Porodila sam se pre malo vise od mesec dana. Trudnoca je bila predivna, skoro nikakvih simptoma nisam imala, bila aktivna do samog kraja. Porođaj s druge strane… Užasno bolno iskustvo, uz to da sve što je moglo da me zadesi- zadesilo me. Period sa bebom kod kuće- iscrpljujuće, umarajuće, naporno, teško iskustvo, pri tom mi je beba baš dobra, ne mogu da zamislim kako li je sa bebom koja često plače. Volim svoje dete kao oči u glavi, ali trenutno nisam sigurna da vredi proći kroz sve ove muke i divim se ženama koje se odluče na drugo, treće…
Jako je teško ženama koje uđu u brak sa nekim ko ima djecu a nemaju zajedničku. U slučaju smrti, ona nema gdje ako nema svoj stan osim ako joj njegova djeca ne dozvole da živi tu mada je to rijetko. Ili on nađe drugu, a nju šutne nakon godina sa njim. Ili zamislite ako je udovica pa naslijedi penziju od muža, ako opet stupi u brak ili vanbračnu vezu, gubi pravo na penziju. Zakon je protiv žena, nisu zaštićene.
Baš se osećam tužno i jadno kada mi se neko sviđa i on ne želi sa mnom, a onda nakon nekoliko godina – taj mi piše, odjednom je zainteresovan i može sve. Ganjao lepe devojke, a kad ga nijedna nije htela i nije se skrasio, sad sam dobra i ja. Onda ga odbijem, pa on pokuša kod neke druge, lepe devojke i kad ne uspe, bude mu dosadno i onda se opet javi meni. Čak sam ga i blokirala, ali on je išao dotle da traži moj broj od prijateljice. Zaista mi nisu jasni ovakvi muškarci.
Za*ebite vi obrazovanje, bolje prođu devojke koje su zgodne i lepe. Eno rade običan posao, a proputovale svet. Sve im muškarci pružaju, uživaju u životu.
Oduvek sam sa svojim drugaricama pričala o momcima i delile smo savete jedna drugoj, onda mi se desilo da je jedna od njih pokušala da smuva dečka sa kojim sam se viđala, kao da je skupljala sve vreme informacije o njemu da bi znala na koju kartu da igra s njim. Ne znam šta se dešava sa našim društvom, da li smo zaista dotakli dno? Toliko drugih muškaraca ima, jel moguće da više ni prijateljstvo nije sveto?
Pišem ovo i ne mogu oka da sklopim. Imali smo proslavu. Goste smo morali da rasporedimo u dve ture zbog prostora (kod kuće proslavljamo). Moja mama je svu hranu, torte i pića spakovala prvoj turi gostiju da nose kući, jer navodno oni očekuju, ona ne može praznih ruku da ih pošalje... Trpala je kako je stigla. Sav novac koji sam dobila moram da iskeširam za drugu turu, jer nije ostalo ništa i sve mora naknadno da se naruči. Nju čovek treba svaki put da polije vodom da se osvesti.
Nikad mi neće biti jasni muškarci koji ne liče ni na šta, a očekuju neku dobru ribu pored sebe samo zato što su nakurčeni ili imaju previsoko mišljenje o sebi. Takvi uvek nalaze mane ženskim osobama, te debele su, te ovakve, te onakve, a oni niski, ružni, štrkljavi, mršavi, debeli, krezavi i proćelavi. Jednom rečju, nikakvi. Mogu samo da sanjaju ženske sa dobrim dupetom, grudima itd. Sa takvima ne možete biti za sto života.
Radim u kolektivu sa 17 žena. Jedan dan sam zatražio pregled firminog lekara, jer me je jako bolela glava, od jutra kako sam ušao u kancelariju, do druge pauze, kada sam zatražio pomoć. Doktorka je na kraju ustanovila da mi smeta jak miris parfema/dezodoransa od dve koleginice koje sede naspram i iza mene u kancelariji. U početku nisu se toliko mirisale, u zadnje vreme bar pola bočice potroše, svaka ponaosob, ako ne i više. Direktorka je obavila razgovor sa obe, u vezi upotrebe parfema, i količine istog na sebi, i sada me gledaju ispod oka, mislim da bi me nogama zadavile samo da mogu, jer nose kratko i noge su im u prvom planu.
Kaže nisam isti kao na početku. Ne mogu biti isti kada non stop priča nemoj ovo nemoj ono, neću, ne mogu i tako.
Da samo zna koliko puta sam mu pogledala profil, poslao bi me kod psihijatra.. 🤦😅