Pesmu Dina Merlina "Furaj mali sam sredinom" sam pevala "Furaj mali sam,sa Dinom".
Koliko ste imali godina kad ste shvatili da nemate apsolutno nikakvu kontrolu nad svojim životom?
Nikada u svom životu nisam verovala u ljubav na prvi pogled i uvek sam bila protiv toga. Pre mesec dana ja se kao nikad do sada zaljubim i to baš na prvi pogled, prvi susret. I to posle dužeg vremena ponovo sam osetila tu zaljubljenost i koliko je zapravo prelepo.
Moj suprug već 10 godina ne zna kog datuma mi je rođendan.
Iz svog iskustva govorim vama mladima da pri odabiru partnera s kojim planirate osnovati obitelj i prepustiti ostatak života, pomno analizirate i njihove roditelje i ostalu obitelj. Ti ljudi ako u startu krenu zagorčavati život, kasnije će biti samo gore. Oni su odraz u što se vaš partner može pretvoriti jer imaju njihove gene, a uz to indirektno upravljaju i vašim životima.
Vidim da je u inostranstvu jako popularno putovati sam. U mojoj firmi svi to praktikuju, ali meni je to nekako tužno. Ili samo nisam navikla. Iako volim putovanja ne verujem da bih negde otputovala bukvalno sama.
Kako treba da se ponašate ma prvom dejtu? Evo ja stvarno ne znam. Bio sam skroz kulturan, zasmejavao, interesovao za život druge strane, i nje više nema. Gde sam pogrešio? Znala je kako izgledam i pre viđenja, ne verujem da je do fizičkog izgleda. Hajde devojke molim vas kažite kako da se ponašamo. Ja stvarno ne znam u čemu je moj problem, gde god se pojavim osvajam ljude ali kad se zainteresujem za neku ženu ja redovno ništa ne uradim. Da li nešto sa mnom nije u redu pa sam osuđen da ceo život budem sam?
Imam tog jednog iz kraja s kojim sam ponekad prošetala ili se dopisivala. Međutim, shvatila sam da je on nezreo i ponaša se kao da ima 15. godina. Ne čujemo se više i ne družimo, ali kadgod sam ja izašla da šetam – eto ti njega za mnom. On kao da čuči na prozoru i čeka kad ću ja da prođem. Onda ga jedno vreme nisam uopšte sretala i evo sad opet. Danas sam šetala i zastala da pogledam nešto, videla sam da ide neko (znala sam da je on). Onda sam se pravila da ga ne vidim, prošao je pored mene, ja sam se samo vratila kući. Išao je tako brzo, kao da je hteo da me stigne. Davno sam ga čak pitala šta mu ovo znači, zašto ide za mnom, a on je naravno poricao i rekao da samo šeta, pritom nikad nije šetao tim putem pre. Užas!
Ja bih samo volela da jedno razumem i ako neko zna i može, molim neka mi objasni. Na poslu, svaki kolega koji je nasamo sa mnom je ljubazan, u situaciji kada mu nešto pomognem je zahvalan, zna da udeli i kompliment. Kada je direktor prisutan, ili kada je više kolega u kancelariji, ignoriše me, provocira, trudi se da naglasi moju eventualnu grešku ili da umanji moj doprinos radu, želi da izgleda kao da ne radim dovoljno, ponižava. Šta je to pogrešno sa mnom ili pak, šta je to sa ljudima oko mene? Ima li još neko isto ili slično iskustvo. Baš bih volela da znam.