Primjećujem u zadnje vrijeme da se ljudi sve više snimaju.
Svoj dan, odlazak zubaru, u kupovinu, raspremanje stana, svoju djecu, a šlag na torti je kad su žene počele snimati kad rade test na trudnoću pa ono, znate kako se već radi. Bukvalno u pozadini čuješ mlaz dok ona radi taj test.
Ok znamo da svi žele brzu zaradu i što lakšu, ako je moguće.
Ali mislim da je ta zarada zapravo opasna, po tim smatram jel više nikome nije stalo do privatnosti, initime, svoje djece? Gdje su granice? I tako dozvoljavate svima da komenatišu vaš život, djecu, partnera, familiju itd.
Privatnost nema cijenu. Mislim i ovo što se radi da ima nešto iza toga. Uglavnom, neće na dobro.
Svoju majku volim najviše na svijetu, zahvalna sam joj beskrajno na svemu što mi je u životu pružila, svemu što me naučila i svemu čega se odrekla zbog mene. Ali smatram da mi je upropastila one najljepše tinejdžerske godine i u mene usadila ogroman stid, komplekse i asocijalnost.
Kada sam se porodila bilo je ljeto i ispočetka nisam izlazila napolje jedno vrijeme dok se nisam oporavila jer bio je to drugi carski rez za redom. Kada bi god muž bio sa starijim djetetom napolju i uvijek kada uđe u kuću pitala bih ga šta ima napolju, s kim ste bili, pita li ko za mene, odgovor je uvijek bio - Pitaju samo za bebu. Naravno, drago mi je što su se interesovali za bebu, ali isto tako me je malkice boljelo to što niko nikada nije pitao za mene..
Što sam duže u braku sa svojim mužem sve sam više sigurna da me ne voli onako kako bi muž trebao da voli suprugu. Voli me čisto onako kao osobu. Odgovorno tvrdim da me je oženio samo zato jer je znao da bi teško našao više osobu koja ga u potpunosti podržava i prihvata onakvog kakav jest i sve njegove stavove, znao je da ću mu se uvijek prilagoditi u svemu. Teško bi više naišao na osobu poput mene i vjerovatno bi ostao sam. Kako vrijeme prolazi sve sam više svjesna toga i krivo mi je što ja njeg ovoliko volim...
Ja ću umreti od blama znači kupam se ja u kupatilu i svekar je ušao i video me, zaboravila sam da zaključam vrata! Znači umrla sam od sramote! Molim vas kažite mi da nisam jedina😭
Danas mi je rođendan. I prvi put u životu želim da ga provedem sama sa sobom. Ne trebaju mi lažni izlivi nežnosti od osoba koje mi preostalih 364 dana u godini pokazuju koliko im zapravo "značim".
Ja iskreno ne znam koja je potreba penzionera da ujutro idu negdje kad je najveća gužva u 7 i 8 kad većina nas ide na posao i u školu. Ja razumijem da ti ljudi ne prestaju živjeti samo jer su stari, ali zašto i zbog sebe ne izaberu normalnije vrijeme kad nema guzve. Ni doktoru ni nikome se ne mora tako rano ujutro, za sve postoje termini koji se mogu uzeti kasnije. Da mi bi tako popričati s njima i vidjeti kud moraju ići u 7 ujutro, vjerujem da će i meni u tim godinama biti jasnije ali sad nikako nije.
Dva objektivna stručnjaka za hranu obilaze restorane i pričaju o kvaliteti hrane, cijeni, osoblju i tome slično. Jako lijep YouTube kanal. Podržavam njihov rad, zanimljivi su mi, ali volio bih da mogu opušteno gledati video bez strepnje hoće li mi biti muka.
1) Prijatelju, presjeci npr hamburger po pola i pojedite to kao ljudi. A ne da jedan nastavlja gristi gdje je prvi stao.
2) Ponekad mrvice i voda iz usta padaju u tanjur s hranom koju će jesti čovjek koji sjedi do tebe.
3)Pripremite maramicu, vrećicu, kanticu ili nešto gdje ćete ispljunuti ako jelo nije ukusno. Zašto pljujete po parkingu, cesti ili jednom čak u kutijicu gdje su se nalazile hrenovkice u lisnatom tijestu? Trebate barem malo promijeniti ponašanje ili malo više editovati video. Stvarno nema potrebe da ljudi osjete mučninu dok gledaju povijest restorana, Vašu posjetu restoranu ili komentiranje jela. Svako dobro.
Najgore je kad kažu da izolacija njje dobra. Pa nisam se ja izolovala nego bežim od pokvarenih i zlih ljudi. U mom mestu svi ogovaraju, provociraju... Izađem s nekim, on mene analizira i govori šta ću ja i kako ću. Odem kod komšinice, ona mi kaže da treba da izlazim i družim se da ne postanem zatucana, a ja se pitam pa šta upravo radim s njom ako se ne družim?! Izađem s prijateljem, on se samo takmiči i komentariše tuđe živote. Upoznam majku mog bivšeg, ona nije normalna žena i leči se na meni i drugima. Upoznam devojku u drugom gradu, ona se naljuti što nisam mogla na kafu, izvređa me i posle okrene priču da sam ja kriva. Devojka pozdravi sve, mene ignoriše, koje zlo. I onda što sam izolovana... Mislim da treba više pažnje obratiti na to kakvi su ljudi i kakva je okolina, to kritikovati i menjati, a ne večito osobe koje se izoluju.
Ja stvarno evo ne kapiram roditelje koji dopuste deci da se igraju lopte u stanu. Da li ste normalni?! Pa nije stan za igranje, niste sami. Odeš da se žališ, oni tebe napadnu i ti si kriv?!?!?!?? Onda te svi mrze zbog toga?!?!?! Ludnica.