Primetila sam da se ljudi druže sa mnom jer sam people pleaser. Zapravo, samo sam dobra i saosećajna. Čim to shvate, odmah se promene prema meni. Naravno, nisu te osobe loše, ali npr. koriste me za neke sitnice i nemaju obzira prema meni (nije bitno šta ja kažem i oni teraju po svom). To su sve neke sitnice. Npr. komšinica me zove da dođem, ali usput da bacim smeće. Mene „gura“ da se ja sramotim i izblamiram, da ona to ne uradi (primer nešto joj se učinilo na putu, ona meni kaže da odem i vidim šta je to). Blizu joj česma s vodom, ali ona kaže da joj je mrsko nasuti vode ne bih li ja rekla „daj, ja ću nasuti“. I tako te sl. stvari.
Kako me nerviraju one što se snimaju, pa prave neke odvratne zavodničke face. Znači, konstantno to rade. Možete vi mene sad slobodno da napadate, ali koja je poenta toga? Jel moguće da za svaki video ili nešto mora tako? Gledam za ženu da uzmem neku jaknu, snima se neka devojka i pravi te face. Koja je poenta toga? Ne možete lepo da se nasmejete i snimite, nego morate da kolutate očima, da se pućite i ostalo. Neka bude da sam ja lud, ali ne bih rekao.
Evo ide već druga godina a ja ne mogu da se odlepim od tog jednog dečka koga uopšte nije briga za mene i s kim nikada nisam ostvarila skoro pa nikakav kontakt sem toga što smo se vidjali u školi jer smo svojevremeno pohadjali istu. Ne znam šta da radim sa sobom, pokušavam da se “dozovem” i utuvim sebi u glavu da nismo jedno za drugo i da nikada nije pokazao da je zainteresovan za mene ali uporno mi je stomak pun leptirića kad god ga sretnem. Kako da se rešim ovog osećaja? Mislila sam da će to samo od sebe da prodje kada se udaljimo ali ništa od toga…
Mrzim što je moj momak opsjednut sa teretanom. Toliko da na putovanju od tjedan dana traži hotel sa teretanom.
Imam neki poremećaj definitivno. Naime, kada jedem keks ili čokoladu moram sve da pojedem, uopšte mi se ne jede, ali ja moram da pojedem sve... Ne znam šta da radim, ugojit ću se ko praseee!
Na plaži u Turskoj sam vidio kako se neka žena crvenom krpom obrisala ispod pazuha, pa poslije tom istom krpom briše malog sina oko usta jer se umazao od sladoleda. Zgadila mi je hranu. Cijeli dan nisam mogao jesti više ništa. Samo pio kolu. Smještaj je bio odličan, cijene pristupačne. Ali stvarno ima svake mrake.
Radim posao već 2+ godine. Volio bih dati otkaz više me ne ispunjava loša plata uslovi itd standarno za Balkan. Ali onda se sjetim koleginice koja je uvijek pozitivna ima taj prelijepi osmjeh i energiju. Iskreno nije mi do otkaza nikako čak sam pozitivan kad radim posao samo tih 8-10h onda opet isto... Šta da radim, dajte neki savjet...
To što više ne plačem i ne kukam drugaricama, ne znači da sam ga prebolela... Iznutra se raspadam i ne mogu da se zamislim sa nekim drugim.
Danas je sahranjena moja tetka. Žena sa kojom nisam kontaktirala 12 godina. Žena koja je dozvolila suprugu da je okrene od njene familije i da prekine kontakt sa svima. Ja imam troje dece i ona ih nije poznavala. Prekjuče kad je umrla teča je prvo zvao moju majku pa onda redom... i svi su sve zaboravili... sve što je bilo ružno, na kratko ili zauvek... nebitno je. Moja rođena tetka nije kontaktirala sa sestrom, sestričinom i njenim unucima 12 godina zbog tečine histerije oko podele neke bezvredne zemlje. Ljudi moji, ovo mnogo boli :( mirna mi savest al boli što nisam pokušala da ih pomirim ranije. Žao mi i majke i tetke... kada dođete u situaciju da vas partner okreće od vaše porodice bežite glavom bez obzira! Sad svi pričaju jedni sa drugima... svi sem tetke :(
Stvarno ne znam koji je moj problem, ali divna devojka mi se nabacuje već neko vreme a ja kao tudum neki. Imam neke neraščišćene stvari u svojoj glavi. Često se srećemo i tačno vidim da ne konta zašto je odbijam kad smo oboje slobodni a pritom imamo dosta zajedničkih tema i volimo slične stvari. Ne znam da li da joj pružim priliku makar za kafu pa da vidimo za dalje, ali vidim da je zagrejana pa ne znam kako će tu kafu protumačiti. Iskreno mi izgleda kao neka koja bi me smorila ako bi nešto imali. Ne znam šta da radim.