Na Balkanu ne prihvaćaju da nisam ostala na njihovom levelu.
Sve mogu da razumem ali da ljudi lepe nove pločice u kupatilu preko starih koje su propale i lepak koji je oslabio pa na to sve lepe nove pločice e to ne mogu da razumem nikako.
Ljudi koji dođu kod vas i ogovaraju druge ljude, isto tako će doći i drugima i pričati vama iza leđa. Nemojte da mislite neće, jer hoće i nekako mislim da u toj situaciji treba biti neutralan i ne učestovati u tom razgovoru. Okej mi je podeliti svoje mišljenje o nekoj osobi sa sebi bliskim ljudima ali ako ideš i onako pričaš svima o nekome, e onda si stvarno jadan...
Konačno sam prekinula prijateljstvo koje me je počelo gušiti. Ružno je reći, ali laknulo mi je.
Gdje god pogledam sve nezadovoljni ljudi. A kada im kažeš u lice, kažu: ma ne, ja sam zaista jako sretan, imam ovo, ono.... Kako je teško pogledati se u ogledalo i još kada ti se istina kaže, odmah kontra napad. Veliki pozdrav svim sretnim ljudima koji se ne žale i koji koračaju hrabro kroz život uprskos svim mukama. Niste sami! Ostanite takvi, ne dozvolite parazitima i dvoličnjacima da vas mentalno unište!
Zadnji put kad sam video praznu sudoperu, jest kad smo je i kupili.
Koliko god da sam dobar u svom poslu i uspešan, uvek me prati ta stigma da sam završio privatni fakultet.
Priča mi o inteligenciji devojka koja misli da je Strasbourg u Austriji.
Ma daj.
Više društava me redovno zove na okupljanje, a nemam pojma zašto, znaju da sam povučena i ćutljiva.