
Što više razmišljam kako je bilo prije sve mi je veća muka. Nisam bio svjestan svojih ograničenja kao i nedostatak svjesti o tome kako stvari funkcionišu. Vrijeme nije izlječilo sve, jedino zaborav eventualno liječi, razumijem sad bolje stvari zato mi je teže. Nema druge šanse uzmi ono što ti se ne sviđa ili odi, to me boli. Po udžbeniku sam živio život kakav nisam želio.
Prvi put sam osetio emociju prema nekome na prvu loptu, u drugoj državi, sa lošim sporazumevanjem i sreo devojku kakvu želim čitav život i ne znam ni šta da radim ni kako da se postavim. U isto vreme se osećam i prelepo i jako loše. Ili će mi ovo ulepšati život ili će da me uništi.
Slučajno sam saznala da momak ima problem sa gledanjem pornografije.
U vezi smo 5 godina.
Ne znam šta da uradim?
Ne znam zašto su ljudi toliko ljubomorni kad vide da neko vozi dobar auto, da ima skupu odeću, obuću, nekretnine...
Sa 23 godine sam bio debeo, bubuljičav, živeo sa roditeljima, nisam imao svoj auto, para u džepu jedva da sam imao, a i to malo je išlo uglavnom na poroke. Sve to zajedno, a opet sam imao osećaj da sam mogao da biram devojku koju želim. Danas mi je 31 godina, izgledam sjajno, kupio sam svoj stan i svoj auto (nimalo jeftin), imam odličnu platu i čak sam i cigarete ostavio. Godinu dana je prošlo od izlaska iz poslednje duge veze, a od tada sam se ukupno 5 dana dopisivao sa jednom devojkom i na kraju nismo ni izašli. To je sve. Ruku na srce, nisam se preterano angažovao u potrazi, ali nisam ni tada kada sam imao 23, pa su se devojke same pojavljivale bez problema.
Kad mi je on dao osmijeh u prolazu, nisam jela 5 dana od zanosa. Hvala ti, iako i ne znaš da mi pomažeš.