Ja ne kapiram koja je poenta uraditi zube koji su toliko neprirodni, konjski i beli kao wc šolja? Meni su takvi gori nego ovi što nemaju zube.
Postoje li još momci koji se ne drogiraju? Imam osjećaj da su trava i kokain previše ušli u društvo. Ne znam da li sam ja u pogrešnom okruženju ili je to postalo normalno?
Kolegica mi reče da se nikad neću uklopiti. Mislim se, naravno da neću kad nisam tračara, ne mrzim i ne pljujem druge.
Imamo dva dječaka, ljudi stalno ispituju hoćemo li na treće da dobijemo i curicu. I ne smeta me što ljudi to pitaju radi spola, već mi teško pada jer ne znaju koliko bih ja željela još barem jedno, ako ne i dvoje, neovisno kojeg spola. Samo nemamo financijskih mogućnosti za još djece. Srce mi se para svaki put kad netko to spomene...
U vezi sam 6 godina, iako je sve super, zaljubio sam se u drugu devojku. Obostrano je i viđamo se. Rekao sam devojci misleći da se razilazimo zbog toga. Ona mi je rekla da je slobodno dovedem... I da njoj ne smeta. Ova druga ludi od same pomisli, postavila mi je ultimatum. Sad ne znam šta da radim.
Primećujem da je ljudima jako krivo kada ne deliš svoj privatni život, kada ne ogovaraš i jednostavno živiš svoj život. Verovatno nemaju materijala za ogovaranje, ne znam šta bi drugo moglo biti.
15 godina nisam imala kontakt sa rodbinom sa mamine strane. Ljudi su hladni, oholi, vređaju iz čista mira i zbog toga sam odlučil i da se povučem. Pošto sam se malo kasnije udala, sa 38 godina, došla je tetka na svadbi i glumila ludilo kao da me je čitav život volela, mazila i pazila. Ne volim je i znam da je to bila gluma. Bolje je nemati rodbinu nego imati folirante i lažove.
P.S. Kovertu koju je donela na svadbi poklonila sam u domu za nezbrinutu decu. Ne treba mi ništa od nje ako nisam imala njenu ljubav dok sam rasla i sazrevala.
Nekada pogledam u svog muža i zapitam se šta sam ja vidjela u njemu 😂 ništa zajedničkog nemamo, hobi, omiljena hrana, omiljene stvari..razmisljanje 0 bodova, a opet se nekako podudaramo.. Ispada da se različiti privlače 1/1.
Da li je normalno da u današnjem vremenu je toliko teško pronaći normalnog partnera. Imala sam vezu 2 godine, raskinula jer me je varao. Okej trebalo mi je oko godinu dana da prebolim, da krenem dalje. Krenula sam na dejtove i ni sa jednim nisam ostvarila vezu jer su svi samo zainteresovani za sex. Posle nekog vremena upoznam skroz okej dečka, tako mi se činilo, bili smo 4 meseca zajedno. Shvatim da se dopisuje sa drugim devojkama i prekinem tu vezu. Da li je realno da ne može da se nađe neko veran i pošten, zabavan, dobar. Nije mi bitan izgled, novac, obrazovanje. Želela bih porodicu, a kao da se to neće desiti. Imam 27 godina, jesam i dalje mlada, ali ne izgleda da će situacija biti bolja. Svi moji prijatelji su udati oženjeni, imaju decu, vereni...
Žene kukaju kako je lako ovim drugim ženama koje imaju bogate muževe ili same dobro zarađuju u svojim poslovima ili nešto treće i kako one nemaju vremena kao ove druge. Ako nemate para ne pravite 3 dece već jedno, gledajte da se dobro udate ako ne možete da same dobro zaradite. Nisu vam te druge žene krive što vi nemate.
Ja sam devojka u svom biznisu koji sam počela od 0 i nije preko noći došlo. Počela sam da se zabavljam sa električarom koji nije imao neku platu (tad skoro duplo manju od moje). Odlučio je da otvori svoju firmu i nakon skoro 2 godine ide (sada ima još 2 zaposlenih). Svi nas pitaju šta čekamo, što ne pravimo decu, a mi želimo prvo da stvorimo pa onda da pravimo decu, oboje smo ispod 30 i mislimo da imamo vremena. Za par godina kada budem bila majka i mene će da pljuju kako ja imam para pa mogu da idem na razne tretmane, da imam dadilju itd. Biće lako je njoj. Zato prekinite da kukate, svako bira sam svoju sudbinu!