Molim da me neko osvesti. Samo nemojte da osuđujete. Dosta mi je što samu sebe osuđujem.
Ostavio me je iznenada, kaže upoznao sam nekoga. Takav sam slom doživela, to mi se nikada u životu nije desilo.
Elem, znamo se 2 god.
Oboje smo imali brakove koji su bili pri kraju. Oboma trajali po 17 god.
Moj brak je bio gotov već pre 15 god, živeli smo kao cimeri, ja se predala deci i kući. Drugo ništa.
I upoznam njega, totalno neplanski.
On još uvek isto sa njom, ali je imao drugu i ona se zato iselila, ali je i dalje dolazila kući.
Pokušali su ponovo, ja podržala, jer porodica je porodica.
Nisu uspeli. Kod mene je situacija tako i tako kao da živim sa bratom.
Dugo tražim stan, jer su preskupi i nisam još radila puno radno vreme.
Sa njim sam o svemu pričala, viđali se redovno, ne onako kako bi želeli, ali minimum 1x nedeljno i onda odjednom-upoznao sam nekoga ..
Videli smo se, pričali, kaže da ga je moja ljubav ugušila i to što još nisam našla stan, a ja ga baš našla i ćutala, zbog iznenađenja...
Trebalo bi da se uvede pravilo,kada se trazi radnik-radnica obavezno da piše i iznos plate, a ne ovako pošalji cv, pa zovi pa dođi pa tek onda kažu iznos. Možda meni ne odgovara ta cifra, što bih trošila i svoje i njihovo vreme. Ovako lepo napišu ti vidiš, aha odgovara, ovo ne odgovara i ćao. Svakako svi radimo za tu platu, naravno da je bitan iznos, doduše i kolektiv al to je druga tema.
Moj dever je bio mnogo umiljat, kada je bio dete, pogotovo je to koristio kad nešto pogreši da izbegne kaznu. Sada uči mog sina, da to isto radi, a kada sin to uradi, nemam srca da ga kaznim. Rekla sam deveru da to ne radi, ali on ne odustaje, dete je počelo da koristi sve njegove "fore". Kada sam rekla mužu, nasmejao se i rekao da je dever uvek bio takav, da je bio mali namazanko i da ga zato svi i dan-danas najviše vole, i da će nam sin biti takav. Dever je odrastao u dobrog čoveka, ali me nervira to što mi je dete naučio da se mazi i ulizuje kad mu god nešto treba i kad nešto pogreši.
Svi pričaju da sam u "najboljim godinama" a ja jedva čekam kraj istih i penziju.
Tačno po njenim drugaricama vidim kakva je i ona. I nikad me intuicija nije izdala.
Iskreno, kad završim fakultet, jedina želja mi je da budem žena fudbalera...
Dopisujem se kratko sa jednim momkom. Malo stariji od mene, deluje mi ok. Zimus mu se kao i meni okončala veza. Njegova je trajala više godina, moja znatno kraće. Oboje tražimo nešto što je smisleno i ozbiljno. Priča teče u solidnom redu. Kad iz neba pa u rebra napiše: ,,Moram nešto da ti kažem, što ti nisam rekao". Mislim se: ,,Šta je sad? Dobro ne može biti uz tu najavu. Ženu nema, ali možda ima dete... Ma nema, rekao bi mi tako važnu stvar". Stiže naredna poruka: ,,Imam dete od 4 godine". Opa, mićo! Veli on: ,,Trebalo je ranije da ti kažem, ali onda ne bismo ovoliko pričali". Ajde?! Zar je još vremena trebalo da prođe da bih saznala da je roditelj? Nećemo se više čuti. Ne zato što ima dete. Neka je dete živo i zdravo. Bitno da je tip dobar otac. Međutim, laži ne trpim. Od koga god, kad god. A ukoliko priču koja nije čestito ni počela zasnivaš na lažima, čemu se mogu nadati kasnije. Adio. Generalno nisam ljubitelj net poznanstava. Evo i zašto.