Kako ljudi mogu da uče noću nikad mi to neće biti jasno. Meni već u devet sati uveče prestaju kognitivne funkcije za učenje. 😹
Ne razumem parove koji raskidaju i mire se. One koji se razvedu, pa se ponovo venčaju. Meni je to glupost i možete pričati šta hoćete, ali ako postoji problem – rešite ga i menjate se, a ne raskid i razvod i posle opet budete zajedno. Nema smisla.
Kad god imam slobodne dane presjedne mi. Uvijek mi kolege nesto pišu i traže. U zadnje vrijeme ne odgovaram na poruke niti pozive izvan radnog vremena. Odakle nekom pravo uznemiravati drugu osobu izvan posla? Svi radimo u istoj smjeni i nema potrebe nekog zivkati nakon posla. Namjerno pročitam poruku da ta osoba vidi da ne želim odgovoriti. Ako se nešto dogodilo uvijek ću odgovoriti, ali ljudi smaraju za gluposti😒
Udaljila sam se od drugarice jer sam shvatila da me je iskorištavala, dođe kod mene, tipka na tel. non stop a u stvari čeka da je neko pozove da izađe, pa bude kod mene po par sati, znala je i do 10, 11 ostati. I nikad me nije pozvala kod sebe na kafu, a ima stan i živi sama. Dosadilo mi je to sve, sad se čudi šta mi je i priča okolo kako sam čudna. Sram me bilo. 😏
Preko treće osobe sam saznala da me je drugarica sa fakulteta (diplomirala sam prije 2 godine) ogovarala i pričala da me niko ne voli na fakultetu, iako nije bilo tako, imala sam dvije bliske drugarice. Sada radim, sa svima imam lijep odnos i ni sa kim nemam problema, ali često razmišljam da li me kolege sa posla ustvari gotive ili ja mislim da imam prijatelje a zapravo me ne podnose, smatraju me napornom i slično.
Na mom fakultetu (državnom) koji je inače na super glasu nam neki profesofi daju da povadimo beleške iz kojih smo učili za vreme kolokvijuma.
Bližim se pedesetoj godini i primećujem kako mi je duša sve staloženija i mirnija, osvrćem se na prošlost i sećam kako sam sve do korone bila nemirnog duha i vesele naravi. Prošla sam mnogo toga, ni sama ne verujem za neke stvari, bila sam i na lošem glasu ali sada mi nije žao ni najmanje. Ako bih morala nešto da menjam u prošlosti, samo bih još dodala, nikako ne bih ništa oduzimala od toga što sam činila. Mislim da sam upravo zbog toga sad u zrelim godinama tako duboko staložena i zadovoljna žena.
Sve što je valjalo, oženilo se. Nema mi nade, ostaću usjeđelica.
Nikad se neću osećati ispunjeno dok se ne udam. Kao da moram to da ispunim. I imam jedno dete bar.