Molim vas recite ovim muškarcima sa brkovima kao iz 80-ih ili tzv.”dady moustache” da im ne stoje i da puste pravu bradu ili se obriju.
U tajnoj sam vezi sa profesorom sa fakulteta. Stariji je 30 godina od mene. On se nikada nije ženio i nema dece, sa druge strane ja sam zauzeta i zato sam želela da bude tajno. I ne, nije ni zbog kakvih povlastica. Čak je on i želeo da mi pokloni ocene ali sam odbila jer volim to što studiram, kao i svi ostali pošteno polažem kod njega. Znam da ovo nema budućnost, ali jednostavno smo se zavoleli. On je toliko pažljiv, nežan, prosto uživam u njegovom dodiru i našim razgovorima.
Kada smo raskidali, bivša mi je rekla "Da umirem u mukama i da samo ti imaš lijek koji bi mi mi spasio život, ni tad ti se ne bih javila". Prošle su godine od raskida, hvala Bogu ona je živa i zdrava, ali se ponaša kao da ne postojim.
Ima li većeg košmara nego da ti neko prepričava film koji te ne zanima?
Ponekad zavidim djeci bogatih, samo zbog putovanja. Zamislite, ustanete i kažete, hm danas bih mogla na Havaje malo ili na safari u Ganu.
Od kako sam ja preuzeo, za slavu uvek služim vruće pečenje. Jeste malo veće cimanje, ali meni znači da to bude prava stvar.
Ni sanjala nisam kad sam upoznala sadašnjeg muža tadašnjeg dečka da će njegov broj telefona biti na vizit kartici, privesku, upaljaču, okviru za tablice kao reklamni materijal servisa, od običnog radnika do vlasnika servisa, naravno nije bilo lako uz puno truda i rada i naravno ljubavi sve se može.
Nikada neću zaboraviti dan kada smo se prvi put vidjeli. Kao da mi je srce u tom trenutku samo pobjeglo iz kontrole — zaljubila sam se odmah, najiskrenije, najnaivnije. Mislila sam da sam pronašla nekoga tko će me čuvati i voljeti barem upola koliko sam ja voljela njega. Dala sam mu sve: svoje vrijeme, emocije, snove, vjeru u ljude. Trudila sam se, molila sam ga da bude iskren, da ostane, da pokaže da mu je stalo. Svaki put kad sam padala, uvjeravala sam sebe da će se promijeniti… ali nije. On je samo uzimao. Manipulirao me, iskorištavao moju dobrotu i ljubav, i od mene napravio osobu koja je zaboravila vlastitu vrijednost. Pala sam u depresiju, jer sam se borila za nekoga tko se nikada nije borio za mene. Čak sam mu se jednom vraćala trčeći, kao da se vraćam kući — a zapravo sam trčala prema još većoj boli. Taj dan mi i danas nedostaje, ne zato što je on bio nešto posebno, nego zato što sam ja tada još vjerovala da nije samo jedna velika laž.
Zato, djevojke — molim vas, ne radite ovo.