Ja sam mislio da je kockanje pošteno, da tu ima časti i poštenja. Al u svijetu kocke gospodari neka viša sila, ta sila ponekad ti dadne neki dobitak, ti se jadan "napališ", pomisliš: "evo ga sad, biće para", al ti onda na kraju ta viša sila sve debelo naplati, i na kraju ti uzme 10, 20, 50 puta više nego što dobiješ. Sa tom višom silom (ne kaže se džaba da je kocka vražija) nema igranja, ona na kraju svoje naplati.
Svekrvin pas je vidno ljubomoran na bebu od 6 meseci, koju ostavim povremeno na čuvanje ne duže od sat i po. Juče je u mom prisustvu kao da ih “upozna” približavala bebu psu, čak je bebinom rukom ga pomazila. Na moje negodovanje da mi smeta je odgovorila kako je sve uredu. Mislim da ga više neću ostavljati samu s njim dok je pas tu, posto se njoj očigledno ne može objasniti. Već je i pre jednom komentarisala kao da ćete vi znati kako ja kad niste tu. Pričamo o psu koji ima sigurno 20-tak kilograma, možda i više.
Zašto vrtite glavom i plešete kad isprobavate hranu jeste li retardirani pobogu?
Nisam udata i ljudi me vređaju zbog toga. Ok, da neko ne odobrava, ali uvrede.
Ne razumem mušku frazu "slab sam na tebe". U kom smislu? Šta hoćeš time da mi kažeš a uopšte se ne trudiš oko mene? Stvarno mi muškarci nisu jasni, a često mi to govore.
Imam neke baš jake tripove pa se tako "zaljubim" u neke random ličnosti poznate i manje poznate i to tako traje po nekoliko dana/sedmica/mjeseci. Najnoviji primjer je Adi Šoše. Već imam i pristojan broj godina pa mi je malo zabrinjavajuće.
Snaja od bratanica pravi kopije drugih devojčica i uništava njihovu individualnost. Moraju da budu uštogljene princeze, da nose roze, da se raspravljaju s drugom decom da su najbolje, moraju da imaju dugu kosu, moraju da kupuju ono što je in na tiktoku, sve mora in, trendy, fensi, čak su počele da izvrću jezik i oponašaju one tiktokerke koje svi ismejavaju, rečenice su im uvežbane i napamet naučene. Bratanice nemaju 2 posto prirodnosti i spontanosti! Kad ih nešto pitaš, gledaju majku šta će da im suflira. Ovako, u njenom odsustvu ćute. Ranije sam se cimala, sad ne reagujem, ali neopisivo me nervira ovo, eto!
Tolika je hemija bila između mene i bivše.. malopre sam joj video parkiran auto i toliko sam se naložio..
Muči me nesigurnost u vezi. Dečko mi ne daje nijedan razlog da budem nesigurna, ali svaki put kad odputuje, uhvati me osjećaj nesigurnosti. Ako mi ne odgovara dovoljno brzo na poruke, naljutim se, ako mi ne pokazuje dovoljno pažnje, naljutim se. Znam da je u meni problem, pomagajte ljudi!
Čini mi se da oduvek privlačim "slomljene" muškarce. One kojima treba neko da leče stare rane, da urade ono što su njima uradili, emotivno nezrelim i nedostupnim. Mislim da sam završila sa njima. Očigledno mi nije suđeno da imam nekog.