Sa bivšim sam raskinula prije 6,7 godina, a sad sam u vezi već 5 godina. Od tada ga nisam gledala iako živimo u istom gradu. Prije neku noć sam ga sanjala prvi put i to kako dolazi da se pomirimo, dan posle kad sam išla autom bukvalno sam mu stala na pješački da prođe sa nekom crnkom, danas ga sa tom istom crnkom srijećem u prodavnici, pozdravi se sa mnom. Pitam se o čemu se ovdje radi. 😬
Posle dužeg vremena sam otišla da se vidim prvi put sa dečkom sa kojim imam vezu na daljinu (inostranstvo). Osim sjajno provedenog vremena sa izuzetnom osobom koja mi se još više svidela... saznala sam da ima dete iz prvog braka. Nemam problem sa tim, ali ne mogu da razumem/prebolim kako je mogao da mi ne kaže do sada. Navodno, morao je lično da mi kaže, ne preko poruka, jer se plašio da ne bih razumela. Zemljo otvori se!
Ne mogu da ugušim emocije prema kolegi. Radili smo zajedno dugo. Zatim se nismo videli godinama i postepeno sam potisnula sve i samo bih ga se retko setila. Međutim, slučajno smo ponovo počeli da radimo zajedno pre godinu dana. Zatreskala sam se ponovo u njega i to još jače. U poslu se fascinantno dobro kapiramo i jako se poštujemo. Maltene čitamo misli jedno drugom i u retkim razgovorima o privatnijim stvarima. Nikada me niko nije toliko razumeo kao on. Ne znam da li ga samo intelektualno privlačim, ali nije to ni bitno. Ne bismo imali budućnost u vezi (da ne navodim razloge, ima ih puno). Samo bi mi značio savet. Kako da ubijem te emocije? Ni ne flertuje mi se nisakim otkad sam ga ponovo videla, a kamoli u neku realnu vezu da uđem. Samo maštam o njemu.
Imam druga koji je prepametan, lepo vaspitan, kulturan, ali je pun glupih informacija koje mu nikada neće zatrebati, i sve nas u društvu opterećuje time, kako bi ispao najpametniji. Ne ume spontano da napravi fazon, već unapred smišlja šale i smeje se sam.
U sve se razume i do tančina objašnjava npr neki proces rada, ili kako je nešto nastalo.
Jednom rečju- smarač. Počinjemo da ga izbegavamo jer lepim rečima nikako ne možemo da mu objasnimo da nas sve to ne zanima do detalja kako on to prezentuje.
Imam najbolju prijateljicu već 13 godina. Zajedno smo maštale o tome kako će biti kad se uda, dijelila je trenutke koje je doživjela s dečkom kada su prohodali, družili se svo troje, zvali smo se kumovima jer je bilo da kad će se vjenčat, da ću im biti kuma, gledale smo haljine za svadbu za nju i mene kao kumu itd. Evo ove godine se udaje, ništa ne govori o kumstvu, ja čekala kad će pitati, no slučajno vidim na internetu sliku kako su rekli njegovom prijatelju i njegovoj curi da im budu kumovi. Pa eto, sad će joj ta cura biti kuma. Ne znam što misliti ni osjećati.
Boli me kad vidim sliku mene kao male, ta mala devojčica nije zaslužila ovaj bol.
Depresija koja od kad znam za sebe bukvalno. Anksioznost dve godine. Nikad se nisam volela, samu sebe sam mrzela nisam se poštovala, uvek govorila samoj sebi sve najgore. Počela sam da izlazim u periodu 25/26 god par meseci, u tom periodu koristila kokain, ja mislim svesno da mi bude još gore. Nisam želela da živim. Tad sam prvi put počela da se samopovređujem. Ne da se ubijem samo “da osetim bol” kao zaslužila sam. Sada je već prošlo godinu dana i više od kad ne koristim to i ne izlazim i mnogo mi je bolje nisam imala nikad krizu. Samo kad pomislim hvata me panika. Samo sad kad se setim ili mi padne na pamet taj period uhvati me strah i ne mogu da oprostim sebi. I ne mogu da nastavim dalje. Ako mi je prošlost bila loše ne mora i buducnost. Ali moj mozak nikako da ukapira. Počela sam da pijem lekove za moju bolest (depresija i anksioznost) idem kod psihijatra. Ali i dalje imam dane kao da uđe đavo u mene.
Totalno sam pukla posle raskida duge veze. Jako mi nedostaje a tu prazninu popunjavam drugim muškarcima..imam tri kombinacije, osećam se užasno..preseliću se u drugu državu.
Moj život je kao život kneza Miškina iz romana "Idiot" 😞
Živim, mislim da sam ok, i onda čujem Circles od Post Malone i sve mi se vrati iz tog doba. Srce opet iščupano, rana opet svježa. Izbjegavam 5 godina određene ulice jer me sjećanja vrate kao da se sve desilo jučer. I bol je ista kao prije. Mrzim što te volim.
Kupio sam pokućnice ne znam ni koja je lijeva ni koja desna, ravne ko pista!