Radim dva posla, putujem, polazim na razne tečajeve kad god imam priliku, nastojim da što više radim i učim... Ali nitko oko mene ne razumije da nemam vremena trenutno razmišljati o braku i djeci.
Zašto ljudi koji imaju puno para i bacaju ih na sve i svašta ne daju ljudima kojima bi stvarno trebalo...
Po količini sreće koju petkom osećam znam da mi je posao sranje!
Volela bih da postoji opcija da se ukinu odgovori na komentare na mrežama. Uvek se nađe neka maloumna osoba koja upropasti dobar komentar!
Ako vas ljudi na poslu pitaju "kako ste?" oni to ne pitaju jer ih zanima kako ste vi zapravo, nego da vide koliko posla da vam uvale, vjerujte mi.
Najdraže mi je doći doma i istračati šta je bilo na poslu ili s društvom svome mužu. On isto tako. Kada smo zajedno vani, već znamo koja će biti tema, samo se trebamo pogledati.
Više volim da vozim motor nego auto, mož ga parkiraš de oćeš i zauzima manje mesta a i doživljaj je mnogo lepši.
Kad sam tek počeo da radim posao, bio sam ambiciozan i hteo da se zalažem
kako vreme prolazi, sve više radim samo neophodno.
Video sam je s bebom u gradu. Sad se brinem dal' je možda moje.
Ne znam šta mi je. Teško mi se vezati za neku žensku osobu jer stalno mislim da će me prevariti. Imam neke takve traume iz prošlosti iako sam tad bio klinac nezreo a i ona. Nevjerovatno mi je da sam svjestan da to samo umišljam ali i dalje upadnem u taj vrtlog misli...