Osoba sam koja sebe stalno stavlja na zadnje mjesto... koja svima želi udovoljiti i misli na tuđe osjećaje... a kad se radi o meni nikoga nije briga... svaki rođendan, proslava trudim se da oko poklona, nerviram se ako nemam vremena otići kod tih ljudi a oni kod mene ako ne dođu koga briga poslat ćemo poklon po nekome.. i ako slučajno prigovoriš za takvo ponašanje ponašaju se kao da sam ja taj koji pravi probleme...
Koliko su nas neke slučajnosti, temperament, vaspitanje i životno iskustvo zbližile, toliko nas je teret obaveza, prebacivanja odgovornosti i umne igrice, poslije udaljile. Pogledom smo znale šta mislimo. Žao mi je što nismo održale kontakt sa početka radnog odnosa, ali preko nekih stvari jednostavno nisam mogla preći. Da li će ikada shvatiti koliko sam joj bila zahvalna, ne znam. Možda i ne treba. Da li će ikada znati koliko me povredila svojim sarkazmom i cinizmom, ne znam. Možda i bolje da ne zna, a možda ne bi ni shvatila. Žao mi je što je sve bilo poslovno, a opet nekako shvaćeno lično i bez smisla da se otvoren razgovor ikada desio.
Ja nisam dobar čovek, a evo i zašto. Imao sam nekoliko devojaka, i sa svakom je bilo super, ali nijednu nisam voleo. Međutim, neke sam prevario, a neke ne (nijedna nije znala, mislim, razlaz je bio iz drugih razloga). Takođe, nijedna nije zaslužila, sve su bile samo za poželeti. Ove što nisam, nisam jer su mi nešto značile. Malo, ali su mi ipak značile, i ne bih mogao da se poedam u ogledalo. Ove druge... Bilo mi frka da me ne provale. I ništa više. Eto.
Devojka koja izgleda kao Pamela Anderson mi je dala broj. Imam izgled, ali nisam nikad mislio da će neka devojka da mi priđe.
Osoba sam koja kada zove na fešte, zovem ljude da se družimo i zabavimo ni zbog kakvih poklona.. prijateljica koja je bila pozvana nije došla zbog drugih obaveza i nakon par mjeseci ostavila je poklon za nas kod drugih prijateljica ne javivši mi ništa .. njoj je to oke jer je ona kao ostavila poklon za nas da nam netko drugi uruči a svi smo iz istoga mjesta.... još se našla uvrijeđena što mi taj poklon nismo primili.... šta se događa s ljudima može li mi netko reći???! Postalo je zovemo se reda radi i zbog poklona... 🧐🧐🧐🧐🤔
Imala sam nekada previše vere u ljude i previše ljubavi koju sa vremenom nisam imala kome da dam (mislim na muškarce) nažaloat kada sam ja volela mene nisu ili im nije bilo dovojno, niti su me podržavali, borili se za mene ništa. Ali su bili kivni na to kako govorim, ili ne. Kako hodam. Kako se oblačim ili ne. Zašto se družim ili ne. Zašto ne radim KAKO NEKO ZAPRAVO ŽELI!
Bend je cijelu večer svirao pesme za kuma, a ni jednu jedinu za mene kumu.
Kroz šalu je prokomentarisao kao misliš da je zicer, a ona hladna kao špricer. Bili smo sami kada je to izgovorio i ne znam da li se odnosilo na mene. Ali sve sam samo ne hladna kao špricer iako se trudim odati takav utisak. Da zna samo koliko me dekoncentriše i koliko zadrhtim kada mi priđe sa leđa ili dodirne ali kolege smo na poslu i strogo sam profesionalna.
Nikad mi neće biti jasno otvaranje proizvoda iz original ambalaže i premještanje u svoje posude što je trend sad po svim videima na YT.
Neverovatno je koliko mrzim rasprave i svađe, ali nekako uvek završim u njima... Stvarno sam sama sa sobom super, zahvalna na svakom danu koji imam, na svemu. Da li ljudi oko mene nisu zadovoljni, pa se uvek nekako pokrenu rasprave, ne znam više šta da mislim. Ali znam šta ću da radim, neću ni sa kim ništa da imam. Imam svog muža, dete na putu, samo nas gledam, a vi se svađajte sami.