Da sam muško nikad ne bi ušla u vezu sa devojkom koja se previše šminka. Isto tako, nikad ne bi bila sa likom koji ima bradu, a da prethodno ne znam kako izgleda bez. Možete vi sad slobodno osuditi i pisati ono 'da ti je stalo do nekoga ne bi te zanimao izgled' itd. Ja imam pitanje za sve koji tako razmišljaju. Ajmo pošteno, kako vi možete istim očima da gledate npr devojku koja stavi kilu šminke na sebe i stalno je takva pred vama, a kad je skine jednom, ne bude ni blizu onoga što je bila, znači ne prepoznaješ je i šokiraš se? Isto tako i za muško. Pogledajte samo koliku brada pravi razliku u izgledu. Većina muškaraca je mnogo ružnija bez,zato je i puštaju. Ovo pišem zato što neko treba da ti se svidi u svakakvom izdanju, a ne samo u jednom. I posle se takvi čude što neko neće više da bude sa njima, što se hladi itd, pa kud neće od šoka. Nema potrebe da se vređate i pronalazite, to vam je tako, ja samo iskreno komentarišem. Ako realno i pošteno razmislite, ukapiraćete o čemu pišem.
Ako čujete da ženska govori kako je zanima inteligencija, okrenuti se i produžiti blago ubrzavajućim korakom. To vam je šifra za no sex.
Otac očekuje da jednog dana nastavim porodični biznis dok mene to uopšte ne privlači. Svaku priliku iskoristi da mi kaže da sam lijen, da nikada neću postići ništa generalno. Jednostavno se ne pronalazim u tome, imam druge planove u glavi i nadam se da će ih ostvariti.
Predajem u osnovnoj školi i strah me da mi bivši i sadašnji učenici ne stalkuju profil ako bih ga otključala.
Imam problem. Imam dečka kojeg volim i koji voli mene ali mi to dovoljno ne pokazuje. Vrlo često se osećam kao da me ne primećuje a onda odjednom dođe i krene da me grli i onda me zbuni. Znam da me voli zato što to osećam a i svima od početka priča o meni i ima “taj” osmeh kada priča o meni. Sada kao da živimo zajedno i svaki dan smo po ceo dan zajedno. Svako veče pre nego što zaspimo poljubi me i zagrli me i ne želi da zaspi ako mu ne ležim okrenuta prema njemu jer se onda ljuti. Mnogo je sladak i mnogo se trudi da uspe ali sam sebe sabotira jer ima previše loših misli u glavi koje ga sprečavaju da bude mnogo bolji i ako je već mnogo mnogo uspešan. Ja se trudim da mu pomognem oko svega što mogu i oko posla i u stanu sve sredjujem i spremam. Stalno mu pravim da jede da se ne bi hranio brzom hranom i dostavama. Nisam baš uvek sigurna da on sve to što ja radim vidi i primećuje pa se nekad osećam loše i zbog toga se naljutim na njega. Uglavom je sve super i ne svađamo se.
Radim u firmi za oko 300k rsd. Uopšte ne volim svoj posao i zato teram po svom. Muzem dok mogu.
Mrzim dejting aplikacije. Dosta radim od kuće, društvo se rasulo, a i bila sam na toliko loših dejtova da bih radje da ostanem kući i igram video igre ili čitam knjige ili bilo šta drugo samo da izbegnem potencijalno razočarenje. U godinama sam kad se očekuje da imaš sređen život, a to kod mene nije slučaj. Kako sam solo već više godina stekla sam utisak da bi me veze gušile i uništavale slobodu. Nemam snage da se ikom prilagođavam. Prosto mislim da mi je lakše da budem solo. U svim vezama se ispostavilo da se pokušavali da nešto sa strane smuvaju dok su bili sa mnom. Moje poverenje je zato ravno 0. Zašto ljudi i dalje srljaju u veze mi je i dalje misterija?
Uskoro mi istječe porodiljni. Ne želim se vratiti na posao zbog mobinga i loših međuljudskih odnosa. Najradije bih dala otkaz da ih nikad više ne vidim. Mala mi je plaća. Naradim se kao budala. Sve je jedna bljuvotina upakirana u svi su sa svima dobri, a svi svima zabijaju nož u leđa. Ne želim plesati kako oni sviraju, a ne mogu napustiti posao zbog djece i odgovornosti koje imam. E živote nisam te tako zamišljala..