Zarađujem oko 8000 eura neto mesečno, žena zarađuje oko 1800. Napredujem svake godine, radim oko 5 sati dnevno, samozaposlen, žena radi oko 4 sata dnevno. Slažemo se sve je super, deca su nam već 13 i 15 godina a mi smo 35 i 36. Živimo u nemačkoj i nemamo kod koga da popijemo kafu niti ko da nam otvori vrata. Nisam tužan ali kada se setim toga dođe mi da odem nazad u rodno mesto. Tu smo već 10 godina...
Iskreno, nikada nisam razumela ljude koji otprate druge s društvenih mreža, uz izgovor "ne zanima me šta postavljaju", "šta će mi ta osoba" i slično. Ja sam osoba koju sve zanima, od života drugih ljudi do stvari koje mogu da naučim iz knjige, s interneta, iz života, jednostavno sam previše znatiželjna. Sve bih da znam, o svima i o svemu. Ne znam da li je to loša osobina, nisam tračara i imam svoj život, samo sam preterano radoznala. Mogla bih da slušam druge kako pričaju o svojim životima po čitav dan i bilo bi mi zanimljivo.
Sve je stvar ukusa ko kakve devojke voli, ali ima veze i sa karakterom, ako je dobra osoba pre svega što ima max 10% devojaka i ako je vedra karakterom onda automatski postaje i vitkija i lepša nego što zapravo jeste. Najlepša i najzgodnija devojka koja je namrštena i drnda fon non stop nikad ne može biti privlačnija od prosečne devojke koja je vesela i zanimljiva. Recimo neka prezgodna devojka svi se okrenu kažu top je riba i vide da je neka nafurana fuksa i prokomentarišu dro*jetina i kraj priče. Neka devojka kojoj se vidi iz aviona da je gotivna osoba će sigurno neki dečko prići, znači devojke mi vama ne prilazimo ne zato što ste ruzne nego zato što imate odbojan stav, jel sad kapirate?
Ne razumem ljude koji od ranog jutra imaju energiju da se raspravljaju, svađaju ili glasno i puno govore. 🙄
Šta vam teško da ćutite, pitam?!
Kao osoba koja je imućnija u svakom smislu, imam ogroman respekt kada neko ko mi se sviđa odabere neku treću osobu. To pokazuje pravu ljubav i neiskvarenost osobe koja bira iskrena osećanja umesto materijalnih stvari.
Imam 25 godina, brak iza sebe i tri deteta. Samohrana sam majka inače. Osećam da sam si us*rala život zauvek.
Dok smo bili i živjeli zajedno tretirao me kao princezu...taman da nikad ne posumnjam da me godinama vara s drugom. Stvarno nikad ne možeš nikom vjerovati 100%.
Družili smo se nas četvoro, prvo nas tri cure zapravo, onda je on nekako ušao u grupu. Kolege s posla, ja par godina starija, ali ništa strašno. Počeo mi se sviđati, dosta glupo od mene, ipak radimo skupa. Znali smo razgovarati satima, u njegovom parkiranom autu, izlazili skupa, farbala mu kosu, pričali na telefon svaki dan, otputovali skupa, i odjednom se udaljio i od mene i od cijele grupe. Još smo imali par planova, sve otkazao, i pokazao da se više ne želi družiti. Poslala sam mu poruku, da ako želi o nečemu pričati da sam tu, a ako ne, da je to isto u redu. Osim nekih pokušaja šale i njegovih insiderskih fora, od njega više nije došlo ništa. Mislim da ga je baš briga, a ja umirem svaki put dok ga vidim.
Imam dilemu. Dobio sam insipraciju kao veliki ljubitelj filmova da krenem da pišem scenarije za neke filmove ali je problem što nemam originalne ideje. Međutim skoro sam seo sa svojim dobrim prijateljem sa kojim se poznajem 4 godine i on mi se otvorio skoro ispričao mi neku njegovu životnu traumu koja je ostavila uticaj na njega. Ja sam u sebi bio od ovog može da se napravi dobar film ili knjiga. E sad da li to mene čini lošim prijateljem ako je njegovu traumu iskoristim za kreaciju nekog scenarija koji stvarno očekujem da budem dobar i ima potencijala. Jer u toj situaciji koristim nečiju ono traumu koja je ostavila uticaj da bi ja napravio neku priču baziranu na njega i ne znam da li je to uopšte dobro.
Imam 32 godine i mnogo mi je žao što u ranim dvadesetim nisam imala neko društvo za more, da idemo na ona parti putovanja. Jako sam želela na Zakintos sa nekom ekipom, da budemo pijani deset dana i partijamo, a nažalost imala sam sve neke smarače u društvu koji su 20 godina pričali da idu na more da se odmore, i onda odemo i bude mi kao s babom da sam došla. Sad sam malo matora za takva putovanja, ali da se vrati vreme i sama bih išla.