Oženio sam drugu devojku samo da se ne bi pomirio sa bivšom. Prema svojoj ženi sam dobar, volim je ali je činjenica da je ne volim kao što sam nekad voleo prvu. Nisam mogao podneti da svaki put pređem preko njenih gluposti i popustim pa je ovo bilo izgleda jedino rešenje. Ljubav nije dovoljna da bi dvoje bili u uspešnoj vezi ili braku.
Muž mi je poginuo, a ja se tek porodila. Nisam ni razmišljala o spomeniku, totalno sluđena, ne znam gde udaram. Dođemo na 40 dana na groblje kad tamo spomenik, svekrva postavila levo njegova slika a desno njena. Ona je samohrana majka jer ga otac nije nikad priznao. I nema nikog osim nje ali mi je toliko morbidno bilo da mi je došlo da razbijem spomenik. Od kud joj pravo da ja kao zakonita žena nemam grobno mesto pored njega već ona. Imamo dete, on je moja prva i poslednja ljubav. Boli previše...
Ovi single što su ostali su single zato što su svi problematični. Evo ja sam jedina u društvu zauzeta, a moji prijatelji se i dalje pitaju zašto su single. Zato jer je jedna narcis, druga škrta, nikad ne bi ni kavu platila, za sebe ima, za druge nema, treća ima izljeve bijesa, četvrta svima pogoduje i ne zna reći ne, njoj su svi super, divni, krasni, a onda ih dođe meni tračati, u prijevodu dvolična je, peta stalno ogovara i cinkari, a ja ništa od toga nisam što one jesu i imam dečka, pa kad bi one sve te svoje poremećaje i loše navike maknule, sigurno bi i one našle dečke.
Prekinula sam prijateljstvo sa osobom koja mi je stvarala traume. Iskreno osećam se oslobođeno.
Ne znam šta da radim sa brakom. 11 godina, troje dece nije da se baci u vodu. Sa druge strane osećam se polu živo.
Ne razumem zašto prodaju samo špicaste salonke?? Hoću li da bodem nekog?
Žena ne priča sa mnom već treći dan jer je na dan kumstva na vjenčanju prijateljice zakasnila 5 minuta na šminku.
Ja prvi neću da bacim ono što smo stvorili ljubav koju retko ko doživi.
Veruj mi, kao što i ja verujem tebi.
Iza nas su kilometri i milje, dugi kao Dunav, ali svaki od njih vredi jer smo ih prelazili zajedno.
Sećaš se onih noći kad bismo posle smene samo seli uautobus, voz i krenuli, bez plana, vođeni onim što osećamo? Nije bilo teško, jer ljubav briše umor.
Ne moram da ti dokazujem rečima koliko mi značiš vidi se u svemu što radim.
A tvoji postupci su mi pokazali isto: da u tebe nikad nisam imao razloga da sumnjam.
Jer kad si ti tu sve ima smisla.
Toliko sam srećna što mi deca ne liče na supruga (govorim o karakteru). Samo da ostane ovako...