Žena ne priča sa mnom već treći dan jer je na dan kumstva na vjenčanju prijateljice zakasnila 5 minuta na šminku.
Izdajem apartman na moru, i uvek kada čujem da će mi doći neka porodica na letovanju, otac, majka i deca, uvek zamišljam tu majku te dece kakva je, da li je lepa, zgodna, kakva je na plaži kad se skine u kupaćem. Kad mi se dopadne neka onda sam često na plazi gde i oni idu da bih je gledao.
Ja prvi neću da bacim ono što smo stvorili ljubav koju retko ko doživi.
Veruj mi, kao što i ja verujem tebi.
Iza nas su kilometri i milje, dugi kao Dunav, ali svaki od njih vredi jer smo ih prelazili zajedno.
Sećaš se onih noći kad bismo posle smene samo seli uautobus, voz i krenuli, bez plana, vođeni onim što osećamo? Nije bilo teško, jer ljubav briše umor.
Ne moram da ti dokazujem rečima koliko mi značiš vidi se u svemu što radim.
A tvoji postupci su mi pokazali isto: da u tebe nikad nisam imao razloga da sumnjam.
Jer kad si ti tu sve ima smisla.
Ženim se, a moj kum mi pet dana prije svadbe javlja da ipak neće doći. Rekao je da mu je žao, ali da ima neodgodiv poslovni put na drugi kontinent, ide sa šefom i obećana mu je povišica ako taj sastanak prođe dobro. S jedne strane ga razumijem, ali s druge se osjećam kao budala, jer znam da bih ja na njegovom mjestu bez razmišljanja propustio takav put. Vjerujem da su prijateljstvo i ljudska bliskost važniji od bilo kakvog novca.
Toliko sam srećna što mi deca ne liče na supruga (govorim o karakteru). Samo da ostane ovako...
Zašto niko ne priča o tome koliko je selidba mentalno teška?
Ja ne znam kako zaljubljenog muškarca može uopšte da podseća ženska osoba na zapršku i deterdžent.
Čuli smo se 0-24, pozivi, poruke... odjednom ništa više. Ljudi što se dešava s vama?
Ja sam jedina ostala sama od svih drugarica iz društva… Ne mogu da vjerujem da sam to ja.