Raskinuo je sa mnom samo rečima "nije to to i bolje da svako na svoju stranu ide". Bez objašnjenja, obrazloženja, argumenata...
Najizgubljeniji u glavi na svim područjima života sam bio u trenutku kada sam dao završni ispit na fakultetu. Eto sad, 10ak godina nakon toga, stvari su se nekako dobro posložile. Sve će biti u redu.
Imam lažni profil na Tinderu sa slikama nekog modela. Kad mi cure pošalju gole slike, šaljem ih svom najboljem drugu da ocijenimo. Neke mu čak proslijedim da ih i on pokuša smuvati.
Umemorisala sam ga užasno u imeniku nadajući se da neke žene koriste one ID aplikacije i da će im ovo umemorisano ime izaći kad ga zovu ili ih zove, kao forma upozorenja s kakvim zlom se petljaju.
Imam utisak da se svi oko mene raduju mojoj trudnoći sem mene.
Zašto ne mogu da ga prebolim? Uvijek me iznova ganja ta bol i ne mogu se zamisliti sa drugim. Ima drugih i dobrih, ljepših, ali meni je samo njegov lik urezan u srce. Može me privući samo neko ko podsjeća na njega. Tražim ga pogledom svuda iako ne znam ni gdje je, prošle su godine. Samo želim završetak te priče u mojoj glavi. Ostavio me je totalno sluđenu, gde god da krenem nadam se da ću ga ugledati. Bar nešto da saznam, možda ima i ženu i djecu danas, to bi bio kraj patnje. Ali ovako, nadam se i dalje da možda nekad opet se sretnemo. Znam da je idealizacija ali ne prestaje koliko god se trudim.
Poslednjih nekoliko meseci sa devojkom živim kao da smo cimeri a ne bračni par, i koliko god da pokušavam da pričam sa njom o svim problemima i šta mi smeta, ne vredi, ja ispadam lud. Znam da me ne vara ali ne znam u čemu je problem onda, a ima ga iako ona tvrdi da ne postoji. Ne znam dokle ću ovako moći.
Ne podnosim što bivši ima novi život i što moju decu odgaja druga žena.