Upoznala sam prije nekoliko mjeseci momka sa kojim osjećam nevjerovatnu strast. Nikad mi se to nije dogodilo u životu, dovoljno da se pogledamo da frcaju iskre. Po svemu ostalom nažalost mi smo dva totalno različita svijeta.
1-4 razred osnovne škole družili se i sve bilo super. 5-6 hteli smo kraj škole. 7-8 bilo nam je krivo što završavamo i onda dođe poslednji dan škole i shvatimo kako je brzo prošlo ovih 8 godina i koliko god bilo loših i dobrih trenutaka što smo delili, zajedno smo bili u klupi 8 godina.
Počela sam već tradicionalno da menjam celu postavu života na dve godine; posao, društvo, mesto stanovanja, teretanu. Nekako se namesti i tako mi prija. Uvek sam bila pouzdan i čovek za oslonac i do sada nisam našla nekog da posle dve godine ne krene to da iskorišćava, od poslodavca do momka, čim pomisle da nigde ne idem kreće drugi tretman. Jesam pouzdana ali nisam budala.
Radio sam u jednoj kancelariji gde se očekivalo da budete fer i pošteni jedni prema drugima. Poslovno maksimalno fokusirani ukoliko to niste otkaz dobijete za sitnicu. O plati da ne pričam koja čas bude do 10 u mesecu čas sredinom čas na kraju prođe nekad i po 40 dana mi platu ne dobijemo i onda se naljute kad pitamo za platu. Druže moj nisam ti je ukrao već zaradio šta bi bilo da ja dođem na posao kad hoću sigurno bi se naljutili oni. Pao mi je mrak na oči i otišao direkt kod šefa i to mu sve rekao lik se začudio koliko hrabrosti imam za 30 min stiglo je obaveštenje u grupi da će se plate pustiti do kraja radnog dana.
Mrzim kad neko prekine kontakt sa mnom a da ne znam zašto. Prosto kao da sam im nešto loše uradila i ne dobijem objašnjenje, onda kada pitam tu osobu da se ponovo vidimo ili čujemo kao da demon uđe u njih i izbegavaju me, ne odgovore na poruke ili pozive. Naravno da nisam navalentna, ali pošaljem poruku ili dve samo da pitam šta nije u redu. Onda imaju neke glupave izgovore i onda je to to. Ja više ne pišem jer imam ponos i neću da molim, a oni se ponašaju kao da me ne poznaju. I to nikada neću razumeti. Šta sam ja tim ljudima uradila da me odjednom izbrišu iz svog života, a do nedavno smo bili super?
Imam jako lepu i srećnu vezu sa finim dečkom koji me mnogo voli. Zajedno smo par godina i nameravamo se venčati. Ono što sam naučila je da ljudi mrze skladne parove. Iako se mi i ne eksponiramo previše, niti razmećemo, razni ljudi su nam svašta pričali i podmetali nogu. Vrhunac je bilo kada je moj bivši koji je mene odbacio, izmišljao razne gnusne priče o meni koje su totalne neistine.
Ego mi je takav, kad se nekome ne dopadam uradim sve da mu se još više ne dopadam.
Zbog lekova za alergiju danas mi je doktorica saopštila da neću moći biti majka. To mi je jedini cilj u životu i bio da budem majka. Kada mi je to rekla kao da je jedan dio mene umro.
Mojoj obitelji je došao jako težak period, borimo se s problemima iz dana u dan od cijele prošle godine. Postala sam jako pasivna, ne družim se s ljudima, skoro nigdje ne idem. Ne primjeti to nitko jer skrivam ali nemam volje uopće, a kad imam volje peče me savjest što ja odem rasteretit misli, a oni budu kući s problemima. Doslovno kao da imam kamen na leđima koji svaki dan postaje sve teži i teži, a ne mogu ga skinuti dok se problemi ne riješe.