Prvi put sam osetio emociju prema nekome na prvu loptu, u drugoj državi, sa lošim sporazumevanjem i sreo devojku kakvu želim čitav život i ne znam ni šta da radim ni kako da se postavim. U isto vreme se osećam i prelepo i jako loše. Ili će mi ovo ulepšati život ili će da me uništi.
Slučajno sam saznala da momak ima problem sa gledanjem pornografije.
U vezi smo 5 godina.
Ne znam šta da uradim?
Ne znam zašto su ljudi toliko ljubomorni kad vide da neko vozi dobar auto, da ima skupu odeću, obuću, nekretnine...
Sa 23 godine sam bio debeo, bubuljičav, živeo sa roditeljima, nisam imao svoj auto, para u džepu jedva da sam imao, a i to malo je išlo uglavnom na poroke. Sve to zajedno, a opet sam imao osećaj da sam mogao da biram devojku koju želim. Danas mi je 31 godina, izgledam sjajno, kupio sam svoj stan i svoj auto (nimalo jeftin), imam odličnu platu i čak sam i cigarete ostavio. Godinu dana je prošlo od izlaska iz poslednje duge veze, a od tada sam se ukupno 5 dana dopisivao sa jednom devojkom i na kraju nismo ni izašli. To je sve. Ruku na srce, nisam se preterano angažovao u potrazi, ali nisam ni tada kada sam imao 23, pa su se devojke same pojavljivale bez problema.
Kad mi je on dao osmijeh u prolazu, nisam jela 5 dana od zanosa. Hvala ti, iako i ne znaš da mi pomažeš.
Ne mogu da verujem da sam toliko glupa da sam se zaljubila u svog nadređenog. Ovo jedino može da se reši otkazom jer nema šanse da mu pokažem.
Mislim da mi nitko ne može nedostajati, jednostavno nemam taj osjećaj prema nikome. Mogu muža i djecu ne vidjeti danima, svoje roditelje mjesecima. Pravim se da mi nedostaju kada je takva prilika da ih ne povrijedim.
Ne znam da li mi nešto fali, ali možda ne znam da se organizujem?! Odavno želim da se posvetim vežbanju i ishrani, ali kada dođem sa posla nekako kao da ne znam kako da se organizujem. Iskreno ne znam kako ove devojke na instagramu sve to uspeju, da posle posla vežbaju i pripreme lepo jelo. Za samo spremanje takvog nekog zdravog jela ti treba sat vremena. Ne stignem ništa radnim danom, sve ostavljam za vikend.
Kad je zbog lošeg managementa ostao bez posla kojem je posvetio 3 godine života (počeli kao start-up i narasli na 300+ zaposlenih) moj dečko je kupio gaming laptop i kad ne bi bili zajedno ili ne bi imao obveze igrao igrice (primao je naknadu za nezaposlene). Govorili su mi da je lijen i ništa od njega neće biti a ja sam im govorila da ga puste da mu samo treba vremena. Poslije 4mj. mi je rekao da želi pokrenuti svoj obrt i ja sam ga podržala. Godinu dana kasnije posao mu super ide, a ovi koji su mu pričali iza leđa sad preko mene pokušavaju da uđu s njim u posao.
Toliko ljudi znam koji su prestali da jedu hleb, pice i stvari od testa. Fenomenalno izgledaju. Ja sam probao da ne jedem hleb. Najviše što sam izdržao je 2 nedelje. Osećao sam se umorno i stalno gladno. Kako sam pojeo par parčadi (napravio sendvič i posle malo meda) opet sam dobio snagu. Ne znam šta da kažem.