Šetajući kao turista (italija, nemačka) ne mogu da se otrgnem utisku da ovdašnja ženska populacija uporno forsira neki bugarsko/albanski stil oblačenja. Kod nas je previše "golog", "napadnog" dok tamo zaista možete na ulicama sresti devojke obučene sa stilom bez trunke napadnosti. Milina zastati, pogledati jednu različitost i lepotu. Da ne budem pogrešno shvaćen naše devojke žene ne možete po lepoti porediti sa Nemicama, zato je malo i tužno koliko zapravo nemaju stila. Tu lepotu da upakuješ u drugo pakovanje bilo bi neuporedivo lepše.
Obraćam se vama koje se ne interesuju za društveni život svojih momaka/muževa, uživo i na mrežama, jer smatraju da je nepristojno zadirati u njegovu privatnost. Da, baš vama koje mislite da ste izuzetak i da se muvanja i prevare dešavaju tamo negde nekom drugom. Ne, dešava se mnogima od vas. Vaši momci/muževi muvaju druge žene. Ja sam jedna od mnogih kojima se javljaju zauzeti muškarci, kojima objašnjavam kako ne želim ništa sa njima jer su zauzetim. Tada se obično zainteresuju još više, a ako shvate da nemaju šansu, pokušaju sa nekom drugom. Nekad mi se čini da je više meni stalo do toga da ne izneveri svoju porodicu nego njegovoj ženi. Ne znam šta je gore, ako toliko nemate poštovanja prema sebi da vam je svejedno što vas varaju ili ako ste naivne, verujete na reč da vam je veran i ne želite da proverite.
Ponavljam, ne dešava se tamo negde nekom, nego mnogima od vas. Imajte poštovanje prema sebi.
Radim u omanjem hotelu sa 4 zvezdica. 20ak soba.
I svaki put se začudim kako imamo samo jednu sobaricu/čistačicu za ceo objekat. Tako već godinama. Meni je to nehumano dok vlasnik objekta misli da je to sasvim ok, da jedna osoba za 8h rada može sve da završi.
Pod "sve" mislim na: sređivanje soba, toaleta u holu hotela i restoranu, ribanje stepenica, čišćenje dvorišta i okolo hotela po potrebi, sređivanje teretane i spa centra po potrebi, peglanje i prostiranje veša itd ... recepcioneri pomažu koliko i kad mogu iz sažaljenja, ali opet mislim da je žena preopterećena. Ja smatram da makar dve osobe treba sve to da rade, da podele posao a ne jedna.
Sreća da nam nije pun hotel često svakog dana inače ne znam kako bi sve postiglа...
Iz razloga preopterećenosti smo promenili do sada bar 5 sobarica ali šefovi i dalje ne vide problem...
Devojka sam, volim seks, ali nije normalno da iko ikog o tome ispituje dok se tek upoznaju. Ako me ginekolog ne pita o tome koliko je prošlo od mog poslednjeg odnosa neće sigurno Žika s interneta dobiti odgovor... Niti odnos. Nego blok. Likovi prsli skroz. I ne, nemam slike na kojima sam gola, polu gola ili u pozi za pornić. Samo su likovi paćenici, na internetu i van njega.
Želim pozitivu nekoga ko razmišlja npr: "I Lady Gaga je pevala po kafanama, a vidi gde je sad, uspeću i ja u životu."
To su iznimke u slučajevima, u realnom životu toga nema.
Ne znam zašto se ljudi zabavljaju dugo a da ne postanu ni verenici? Pa ako niste npr, za 3, ili 4 godine videli da li ste jedno za drugo, šta je sa vama? Jel ste vi deca predškolskog uzrasta ili momci i devojke posle 25 i više godine? Najviše od dana ulaska u vezu do dana venčanja može da prođe 4 godine, sve preko toga po meni je čisto gubljenje vremena u životu.
Shvatila sam da odjeću treba čuvati a ne davati jer je "izašla iz mode", za 15, 20 godina će se opet nositi baš ti isti komadi. Šta sam odjeće dala a sad kupujem iste farmerke ili majice. Gledam sada majice, hlače, sandale, itd, sve to sam ja nosila prije 25 godina, znači isti fazon. Moda se vrti u krug.
Dela su najiskreniji oblik ljubavi. Zagrljaj, poljubac, poziv na dejt, držanje za ruku, iskreni lajk za lepe slike, reelse.
Dela ne lažu. Prazne reči, suprotne konkretnim delima u direktnom kontaktu, ne mogu biti iskrene.
Muž mi je rekao malopre “što si se udavala ako planiraš stalno da ideš kod svojih “Moji žive 70km od nas, njegovi su u istom mestu kao i mi i dolaze da nas obiđu skoro svakog dana (imamo malu bebu) ja sam sama po ceo dan dok je on na poslu (ne žalim se, odlično se snalazim i tako mi je bolje nego da imam nekog u okruženju da me nervira) bila sam prošle nedelje kod mojih na par dana jer mi je trebalo (i fizički da se odmorim i psihički da se povratim) sada se stvorila prilika da su mi majka i brat na odmoru i da su me pozvali da dođem da se odmorim i da se vidimo malo duže. Otići ću ali ova rečenica i njegova reakcija me je ubila u pojam i jako sam razočarana, čak se pitam da li sam pogrešila sa odabirom + mi je zalupio vrata jer se bebi prispavalo a ja sam plakala i pričala kako ne mogu da ga razumem da mi takve stvari govori i da se raspravlja donekle sa mnom zbog toga, ne znam šta da radim… razumem da mu falimo jer radi po ceo dan ali ovake izjave su mi užasne...
Preselila sam se sa dečkom u Beč.
Nisam baš najsrećnija, tu sam se upoznala sa bivšim.
Jedan od najlepših susreta mi se desio upravo tu sa njim.
On je oduvek želeo tu da živimo.
Pričao je da će se preseliti ovde, ne bih volela da dođe, jer ga ni posle dve godine nisam prebolela.
Ne bih mogla da ga zamislim sa drugom.
Osudite me, znam da sam sebična.