Kada idem u goste kod ljudi koji me nerviraju, skidam etikete sa nekih začina u kuhinji i lepljim ih na druge.
Imam lažni profil na Tinderu sa slikama nekog modela. Kad mi cure pošalju gole slike, šaljem ih svom najboljem drugu da ocijenimo. Neke mu čak proslijedim da ih i on pokuša smuvati.
Umemorisala sam ga užasno u imeniku nadajući se da neke žene koriste one ID aplikacije i da će im ovo umemorisano ime izaći kad ga zovu ili ih zove, kao forma upozorenja s kakvim zlom se petljaju.
Imam utisak da se svi oko mene raduju mojoj trudnoći sem mene.
Zašto ne mogu da ga prebolim? Uvijek me iznova ganja ta bol i ne mogu se zamisliti sa drugim. Ima drugih i dobrih, ljepših, ali meni je samo njegov lik urezan u srce. Može me privući samo neko ko podsjeća na njega. Tražim ga pogledom svuda iako ne znam ni gdje je, prošle su godine. Samo želim završetak te priče u mojoj glavi. Ostavio me je totalno sluđenu, gde god da krenem nadam se da ću ga ugledati. Bar nešto da saznam, možda ima i ženu i djecu danas, to bi bio kraj patnje. Ali ovako, nadam se i dalje da možda nekad opet se sretnemo. Znam da je idealizacija ali ne prestaje koliko god se trudim.
Poslednjih nekoliko meseci sa devojkom živim kao da smo cimeri a ne bračni par, i koliko god da pokušavam da pričam sa njom o svim problemima i šta mi smeta, ne vredi, ja ispadam lud. Znam da me ne vara ali ne znam u čemu je problem onda, a ima ga iako ona tvrdi da ne postoji. Ne znam dokle ću ovako moći.
Ne podnosim što bivši ima novi život i što moju decu odgaja druga žena.