Ljudi bukvalno ništa nije kao što izgleda. Pazite kome zavidite.
Dsnas jako malo ljudi poseduje kognitivnu empatiju, to je istovremeno, dar i prokletsko svih nas u manjini, zato nas većina ljudi ne razume.
Nedostaje mi suprug, daleko je, radi da bi imali bolju budućnost 🥺 Ja i moja deca jedva čekamo sledeću godinu, datum neki januar, živimo za taj dan 🫶
Kad smo bili drugi razred osnovne (deca 9 godina) odluči tata jednog dečaka i učiteljica da nas sve potrpaju u prikolicu zakačenu za traktor (nas 25) i voze na Iriski venac da u proleće beremo ljubičice i pravimo roštilj. Moj tata radi u policiji, haos je napravio i sprečio to. Kao dete nisam razumela zašto i kolika je to opasnost i niko od dece više nije hteo da se druži sa mnom celu osnovnu školu su me vređali i izbegavali. Kao munja vratilo mi se sećanje na taj dan dok čitam o pogibiji dečaka i nesreći dok su se vozili kombijem sa takmičenja. Sad razumem šta je moglo da se desi da neko ispadne iz prikolice ili dođe do prevrtanja i tragedije.
Nedelja veče je bila kad sam dobila vest da je imao saobraćajnu nesreću kolega u koga sam godinama zaljubljena. Javila sam mu se nakon 7 dana, kada sam videla da je na dm i ponudila mu pomoć, ako mu bilo šta zatreba. Nakon toga se otvorio, ispričao mi dosta toga što sam propustila za ove godine. Sve vreme mi je govorio da je još u krevetu, da ne zna kad će stati na noge. Ja sam ga podržavala, tešila i pružala podršku. Međutim, pošto sam i sama lekar dosta toga mi se nije poklapalo u priči, ali nisam htela da čačkam. Pre neki dan sam bila u tržnom centru, u jednoj prodavnici. Videla sam njegovu dobru prijateljicu, finu ženu, baš poštenu. Priča ona sa još jednom nesvesna mog prisustva. Pa ti ne znaš: "Moj drug pa ime(zbog čega sam i obratila pažnju) je pao i bio se povredio, ali je stao na noge i sad je dobro." Taj dan mi je rekao da se oseća nesposobno i da nije ustao iz kreveta, a on je zapravo mnogo bolje. Kakav si ti čovek da manipulišeš sa bukvalno svakom situacijom?
U 30ima sam, osjećam se mlado, tako i izgledam. Volim život, imam divne ljude oko sebe... Ali u ljubavi nemam sreće baš nikako. Toliko sam razočarana u muškarce da ne znam kako ću ijednom više ikad vjerovati. Nažalost, imam potrebe, ali ih ne želim zadovoljavati s nekim reda radi, tad ionako nije tako dobro.
Napisala mi je "ljubavi izvini zaspala sam", ja odgovorio "ma nema veze bebo i ja tek kući stigao", isključio telefon i sve mi govori da neko neće noćas spavati.
Pre pet godina sam preko babinog fejsa odigrala jednu nagradnu igru za Durex kondome. Bio je svetski dan borbe protiv HIV-a. Osvojila sam pet pakovanja (čini mi se da je 16 kondoma bilo u pakovanju). Ostala mi je još jedna kutija, rok im ističe ove godine. Jednu sam poklonila najboljem drugaru, a ostalo se u međuvremenu potrošilo. Konkurencija je bila ogromna u komentarima, baba je bila među prvih pet dobitnika. Ne znam zašto su je(me) izvukli, ali ostala mi je zanimljiva anegdota koju i dan danas prepričavam sa bliskim osobama.
Kad sam bila drugi razred osnovne škole, zvala bih na fiksni drugarice koje nisu tog dana bile u školi da im javim šta smo radili tog dana i šta je učiteljica zadala za domaći. Pritom me one nisu zamolile da im javim niti išta tome slično. I dan danas kad se setim toga obuzme me "susramlje", ali bila sam dete.. 😅