Celog života sam drugaricama psiholog. Kažu da lepo slušam i dajem savet. Zato sebi ne znam dati.
Zaljubio sam se kao nikad u devojku druge veroispovesti toliko da smo posle 2 meseca pričali o deci i kako ne želimo da budu druge vere i razumno se razišli. Duša me boli…
Kad podižem novce na bankomatu uvjek glasno izgovaram svoj PIN.
Namerno ostavim cenu na poklonu tako da mi sledeći put mogu dati skuplji poklon.
Odvratno mi je kad neko svako malo pije do te mere da se usvinji, devojka pogotovo.
Idu mi na yaya ovi ekstroverti što bez društva, druženja, društvenog statusa i tuđeg mišljenja ne mogu ni u wc da odu. Ne kažem da treba biti pustinjak, ali dajte se malo saberite. Znam osobe koje bez društva ne mogu da odu u teretanu ili pozorište.
Logika moje supruge: kakav lep dan, ajde da se posvađamo!
Poruka za mlade ljude, uvek pokušajte da radite ono što volite ili ako imate neki san pokušajte da ga ispunite.
Meni su govorili da ja nisam za inostranstvo, necu se snaći. Naučio sam strani jezik otišao u inostranstvo zarađujem dobro, vozim skup auto, radio sam na sebi.