Jedini čovek kojeg volim misli da ga ne volim i sada pati zbog toga. On je moja prva prava ljubav, prvi dečko i prvo sve. Imao je pre mene dosta devojaka i više puta bio prevaren i mislim da zbog toga misli da bih ga i ja prevarila. Naravno meni to ne pada na pamet niti imam želju za tako nečim ali problem je što živimo daleko jedno od drugog pa mu to stvara još veće sumnje. Ne znam kako da mu stavim do znanja da ga nikad ne bih prevarila i da volim samo njega.
Da mu se lepo javiš i kažeš mu da ga voliš, jednostavnije ne može.
Ako ima imalo mozga i ako te voli, on će ti verovati, da ga nisi prevarila i da ga voliš.
Ako nema mozga, onda ti ni ne treba.
Kako se nosite s nepravdom i nepotizmom na poslu? Mene toliko to boli da imma osjećaj da bi se u budućnosti mogla razboljeti.
Javio mi se bivši i ponadala sam se pomirenju, a on je hteo samo seks. Velikim delom sam ga prebolela, ali opet me je to povredilo. Njega sam mogla zavolim, ali on je navikao na površne veze i otišao je. Samo želim da mi neko ne pruža minimum, da me voli kao osobu. Nisam znala da je to tako teško.
Ne preferiram viđanje s momcima iz drugih gradova. Ili moj grad ili ništa.
Obećao sam porodici da ću u novembru doći kući, bio sam već u oktobru, da ću odmah kupiti avio kartu i da se vidimo tokom meseca. Neću doći i nisam im rekao da sam to odlučio, trebaju mi te pare, jer me svaki dolazak ove godine kostao preko 700eur.
Neka me napadne sad ko god hoće, znam da će sad da nagrnu osude, ali meni nisu jasni ljudi koji ub*jaju svoje ljubimce, tj vrše eutanaziju. Za mene je to monstruozno i nije normalno i gotovo. Možete vi sad pisati 'bolje i to nego da se muči', bolje ovo, bolje ono, manite me te priče. Kao što vi podržavate to, tako i ja imam pravo da ne podržim i nikad neću promeniti mišljenje. Ni za vek vekova. Meni bi pet puta gori teret bio da ja, indirektno, budem odgovorna za nečiju smrt, nego da se 'muči' i ode kad mu bude vreme. Ja bi sve živo pokušala, pa ako ne uspe da se izleči, ne uspe i to je to. Ovo, nikada.
Imamo prijateljicu u društvu, udata je kao u svi mi, ali kada god izađemo vani samo ona priča i jedina tema joj je njen muž. Samo priča o tome šta joj je kupio, šta je danas uradio u kući, šta joj je pomogao. Nisam ljubomorna ali svi znamo tu njenog muža i svi znamo da nikad skoro kući nije, da je ona zadužena za i svoje i njegove obaveze, dok on skače s kafe na kafu i putuje sam sa društvom. Sve te cure u društvu znam da imaju bolji brak od nje, ali jedina ona davi konstno o svom braku i mužu. Čak i kad ima priliku često zna prgovoriti da muževi naši imaju manju vrijednost od njenog.
Bivši kolega sa posla je sve nas koji nismo završili fakultet omalovažavao, iako smo radili isti ili čak odgovorniji posao od njega i sad sam saznao da je on svoju diplomu kupio. Kompleksi do neba.