Da mi je muž bio podrška danas ne bih bila rastavljena žena.
Nerviraju me ljudi koji pričaju samo o poslu, politici, parama, a ništa o kulturi, umetnosti, ne umeju da se opuste, šale.
Bukovski je rekao "Nema veće praznine nego kad ti neko uđe u život, oživi te i onda ode." I nijedan citat me nije toliko pogodio. Verujem da ću zvučati patetično i ne znam da li se nekome od vas slično dogodilo, ali osećaj ništavila koji ostaje nakon što vam neko probudi dušu i ode je neverovatan i na trenutke neizdrživ. Život i dalje teče naravno, ali kako nastaviti dalje kao ljuštura onoga što ste na trenutke bili s tom osobom i mogli da budete tek. Uz sve probleme i nedaće koje život nosi sa sobom, kako tu žal za nečim neostvarenim da zanemarim, strahujem da će me to mučiti do kraja života i da nikad više neću biti cela.
Ne podnosim ljude koji preteruju u šalama bilo kakve vrste. Ja, prva, volim da se šalim, ali ako te šale prevazilaze mere i granice, o čemu da pričamo.
Moji roditelji na mene vrše pritisak da treba više da se družim, a ja to ne želim. Lepo mi je da samo imam puno poznanika i to je to. Ne znam kako da se otarasim tog pritiska.
Mrzim kada vidim tako dobru ribu u teretani, toliko budem tužan što ne mogu da joj priđem. Devojka je jako zgodna. Vidi se da voli da privlači pažnju, onako otvori dekolte i smeška se nonstop. Imam nekog dečka ružan bože me sačuvaj. Mora da je dobar tip tako nekako deluje. Ali kako svi ljudi nađu takve ribe samo ja nikad ništa.
Sa devojkom sam 4 godine, pre neko veče se dopisivala sa drugaricom gde joj je rekla kako ne zna da li sam ja pravi... Svaki dan se trudim da joj pokažem koliko mi je stalo do nje i koliko je volim, dao sam joj do znanja da mi je vrlo draga u životu i jedina... Nekako osećam da su te varnice nestale sa njene strane a opet sa druge strane je i dalje tu, piše mi, zove da se vidimo... Zaista sam zbunjen...
Društvene mreže su postale čisto zaglupljivanje. Ili neko glumi pametnjakovića, ili se ljudi bez prestanka prepucavaju, ili se sve vrti oko golotinje i praznog hvalisanja. Jednostavno užas! Ko je ugasio naloge ili ih nikad nije ni pravio, taj je svoj mozak najbolje sačuvao.
Kad me bivši ostavio prije 4 godine rekao mi je da ću ja sigurno naći nekog super dečka. On je za pola godine već našao novu curu (možda ju je imao i dok smo bili zajedno), a ja još uvijek nisam pronašla nikoga. Iako mi nikad ništa loše nije napravio, pomisao na to me baš razljuti.
Zbog nedostatka novca puno sam toga propustila u životu. U srednjoj nisam izlazila jer nisam imala ni odjeću za izlaske ni šminku, a ni novac. Nisam išla ni na kave nakon nastave kao ostatak razreda. Moji nisu imali auto pa nikad nigdje nismo išli. Na faksu situacija nije ništa bolja bila. Opet nisam imala i opet sam puno toga propustila i učila sam jer si ne bi mogla platiti ispite ako ih ne položim. Danas radim i imam novca, ali ni društva ni dečka na vidiku.