Na team buildingu na Zlatiboru, onako posle dosta alkohola, koleginica sa posla me je zagrlila onako jednom rukom kao kamiondžija i rekla da bi htela da mi bude ljubavnica. Evo, ne znam šta da mislim... Sutradan kada se otreznila normalno se ponašala.
Raskinuo je sa mnom samo rečima "nije to to i bolje da svako na svoju stranu ide". Bez objašnjenja, obrazloženja, argumenata...
Najizgubljeniji u glavi na svim područjima života sam bio u trenutku kada sam dao završni ispit na fakultetu. Eto sad, 10ak godina nakon toga, stvari su se nekako dobro posložile. Sve će biti u redu.
Imam lažni profil na Tinderu sa slikama nekog modela. Kad mi cure pošalju gole slike, šaljem ih svom najboljem drugu da ocijenimo. Neke mu čak proslijedim da ih i on pokuša smuvati.
Umemorisala sam ga užasno u imeniku nadajući se da neke žene koriste one ID aplikacije i da će im ovo umemorisano ime izaći kad ga zovu ili ih zove, kao forma upozorenja s kakvim zlom se petljaju.
Imam utisak da se svi oko mene raduju mojoj trudnoći sem mene.
Poslednjih nekoliko meseci sa devojkom živim kao da smo cimeri a ne bračni par, i koliko god da pokušavam da pričam sa njom o svim problemima i šta mi smeta, ne vredi, ja ispadam lud. Znam da me ne vara ali ne znam u čemu je problem onda, a ima ga iako ona tvrdi da ne postoji. Ne znam dokle ću ovako moći.