Izbacujem sve iz života koji se nešto nećkaju, stalno imaju neke izgovore. Pa nek se ljuti ko hoće.
Kad god bi mi se svidio neki dečko, bio je zauzet ili bi me odbio. Nikada do sad nisam naišla na obostrana osjećanja, svaki put bi to bili emotivno nedostupni momci. Znam da je problem u meni što uvijek biram takve momke i da definitivno nešto nije u redu sa mnom. Nisam ni lijepa a ni zgodna i eto. Nevidljiva. Pomirila sam se s tim da ću zauvijek ostati sama bez partnerske ljubavi i bez djece. Ne znam zašto sam se rodila uopšte kad nikad ne pogodim ništa u životu.
Bukvalno imam najgori tip lica okruglo i napuvano. U 20-tim sam izgledala mladoliko ko tinejdžerka a sad u 30-tim mi se opustio tonus kože izgledam pre staro ko neka žena u 50-tim.
Mi smo poslednje generacije što su se družile bez telefona. Dete mi je treći razred, rođendanska torta, slavljenik zaborvailo da duva svećice jer snima tortu... bože me sačuvaj današnjih generacija i roditelja... mora taj telefon da se ograniči. Došli ste na rođendan, zezajte se, imate po 8-9 godina ... u debile će da izrastu.
Sa mužem sam deset godina, imamo ćerku od 3 godine. Nakon porođaja sam dosta smršala, međutim sam posle toga počela da se mnogo gojim, toliko da sam došla do 92 kg. Najgore je što nisam toliko ni osetila, jer sam bila sluđena sa tim da detetu sve bude potaman i nisam pazila ni kad jedem, ni šta, ni koliko. Ali u zadnja 3 meseca se zdravo hranim i baš pazim na to i smršala sam oko 20 kg. Toliko se lepo osećam i toliko se po meni vidi ta promena i psihički koliko sam srećnija. Pre par dana sam i počela da treniram, da bi se zategla. Moj muž koji nikad nije bio ljubomoran me zeza da nećeš da me ostaviš. Pre neku noć ga uhvatim da mi provera telefon, što nikad ne bih rekla da radi. Pravila sam se da spavam, jer svakako ništa ne krijem. Malo mi je smešno, ali malo mi se i sviđa ta ljubomora, koja nikad nije bila tu, jer se osećam mnogo poželjnije.
Upoznao sam neku devojku davno, davno.. na nekoj planini. I jako sam se zaljubio. Ona također, ali je nakon 7 dana nestala kao obrisana sa lica zemlje i nikad je nisam vise video. Godinama sam je tražio. Ništa. Nikad ništa. Mislio sam da je i mrtva. I nakon 20 godina, ja je ugledam, dva metra od mene. Pogledamo se i kao da tih 20 godina nije postojalo između nas. Ali imam ogromnu strah da će opet sa mi isklizne iz ruku…. Da li je neko nešto slično doživeo?
Kako ljudi žele besmrtnost u ovako odvratnom svetu? Najviše bih bila srećna kad bih znala da neću dugo živeti.
Imam zdrave roditelje i užu obitelj, imam zdrave osobe oko sebe koje mogu nazvati iskrenim prijateljima, imam stabilan posao, sportaš sam cijeli život, ali nemam nikoga pored sebe i to me izjeda svakim danom sve više. Ne uzimajte zdravo za gotovo osobu pored sebe, niste ni svjesni što znači kad vas netko čeka da se vratite s posla, da uđete u cilj na utrci, da jedva čeka da vas vidi i da vam ispriča o svom danu.
Nakon 8 godina veze i dalje nemam dobar odnos s njegovim roditeljima i mislim da se to nikada neće promijeniti. Poštujem ih i to je sve, čisto korektan odnos, za njih isto ne mogu reći. Petljaju se puno u našu vezu i presiraju brak, dok ja nisam niti blizu 30te i brak i djeca me trenutno ne zanimaju (druge stvari imaju prioritet) - moj partner to itekako dobro zna, ali me isto tako ne zaštiti pred njima i njihovim zlim komentarima. U lice mi nikada nisu ništa rekli, ali indirektno jesu, a njemu redovno pune glavu glupostima. Inače, imamo vezu iz snova, ali mislim da će uvijek doći neki novi problem koji njegovi roditelji rade. Je li validno prekinuti dobru vezu zbog partnerovih loših roditelja i radi mog unutarnjeg mira?
Ne želim da ispadnem neko gunađalo u ranim dvadesetim ali me veoma nervira "kultura" parkiranja automobila na ulici. Ovo se ne odnosi na ljude koji žive u zgradama i nemaju obezbeđeno parking mesto, već isključivo na kuće sa dvorištima i dovoljnim prostorom da i automobil stane. Ulice u kraju su nam uske i zaista strepim da svoj auto ne okrznem o tuđi. Nikada nisam javno komentarisala ali kada neko kaže da mu kola kvare izgled dvorišta pa ih zato parkira ispred, dođe mi da ih izlupam. Ako mirno spavaš dok ti džip od 50.000e stoji ispred kapije, čestitam. Bolje da si te pare uložio u arhitektu i krštenu garažu.