Zavidim ženama koje sebi lako nađu partnera. Ja imam 35 godina i imala sam samo jednog dečka.
Muž mi je strašan manipulator. Dok svi veruju da je dobar čovek on je lažov i alkoholičar koji me katastrofalno tretira. Znam sama sam kriva, deteta mi je žao da odem a otišla bih još odavno.
Imam svekra koji pati od toga da bude u centru pažnje. Kada neko dođe ili odemo kod nekoga pretstavlja se kao izuzetno vredan, dobar, fin bla bla... Ne možeš da progovoriš od njega jer samo na sebe misli. Dok kući.. 24h u krevetu, samo pređe iz svoje sobe i dnevnu i to leži ceo dan, TV, alkohol i cigarete. Pravi opštu katastrofu po kući, prljav je, ne kupa se, oseća se kao oni ljudi koji žive na ulicama. Ubeđen je da mi treba da radimo apsolutno sve umesto njega iako imamo dvoje male dece od kojih jedno samo šest meseci. Kad god sredimo sve, on te iste sekunde sve isprlja. Ovo je pakao.
Žao mi je što me je upoznao u onako lošem periodu. Delovala sam kao džangrizava i dosadna osoba, a zapravo sam svako veče plakala i tonula u crnilo. Bila sam sve suprotno od sebe sad i volela bih da sam dobila drugu šansu.
Joj koliko mrzim ovo hladno vreme. Samo vetar i kiša i mrak. Ono toplije vreme prođe brzo i onda zima traje dve trećine godine.
Ostavila sam momka nakon dugogodišnje veze iz razloga što je nezreo i ne želi da se promeni. Sada svi misle da sam ga prevarila, a on čak i veruje tim ljudima. Ja sam ispala idiot u celoj priči.
Neki put bacim maminu praznu teglu od turšije koju mi je poslala kad me baš mrzi da operem.
Mislim da je moja drugarica jedina majka na svetu koja svog rođenog sina zove po prezimenu. Zvala ga je po imenu ili nadimku do polaska u školu, onda su drugovi krenuli da ga zovu Blagoje od Blagojević, pa je i ona počela da ga zove tako privatno. A njenog muža svi osim nje zovu Blagoje, ona ga zove po imenu. Svi su u dobrim odnosima, nego samo nikad nisam čula za ovako nešto.