Sa 43 godine, posle 13 godina rada u istoj firmi, na istoj poziciji dozvolim sebi najgoru stvar da se zaljubim u šefa. Druga najgora stvar je što postoje i emocije sa njegove strane, treća da smo oboje u braku. A četvrta da je ta veza nemoguća s obzirom da radimo zajedno i imamo dobre karijere. Nas dvoje smo prethodnih 13 godina “živeli naših 8 sati zajedno” prolazili kroz razne faze, bili podrška jedno drugom kada u kući ne funkcioniše najbolje… Realno, bili smo podrška jedno drugom, kolegijalno i drugarski. A onda sam skapirala da mi je bitno da mu ujutro po nekada spremim doručak kad spremam sebi, da mu kafu spremam sa odmehom, da mi je bitno da mu ugodim, teško mi pada kad je neraspoložen i nervozan i jedva čekam ponedeljak da idem na posao. Teško meni šta me je snašlo!
Već neko vreme majka mog supruga se ponaša kao da je normalno da ona bude najbitnija osoba u životu mog supruga. Opseda svaki minut našeg slobodnog vremena, dolazi nenajavljena, pokušava da se priključi svakom našem odlasku i izlasku, čak je tražila da ide sa nama na more. Kada sam rekla da suprug može da ide sam sa njom i sa decom a da ja ne želim da plaćam odmor da bi bila sa njom 10 dana rekla mi je da ja u stvari ne želim da me ljudi na plaži sažaljevaju jer je ona zgodnija od mene. Bože šta sam sve izgovorila! Sasula sam joj u lice i šta sam mislila i šta nisam. Već mesec dana niti dolazi niti idem kod nje. Život mi se promenio na bolje od kad ta toksična osoba nije u mojoj blizini. Čak je i moj suprug to razumno podneo... ode obiđe je, ne spominje je meni i svima lepo.
Imam 23 godine, izlazila sam sa momcima, bila u vezi godinu dana i nikad se nisam ni poljubila sa dečkom, htjela sam čekati brak i to je tad bila moja odluka i čvrsto sam se držala toga. Sa kim sam god izlazila nakon par mjeseci sam pokretala tu temu i razgovarala o tome jer nije svatko spreman na to i ne želi takvu vezu što je također uredu. Svi su uvijek bili fer i ispoštovali moju odluku. Sa sadašnjim momkom sam u vezi godinu dana, prekršila sam odluku čekanja braka sa njim nakon 4 mjeseca veze, od tad imamo redovan seks i toliko uživamo da se nekad pitam kako je moguće da je svaki put tako puno strasti i sa toliko povezanosti. On je prva osoba koja me dodirnula, prvi poljubac i prvo sve. Nikad nisam okrivila muškarce za "iskorištavanje" djevojaka jer su sve djevojke itekako svjesne situacija u kojima se nalaze samo je pitanje kolike standarde one imaju i što će dopustiti a što ne. Nitko te ne može natjerati ni na što ako zaista ne želiš.
Dragi moji ljudi svi koji kao i ja trenutno prolazite kroz anksioznost i napade panike i borite se sa istima, želim vam ogromnu sreću i držim palčeve da svi izdržimo i pobedimo bitku! Volim vas ❤️
Svako ko je nesiguran u vezi, uhodi i smara partnera - nije stabilan u glavi. To se leči. Još su mi gori oni što trpe to. Kako možete da trpite zvocanja, ljubomorisanja, uhođenja, pretnje i kuknjavu? Silom ne može niko nikoga da zadrži. Jbt, neki bi prešli preko boleština da bi ostali sa nekim. Jezivo.
Spasio sam bezbroj brakova, posle druženja sa mnom žene su shvatile, da njihovi muževi nisu tako loši. 🤣😅😎
Hahahahahahahah pakao.
Ponosan sam bar na to.
Imam 7 - days kiflice oko struka ili ti šlaufe, a želim lika koji ima eight puck.
Mrzim kad ljudi u svakoj situaciji govore da te nitko nikada ne može voljeti više od roditelja. Zašto je teško prihvatiti da ima nas djece koje roditelji nisu voljeli? Kad čujem takvo nešto, čujem samo da ne zaslužujem ljubav i da me nitko nikada neće voljeti jer ni roditelji nisu.
Iz Beograda sam a zaljubila sam se u momka iz Podgorice, ljudi moji, mi smo se tako lepo skontali, tako mi je lepo da pričam sa njim i ne skidam onaj glupavi osmeh sa lica.. Mislim znam da je teško da će od toga nešto ozbiljnije biti, ipak je daljina u pitanju ali eto htedoh ovo da podelim.. Kao neka tinejdžerka se osećam.
Nervira me kada se ljudi hvale time što nikada nisu pogledali ni jednu epizodu neke poznate serije (najčešće to bude Game of Thrones) ili neki poznati film. Pa šta? Ni ja nikada nisam gledala Stranger things (niti ću), Greys anatomy, The Godfather, Lord of the rings, Star wars... To me ne čini posebnom pahuljicom, već samo znaći da nemamo svi iste preference i da nas ne zanimaju iste stvari, što je zapravo i normalno. Još samo fali da počnemo da osuđujemo jedni druge na osnovu filmova ili serija koje (ne)gledamo. Baš nema logike. Svako neka gleda šta voli i eto, rešen problem.