Žao mi je što neke osobe ne vide da imaju granični poremećaj ličnosti.
Jel i vi imate muža koji kada je kući, provodi 90% vremena u sobi sa svojim hobijima dok sam ja cijelo vrijeme s djecom i brinem se oko njih? Osim ovog problema muž je super. Nikada se ne žali ni na šta kada je kuca u neredu, kada provodim dane na poslu on bude s djecom jer zna koliko mi je moja karijera važna. Ako izlazim s prijateljicama ni tada se ne žali već ostane s njima. Ali kada sam ja kući on apsolutno ništa ni da dotakne. Sve moram sama. Ne znam zaista kakav je ovo mentalni sklop. Nekim danima mi dođe da se razvedem koliko me nervira što je stalno odsutan dok je kući a nekim danima mi je super što se ni u šta ne miješa. Ne može mi se izgleda ugoditi.
Ljudi kako pronaći nekoga ko nema društvene mreže? Izgubila sam kontakt sa jednom osobom s kojom sam se čula pre dosta godina, nedavno sam probala da je pronađem ali na internetu ne postoji apsolutno ni jedna informacija. Verovatno su svi profili obrisani. Imam ime i prezime i znam kojim se poslom bavi, ali drugo ništa. Inače nije iz Srbije. Baš bih volela da se ponovo čujemo, ali ne znam kako doći do nje.
Sramota me je sredine u kojoj sam rođena. Opština iz koje dolazim se nalazi u BiH, malo mjesto, ali prepuno ljudi koji više gledaju tuđe živote nego svoje. Tračevi se šire brzinom svetlosti. Ovde žive ljudi koji žive za koride, šatore, džipijade, straparijade, lokalni izvođači pune sale, ali su zato pozorišne sale poluprazne, bioskopa gotovo i nema, školovani pjesnici i umjetnici odlaze zgroženi publikom i nekulturom. Ja sa svojom porodicom više ne živim tu ali dođemo povremeno ali ja vama ne mogu opisati koliko me sve to guši i koliko mi je sve negativno, prvenstveno ja, i koliko mi je ljepše kad sam kod svoje kuce. Ispada da glumim neku princezu a li nije tako.
Borim se sa bipolarnim poremećajem, anksioznost i veliki strahovi, pa onda depresija, radim u kompaniji normalno i savesno, imam radnog staža 17 godina. Niko ne zna, a ponekad je teško nositi takvu mentalnu masku, da mi izgleda da ima nekoliko tona.
Nikad bila u vezi, a uskoro ću 30. Sad mi je i čudan taj koncept, kako su ljudi u vezama, kako to sve izgleda? Toliko mi je to strano, teško mi je i da zamislim da tebe voli neko koga ti voliš, kakav je to osećaj? Nije mi više ni žao sebe, ali znam da je šteta. Pogotovo kad se setim koliko sam bila zaljubljive prirode i željna ljubavi.
Stavljam baki viklere i pravim frizuru, idemo na svadbu. Kažem joj da bi volela da imam gustu i jaku kosu kao ona. A ona mi odgovara pa imala si kao dete i upropastila si je tako što briješ ruke, noge i onda to što treba da ide u kosu da bude jaka i zdrava ne ide u kosu već se gubi i troši na dlake po telu. Samo što krene ti briješ i sve vitamine tu uštetiš. Samo ispod pazuha brijanje zbog higijene i ništa drugo nemoj dete dirati. Ne znam šta da mislim o ovome, ali sam primetila da zimi kad ne brijem noge kosa mi je bolja nego leti.