Moja najbolja drugarica je raskinula sa dečkom, a pati za njim. Ona uvek priča o njemu, ja sam ga zavoleo i zgotivio, i ako ga ne poznajem. Fascinantno mi je da ga vidim po gradu, znam sve o njemu, a on meni zna samo ime. Nadam se da će jedan dan biti sa njim. Navijam za njih dvoje!
Imam drugaricu koja postaje neizdrživa i razmišljam je skroz izbaciti iz života. Od nje i njenog hvalisanja se prosto ne može živjeti. To je tip osobe koji će se na društvenim mrežama pohvalit i kafom koju pije, a da ne pričam o nekim većim dešavanjima (putovanja, neki uspjeh i slično). Što je najčudnije, uopšte ne dolazi iz neke bogate porodice, već ispodprosječne. Pri tome o mnogim stvarima na Instagramu prosto laže. Na primjer, ode kod zajedničke drugarice u njen stan i na Instagramu to predstavlja kao da je njen. Ne znam zašto, ali me to užasno iritira.
Šminkerka me našminkala top i fotografisala me više puta sve to prije 3 mjeseca. Redovno objavljuje druge djevojke, a mene ni na mapi...još mi rekla da će mi poslati slike hmm...
Voljela sam jednog momka zabavljali smo se, po školi viđali, izlazili na kafu i ušli u vezu. Naša veza uvijek je bila puna svađa, ali bi uvijek izgladili odnos jer nismo mogli podnijeti da izgubimo jedno drugo. Naša veza iz mjeseca u mjesec postajala je sve duža. Kak su dani i mjeseci odmicali sve više i više sam ga zavoljela nekako prirastao mi je srcu. Od kak smo ušli u vezi pa sve do presudnog 9 mjeseca veze sam plakala dan/noć, ali mi to nikada nije bio dovoljno validan razlog da ga napustim. Bio je najvažnija osoba u mom životu. Bila sam mu prva cura, a on je bio jako miran, tih, povučen sve u svemu bio je ono što svi mi danas tražimo u ovoj generaciji. Tračali smo i smijali se muškarcima/djevojkama koji varaju svoje momke/cure, kako jedni druge iskorišćavaju u bilo kom smislu. Sve nam je to bilo užasno za vidjeti, ali i čuti. Obećao mi je sve kako će me držati kao malo vode na dlanu, kak ne želi vidjeti suzu na mom licu, kako me neće udariti, kak me neće prevariti i sl. Sve je to uradio.
Ležim, plačem i razmišljam da se vratim kod roditelja u kuću, iako smo skoro 10 godina u braku. Volim muža, decu, ali njegova majka me toliko povređuje svakodnevno da više ne mogu da plačem i sekiram se. Ćutim, ne želim da mislim da je toliki manipulator, ali me uvek demantuje. Od nje imamo veliku pomoć, pričuva nam decu, skuva i ručak. Živimo zajedno, ali je toliko zajedljiva, samo se njen rad ceni, to stalno ističe, meša se u sve. Rekoh joj danas da imam osećaj da ovo nije moja kuća, nemam nikakvu slobodu, za sve moram da se pravdam, ona će meni "E ne znaš ti šta je disciplina". Mnogo boli.
Pre par godina mi piše neki lik iz komšiluka, kaže svidjam mu se jako. Pitam ga, pa zar nisi ti u visegodišnjoj vezi? Znam mu devojku viđam ih kada prođu zajedno ulicom. Kaže jesam ali ako ti hoćeš sa mnom ja ću je ostaviti odmah, nije naša veza nešto jaka. Odbila sam ga kulturno, ne bavim se tom vrstom ljudi, on je nju oženio, nedugo posle ovih dešavanja su se verili, sada imaju troje dece. Ponekad pomislim da ga nisam odbila sada ne bi imao ni jedno dete, može da mi bude zahvalan i na tome isto, što nisam htela da se petljam i napišem poruku devojci da zna sa kakvim štakorom ima posla. Neka ih, neka misle da su srećni.
Muškarci mi više pišu na lažnom profilu na instagramu gde nemam nijednu sliku, gde pratim dve poznate ličnosti i gde nemam ime već samo nadimak nego na fejsbuku gde imam svoju 'lepu' sliku, ime i prezime i prijatelje... Ne kontam baš, ali ajde...
Fali mi bivši dečko. Raskinuli smo pre 4 meseca. Mnogo ga volim nikad ga nisam prevarila tokom veze ni nikakav loš pogled sa nekim muškarcem. Kada smo raskinuli poljubila sam se sa njih 4 a prvi poljubac i sve prvo ikad mi je bio bivši. Sada imam “dečka” iz zabave a muvam se sa njih 20. Ne znam šta ću od sebe fali mi jako a ovo što radim je jako loše želim samo njega. Koje god usne sam poljubila nisu bile kao njegove. Niko neće nikad biti kao on. Nadam se da ću nekad preboleti...
Baba se ljuti što sam kod momka svaki vikend, i govori kako je ona prvi put ušla u dedinu kuću kada se udala.. ali ne spominje da je zbog tog istog dede ceo život živela u grču i nezadovoljstvu.
Sve je počelo kad je "kupio" novi auto, kog nije mogao uredno plaćati zbog male plaće, a ujedno i zbog nezaposlenosti. Zbog njega smo oboje u dugovima, naposuđivali smo sa svih strana, jer bi on na svakoj plaći uplaćivao na kladionicu....svaki put bi sve pare prokockao....iako sam ga molila da ne radi to, šta god mu kažem ne sluša me.....zna moju lozinku od mobitela, i sam ga uzima, a kad mu ne dam onda bude bijesan, dere se, bezobrazan je, i mene krivi za gubitak novaca i što mu ja kao "stvaram stres".... oboje smo bez novaca, u drugoj državi... Tako jako bi htjela otići kući, biti sa svojima, da imam svoj mir...ali ne mogu, nemam ni za kartu, a od kuće dolje ne bih mogla plaćati sve dugove koje imamo...a svojima da kažem za sve, bolje da se ubijem.... Ne znam šta da radim, svaki mjesec preživljavamo, iscrpljena sam, imam 24 godine i ne želim provesti 10 godina u drugoj državi dok ne otplatim sve dugove...🥺