Dečko mi je pre 2 meseca rekao kako je pročitao negde da je devojka priznala dečku posle 2 godine veze da je sve vreme glumila orgazme. Rekao mi je da ne može da veruje i da ne zna šta bi radio kada bih ja radila tako nešto. Istina je da sam ja svaku put glumila orgazme sve 3 godine naše veze, da bi se on osećao dobro. Odlučila sam da neću više to da radim, da ću se posvetiti svom uživanju i ne radim već 2 meseca, međutim on me sad optužuje kako ga varam, jer nisam kao pre u se*su. Mislim da ću mu priznati, svaki put isto, svađa nakon sek*a, zašto ne svr*im, a on radi sve da me zadovolji i zato misli da ga varam, ne mogu više...
Ja ne kapiram ove ljude po društvenim mrežama, prvenstveno žene. Evo, daću primer. Pratim dosta profila što se tiče kose, frizerskih salona itd. Često nailazim na snimke gde neka žena uradi nešto sa kosom, ili bude lepo ili se unakazi ili omaši boju i ti kad prokomentarišeš, ispadaš loš. Ja, lično, ne komentarišem ništa jer svako ima drugačiji ukus, ali isto tako, svako drugi ima pravo da ostavi svoj komentar. Mnogo puta nailazim na komentare gde se, recimo, većini ne dopada urađeno, a vlasnik tog salona ili ta žena čija je kosa se nađe prozvana i svađa se po komentarima. Pa čekaj, što kačite javno onda to? Čim javno kačite, onda valjda ljudi imaju pravo da daju svoje mišljenje?! Nemojte onda ništa stavljati ili zaključavajte komentare. Stvarno ste pahuljice, sve vam živo smeta ako nije po vašem i ako vam se ne ide niz dlaku. Što je najjače mnogi frizeri unakaze kosu stvarno i to ne liči ni na šta, a posle se ljute kad to kažeš, e pa, jbg.
Radim kao nastavnica hemije u jednoj osnovnoj školi i mogu samo da primetim da nam generacije idu u sunovrat. Da se ogradim nisam ja neki stariji nastavnik imam 32 godine. Deca su danas sve bezobraznija, a imaju sve, od najskupljih stvari, letovanja i zimovanja, ali su jako nevaspitani. Gledam moju generaciju svi smo bili uglavnom dobri, a bezobraznih učenika je bilo u manjini. Sada je dobrih učenika u manjini i to ne mislim na učenje nego ponašanje. Sve im je dozvoljeno, ne sme im se ništa reći. Jedan učenik me je pogodio olovkom u oko i nije sankcionisan. Samo je otišao na kratak razgovor kod psihologa i ništa. Razmišljam da dam otkaz. Volim ovaj posao, ali je postalo stvarno nemoguće trpeti. I nisam ja neka nastavnica bez autoriteta, svi nemamo autoritet i svi ovakve stvari doživljavaju.
Dobijem grč u stomaku kad čujem onaj zvuk poruke na viberu. Srce mi preskoči misleći da je on a znam da se to nikada neće desiti...
Cijeli život sam navikla da radim sve samostalno, roditelji su bili tu u smislu finansijske podrške, ali sam generalno sve probleme rješavala sama i nekako nikad nisam imala priliku da se oslonim na nekoga. Nisam imala ni neku ozbiljnu vezu, a kako vrijeme prolazi mislim i da neću. Često se rastužim, jer mislim da ću cijeli život provesti sama, a voljela bih da imam nekog ko bi me barem zagrlio kada mi je teško.
14 godina zajedno, prelijepo nam je bilo, znam da je, vidilo mu se u očima da me voli i pazio me i mazio sve te godine, kao i ja njega i onda se nakon toliko godina u trudnoći razbolim teško. Mjesecima nisam mogla ustati iz kreveta, osjetim da se udaljio i govori kako mu je teško gledati me takvu, da bi na kraju ispalo da je 2 mjeseca nakon što sam se razbolila našao drugu.
Uhvatila sam ga tek 8 mjeseci kasnije kad sam se oporavila. Pa zar je moguće da baš tad, baš kad sam ga najviše trebala, da mi to uradi??
Prošle su godine od toga, a meni se još uvijek kad se sjetim duša para.
Zadnju kap krvi bi bila dala za njega i on nekad prije za mene, znam da bi, vidjelo mu se u očima. Sve je gotovo, al nikad se neću prestati pitati kako je od poštovanja i ljubavi došlo do suprotnog baš tad kad smo imali dijete na putu koje je on želio čak više nego ja, koji je suze lio od sreće kad sam mu rekla da sam trudna, vodio me na svaki pregled, pazio me kao kap vode na dlanu.
Zašto j*bote?!
Zaprati me devojka koja ima 21 godinu. Ja imam 23. Javi se ona meni i krenemo da pišemo međutim nakon par poruka ona me otprati i nakon toga kad sam video da me je otpratila otvorim njenu zadnju poruku al ne odgovorim ništa i otpratim i ja nju. Posle 10 minuta ona mi šalje poruku i pita koje sam godište? Ja je pitam ako je zanima zašto me pre toga otpratila? Kaže SLUČAJNO. Da, slučajno pritisla praćenje, pa slučajno onda od svih opcija otprati i onda na kraju najslučajnije potvrdila kad je instagram pitao da li je sigurna... Uglavnom rekao sam joj da kad ispravi to da onda možemo da pričamo i ona me blokirala nakon toga. Eto devojka koja ima 21 godinu, a ponaša se kao tinejdžerka od 11... Devojke ne budite ovako jadne i zapamtite da ako hoćete zrelog dečka i uopšte bilo koju osobu morate vi biti zrele, a ovo sve što radite je sve samo ne zrelo i normalno i dok god se tako ponašate neće vam niko prići ni preko interneta, a pogotovo ne uživo. Osudite slobodno, to ništa neće promeniti.
U vezi sam 5 godina sa predivnim dečkom. Naša veza od početka se temelji na prijateljstvu i stvarno nikad nismo imali većih problema u vezi. Prije njega bila sam u vezi s tipom koji je čista suprotnost od njega on je ono baš čisti primjer pravog ženskara i kad sam ja to shvatila ostavila sam ga... E sad problem je taj da prije nekih godinu dana sam pala na kušnji, bila sam vani sa prijateljicom i tu je bio taj bivši dečko stalno se nešto motao oko mene, ja budala nisam trebala ni pričat s njim ali eto misleći da je to sve iza nas da smo sad malo zreliji i odrasliji ljudi popričala sam s njim ali više neke životne teme ništa više od toga i kasnije je iskoristio moment kad sam bila sama i pokušao me poljubiti tj. samo je naslonio usne na moje i ja sam se odmakla i otišla... E sad od toga dana osjećam preveliku grižnju savjesti što to svom dečku nisam rekla jer mi smo baš iskreni u našem odnosu ali bojim se reć mu jer ne želim da se radi toga uništi sve što imamo.
Žena ljubomorna jer nemam puno sedih u kosi jer je njoj skoro skroz seda kosa. Oboje smo 75. godište i mislim da ovo prevazilazi granice normale.