Slučajno sam videla neke poruke svoga muža, koje šalje jednoj prijateljici sa Fejsa, npr. lutko, lepotice, lepa ti je haljina, a tek u njoj, lepa bašta, gazdarica još lepša. Poludela sam, iako nisam ljubomorna. Osećam se poniženo i to me vređa. Ne znam šta dalje činiti.
Odbila sam brinuti o svojim starim i nemoćnim roditeljima.
Kako volim kad se za vikend isplanira toliko stvari da ne znaš šta ćeš, a na kraju ne bude ništa od toga.
Nije došao na proslavu sa firmom zbog mene. Ovo je bilo bolno otrežnjenje od svih velikih reči i izjava ljubavi. Idemo dalje...
Tečnije čitam na engleskom nego moj poslodavac na srpskom. On leži na milionima, a ja radim za 1500 €.
Zaljubila sam se u profesora na fakultetu. Oženjen je. Ja nisam balavica, vjerujte mi. Nikad ne bih dirnula tuđeg čovjeka. Ali kad mi se obrati... Ja zadrhtim, ja živnem, odmah se nasmijem... Ne mogu svoje reakcije kontrolirati. Akcije mogu.
Namerno ga pravim ljubomornim samo da vidim koliko me zaista voli.
Koliko sam čuo, retko u kom kafiću se peru tacne.
E sad, ranije sam pio espreso sa toplim mlekom i jednom kesicom sećera.
Sipam šećer, promešam kašičicom i da ne bih prljao tacnu (da ne mora da se pere) prljav deo kašičice uvučem u kesicu.
Sada pijem bez šećera, promešam kafu (zbog pene) i spustim kašičicu na tacnu. Malo me sad nervira što pravim ljudima posao bespotrebno.
P.s. svaka čast za one koji svakako peru tacne.
Jednog dana izvlačim kolege za sikret santu.
Drugog dana se dogovaramo oko žurke koju firma organizuje za novu godinu.
Trećeg dobijam otkaz.