Plašim se za svoje dete, ima 23 godine, samopouzdanje 0, perspektiva 0, nikada mu niko nije rekao da je glup ili ne sposoban, a on sebe smatra takvim, pri tom je bio solidan đak i završio dobru školu. Pokušavam da mu pomognem, ali pomoć uporno odbija, ne znam šta više da uradim, sa svakom mojom pričom i pokušajem razgovora on se sve više povlači u sebe.
Bila sam na ispitu iz vožnje. Na semaforu sam slučajno ugledala dečka koji mi se već duže vrijeme sviđa i nisam ga mogla prestat gledat. Nisam krenula na vrijeme, auti iza mi trube, ja se zbunim, ugasi mi se auto i ne mogu krenuti i tako više puta i na kraju sam pala ispit...
Znate za onu staru tradiciju da žena pere mužu noge čim dođe kući? I to se smatra nekom patrijarhalnom tradicijom gde je muškarac kao nešto dominantan. E pa ja mislim da su tu tradiciju izmislile žene, jer muškarac dođe kući, izuje se, umoran odmah sedne da jede, ne padne mu na pamet da opere noge a njoj to zaudara. I onda, da se izbegne neprijatna situacija gde ona njemu govori da mu smrde noge, ona tu kao nešto njemu ugađa, pere mu noge, on se oseća kao baja, njoj ne smrdi i lepo i njoj i njemu.
Baš je odvratan osećaj kad vidite da niko u vašoj bližoj okolini, uključujući i porodicu, nije tu za vas ni psihički ni fizički. Ne čini da se osećate važnim što postojite.
Ne volim praznike i toliko me umore. Nekako se uvijek potrefe kad imam najviše posla i smorim se na poslu i ništa kući ne stignem.
Kad me neko pita da li sam u vezi uvek im kažem u vezi čega, eto zašto nemam dečka već 5 godina😂
Najgori mi je muškarac koji se takmiči sa mnom i ponižava me, zašto? Razumem da se muškarac s muškarcem takmiči, ali sa ženom?! Kaže mi poznanik što ne odem u inostrasntvo, hvali se da je on otišao, a kako da odem? On otišao s drugom. Muško je, može se samo spakovati i otići. Ponižava me zato što živim s roditeljima, a i on živi. Pogotovo što zna kako je ženama, šta se sve dešava i da žena ne sme sama da ode negde. Baš ružno i nepotrebno.
Radim kao diplomirani pravnik u jednoj firmi već 3 godine za 900eura bez mogućnosti ikakvog napredovanja. Tražila sam drugi posao ali svuda je plata čak i manja. Ok mi je ovde jer se radi od 8-16h i vikend je slobodan ali sve je poskupilo meni se plata nikad neće povećati. Bojim se da dam otkaz samo tako kako bih tražila novi posao i posvetila se tome.