Ljudi koji dođu kod vas i ogovaraju druge ljude, isto tako će doći i drugima i pričati vama iza leđa. Nemojte da mislite neće, jer hoće i nekako mislim da u toj situaciji treba biti neutralan i ne učestovati u tom razgovoru. Okej mi je podeliti svoje mišljenje o nekoj osobi sa sebi bliskim ljudima ali ako ideš i onako pričaš svima o nekome, e onda si stvarno jadan...
Konačno sam prekinula prijateljstvo koje me je počelo gušiti. Ružno je reći, ali laknulo mi je.
Gdje god pogledam sve nezadovoljni ljudi. A kada im kažeš u lice, kažu: ma ne, ja sam zaista jako sretan, imam ovo, ono.... Kako je teško pogledati se u ogledalo i još kada ti se istina kaže, odmah kontra napad. Veliki pozdrav svim sretnim ljudima koji se ne žale i koji koračaju hrabro kroz život uprskos svim mukama. Niste sami! Ostanite takvi, ne dozvolite parazitima i dvoličnjacima da vas mentalno unište!
Zadnji put kad sam video praznu sudoperu, jest kad smo je i kupili.
Koliko god da sam dobar u svom poslu i uspešan, uvek me prati ta stigma da sam završio privatni fakultet.
Priča mi o inteligenciji devojka koja misli da je Strasbourg u Austriji.
Ma daj.
Više društava me redovno zove na okupljanje, a nemam pojma zašto, znaju da sam povučena i ćutljiva.
Sad sam prebrojala. Skupila sam ukupno 23 čaše/šoljice u svojoj sobi u zadnjih ne znam, možda 10 dana. Top.
Moj muz je odlucio da živimo u kući njegovih roditelja i da je renoviramo i sredimo cijelu. Pri tom je prije par godina vratio velika dugovanja njegovih roditelja kako ta kuća ne bu bila oduzeta od njih. Sa svim tim i renoviranjem, mogli smo kupiti tri stana. Da bi njegova sestra se sada pojavila i traži da joj se da njena polovica kuće jer joj pripada. Ja neću da se mijesam, moj muž neka odluči ali me jako frustrira činjenica da kad su se dugovanja plaćala nju je baš bilo briga za tu kuću i svima je pričala da se samo nada će se bar moći vratiti i prodati da uzme pola para i renovira stan.