Šta biste radili da ste dobili hronični umor posle korone koji je toliko jak da ne možete da funkcionišete, toliko jak da ste morali da date otkaz, toliko jak da ste u krvetu veći deo dana..a toliko vam se živi...
P.s radi se o bolesti "sindrom hroničnog umora" koja nastaje najčešće posle preležane virusne infekcije.
U kafiću smo sedele 2 drugarica i ja i jedna ode i naruči nam svima kocu zero. Konobarica se vratila sa čašama, i otvorenim flašama i sipala piće. Kako smo bile zaokupirane pričom, nismo odmah primetile da nam je donela običnu kocu - tek posle prvog gutljaja sam osetila a i videla flašu potvrđujući to. Nakon što sam otišla do šanka da im ljubazno kažem šta smo naručile i šta dobile, devojka me je pogledala krajnje nezainteresovano i pitala samo: jel ste pile? Rekoh, samo gutljalj pre nego što smo primetile, ako i toliko. Zahvalila sam se i otišla nazad. Malo kasnije, dolazi konobarica (druga devojka) koja spušta nove flašice i podozrivo me gledajući kaže: šta je falilo ovim? Rekoh da smo naručile jedno i dobile drugo, da bi ona počela da me ispituje koja je uopšte razlika među njima, i nakon što sam joj, vrlo mirno pritom, rekla da ne mogu da pijem ako nije zero, i da bih volela da dobijem ono što sam naručila, počela je da mi govori da joj se neću tako obraćati i šta ja umišljam?????
Supruga i ja pokušavamo već 9 meseci da dobijemo dete, ja bih hteo da odemo na VTO ali ona to još ne želi, uvek kaže da nastavimo da pokušavamo ovako prirodno. Da li mogu da se nadam da ćemo ipak uspeti posle tolikih pokušaja?
Dok je većini ovdje koliko čitam seks sa partnerom naporan i imate osjećaj da vam je previše, ja se grizem jer pored sebe imam nimfomanku kojoj ni 3x ne bi bilo dovoljno. Da se razumijemo u vezi smo jako dugo i ona jako voli seks, kao i ja međutim, nekad ne mogu fizički, a ni psihički onoliko koliko bi ona. Najslađe mi je kad me onda onako u žaru pita: "Ljubavi, jesam ja tebi ovako naporna?", a ja čitavo vrijeme mislim kako joj ne pružam dovoljno iako stvarno imamo odnose bar 1x dnevno.
Radim kao programer duži niz godina i jako me nerviraju ljudi koji pokušavaju da budu programeri a jednostavno nemaju talenat za taj posao. Uvijek uče neke kurseve mašu nekim certifikatima a poštenog posla ne mogu da nađu. Programiranje ili znaš ili ne znaš i nikakvi kursevi ti pomoći neće ako nemaš jednostavno talenat da to radiš.
Udala sam se za maminog sina i to od 40 godina. Bila sam sa svakakvim momcima ranije, al nisam verovala da je mamin sin najgori tip!
Mislim da sam jedina osoba na Balkanu (sad će da skoče na mene zbog ovoga) koja ne osuđuje, ne bavi se tuđim životima, ne komentariše tuđe postupke, ne mrzi, ne ponižava itd. Dosad nisam upoznala osobu koja ne radi bar jedno od ovoga.
Imam 27 godina i blistav život, život bez problema, porodica funkcionalna i uspešna, sa materijalne strane imam sve, pare, stanove, aute sve... Pre 2 godine na poslu sam upoznao devojku koja ima dete i proživela je psiho-fizičko nasilje. Kada smo se upoznali bila je kao uvela ruža, skontali smo se na prvu postali drugari, mnogo sam joj pomogao u životu za kratak period, gledao sam je kao prijatelja. Kolegini s posla je priznala da je pored mene procvetala i da sam joj veliki oslonac. S vremenom moja empatija prema njoj je prerasla u veliku ljubav i volim je beskrajno, priznao sam joj svoje emocije ali nažalost ona me je odbila... Ostali smo i dalje dobri i stalno izlazimo i viđamo se ali ja pored nje umirem.... Hoću iz svega ovog da se izvučem ali nemam snage. Najviše se plašim da će se sve ovo tragično završiti...
Da li i vas nervira kad netko kad spominje dečka, prijateljicu ispred koristi moj ovaj, moja ova.. Bre znam o kome pričaš, ali čemu ta naglašavanja svaki put ispred istih par osoba, a nisi im roditelj?!
Ponekad mi bude naporan dečko. Volim ga, drag mi je i lepo mi je s njim, ali ne razume da nekad nisam raspoložena ili sam umorna. Jednom prilikom me je pred spavanje krenuo ubeđivati da imamo odnose, ja sam ga molila da odložimo jer sam preumorna, a on je i dalje pokušavao da me ubedi. Samo sam ustala iz kreveta i otišla da spavam u dnevnu. Kasnije mi je bilo krivo, ali stvarno me nekad nervira sa tim ubeđivanjem i nemarom za moja osećanja.