Mislila sam da imam solidan brak 7 godina i troje male dece... samo jedna poruka je promenila sve kada sam saznala da me je muž prevario ceo svet mi se srušio. Preko noći je izbacio od kuće i mene i decu nismo se ni razveli a već je nju doveo u kuću sada je još i trudna. Mi više ne postojimo za njega teško mi je da gledam decu kako pate za njim a on se ne seti ni da ih pozove u redu mogu da shvatim da više mene ne voli ali kako može da prođe ljubav prema deci. On nikad srećiji ne boli me njegova sreća boli me dečija tuga.
Dok je bio muž u samoizolaciji 14 dana, kuća nikad nije bila čistija.
Nikad ne bacam višak hrane. Uvek dam psima lutalicama ili bacim negde na zemlju pa ako nađu.
Shvatio sam koliko je volim kad ne mogu da se fokusiram na utakmicu koliko mislim na nju.
Za vrijeme trudnoće sam djetetu puštala glazbu (stavljala slušalice na trbuh). Najviše Orašara jer sam čitala da će se na to već onda naviknuti, povezivati s ugodom i sigurnošću pa će ga uz to biti lakše uspavati.
Došao mali, Orašara ne tepe, ali zato mu pustiš Vatrogasce i mir u kući, plakanje instant prestaje, čak i zaspe uz njih :')
Nemam visoko mišljenje o muškarcima sa kojima je dovoljno da trepneš nekoliko puta, malo poflertujes i dobiješ odmah sve sto poželiš.
Mama dečke mojih drugarica uvijek komentariše na loš način, jedan je ružan, jedan nije školovan, kao da su one s njima samo zato da ne bi bile same, da su uzele prvog koji im se javio, samo zato što sam ja sama i nikada nikog nisam imala. Realno kada pogledaš ti ljudi su u vezama po 2 i više godina, sigurno ne bi bile s nekim u vezi toliko dugo ako im ne odgovara. Pozadina ove priče s mamom jeste da ona pokušava meni da kao dokaže kako je njima loše, i da opravda to što je ona meni branila da se zabavljam u toku srednje škole i početka fakulteta, a realnost je ta da živimo u malom gradu gdje nema mnogo omladine, većina ih je u ozbiljnim vezama i da je meni sada jako teško da nadjem nekog mojih godina, ko je sam a da mi odgovara, možda da sam tražila prije 2-3 godine, kada su i svi drugi tražili, bi bilo sve drugačije ali ovako mama, sama sam realno zbog tebe i tvojih prijetnji, zabrana, i manipulacija.
Završavam ETF i mogu da pouzdano tvrdim da su informatičari posebna sorta. Sviđam mu se, pita zajedničku koleginicu svako malo za mene, ali ništa ne radi. Čak je krenuo da je moli da se ona raspita šta mislim o njemu, a ne zna da mi ona sve druka. Pošto je fin dečko, a i ne izgleda loše, rešim malo da preuzmem inicijativu, ali ne previše da ga ne uplašim i da mu ostavim prostor da on mene pita da izađemo ne bi li se okuražio.
Pošto oboje mnogo volimo slatko krenem da mu nabrajam sve poslastičanice i kafiće u Bulevaru i uz tekst - "ovde ima ovo dobro" ili "ovde mi se ide dok nas ponovo ne zatvore". To je trajalo dobre dve nedelje. Hajde što nije ukapirao, nego je otvoreno negodovao na svaki moj predlog. Te ta je torta sr*nje, te ko će da se vuče do Liona posle faksa. Kontrapredloga, naravno, nema. Na kraju me je pitao da nisam možda u PMS-u čim mi se slatko toliko jede. Ne znam da li da ga ignorišem, da kažem koleginici da mislim da je baš glup ali taj mi neće hebat.