Gde god treba da odem budem iskompleksirana da ću biti najružnija tamo a na kraju budem najlepša. Kad gledam društvene mreže mislim se kako sam odvratna a svi tako lepi i onda kada se negde pojavim svi bezveze a ja baš top.
Upoznao sam devojku preko fejsa, uživo još lepša međutim toliko ima iritantan glas da ne mogu da je smislim ni 5 min. Šteta baš.
Bili smo u vezi 2 godine. U početku je krenulo kao bezazlena avantura, nešto tajno i uzbudljivo. On najbolji drug mog bivšeg dečka, a ja najbolja drugarica njegove bivše devojke. Posle određenog vremena postalo je ozbiljno i javno. Naši prijatelji su razumeli. Mi smo se toliko zavoleli, upoznali porodice jedno drugom, provodili praznike zajedno, išli na porodična veselja, slave. Ja sam naučila da kuvam za njega, a on je bio tu za sve poslove oko kuće, istu kafu smo počeli da pijemo, čak smo nabavili dve mačke, praktično smo živeli zajedno. I samo jednog dana "puko" je i raskinuo mi je. Već 4 meseca nismo zajedno, ali se idalje čujemo, viđamo povremeno. Bude tu dosta emocija, grljenja, ljubljenja i slatkih reči (nikad sex). On ne želi da se vratimo na staro, bar ne u ovom trenutku kako on kaže, a ja ne mogu da ga izbacim iz glave i misli. Raspadam se bukvalno. Ne znam šta da radim...
Imam 27 god, završen master, divne prijatelje i ok posao ali nikako da ispunim svoju vječitu želju-da se sklonim od svoje lude familije. Moja plata je nedovoljna da pokrijem troškove stanarine i normalnog skromnog života (živim u malom preskupom gradu na primorju). Malo ljudi priča o tome koliko mi u kasnim 20im nismo u mogućnosti da se odselimo i živimo srećno. PS drugi posao ne mogu da nađem jer imam epilepsiju i s tim gomilu drugih zdravstvenih problema da i poslje 1 posla budem slomljena da ne mogu da odradit svoje terapijske vježbe a kamo li drugi posao.
Nedavno sam prepoznala da sam ljubomorna na najbolju drugaricu, ranije to nikada nisam bila i jako mi je bilo krivo. Nekako sam se baš osećala loše kao da to nisam ja.
U vezi sam 6 godina sa dečkom, volim ga i sve ostalo je okay, ali mi smeta što je toliko povezan sa roditeljima. Sve super i ja svoje roditelje poštivam i volim i tako i treba biti, ali on je toliko povezan s njima da kad smo na godišnjem on ne želi provodit vrijeme sa mnom stalno bi bio kući s mamom i tatom, ništa mu se ne da drugo, i ako odemo negdje to je na silu i bude uvijek prigovaranja, kao ja sam na godišnjem a ne da hodam okolo. Sve vezano za neku gradnju što se tiče kuće prvo razgovara sa svojima pa tek onda sa mnom. Kratko rečeno mamin i tatin sin. Volim ga, ali ne znam hoću moći više tako, jer kako stvarat s nekim budućnost u kojoj nas ima 4, a ne 2. Ponekad mislim da kad bi imali i dijete da bi stavljao roditelje ispred svog djeteta.
Veš mašina gleda u wc solju, ako sediš na šolji možeš otvoriti rukom vrata od mašine i ubaciti čarape u bubanj da ne smrde u celom stanu. Ma jok ! Moj muž nabacao gomilu čarapa iza wc šolje. Posvađamo se, umalo dođe do razvoda jer mu milioniti put govorim jedno isto. Jutros ustajem i vidim nema čarapa iza wc šolje, obradujem se kad ono nagurao ih ispred veš mašine. Ja kao da Korejski pričam kad me ne razume.
Moćno mi je kad uradiš baš ono što želiš, a i kad za nekoga ili nešto pomisliš "to je to". Ne prođe puno vremena, a već osećaš da je dobro, bez puno razmišljanja. Dugo sam sebe sputavala, gušila intuiciju, pa sam sad oduševljena ovim osećajem slobode.
Kako bi reagirali da vam dečko nakon dvije godine veze kaže: naš odnos mi je top, ali je nestalo žara i kemije? I pita vas je li to normalno i kaže kako su ga neki moji postupci s početka veze odbili i odbijaju od mene te da mu nisam više privlačna (tipa spavali smo skupa nakon 2 tjedna na moju inicijativu) - da se razumijemo u tridesetima smo oboje, želimo djecu i to smo definirali u samom početku odnosa i da nam nije do natezanja i razvlačenja. Cijelu noć sam evo probdjela i razmišljam u kojem smjeru sam ja otišla - prebacila život na drugi kraj zemlje, posao, sve, dam i dušu i tijelu tom čovjeku i na kraju se osjećam popišano, nevoljeno, ljigavo i prljavo.
Moja prijateljica se transformirala od alternativke, koja je imala svoj still, do osobe koja meni govori da nisam u trendu jer nemam neku haljinu iz zare koju svi imaju.