Prekinula sam prijateljstvo sa osobom koja mi je stvarala traume. Iskreno osećam se oslobođeno.
Ne znam šta da radim sa brakom. 11 godina, troje dece nije da se baci u vodu. Sa druge strane osećam se polu živo.
Ne razumem zašto prodaju samo špicaste salonke?? Hoću li da bodem nekog?
Žena ne priča sa mnom već treći dan jer je na dan kumstva na vjenčanju prijateljice zakasnila 5 minuta na šminku.
Ja prvi neću da bacim ono što smo stvorili ljubav koju retko ko doživi.
Veruj mi, kao što i ja verujem tebi.
Iza nas su kilometri i milje, dugi kao Dunav, ali svaki od njih vredi jer smo ih prelazili zajedno.
Sećaš se onih noći kad bismo posle smene samo seli uautobus, voz i krenuli, bez plana, vođeni onim što osećamo? Nije bilo teško, jer ljubav briše umor.
Ne moram da ti dokazujem rečima koliko mi značiš vidi se u svemu što radim.
A tvoji postupci su mi pokazali isto: da u tebe nikad nisam imao razloga da sumnjam.
Jer kad si ti tu sve ima smisla.
Toliko sam srećna što mi deca ne liče na supruga (govorim o karakteru). Samo da ostane ovako...
Ja ne znam kako zaljubljenog muškarca može uopšte da podseća ženska osoba na zapršku i deterdžent.
Čuli smo se 0-24, pozivi, poruke... odjednom ništa više. Ljudi što se dešava s vama?
Ja sam jedina ostala sama od svih drugarica iz društva… Ne mogu da vjerujem da sam to ja.