Imam jedan zdravstveni problem koji nikako ne mogu da rešim. Godinama pokušavam da pronađem uzrok, lek, bilo kakvu dijagnozu, ali niko ne zna šta je. Muka mi je više od uzaludnih istraživanja, snimanja, pregleda, bačenih para i bačenog vremena. Sutra idem kod jednog stručnjaka iz inostranstva, čekala sam pregled godinu dana, on mi je poslednja nada. Jako se plašim jer ne znam šta ću ako mi ni on ne pomogne. Osećam se kao ludak, a znam da imam problem i svakodnevno sam u bolovima.
U vezi sam sa momkom skoro dvije godine, živimo vani u istom gradu, različite smo nacionalnosti i religije, jednom u svađi mi je rekao: "stvarno je nemoguć suživot sa vama, vi zapravo i jeste problem", inače svađa je bila oko toga kako želi da me vjeri a još uvijek je veoma djetinjast i živi sa roditeljima, imamo 25 godina.
Imam jedan problem koji mislim da se graniči sa poremećajem ali nisam sigurna odakle potiče i volela bih savet. Radi se o nekoj vrsti samopovređivanja. Nije strašno ali normalno nije. Kada imam neku ranicu recimo ja ne mogu da je pustim da zaraste nego je čačkam toliko da postane ogromna i prokrvari. Ako nisam ceo dan kući i ona malo zaraste ja jedva čekam da stignem da bih skinula npr. pantalone i otkinula to do kraja. Sebi sam napravila gomilu ožiljaka i otvorenih rana. Leti pogotovo jer napravim haos i od običnog ujeda insekta. Bukvalno me boli i peče nekad dok to radim ali ne mogu da stanem. Da li se radi o živcima, nedostatku ljubavi prema sebi ili nečemu trećem?
Vjerio sam se i otišao u inostranstvo sa svojom vjerenicom. Trudio sam se da imamo sve i da se osjeća jednako vrijedno, ali tokom prve godine braka počeli su jaki pritisci u glavi i depresija. Skoro svakodnevno gubio sam svijest i morao sam ići na bolovanje i terapiju.
Pokušavao sam da objasnim koliko mi je teško, ali ona nije vjerovala i sumnjala je u mene. To je dovelo do razvoda, iako sam se nadao da ćemo zajedno prebroditi teškoće. Tek godinu dana kasnije otkrivena mi je cista u glavi – pravi uzrok svega.
Život mi se srušio, ali ovo iskustvo me naučilo koliko je važna podrška i razumijevanje, i koliko bolest nije slabost.
Pre nekih 7 godina, prvi put sam čuo za jednu seriju koja se snimala i emitovala, bila je tek u trećoj sezoni, ali mene uopšte nije interesovala. Video sam samo poster koji mi uopšte nije delovao zanimljivo niti sam gledao recenzije na netu a kamoli trejlere. Prosto sam je ignorisao.
Sada, nakon godinu dana i 2 meseca otkako sam počeo da pratim seriju i kako uživam u epizodama poslednje osme sezone, prosto mi je krivo kako nisam počeo ranije da je gledam. Sve mi se sviđa - likovi, radnja, okruženje, i zaplet - u potpunosti me je oduševila. Ima naravno i svoje mane, ali mene je jednostavno "usisala" u svoj fantastični univerzum.
Razlog zbog čega nisam napisao naziv serije je što većina ljudi i dalje misli, kada kažem šta trenutno gledam, da je takav sadržaj više za nekoga od 17 a ne za mene od 17x2 godina.
Još bih dodao reč koja se kroz celu osmu epizodu ponavljala - Gambate!
Najgore što se može desiti jeste kada prokockaš ljubav svog života. Zabavljali smo se godinama još od malih nogu, vjenčali se i tad su nastali problemi. Jednostavno muškarcima sve postane navika, meni je trebalo više ljubavi i pažnje, ukazivala sam mu na taj problem. Molila ga da me voli i želi. Nažalost on bi se svaki put naljutio i rekao da se od ljubavi ne živi. Smišljao nove načine za sticanje materijalnih stvari, istraživao.. Rastali smo se, jer me takva ljubav razboljela, liječila sam se i bila na psihoterapijama skoro 3 godine. Držala uvijek konce u braku i vraćala mu se bezbroj puta sa ulice kojom sam krenula kod mojih nazad.. Osjećala sam da me ne može više voljeti, da je došao do nekog maksimuma što meni nije dovoljno. Želim da neko diše za mene. Na kraju sam mrvu pažnje našla u prevari, zbog čega smo se razišli. Nije lako sad nositi ovaj teret, sva krivica je na meni. Znam da on opet razmišlja o tim drugim stvarima njemu bitnijim. Ali meni će uvijek biti bolna duša.
Moja najbolja prijateljica koju sam ikad imala ima baš pretjerano liberalne stavove. Meni to nilkad ne bi smetalo i ne gledam je kroz takvu prizmu, jer je ona meni super osoba. Šokirana sam kako se ona sa jednom prijateljicom prestala družiti jer ta njena prijateljica ne vjeruje u klimatske promjene. Meni je također rekla da sam previše tvrdoglava jer smatram da je nepotrebno to forsiranje inkluzivnosti u filmovima. Šteta što joj je mozak tokiko ispran, a nilkad se nisam s nekim drugim toliko povezala kao s njom.
Nisu mi jasni muškarci koji kukaju što nemaju devojku/ženu. Posle dva razvoda mogu da kažem samo da je život u samoći lep. Žene oduzimaju živce, novac, fokus, vreme i dušu. Uživajte u životu. I s*ks je precenjena stvar, mada se danas preko tindera uvek može naći neka sa istim željama (samo za konbinaciju) ako baš ne možate bez toga. Jedino ko baš hoće da ima decu, ali zbog dece je bolje da ih ne pravite ako niste baš imućni i sa debelim živcima. Sve drugo je patnja najpre za tu decu, pa onda i za vas. Život je lep. Sami svoje vreme i resurse raspodelite na najbolji mogući način. Potreba da se ima neko je precenjena stvar i zaostali instinkt kojeg umom treba savladati. Nadam se da se ženski svet neće trigerovati u komentarima. Nije ovo više vreme naših baba i deda. Stvari su se promenile.
Brat se ljuti što će porodični stan BG, džip i vikendica ostati meni. A istina je da je on, iako stariji, jednostavno beskoristan i ne mari za njih. Tokom škole sam mu večito pomagala oko domaćeg, branila ga od vršnjaka, roditelji dodatno plaćali privatne časove iz mase predmeta. Meni nikada nisu trebali. Na fakultetu ponavljao godine 3 od ukupno 6 godina. U tom periodu ostavio je trudnu devojku, abortirala je. Onda sam mu sastavila diplomski, otac mu našao posao preko veze na kom je uspeo da dobije otkaz! Bio je navučen na bensedine u tom periodu, puno pio, doživeo oduzimanje voz. dozvole. Oženio se, zbrisao kod tazbine, dobijemo ga jednom u mesec dana. Ni da pita da li šta treba, kako su, svrati da ih vidi. Samo kad mu treba zaleđena klopa. Kad je napravio lekarsku grešku i zamalo ubio trudnu devojku, prelomila sam da neću da nas više uvaljuje u g**na i s roditeljima sklopila ugovor o izdržavanju i muž i ja smo prešli kod njih. Žao mi je samo bratanca što mora da ga trpi.
Mom najboljem drugu je djevojka razbila staklenom flašom glavu jer je prenoćio kod mene. Nismo spavali naravno zajedno i naravno da joj je javio da će prespavati jer se jedna utakmica malo odužila. Gledao je kod mene jer oni nemaju taj kanal. Ona ga je optužila da je spavao sa mnom i u naletu bijesa mu razbila glavu. Predlagala sam mu da je prijavi, ali nije htio jer kaže da neće da bude p***a. Stop nasilju nad muškarcima!!!