Sve, sve ali ljudi moji ovaj Engleski nikako da savladam. Toliko me mrzi da ga učim a preko filmova i igrica mi uopšte ne ulazi u glavu a pritom mi je potreban za posao..... Ne znam šta da radim.
Imam 25 godina, od mog prvog rođendana i dan danas me šiša moj otac i još nikad nisam bio u frizerskom salonu. Od prije nekih 10 godina šišam i ja njega. Ponosan sam na to i nadam se da će tako još dugo potrajati.
Da li sam ja luda što mislim da ako si postao porodica nekome (radi se o sestri mog muža) treba da se potrudite da se slažete što bolje, a ne da pravite bespotrebnu dramu i svađe bez razloga - ona tvrdi da se ja "pretvaram i glumatam" i da forsiram naš odnos a pritom nije da smo toliko različite. Moje namere su stvarno čiste želim da bude neke harmonije da sutra kad rodim decu imaju zdrav odnos sa tetkom ako to ne bude slučaj biće im uskraćeno to iskustvo. Ne znam šta da radim moj muž ništa ne radi povodom toga govori da je njegova sestra takva i da će se vremenom zagrejati za mene ali meni tako ne deluje. Makar kad bi se upristojila da glumi jer stvarno i njegovi roditelji su divni prihvatili su me kao njihovu stvarno želim decu sa njim i da odrastaju uz puno rodbine, sa bakom i dekom prisutnim... Bukvalno je problem samo sa njegovom sestrom.
Ljudi kakav je ovo trend u Nemačkoj da momci od 20 godina puštaju brkove. I to gledam sve sami derpe. Čoveče kako smešno izgledaju, stvarno ne znam jel imao neku priliku da vidi to, znači niti muško niti žensko sa brkovima. Nekada se znalo da su to nosili pravi muškarci, izgledali jako, muževno, a ovo čista smejurija.
Porodila sam se prije 6 mjeseci. Od muža nisam dobila ništa (čak ni buket) pod izgovorom da je bila frka jer je bio zeznut porođaj. Sinoć je bila 2. godišnjica braka, opet ništa. Zaboravio bi i čestitati da ga svekrva nije napomenula. Za rođendane mi kaže da naručim nešto od odjeće/obuće, a on da pare za to (obično nađem nešto za 50-70€). Boli me to jer ja volim kupovati personalizovane poklone i potruditi se oko toga. Da napomenem, finansije nisu problem, oboje radimo, uz kredit imamo finu ušteđevinu. Ipak, najviše me boli ovo za porođaj. Rekla sam mu da sam za godišnjicu očekivala makar jednu ružu, kaže da sam materijalista.
Oduvek sam bila budala u vezama. Prva veza, od njega sve što sam dobila su dve igračke od kineza i jedna srebrna narukvica. Sa 18 godina, njegova mama me je zaposlila da im šmirglam i farbam sva vrata u kući. Jedan momak me je pozvao na večeru i naručio samo sebi, od tada se više srećom nismo videli. Kod sledećeg momka sam, kao student, kupovala im hranu i kafu u kući, a njegova mama skuva njima ručak i svakoga posebno usluži, a meni ni tanjir ne postavi. Jedan bivši mi je kupovao cveće dok nismo počeli da živimo zajedno, onda mi je delio uvrede. Poslednji bivši me je ostavio sa bebom, a ja sam njega oblačila, jer mi je bilo žao da nema. Večita budala dobra za druge, a loša za sebe.
Postalo mi je sumnjivo ponašanje dugogodišnjeg momka pa sam krenula malo kopati. Na kraju sam našla prsten i 2 karte za Maltu na moje i njegovo ime. Sad me grize savijest i ne znam kako ću odglumiti iznenađenje. Ne želim mu priznati da ne pomisli da sam neki ljubomorni manijak.
Imam 35 godina i primetio sam da većina osoba rođenih 70ih godina su jako loše i kao ljudi i kao kolege. Ne mogu da shvatim odakle toliko zlobe, sujete, zavisti i mržnje u tim ljudima i zašto se tako odvratno ponašaju prema drugima. Nije to samo na poslu, već i u familiji, komšiluku, na ulici, na treningu... Sa svim ostalim generacijama i nije toliki problem i pronađe se zajednički jezik.
Sa kim god sam razgovarao na tu temu, apsolutno su se složili sa mojim stavom i kažu da i oni isto misle.
Prekinula sam kontakt sa najboljom drugaricom, kojoj sam uvijek pomagala i zadnje pare bila spremna da dajem, a mene jednom trebala mala usluga (neke tablete koje nije imalo u apotekama gdje živim) i rekla je kupiće mi kad bude išla prema gradu i nije ih posle pomenula uopšte a trebale su mi hitno jer sam imala infekciju. Mogla je da kaže ne mogu da ih tražim il šta god al ne.. Posle se pravila kao ništa da se nije desilo slala mi slike od koncerta kako se zabavlja itd. Napisala sam joj pozdrav i sve najbolje, više mi se ni ne opravdava zašto završavam kontakt sa nekim.
Radim 6 dana u tjednu, većinom i prekovremeno i to s ljudima, a najviše cijenim nedjelju kad me nitko od familije ništa ne treba, izuzev roditelja i bratove obitelji, a naravno da me se sve manje bitna familija sjeti nedjeljom da trebaju nešto u vezi moga posla...