Zašto najgore ženturače najbolje prolaze? Imala sam odvratnu šeficu koja je koketirala i nabacivala se svim muškima koji su dolazili u dućan, a oni bauštelci što su uzimali marendu, njih je uvijek žicala da joj kupe nešto za piti ili slatkiše. Ona je inače udata za rijetko lijepog čovjeka (to svi kažu) i još je MLAĐI od nje 10ak godina! Uz to koketiranje, ona je jako loša osoba, drska, arogantna, a tek kakva je kao šefica-STRAVA. Pola godine me tjerala da radim SAMO POPODNE jer sam 'glupa i spora', a kad bih joj rekla da to nije u redu da uvijek radim popodne jer imam i ja svoj privatan život, ona bi se izderala da je to ne zanima. Najdrskija i najodvratnija prostakuša ikad. Doslovno svima 'maše' pi**** i tretira radnike kao smeće, i opet je svi muški skupa s tim njenim mužem gledaju kao kraljicu, ta može da bira i vrti svakog kako hoće, dok ja mirna i dobra moram bit sretna ako me pogleda neko. Nepravda!!! Zato i postoji ona izreka da muški vole SAMO KUČKE!
U srednjoj sam bio povučeni klinac koji je voleo da čita i maštao je da napiše knjigu. Jednog dana je nestalo moje blokče sa idejama i našao sam ga u hrpi pepela iza škole.
Prošlo je deset godina od tada, vratio sam se pisanju i želim da izdam roman za pet godina.
Ne možeš gledati ono što jest i istovremeno to nadići, jer ono što jest zapravo pruža otpor onome što ga pokušava nadići.
Objašnjenje: Ako stalno gledaš kako stvari jesu — primjerice, da nemaš dovoljno novca, da te posao guši ili da ti život ne ide — ostat ćeš zaglavljen u tome. Jer kad ti je pažnja na sadašnjem stanju, ti ga zapravo stalno održavaš na životu. Da bi išao dalje, moraš početi gledati prema onome što želiš da bude, čak i ako to još ne postoji. Tek kad energiju prebaciš s “što jest” na “što može biti”, tada se otvara prostor za promjenu. Ne znam kak ovo ljudima nije jasno.
Znate šta sam primjetila u zadnje vrijeme? Toliko su mi se zgadile žene sa izvještačenim facama (koje iskaču po društvenim mrežama), da mi je drago kad vidim prirodnu ženu sa borama na licu.
Uvek se hvalim time kako ja ne trpim svašta od prijatelja i kako raskidam prijateljstva lako čim me neko ne poštuje. Ali eto, ostala sam sama valjda baš zbog toga. Čekam da mi se ljudi jave umesto da ja njih zovem i ispade da im nisam ni trebala niti da su hteli da me zovu. Ili možda sam trebala više da se potrudim, ne znam. Htela sam da budem sigurna da im je stalo do mene koliko je meni bilo stalo do njih i ispade da im nije stalno ni najmanje.
Sviđa mi se i želim mu prva poslati poruku, ali opet imam strah da ću tako ispasti jadna pred njim..ne znam šta da radim!!!
Imao sam sex u avionu sa stjuardesom, jednom kad sam prevario curu u avionu sa tom stjuardesom.
Čehinja, bila je prelepa i pervezna. 😈
Ne znam zašto je on tako drugačiji prema meni u odnosu na sve koleginice u kancelariji. Sa mnom je fin, ljubazan, pamti šta volim, šta govorim... čak i neke bzv detalje. Hoće da mi udovolji... ali opet kao da se ustručava od mene, kao da pobegne čim mu se približim. On je dobar i nežan čovek.. Pitam se da li je samo fin ili gaji neka osećanja, a boji se da to pokaže... ili ne postoji ništa, a ja se tripujem? 😮💨
Dok smo se dopisivali, napisao je ime druge devojke... Nije se čak ni izvinio za to, već počeo da se izvlači kako mu tastatura ne valja... Blokirala sam ga.
Zašto svaki put kad roditeljima kažem za nekog novog dečka oni momentalno kreću s istraživanjem? Zašto??