Zaista ne razumem osobe koje su u stanju da uđu u vezu/brak a da nisu preboleli prethodne ljubavi. 5 godina veze ode kad smo sreli njenog bivšeg i kada sam kod nje video koliko ga voli.
Meni tečni color deterdženti nisu nešto, slabo peru pa sam odlučila da se vratim Ariel kapsulama. Ali prc. I to je kopija, čim sam otvorila kutiju vidjela sam da to nisu one prave Ariel kapsule a ni miris nije isti, sličan jeste. I onda vidim na kutiji da je proizveden u Rumuniji. Pa ima li išta kod nas da je original?! Uzas.
Na novom poslu na kom je 95% muški kolektiv sam se šokirala brojem muškaraca koji me muvaju kao slobodni, a sveže su oženjeni i imaju malu decu. Znam da nisu svi isti, ali kad jedna žena nagleda toga toliko, kako da ima motivaciju da se sutra uda? Nijedna žena ne bi volela da bude ta koja je rodila a ovamo joj se radi iza leđa. Ne mogu sve te žene koje su se poudavale za takve biti toliko glupe i slepe, nego oni glume savršene mužiće ali ako nešto može da prođe sa strane, zainteresovaniji su za cure nego slobodni momci.
Naš mali muški tim na poslu je dobio novog šefa, ženu. Njena prva poruka u grupnom chatu je bila: ,,Koliko niste normalni :D". Presrećni smo što nam se pridružila, totalni je car!
“Čuvala” se čitav život, muž mi je bio ujedno i prvi … Udala se sa 33 godine, njemu 35 - I sad umjesto da to “nadoknadim” mi ljubav vodimo jedva 3x mjesečno.
Postoji mogućnost da napustim kolektiv i kolege koje mrzim i ništa me više ne raduje od toga. Jedva čekam.
Ne mogu da se otmem utisku, čast izuzecima da 90% stvari ljudi rade zbog drugih. Počev od svadbi, velikih rođendana, putovanja. Ne mislim samo zbog slika i toga što ljudi nameću. Nego koliko majki priča non stop o svojoj deci prolaznicima ili na primer dok čekate red pričaju sa bebom koja mirno spava kao sa odraslom osobom, pritom gledaju da li ih ostali slušaju a one sve ponosne. Dajte ljudi rađajte i živite zbog sebe.
Podrška roditelja kada stvarate gnezdo je važna! Međutim, kada izostane, teško je, raskidaju se veze i brakovi. Zamislite da se za svoju sreću borite protiv ...roditelja? Moja tetka ostala udovica mlada i jeste podigla decu junački, ali kada su stasali za stvaranje porodica, njena posesivnost i strah od samoće kvarili su im veze i duge i kratke. Činila je sve da zadrži decu kraj sebe i ...uspela. Zahvaljujući njoj i njenim ogovaranjima, manipulacijama, spletkarenju, vređaju njihovih partnera, njena deca su ostala sama i ona je ostala sama. Kako? Umesto da oko sebe ima unuke, njeni ćerka i sin u četrdesetim godinama putuju, rade, lumpuju noću, nekad je danima ne obiđu, deca iz komšiluka joj kupuju hleb. Desilo se ono čega se bojala, a njena deca sada nemaju ni volju za ženidbu i udaju. Niti prema njoj imaju osećanja, jer je potrošila kredite. Čak je brat doveo jednu prijateljicu skoro da je upozna s rodbinom na veselju, a majka, naša tetka, dušu joj izvadila i raskinuli.
Radim u školi, prosvetni radnik, u tome sam tek godinu dana. Imam problem da viknem na decu. Nekako, vičem, ali to nije dovoljno glasno. Ne znam kako to da promenim. Šta je problem i da li imate savet. Vikanje nije opcija uvek, ali nekad je neophodno.
Kuma i najbolja prijateljica od već nekoliko godina od mene sve krije. Krila je pola godine da se zabavljala, krila da idu u inostranstvo, sad mi govori da je u 6.mjesecu trunda- mogla je reći kad se porodi.