Treba da izaberem šta ću stuidirati. Plašim se da ću upisati nešto dosadno, da neću završiti, da ću završiti ali da neću imati posao u struci... Ne znam šta mi je gore. Koji ste vi fakultet završili i da li ste se pokajali?
Hvala unapred na odgovorima!
Tek nakon prekida saznala sam svakakve gadosti o njemu. Žao mi je što se nisam prvo raspitala kakav je pre nego dopustila da mi se umiljava i zavara da je dobar. Kažu ne treba slušati priče, treba slušati priče i s dozom opreznosti ući u neki odnos.
Mrzim kada ga na poslu vidim da priča sa drugim curama a sa mnom ne.. A toliko sam zaljubljena u njega i stalno ga kuliram.
U dvorištu mi je najlepša dekoracija, opalo žuto lišće kada dođe jesen.
Sad tek razumem moje roditelje zašto nisu hteli više dece. Imam jedno i preteško je.
Kome god sam rekao da radim od 7 h do 14 h svi su komentirali da blago se meni, da imam cijeli dan za sebe. Ljudi, već par mjeseci nisam se uspio naspavati. Osjećam se ko osušeni krumpir. Nemam volje nakon posla za ništa, samo gledam seriju. Eto vama to radno vrijeme. Govorili ste da ću se prilagodit, al nikad nisam. Mogu mislit kako je pekarnama od 5 h, užas.
Devojka koja mi se dopala na prvi pogled, nosi mider za kičmu.
Neke je stvari bolje ne vidjeti. Kineskinja kupila napuštenu staru kuću, više kao prostorija sa krovom puna smeća, prljavštine itd. Pokupila je smeće, očistila zidove, obrisala podove i okrečila. Do ovde je video ok. Od dasaka ispred kuće i od smeća je napravila ležaj, orman, police, ukrase po kući. Npr obično lišće zalijepi za papir i to je "slika na zidu". Uzela skoro pa trulu granu ispred kuće, malo omotala špagom i to je u kući ukras ispod prozora. Sad sve predmete u kući vidim kao da su napravljeni od smeća. Ne znam što mi je ovo trebalo u životu.
Shvatio sam da su moja deca zlatna i lepo vaspitana. Plus, bezazleno nestašna i počeo sam mnogo više da uživam sa njima.
Sve se desilo posle vikenda kod mojih kada je tu bio i moj brat sa svojom decom.
Bratovo starije dete je nemoguće. Toliko je nevaspitano i toliko bezobrazno. Hodajuće zlo. Svaki put kada se približi mojoj deci, bukvalno je pratim i svaki put će nešto da uradi, otme igračku, povuče za kosu, ugrize,... To dete me jako deprimira. Dete koje ne poznaje granice a snaja kao ih je postavila, pomislih, granice ko pihtije.
Kako se vi nosite sa bezobraznom decom?
Da li sam loš rođak? :/
1990. sam godište. Kada sam ja bio mlad, devojke mojih godina su obožavale da se vucaraju sa starijim momcima i matorim muškarcima. Švalerale se sa 10, 20, 25, pa i 30 godina starijim muškarcima. Rastavljale ih od žena just for fun i koristile ih za krpice i putovanja. Sada kada sam ja u srednjim godinama, žene mojih godina, pa i nešto mlađe jure mlađe momke. Čak i ove u 40im gledaju da smotaju neke 25ogodišnje mladiće za jednu noć makar. Valjda nadoknađuju ono što su propustile. Većina prijateljica mojih godina isključivo ganja momke u 20im. Ne smeta mi, samo kažem. Hahaha... Kad nemam sreće, tj. rođen sam u pogrešnoj generaciji.