Čim osjetim miris pokošene trave i roštilja dok hodam na suncu, sve loše u životu na tren nestaje.
Ne volim radit, mrzim bilo koji posao. Kad su mi roditelji našli posao u slastičarnoj, radila sam 4 dana, svako jutro sam proklinjala što moram na posao.
Roditelji mi govore stalno kako nikada neću uspeti da se snađem u životu, mene to nervira i jako me živcira, ali ja imam osećaj da ću se dobro snaći kroz život i da će biti ponosni na mene.
Može li mi netko od muških reći kako dođe do toga da znate da je ona ta? Naprimjer, ako ćete čekati godinu-dvije da je zaručite (pričamo ako su u pitanju dvije samostalne osobe), da li povremeno razgovarate o zajedničkoj budućnosti?
Moj dečko ne voli te teme, ne bi ga htjela pritiskati, rekao mi je da želi samnom sve, međutim, kad pokrenem bilo koju temu razgovora o tome, oglušuje se. Zajedno smo godinu ipo i sve mi se čini da me zavlači.
Čitam vijesti s jednog lokalnog portala - prva obavijest piše o skoro milijun eura bespovratnih sredstava za izgradnju novih biciklističkih staza, a odmah nakon nje obavijest o nestašici lijeka koji sprječava moždane i srčane udare. Inače mi se već par puta dogodilo da odem u ljekarnu po neke lijekove za moje starije ukućane, a ono nestašica. Vidim, sve se više okrećemo onom modelu - dok si zdrav super, kad se razboliš bolje da odmah umreš.
Je li normalno da mi momak ide na svadbu druga s čijom je sestrom bio par godina u vezi? Osjećanja su mi pomiješana i ne znam kako da se postavim.
Devojke ako dobijete od dečka HPV virus, red bi bio da mu to kažete. Ne znači da vas je prevario, možda je doneo taj virus u vezu.
Mana mi je što sam jako osetljiv na percipiranu mikro povredu granica. Kada je očigledna onda mi je nekako lakše jer znam da treba da reagujem. Kada nije uhvati me anksioznost, a onda kada reagujem delujem kao debil.
Mom mužu je normalno da nemamo šifru jedno drugom od telefona. Ne želi da ja znam njegovu šifru, kaže da je to privatnost i da ako on ne zalazi u moju i ako nema potrebu da zna moju šifru, da ga ne smaram da mi kaže njegovu šifru. Da li je ovo normalno?
Zaista ne zavidim nikome, samo bih volela da i ja imam prirodno lepo oblikovane noge. Imam dve drugarice, sve tri niske, jedna ima predivne noge, duge, za nepoverovati, meni kažu da imam lepe ali ja to ne vidim... Imam i ja predivan gornji deo tela, lepo oblikovan poput peščanog sata, jako definisan struk, ramena pa i kukove ali nogama nikako nisam zadovoljna. I da, za razliku od njenih nogu, moje nisu duge ali nisu ni kratke. U balansu su sa gornjim delom.