Najnapornije osobe su one koje su čitav život bile debele i onda smršaju. Kao da automatski zaborave sopstvenu gojaznost i osuđuju svaku osobu koja se malo ugojila ili koja je debela.
Kad sam bila mala i prvi put od tate čula riječ "išijas", mislila sam da je to vrsta psa. Pa sam tatu pitala hoće li mi dovesti išijasa da se igramo a on se počeo smijati i rekao "hoću, sine". 🤣 Par dana nakon toga mi je donio štene.😉😏
Ne znam kako da objasnim roditeljima da se hronična usamljenost mlađih generacija neće rešiti sedenjem u kancelariji. Da kolege nisu prijatelji, već u najboljem slučaju poznanici koji neće spletkariti protiv tebe iz čiste dosade i zlobe, a da je upoznavanje partnera van interneta skoro nemoguća misija. Ne koristim mreže za upoznavanje, lično ne vidim sebe u tome, ali nemojte mi pričati priče o kursevima i sličnim glupostima. Idem na kurseve jezika od detinjstva. Način na koji smo komunicirali kao tinejdžeri i sada je nebo i zemlja. Na koji god kurs, čega god da sam otišla, ti ljudi samo hoće da odrade to što imaju i odu kući. Niko ni sa kim zapravo ne komunicira. Ako je neko društvo kojim slučajem i opstalo, priča se svodi na zajedničkom gledanju u mobilne. Naravno, čast retkim izuzecima.
Najbolji drug mi se naljutio jer sam objavila na Instagramu sliku gdje sam gola u kadi punoj kupke. Na slici mi se ne vidi ništa što ne smije da se vidi. Međunožje mi je ispod kupke, a grudi sam prekrila rukom.
Imam problem sa poslovima, gde god radim dobijem otkaz jer ne mogu da istrpim nepravdu, ne znam šta da radim jače je od mene.
Svoju drugaricu poznam već 8 godina, od srednje škole se družimo sve do dan danas i nikad nismo prekidali kontakt i družimo se, malo je to oslabilo kad sam se ja verio. Neću da lažem da mi se nije sviđala i da nisam razmišljao o nečemu više, ali u mojim očima to je bila jedna dobra i poštena devojka pa možda i zbog velikog poštovanja i straha nisam nikad pokušao.
Desilo se da sam raskinuo gore navedenu veridbu.
Posle nekog vremena izađem ja sa drugaricom na kafu a nisam je video dosta dugo, a ona lepša nego ikad ostao sam bez teksta kad sam je video. Bacili se malo u priču da nadoknadimo šta se sve izdešavalo u zadnje vreme, i na kraju smo pričali šta oboje tražimo od partnera itd… Kroz priču sam shvatio kolko je ona bila sve to što sam tražio u životu od jedne žene i kolko se ja i ona dobro uklapamo i bukvalno tražimo isto. Eh kolko boli činjenica da je sve što sam hteo bilo tu, ali budala….
Kasno je sad da se nešto kaže, ali eto ti nekad je to što tražiš bliže nego što misliš….
Ljudi, htela bih da čujem Vaše mišljenje. Imam problem sa sestrom od svog momka. Ona kao da je ljubomorna na mene pa svaki put kad smo zajedno ona kao da pokušava da mi dokaže da njen brat više voli nju nego mene i da mu je ona na prvom mestu. Mnogo je vezana za njega, meni to nije normalno, preteruje. Pije iz njegove čaše dok joj muž sedi pored, zove ga svaki dan, šalje mu poruke, sve mi to smeta.. Inače ona je udata već nekoliko godina. Jednom prilikom mi je čak rekla da bi on pre stao na stranu svoje majke nego svoje žene, što me je baš naljutilo i sada sam se povukla skroz i izbegavam viđanje sa njom. Došlo je do toga da me zaboli stomak od pomisli na nju.
Vaše misljenje? Da li preterujem ili ipak ne?
Žao mi je što nisam postala detektiv. Sigurno bih bila jedna od najboljih jer imam ono što se ne uči u školi a to je da jako brzo povezujem stvari. Ljudi koji imaju isti dar znaće o čemu pričam. Evo i sada sa 43 obožavam da gledam krimi dokumentarce o ubistvima, posebno one od prije 30+ godina, koliko li je samo tu posla, istrage, načina na koji su sklopljene kockice, opušta me kad vidim da je slučaj konačno riješen. Dosta se i nauči iz tih dokumentaraca i savjeta bivših detektiva.
Često sam imala prilike da budem u kontaktu s ljudima preko interneta. Poneka devojka i najčešće muškarci. Nije moj omiljeni pristup, ali nekad ti jednostavno nedostaje društvena interakcija, makar bila virtuelna. Nisam se vezivala ni za koga tim putem, ali čega sam se sve naslušala. Kakve sve boleštine su u stanju da smisle i izgovore muškarci koji deluju potpuno normalno, rade, žive normalan život, ponašaju se pristojno, imaju sasvim zdrave stavove... A poremećeni. Do pre koju godinu je bilo mnogo lakše primetiti kada je tip doslovno rečeno devijantan. Ali ovo sad je postalo toliko teže uočiti a toliko prisutnije. S obzirom na to da prava upoznavanja praktikujem isključivo uživo, daleko od ijedne platforme, iskreno se bojim šta se zapravo nalazi iza zanimljive priče, šarmantnog osmeha, u pravom trenutku stegnute ruke. Šta li oni pretražuju, o čemu razmišljaju dok glume idealnog zeta svake majke, koje boleštine kriju... Verujte da opcija samoće deluje sasvim dobro i mirno.
Za hejt komentare da se nadovežem na savet muškarcima za ambiciozne žene i žene takmičarski nastrojene.
Nemam ja ništa protiv uspeših i ostvarenih žena, to je za svaku pohvalu.
Jedno biti uspešna i ostvarena, drugo je tripovati se da si to isto.
Da si šefica, da se tako oblačiš, živiš u iluzijama i bajkama.
Realnost je da radiš na kasi, šrafiš na liniji, radiš u pekari, čistiš.
To što su neke žene pukom slučaja i sreće otišle preko i što rade za minimalnu platu od 2.000€ ne daje im za pravo da misle da su uspešnije od tebe.
Jer da je te iste sreće i slučajnosti kod tebe kao muškarca, ti bi imao 3.000€ minimum, hranio bi tu koja radi za taj isti minimalac, ali to se podrazumeva i ne bi joj trebao nabijati to na nos.
Išao bi u rat kad bi se zaratilo, a ona bi sedela kući gledala kako da te vara.
Žene koliko god se takmičile sa muškarcima, ne možete biti bolje od nas, taj feminizam je bolest i neće vam ništa dobro doneti.
Kupite mačke na vreme, eventulano ćuka.