Pratim neku devojku na instagramu gde objavljuje zdrave recepte i propagira zdravu ishranu. To poštujem, svaka joj čast, ali brate, mogli bi pojedini malo da smanje budžet te ishrane. Kad se to jedno jelo spremi, izađe ko zna koliko para. Čak stavlja u jela neke začine za koje ja nisam ni čula, te ovo losos, te ono, apsolutno ništa jeftinije nema. Šta god da sprema, to bude preterano skupo. Ovo ne pričam za sebe, meni ta ishrana ne treba, ja se zdravo hranim, već onima koji su možda na režimu kod nje ili koji planiraju. Baš je preterano. Zdrava ishrana uopšte ne mora da bude skupa za onog ko nije u zavidnoj finansijskoj situaciji.
Muško sam vozim auto već godinu i 3 mjeseca i već 4 puta udarao auto. I od toga 3 puta nije nikad šteta veća bila od 100€, ali opet se smatram nesposobnim za vožnju.
Nisam mogla da razumem kako se Amerikanci ugoje na 300 kila, i to relativno mladi. Kad sam počela da živim i radim u trudnoći sam se ugojila 35 kila. Nisam jela nenormalno veće porcije već je hrana prepuna, soli, šećera i gmo.
Ja u Hrvatskoj, ona preko granice, nebitno sada koja zemlja. Oko godinu dana se čujemo, sa ponekim prekidima, ali na kraju uvijek završimo u kontaktu. Ugodno mi je razgovarati s njom, zanimljiva, duhovita, opuštena, jako lijepa i pametna cura. Sve se čudno osjećam kada se ne čujemo, a opet ne želim ništa poduzimati jer živimo u različitim državama. Na sto muka sam i ni sam ne znam šta je najispravnije. U danima kad se ne čujemo pomalo mi nedostaju naši razgovori, a onda opet mislim da je tako najbolje. Onda se opet čujemo i komuniciramo danima i tako u krug. Ne znam, nisam pametan.
Užasno me živcira najbolji prijatelj moje zaručnice, ne mogu ga podnijeti.
Oni se poznaju još od djetinjstva i razumijem da ga voli i sve to, ali ja i dalje tog tipa ne mogu očima gledati.
Nas dvoje smo četiri godine zajedno, od toga živimo zadnje dvije zajedno i ja svejedno na njega nisam navikao.
Ne govorim joj to jer nema razloga, znam da je to problem koji moram sa sobom riješiti, ali ne znam kako.
Ne mogu reći da nisam ljubomoran jer jesam i to je glavni razlog zašto ga ne volim, ali ni on ni ona nikada nisu dali povoda za ljubomoru.
Dapače, on je prema meni uvijek ljubazan i korektan, ali u meni je i dalje neka odbojnost prema njemu.
Rekla sam sad mami da ću ići na jednu svadbu koju imamo za par dana sa svojom kovrdžavom kosom, tj da je neću fenirati. Ona je samo okrenula očima i rekla odvratno ti je. Pritom svi mi hvale kosu i ona bi mi prva prigovorila da je trajno ispravim.
Plašim se da smršam jer nemam novca za uklanjanje viseće kože posle.