Ne postoji ništa što će muškarca odbiti od vas, kako god da ste lepe, dobre i kvalitetne, odljubiće se ako mu kažete jednu stvar - da je SLABIĆ. Tako ćete odbiti i one naporne muškarce koji vas smaraju (što je dobro). Ovo vam kažem kao muško. Nebitno da li to kažete iz ljutnje ili zbilje, da li želite da se on promeni (a to ga neće promeniti) jednostavno će ta reč (sa pravom ili ne, uopšte ne donosim sud) isključiti sve emocije i želje koje on gaji ka vama. Meni je to rekla bivša (sada sam srećno oženjen za drugu) i plakala je posle, izvinjavala se i rekla da to nije tako - ali bilo je gotovo. Moja prijateljica je to rekla suprugu i sada se on razvodi od nje, iako lik zaista nije slabić već baš poželjan i veran, sposoban muškarac. Sestra je liku koji je smarao to rekla i on je ostavio na miru. Ovo iznosim ne kao kritiku, već kao mogući alat u borbi protiv napornih muškaraca, ali isto tako da to ne izgovarate ako tako ne mislite - jer će tog momenta on izgubiti interesovanje za vas.
Stiže mi zahtev za prijateljstvo na Fb. Drug iz osnovne škole, vrag iz srednje. U osnovnoj smo se družili, šalili, pokrivali jedno drugo kod nastavnika kad je odgovaranje ili bežanje sa časa, nerazdvojni....Upisah istu srednju kao i on. Neću kriti da sam očekivala da budemo u vezi, gorela sam tajno za njim... Međutim, već prvih dana srednje uvidela sam da me izbegava, ne piše poruke ili kratko nešto napiše, da bi totalno zatajio pred Novu godinu. Mi nismo daleko, kuća do kuće. On u lokalu svojih roditelja organizuje žurku za Doček, zove sve u školi...sem mene! Kako je bolelo, preplakala sam taj Doček... Ja sam kasnije našla žensku ekipu i o njemu bih čula usput, nismo se javljali jedno drugom uopšte, čak me jednom jako uvredio da sam k...a. Imala sam osećaj da ga je neko namerno odvajao od mene i huškao. Nova ekipa ga je kasnije gurnula u pakao droge. Ta ekipa je bila na maturi, a on na Klinici za odvikavanje. Zahtev nisam prihvatila! Još me boli izdaja!
Zaljubio sam se ludački u maminu drugaricu, ne znam da li da joj kažem ili da ćutim, krijem to već duže vreme.
Konačno imam dovoljno samopouzdanja da ne moram biti više ono što nisam.
On i ja sjedimo na balkonu i pričamo satima, o temama o kojim pričam samo s njim. Toliko volim naše razgovore i druženje... Mislim da želim nešto više, ali nije obostrano. Svi me moji osuđuju, razumijem ih, boje se da ću patiti. Možda. Ali ti razgovori... Meni su jedinstveni.
Ranije sam znao da volim burno, a sad znam da volim mirno ali isto toliko iskreno.
Teško mi pada svaki početak, od bezazlenih stvari, do ozbiljnijih - uvek odlažem, odugovlačim i onda jedva stižem, i kajem se što nisam počela ranije.. Ne mogu više sama sa sobom 🙄
Mnogima je imati danas dušu luksuz. Mnogi su je izgiubili, a još malo njih je ima.
Ništa gore nego kad osvojiš djevojku koju je željelo pola grada, a ti zaboraviš da je i dalje želi pola grada.
Sa dečkom sam u dugoj vezi. Mnogo me voli, ceni i poštuje, kao i ja njega i znam da bi me uvek držao kao kap vode na dlanu. Međutim, manjak njegove ambicije nam uništava vezu, jako je neinformisan i neupućen u dešavanja. Završavam master studije, dok on radi na građevini. Ranije mi to nije smetalo, ali u zadnje vreme sve više i više se oseti razlika u našim interesovanjina. Svi mi govore da neću više nikada naći nekog ko me tako voli, ali svaki danom se pitam da li sam napravila grešku što ostajem i dalje sa njim.