Mrzim zebre na okukama. Kužim ja da je to vjerojatno jer se pretpostavlja da će vozači usporiti bez obzira bio pješak il ne, al puno njih naglo uleti u zavoj ne gledajući ima li koga na zebri, a pješak ne može dobro (pa ni vozači) vidjeti koliko je opasno prijeći. Volim semafore.
Pre godinu dana je moja drugarica (sada bivša), isprobavala moje haljine, jer je imala neku svadbu. Izabrala je jednu i nakon svadbe uredno vratila. Tokom tog isprobavanja, svidela joj se jedna haljina koju nikako nije mogla da obuče, jer joj je bila preuska. Bila je izuzetno uporna u svojoj nameri da je nekako navuče. Odustala je tek nakon što je pukao rukohvat na rajsferšlusu. Rekla sam joj da se ne sekira i da ću ja to rešiti, ali ona je insistirala da to popravi i da će je vratiti za par dana. Nakon mesec dana smo se prvi put posvađale posle višegodišnjeg druženja i to zbog sasvim neke druge stvari. I tada sam je podsetila da mi vrati haljinu. Prolazili su meseci, a ona nije ni nagovestila da će je vratiti. Pošto se druži sa mojim rođakom, preko njega sam ponovo tražila od nje da je vrati, a ona mu je odgovorila kako je sramota što je toliko dugo zadržala, ali da je još nije popravila. Ne želim da se svađam, ali to mi je uspomena od bake, ona je sašila. Ne znam kako dalje postupiti..
Dečku sam oprostila dosta stvari koje su me jako povredile, molio je za oprost i rekao da će biti bolji i da neće ponavljati iste greške. Dala sam mu još jednu šansu, oprostila i on je stvarno iskreno postao bolji, ide na terapiju i vidi se da se maksimalno trudi. Ali ja imam drugi problem, u mojoj glavi ja njemu jesam oprostila, ali ne mogu da zaboravim, prosto ne mogu. Stalno mi se vraća ta prošlost i kako me je povredio i ne znam da li mogu dalje. Volim ga i stvarno cenim njegov trud i znam da on voli mene, ali mislim da ne mogu dalje sa njim jer neke stvari i dalje bole mnogo. Najviše bih volela da mogu sve da zaboravim, kao da nije ničega bilo i da nastavimo normalno dalje.
Kako me sad oduševio jedan dječak. Donio mi je 1 euro, jer sam mu navodno vratila viška kad sam mu naplaćivala. Ne bi tako odrasla osoba postupila, ni govora. Kad njima vratiš viška, naprave se ludi i pobjegnu, a kad im vratiš manje, interesantno je što to svaki put odmah primjete i prigovore. Neki čak i za 2 centa njurgaju. Strašno nešto. Stvarno užas od ljudi. I onda tako kad im zabunom vratiš više, onda ti namirivaš od ionako male plaće. Strašno.
Mislim da nikad neću završiti sa bivšim, koliko god da bežim stalno mi se vraća u život.
Subjektivan osjećaj je da smo trenutno u 28om satu ovog dana, a ja od toga radim 27!