Emotivno sam potonula nakon prekida s prvim dečkom nakon dvije godine. U tom čoviku sam vidila svog budućeg muža, oca svoje dice i srodnu dušu. Trudim se bit bolje ali sam zaglavila. Mislim da ga nikad neću prebolit 100%.
Znam da ima puno ovisnika o kocki ali ne kužim kako netko može izgubiti kontrolu da izgubi sve novce - da uloži novce za hranu, režije, najam, ratu kredita itd. pa onda još bolje da se zadužuju kod kamatara. Meni je to zabavno više nego kao nešto što može izazvati ovisnost. Smatram da ovisnostima podlažu individualci slabije mentalne snage. Ista stvar je i sa drogama... Ne možeš biti ovisan niti o kokainu niti o bilo čemu ako si ti to sam ne dopustiš. Imam bolove u leđima od kojih nekada ne mogu normalno stajati ili se ustati uopće iz kreveta i opet nisam ovisnik o ničemu... Stvarno mi ljudi nisu jasni.
Moja žena često kuka i to me nervira. Živimo daleko od naših obitelji i imamo malo dijete. Oboje smo se složili da će dijete tek sa 3-4g u vrtić a onda će se supruga vratiti raditi više sati na svoj posao. Trenutno radi vikende jer ja tad ne radim pa sam sa kćerkom. Neke vikende radi na svome radnom mjestu i taj posao znam da voli a ostale dane radi u domu za starije. Rekao sam joj da to ne radi ako joj je jako teško ali ona kaže da nema biranja i da nam novci trebaju. I onda vazda kuka kako joj je naporno, kako joj je žao što ne možemo kupiti nešto svoje, kako sam se ja promijenio prema njoj i plače. Često se svađamo, tvrdi da sam bezobrazan prema njoj a samo mislim da je u nekim stvarima neodgovorna jer joj se 100puta mora reći i onda kad joj kažem i argumentiram sve ja sam loš.
Treći dan kako čitam jednu te istu poruku 'ne želim više da se viđamo'... Jeste da tako treba da bude, ali ne mogu da se naviknem... Blokiran je svuda i ne znam kojim čudom se nadam da ću dobiti poruku ili poziv od njega, ali...zvoni meni juče viber.. Meni odmah osmeh na lice jer sam mislila da me on zove, kad ono tetka.. Jutros idem prema bolnici, čuje se ponovo zvuk na viberu..meni počinje da srce kuca ubrzano jer sam ponovo budala pomislila da me on zove.. Rekoh u sebi sigurno je on, nema ko da me zove ovako rano ujutru... kad ono drugarica da me pita šta mi je rekao lekar... Morala sam da isključim obaveštenja na viberu jer čim čujem zvuk, odmah pomislim na njega.. Samo da me što pre prođe ovo ludilo...
Jako sam ljena osoba i volim puno spavat, nemam radne navike, jedino volim da čitam knjige.
Ja kada vidim svoje razmišljanje i neke objave na mrežama sa 18 godina pomislim koja sam klinka glupa bila, pa sa 20 isto tako sa 23 isto. Svaki put kada dođeš u neke godine misliš kako si sad najpametniji i sve što sad radiš je to, to si ti, a onda za samo godinu dvije skontaš da si bio totalni debil. Zanima me kako ljudi koji su sa 18 godina donijeli neke ogromne životne odluke npr udali se/oženili, dobili dijete...
Prvi put pišem ovde tako da nadam se da ćete mi pomoći.. Toksični roditelji. Celo detinjstvo sam slušala svađe roditelja pa čak i sad sa 20 godina, iako su se nedavno razveli još gore je sad, provociraju jedno drugo, prepucavaju se preko mene, majka stalno menja momke doduše nisam ih upoznavala jer sve to kratko traje ne znam da li mi je to okej ili ne pošto ju je otac gušio ceo život pa možda sad hoće malo da uživa ne znam stvarno. Otac je ceo život ljubomorisao majci za bilo koju drugaricu oterao nam je jednu kumu, drugu je isto pljuvao, a sad radi isto i sa mojom svekrvom sa kojom je moja mama jako dobra i molila sam Boga da se svi slažemo i on sad i to pokušava da uništi. Ljubomoran je što majka i svekrva ponekad izađu iako ga se to više uopšte ni ne tiče. Bojim se da to ne poremeti moj i momkov odnos, zajedno smo već 2 godine. I bojim se da me njegova mama ne zamrzi zbog oca i njegovog pljuvanja.
Mislim da me muva kolega sa posla. On je u braku, ja sam slobodna. Stariji je od mene 15 godina. Mnogo je neprijatno i mislim da su i druge kolegice i kolege primjetili da se nešto događa. Ne želim da itko pomisli da bih ja ikada išta imala s njim.
Osnovna škola mi je bila dobra, srednja škola je bila horor, proživljavala sam vršnjačko nasilje, svi su me sprdali. Kada sam završila srednju nisam imala prijatelje, tek sam sa 22 godine izišla u kafić. Ne znam gdje bi upoznala nove ljude, pokušala sam i na poslu tamo su svi stariji, išla sam i na razne tečajeve ali kad bi tečaj završio bok! Pokušala sam i putem fejsa upoznat ljude iz mog grada uvjek bi ja prva poslala poruku, ali ta prijateljstva brzo su se raspala.