Ne znam za vas ali ja ne vjerujem ljudima koji su dostupni svima. I sa svima "srećo,dušo". Imam 30 godina a kolegica 50. Inače volim se šminkati i kad smo odradile zajedno 2 smjene ona meni da će mi iscrtati i počupati obrve i ružem preko usana da budu punije iako mi usne uopće nisu pretanke. Inače stavim ruž ali eto ta 2 puta nisam. Uvijek stavim maskaru i sjenilo na oči. Nedavno je ženi svojih godina pomogla torbu nositi. I vidi da nosim svoje stvari sa sobom a ona kao jel imaš stvarno šta za pojesti, to zato šta sam mršava. Ja sam narodnjak i upisana u registar za dobrovoljno darivanje koštane srži, to rjetko ko zna. I obožavam hranjenje mačaka. Vjernik jesam ali u svoja 4 zida dok ona spominje Boga stalno i moli prije običnog sendviča.
Ne volim žene koje izađu s prijateljicama, a udate i u 2 ujutro pitaju jesam li oženjen....i to im onda kao ne paše... Pa šta radiš, lutko moja, u 2 ujutro u diskoteci sa "kolegicama"?! :)
Bivši je dobio dete sa drugom ženom i dao detetu ime koje smo mi planirali da damo našem detetu.
Svi su tu, a tako sam sama. Prijatelje nemam, muža molim da popije kafu sa mnom, a da ne gleda u telefon, otac, majka i brat su bliski, a sa mnom su rezervisani i hladni, nikada nemaju ni sat vremena za mene. Razumem da jednostavno imam neku lošu energiju koja udaljava ljude od mene, nisam zla, nisam namćor jednostavno odbijam ljude, pomirila sam se davno sa tim ali ponekad zaboli.
Nisam birala bogataša, ali nisam birala ni nekoga ko je ambiciozan, lijep, zgodan, obrazovan. Birala sam nekog ko je samo šarmantan, koga sam mnogo zavoljela kao takvog, i s kim se savršeno slagala u krevetu. Danas smo u braku, nemamo nigdje ništa i jako sporo sve i ide, jer on ni da prstom mrdne. Spiska platu na gluposti. Šarmantan mi odavno nije, ide mi živce kad progovori, samo prdi po stanu, pa tako sam izgubila i volju za seksom koji nemamo već mjesecima. Imam tek 32 i pogrešnim izborom sam potrošila godine. Niti znam presjeći, niti mogu nastaviti.
Otišla sam u njegov grad da se upoznamo. Nije se pojavio.
Volim jednog Borisa. Izdaleka. Volim samoživog, nefleksibilnog, rigidnog i neurotičnog skota. Koji je btw realno gledajući sušta suprotnost od onoga što meni treba, ali ja njega volim i želim mu svu sreću ovog sveta! Iako je skot.
Dečko s kojim sam se dopisivala mi je rekao da sam dosadna.
U okolini imam nekoliko poznanika koji su naterali roditelje da im uzmu najnoviji ajfon (uglavnom sklapaju kraj sa krajem, u svakom smislu i mislim da nema potrebe da to pojašnjavam), dok sa druge strane ima dece kojoj roditelji dosta dobro zarađuju i koriste i dalje modele od pre nekoliko godina (kao i ja). Iz ugla detata od 17 godina bi me bilo sramota da mojima tražim novac za telefon samo zato što je najnoviji i što hoću da se pokažem ako moj sadašnji i dalje radi najnormalnije. Nije mi jasno kako njima nije neprijatno da na već lošu situaciju uvlače roditelje u još veći trošak da plaćaju narednih godina običan telefon na rate i odvajaju dadatno novac za to. Ne krivim tu roditelje, jasno mi je da žele da im učine ali njih definitivno “osuđujem” zbog toga. To su ljudi koji će kasnije izrasti u teške kompleksaše i sve će raditi samo da se drugima dokazuju a što se kaže neće imati pas za šta da ih ujede.
Dečko mi je raskinuo u periodu kada sam morala da se borim za budžet na fakultetu sa najtežim ispitima i da se izborim sa prolaskom u novom klubu. Uspela sam i u toku razmišljanja o njemu da steknem budžet i da se snađem u novom klubu i osećam se dosta rasterećenije :)