Volim svog dečka i srećna sam s njim ali mi ponekad nedostaje bivši.
Najviše žalim što sam zbog bolesti morala da napustim fakultet. Pošto sam studirala filološki, i ono malo jezika što sam znala sam zaboravila. Sada kad tražim poslove mogu samo neke bezvezne. Načisto sam izgubljena, sve mislim da mi je kasno za neku prekvalifikaciju a i nemam novca za to. Pitam se šta li će biti sa mnom za 19, 20 godina. Kad se ovako sada mučim.
Imam 40 godina i iz mog iskustva, niko ko se svađao s profesorima ili trenerima zbog dece nije ispao u pravu! Prestanite to da radite i poslušajte stručan savet ljudi koji rade sa nekoliko stotina dece a ne da vi namećete subjektivno mišljenje.
Bivša žena se ljuti jer se ženim bivšom ženom pre nje. Preti da će uništiti svadbu. Kao da to znači da se odričem našeg deteta zaboga... Mislim, nismo u 19.tom veku znate, imamo i mi pravo ići dalje i graditi svoj život a i kad ću ako ne s 30. Ionako će sinu biti lakše jer će dobiti seku kroz par meseci.
Nikad neces znati da si mi samo ti u glavi i da ludim za tobom.
Čestitam poznaniku sto mu je zena trudna (vec nekih 6 mjeseci) a on mi pred njom nezainteresirano kaze cestitali su meni i prije pa nista. Prije tog su imali jedan spontani, ali meni je to bilo stvarno nekako ružno i neočekivano, pogotovo pred ženom koja je presretna. Razumijem da je čovjek možda razočaran i da se boji pa mu nisam nista zamjerila, ali nisam znala da je bilo nekulturno čestitati ako su svima objavili trudnoću.
Radije ne bih nešto imala nego da imam neku jeftinu bezveznu verziju toga što sam želela. Muž ne može ovo da skonta i čudno mu je to.
U vezi sam s divnim momkom, ali njegovi roditelji imaju veliki utjecaj na njega, često dajući savjete koji ne odgovaraju našem vremenu. Pomno ih sluša, iako se slaže da su nekad oni u pravu, a nekad ja, nikad ne može da im se suprotstavi. Trudi se održati balans između nas i njih, ali često popušta njihovim utjecajima, što me najviše smeta. Nije škrt, sve plaća, ali kaže da nema vremena za putovanja jer su dodatni trošak. Iako često želim platiti, ne dopuštam mu da mi kupuje stvari jer smatram da treba biti ravnoteža između nas. Smatra da se ne treba tuširati svakodnevno. Volim ga, ali ove razlike me muče, iako sam već pokušala razgovarati s njim o tome, ne vidim puno pomaka. Razmišljam da li je ljubav dovoljna da prevaziđemo ove probleme. Nisam sigurna što da radim i kako donijeti ispravnu odluku za budućnost.