Saznala sam da dečko s kojim se viđam pije lekove za smirenje.
Kada sam imala veze, nisam zapostavljala drugaricu zbog toga. Ona, čim je našla dečka, prekinula drugarstvo. Verila se i na devojačko pozvala sestre iz šire familije. Mene ne. Devojke, izvucite pouku!
Imam 28 godina i živim sa momkom već 3. Znam svo njegovo društvo i super sam sa njima ali kada izađemo momak i ja u “njihov” lokal (to je random lokal gdje je neko od tog društva uvijek tu i tu se okupljaju) uvijek sjednemo za odvojeni sto. Kad on dođe sam, sjedi sa njima ali kad je sa mnom sjednemo odvojeno. Da ne živimo zajedno, rekla bih “okej, želi da se posvetimo jedno drugom” ali mi bukvalno sjedimo sami i gledamo u telefone, čak ni ne razgovaramo. U 90% situacija idemo u taj lokal jer i ja volim to mjesto ali koja je poenta odvajanja??
Ne znam šta mi je bilo na poslu danas, ali poslednjih sat vremena sam se smejala kao blesava. Sad mi je krivo i sramota me je...
Kada sam ja bio mlad i išao u srednju (pre 15 godina) bilo je moderno da se coka u obraz sa drugarima. Meni je to oduvek bilo odurno i hvala Bogu što je ta moda prošla.
Imam 31. Dobar posao i skoro sam prekinuo sa djevojkom. Unatrag par dana sam imao prometnu nesreću sa motorom. Slomljeno rebro i jako natučen i modar…osjećam se kao da sam izgubio sve na svijetu…bili smo u vezi malo više od godinu dana. Cura je stvarno prelijepa…
Prije toga sam prekinuo vezu dulju od desetljeća i bio zaručen i s ovom sam djevojkom išao na sve ili ništa. Dao joj sve i po kući radio samo da je njoj lakše. Nismo bili podstanari već imam svoje. Veza nam je bila poprilično turbulentna ali unatoč svemu bili smo jako zaljubljeni jedno u drugo ja sam još uvijek vjerujem i ona…toliko se loše osjećam i toliko izgubljeno da je to neopisivo…ne znam kako se izvući iz ovoga…
Ništa lepše mi nema zimi od šolje toplog čaja i toplog ćebeta. Hedonizam.
Špijuniram svoje prijatelje, kad mi je dosadno po viberu i fb da vidim kada su bili tu, jer mi ne odgovaraju na poruke..
Moja prijateljica sa interneta je prekinula kontakt sa mnom jer sam trenutno u lošem psihičkom stanju. Tek što sam počela bolje da zarađujem i upisala da se doškolujem, izgubim posao i moram pauzirati ispite jer nemam da platim. Ona za to vreme živi od roditelja i oni joj sve plaćaju. U narednih pet godina će da studira i neće raditi. Ja taj luksuz nemam, sve sama moram da steknem. I ona me ne razume. Govori mi kako će biti bolje, a ja se godinama patim i koliko god da pokušavam ono ispadne sve još gore nego što je bilo. Dosadilo joj je da sluša moje kukanje i deaktivirala je profil bez da se pozdravi sa mnom. Pa dobro, drugarice, želim ti lep život. Volela bih i ja da mogu pet godina sve četiri u vis i ništa da ne radim.
Ja ne znam zašto neki ljudi na poslu misle da je ok da lude i budu živčani pred svima. Svima nam dođe neki loš dan i budemo neraspoloženi i sve, ali ja sam se danas doslovno prepala kolegice. Od ljutnje je počela lupati po stolu i derati se. I tako nastavila brojiti cijeli dan. Meni ovo nije ok, pogotovo jer smo u uredu svi ok jedni s drugima i ona baš kvari raspoloženje.