Imam rođenu sestru koja me stalno vređa na račun fizičkog izgleda, i to ne samo nasamo već i pred porodicom i prijateljima. Muško sam...
Na početku smo imali jedno drugo, oboje bez sigurnog posla al uz podršku naših porodica. Danas, posle 10 godina imamo mnogo više. Oboje smo zaposleni solidna primanja i dodatni posao. I ne podnosim ljude koji mi kažu "ti ćeš ga naterati...". Ne, neću ga naterati, samo ću biti pored njega gde god on bio i verovati u njega. I klinci i ja nismo željni ni mora, letovanja, zimovanja, uživanja.. Željni smo njega jer se nekad viđamo jedva sat vremena dnevno. I jedino što mi treba je da su oni dobro.
Spuštam glavu kad ga sretnem u gradu kao da sam ja njega povrijedila i ostavila. Mrzim te svoje slabosti!
Videla sam njegov auto ispred kafane. Znači ostao je isti... sreća da sam ga ostavila na vreme.
Kupila sam mužu novi telefon za rođendan jer mu je stari bio polomljen i baš dotrajao. Sutradan – crkne moj, za koji sam bila uverena da je još u dobrom stanju.
Dečka sam uhvatila par puta u laži, neke su bile sitnije neke manje sitne, volim ga jako, nastavili smo da budemo zajedno, iako imamo neke dosta lepe trenutke, ne verujem mu, ali smatram da me voli, prevarila sam ga 2 puta jer sam mislila da je i on mene varao.
Šta da radim?
Gotovo nikada nemam potrebu za seksom. Vidim da to mom mužu smeta.
Pušim cigarete i jako me nervira kada nađem dečka koji ne puši.
Jednog dečka sam mnogo volela ta ljubav nije bila moguća, njemu da daljina bila prepreka i ja sam sve pokušavala da je održim, dolazila, zvala pisala. Posle godinu i po dana od raskida pružila sam priliku drugom dečku, stranac. Nakon 6 meseci naše veze on je morao da napusti zemlju i da se vrati u svoju, tri meseca ta tamo bio, i samo mi je jednog jutra javio da je pronašao posao u Srbiji i da je sleteo. Prolazim 4 meseca jako lepe ljubavi sa njim. Pre dve nedelje sam dobila posao u drugom gradu, njemu ni to nije bio problem i počeo je da dolazi i u drugi grad. Ali ja i dalje i noću i danju mislim o tom bivšem dečku.