Na proljeće prošle godine, kada smo svi bili zatvoreni, sam poslao poruku svim prijateljima, poznanicima i kontaktima iz prošlosti, u kojima sam ih pitao kako su, jesu li zdravi i treba li im išta. Do danas mi se 95% tih ljudi nikada više nije javilo. Ali su mnogi zvocali po društvenim mrežama kako su ljudi zli, samo sebe gledaju, itd. Kada smo postali ovoliko dvolični?
Moj muž je kockar. Želim da se razvedem, ali deca i ja nemamo gde da odemo.
Sviđala sam se jednom oženjenom muškarču a da nisam znala da je oženjen, i izašli smo na večeru. Kad je pao sumrak a mi izašli iz restorana, na ulici smo videli jednu veoma bledu baku buljavih plavih očiju, obučenu u crninu. Imala je veoma starinski šešir na glavi kao iz devetnaestog veka i kišobran kojim se poštapala. Išla je prema nama i hodala pomalo nepravilno, kao da joj stopala ne dotiču tlo, kao da hoće nešto da nam kaže. Mi smo istovremeno pomislili da nije ljudsko biće i počeli svako za sebe da izgovaramo molitve. Baka je tada nestala, kao da se rasplinula. Sigurna sam da je to bilo upozorenje da ne budemo zajedno jer je on oženjen.
Radim u kafani više dođe birtija. 100% gostiju hronični alkoholičari. Saveti kako ne poludeti dok ne dođe bolji posao. Ako dođe.
Treba mi vaš savet.. Mislim da postajen zavisna o sintetičkim drogama. Koliko god se borila jače je od mene, evo upravo pre pola sata sam uzela.. A tako silno želim da prestanem zbog svoje majke i ćerkice od 3 godine.. Nisu ni svesne šta sam postala, molim Boga samo da mi da snage da se oduprem... Plašim se da ću završiti na onaj najgori stadijum, a to ne želim...
Cijeli život bitku bijemo oko novaca. Prosječna plaća mojih roditelja je 1000 eura(svako). Sestra i ja radimo sebi za kave, izlaske... Danas je izjavila kako djeci uvijek treba manje dat. Odrasla je u imučnijoj obitelji, ali joj roditelji nisu htjeli puno priuštiti. Po meni je to sebična izjava. Kome ćeš davati ako ne djeci. Njoj je teško meni dat 20 kn jer eto zaradujem pa nek svoje trošim. Žali svaku lipu kad meni treba dat, a bez problema da za frizuru il neku krpicu. Kaže da je njeno samo da nismo gladni i da nam je toplo. Mislim da je roditeljska ljubav malo više od tog. Ne kažem da imamo na bacanje, ali njoj je i nešto sitno problem dat, gleda u svaku lipu.
Duša me boli kad vidim djeda ili nenu koji ne traže pomoć a vidi se da im treba, da su u lošoj financijskog situaciji, želim da im pomognem ali na žalost ne mogu, i ja sam u teškoj situaciji, ako Allah ikada da da budem imućan odmah ali odmah idemo da pomognem. Pomozite narode slabim i starim i vama će dragi Allah pomoći kad vam bude potrebno. lp
Punim ove godine 45 godina. Najbolje se osjećam kad sam kući.
Što je to ironija? Ironija je što sam se godinama školovao na jednom od najtežih fakulteta i na kraju ga i završio, dobio dobro zvanje i lijepu titulu, da bi na kraju završio noseći tačnu u skupim restoranima, jer sam tek sada shvatio, što zaista volim raditi...