Kada je muškarac stvarno zaljubljen, ne lajka i ne zapraćuje druge djevojke, a to sam najbolje shvatila zbog jednog dečka. Izlazila sam s njim, ali nije bio siguran u vezu i rijetko smo se viđali. Nismo se pratili na IG-u, ali kako je ima otvoren profil, mogla sam vidjeti koga prati i što lajka–uglavnom OF cure i polugole djevojke. Sada ima curu i od tada nikoga ne dodaje niti lajka djevojkama kojima je prije redovito lajkao.
Moja koleginica na poslu dobija pomoć od muškaraca zato što je lepa i zgodna.
Ja kad tražim pomoć, niko neće da mi pomogne.
Zaposlena sam ali imam autoimunu bolest creva koja mi dosta otežava i svaki dan na poslu je strah i borba. Trudim se i borim jer nemam nikakvu drugu finansijsku podršku, živim pod kirijom i ako ostanem bez posla ne znam kako bih plaćala stan, lekove i uopšte živela. Da li imate ikakve predloge za neke online poslove, u šta uložiti vreme, odakle početi, za šta je najbolje učiti kako bih mogla raditi od kuće, jer bi mi to s obzirom na moje stanje zdravstveno najviše odgovaralo? Hvala svima unapred!
Prva ljubav je zaista nešto što se pamti ceo život. Imala sam dečka godinu dana, bio je moja prva ljubav i mislila sam to je to ne postoji drugi za mene. Ostajala i trpela nepoštovanje koje tada u to vreme nisam primećivala jer sam bila zaljubljena do ušiju, ali sada sve to vidim. Koliko god nije bila ljubav koju sam zaslužila ja posle njega evo skoro 3 godina nemam nikog. Imam strah od vezivanja, nepoštovanja, manipulisanja. Ne mogu nikog da zavolim..a njega koji možemo reći ni nije zaslužio, volela sam ga više od sebe. Zato treba razmišljati koga volite i kome dajete celo svoje srce!!!
Ne volim osobe koje vas uvrede i ne poštuju, a onda vam se jave kao da se ništa nije desilo. Mene bi bilo sramota da se nekom tek tako javim, a ponašala sam se kao go*no prema toj osobi. Ni srama, ni obraza...
Mislim da sam se zaljubio u udatu koleginicu. Sličnih smo godina, ja
35, ona 36 ali kao da ima 23, vedrog duha, nasmejana, predivna koža, pogled, osmeh.... Poludeću više. Moram da menjam posao!
Ne mogu da ugušim emocije prema kolegi. Radili smo zajedno dugo. Zatim se nismo videli godinama i postepeno sam potisnula sve i samo bih ga se retko setila. Međutim, slučajno smo ponovo počeli da radimo zajedno pre godinu dana. Zatreskala sam se ponovo u njega i to još jače. U poslu se fascinantno dobro kapiramo i jako se poštujemo. Maltene čitamo misli jedno drugom i u retkim razgovorima o privatnijim stvarima. Nikada me niko nije toliko razumeo kao on. Ne znam da li ga samo intelektualno privlačim, ali nije to ni bitno. Ne bismo imali budućnost u vezi (da ne navodim razloge, ima ih puno). Samo želim da ubijem te emocije, a ne znam kako. Jako me to nervira zato što sam inače racionalna osoba. Ni ne flertuje mi se nisakim otkad sam ga ponovo videla, a kamoli u neku realnu vezu da uđem. Samo maštam o njemu.
Sviđa mi se momak koji živi u Crnoj Gori, ja sam u drugoj državi-susednoj. Ja sam baš “zagrijana” za njega kao momka, mislim i on je za mene, ali samo fizički-kombinacija. To traje jako dugo, par mjeseci, i zbog njega ne mogu biti ili pokušati biti u vezi sa momcima koji su mi tu-samo on mi je u glavi. Ne znam šta dalje raditi…
Ne znam da li je okej, ali muvao sam devojku koju sam treznio dok je povraćala po meni za novu godinu..
Ja živim od penala koje pucam ljudima koji hoće da me zajebu.