Crnka sam i tako sam ljubomorna na plavuše.. meni plavo ne stoji i nikada neću moći biti plava, one zrače prelepom energijom i privlače savršene muškarce, a za nas crnke se lepe samo debili.
Raskinula sam sa dečkom posle 3 godine veze. Bilo je tu dosta problema i svega i raskinula sam. On se posle raskida stalno javljao, hteo da popravimo stvari, ponašao se kao nikad pre. Posle mesec dana njegovog konstantnog pisanja i moljenja vratila sam mu se. I on je postao stvarno bolji, radio je stvari koje sam ga pre molila stalno da radi, a nije hteo, skroz se na bolje promenio. Sad je sve dobro, ali se bojim dokle će to trajati, da li će se vratiti na staro. Ovako nam je baš dobro, ali je prisutan strah. Znam da ga je pogodilo jako kada sam otišla, možda je shvatio da ne može da me izgubi.
Imala sam šefa mlađeg od sebe i stalno mi je nešto pametovao. Jednom mi je reko: 'Ti pamtiš samo glupe i nebitne stvari kao npr Što ti je netko rekao prije 100 godina, a kad ti ja kažem što trebaš uraditi na poslu, to sve zaboravljaš'
Mislim se u sebi: Pa kad taj posao ne volim nit me išta zanima, sve radim na silu, a bolji posao ne mogu naći jer nemam škole. Kvragu!
Ne razumem mlade ljude koji bruse svoje zdrave zube i stavljaju krunice. Ti veštački zubi im u 99% slučajeva izgledaju kao konjski, i uopšte im ne stoje spram face.
Svekrva se pravi da mene voli više nego svog sina jedinca.
Samohrana majka, sin još mali. Ostajem bez posla, ovde na jugu ne mogu naći posao, nikakvu pomoć nemam. Odakle krenuti? Imam osećaj da je sve protiv mene.
Ulja ili mlijeka za tijelo koristim jedino ako ih dobijem na poklon, čisto da se ne baci. Inače čim ih prestanem koristiti, koža bude suha ili se malo peruta ali kasnije dođe u red. Nema potrebe još da i te otrove unosim u tijelo.
Imam 37 godina. Trenutno sam. Više mi se smučilo da izlazim na dejtove, da se upoznajem, i da se trudim. E toliko.