Udružilo se nas 5 besposličara bez ijednog dinara u džepu i svega 1,5 godinu radnnog staža nama 26 godina. Smišljamo tu ideje čime da se bavimo ja kažem ajmo da uvezemo 5 šlepera nekog piva iz insotranstva kojeg trenutno nemamo na rafovima kod nas. Ako išta kod nas ide jeste pivo, manje više ove naše domaće brlje više niko i ne pije pa stoga strana piva bi svi probali da vide kakovg je ukusa. Odemo mi preko granice dikrekt u fabriku da vidimo kako mi to možemo dopremiti. 5 šlepera prevoz robe do magacina kojeg nismo ni imali, distribucija za neke radnje, carina nisamo imali čime da platimo sve to i jedna firma nam pozajmi novac da sve to poplaćamo. Proizvodna cena je bila oko 37 din po našem kursu + prevo, carina i distribucija dalja oko 64 nas koštala jedna limenka +17 naše zarade oko 2 miliona dinara smo zaradili obrnemo ješ jednu tutu iste porudžbine samo o našem trošku uzmem još toliko love vratimo firmi koja nam je izašla u susret i posle 3 meseca zatvorimo firmu.
Mnogo me pritiska nerazjašnjen odnos sa jednim dečkom. Viđali smo se povremeno na poslu i jako mi se dopao. Stalno sam razmišljala o njemu ali nisam znala da li su ta osećanja stvara ili je samo opsesija. Delovao je uzdržano i mislila sam da ga ne zanimam. Međutim, počeo je da mi se javlja. Ali nezgodno, baš u to vreme, sam otpočela vezu sa jednim dečkom. On je nas viđao na poslu i mislim da je baš bio uznemiren njegovim prisustvom. Priznao mi je svoja osećanja ali sam ja rekla da sam zauzeta. I posle toga je znao da mi pošalje po neku poruku. Odgovarala sam na te poruke, mada nije trebalo, jer sam bila u vezi, ali možda sam negde duboko u sebi osećala da mi se taj dečko dopada. Nakon nekog vremena smo bivši dečko i ja raskinuli. Ne znam da li to ovaj dečko zna, ali mi se od tada ne javlja. Žao mi je što nismo seli i razgovarali. Imam potrebu da ga pitam, da znam šta je osećao i šta sada oseća. Ali, nemam hrabrosti.
Smiješna su podbadanja žena za navodno očekivanje da muškarac ima svoju kuću ili stan, posebno što najviše dolaze od naših dijasporaca. Ako se malo okrenu oko sebe po Njemačkoj vidjet će da su naše žene vrlo sposobne i same imaju svoje nekretnine, rade, imaju i svoje firme. Barem ovdje mnogo češće će naići na situaciju da muškarac živi u ženinoj kući ili stanu nego obratno, o zaposlenosti i pokretanju biznisa također ista stvar. Ali uz sve to drže moralne lekcije o tome što žena treba, naravno svodi se na kućanske poslove, onaj život koji oni ne mogu isfinancirati, pa se očekuje da žena sve sama osigura, a uz sve to bude kućanica i majka odraslom muškarcu koji će raditi što god hoće. I onda se takvi ljudi čude što žene neće da se udaju ili se razvode od njih i opet za to krive žene.
Suprug i ja zaista želimo dete, ali ako Bog tako odluči – naravno, prirodnim putem. On ima muških problema, dok sam ja potpuno zdrava, pa smo se prijavili za VTO. Ovih dana sam više razmišljala o tome i ipak odlučila da odustanem, zbog silnih hormona i injekcija. Nisam psihički spremna za to, a imam manje od 30 godina, vodim zdrav život i zdravo se hranim, i verujem da imam pravo da odlučujem o svom telu. Suprug me u tome podržava. Ipak, pomalo mi je žao što možda nemam dovoljno razumevanja za njega i njegov problem, pogotovo jer se on ne trudi dovoljno da popravi svoje zdravstveno stanje. Nekad deluje toliko nezainteresovano za potomstvo da se zapitam da li i ja uopšte to želim. A ne želim da nam prođu godine i da jednog dana možda ostanemo bez ikakve šanse da postanemo roditelji.
Davao mi je lažnu nadu da mu se sviđam, baš sam se bila ponadala da će nešto biti. On mi je bio zadnja šansa za neku vezu, oboje imamo godina. On inače nije neki lepotan, ali je harizmatičan i duhovit. Ja puno bolje od njega izgledam, negovana, poslovna žena. Bili smo na koraku da klikne.
I sad samo jedan dan, na Instagramu vidim objavljuje slike sa devojkom. Vidim duže se znaju, čak su i u nekoj vezu ili semi od duže vremena.
Devojka je prelepa prirodna lepa od bilo koje javne ličnosti. Nemam nikakve šanse pored nje, on nikad sretniji na slikama sa njom. Samo ne znam što mu je to trebalo sa mnom, da me zavlači. Sad me je užasno sramota pored sve pameti ispala sam glupača.
Moguće da me ismijava sa drugovima. O samopouzdanju koje mi je narušeno da ne govorim, ubijena sam u pojam.
Na dan svadbe sam razmišljao samo o tome da mi se ne javljaju devojke koje sam muvao tokom srednje. Eto kamenujte me.
Nisam ljubomoran u vezi zato što smatram da sam, čim je došlo do veze, već imao dovoljno vremena da utvrdim da li imam razloga za takvu sumnju. Isto tako, ako mi se neka devojka "baca pod noge", time mi je odbojna u samom startu jer ko zna kome se sve tako bacala pre mene.
Radim u vražjem dućanu i u kojoj god smjeni bila, uvijek MENI dolazi roba. Inače po nekom pravilu roba uvijek treba doći izjutra, al meni dođe i kad sam ujutro i kad sam popodne i najgore je što radim sama u smjeni jer fali mnogo radnika u toj firmi. Uglavnom, kad god sam ja tu, evo i robe. Npr danas sam popodne al svejedno, odmah su došla 3 kamiona zaredom 🤬🤬🤬🤬🤬🤬🤬 Koje prokletstvo!
Sviđa mi se upravnik u ustanovi gdje radim.. Ne viđam ga često..možda 1-2 puta u godini ako je neko dešavanje, proslava Ng ili sastanak kolektiva. Mislim da je jako privlačan muškarac, budi u meni želju da ga ljubim. Nekad ga zovem vezano za posao ako nešto treba. Ima najljepši muški glas kojeg sam ikad čula. Privalačan mi je i tako na daljinu..sama pomisao na njega..glas..ili kada vidim njegov potpis. Nemam klasičnu misao o sexu nego..neki fizički kontakt.. Da mu dodirnem lice..ili da ga ljubim.. No to je samo misao. Oženjen je. Mada jako me poštuje i misli da sam divna osoba. Što mi je i rekao na proslavi i poljubio mi ruku. Ne bih svakako ništa, niti želim da padnem u njegovim očima. Samo mi nailazi misao o njemu. Da mu dodirnem lice, kosu, ruku..nešto tako. Imam osjećaj..kao da je između nas nešto lijepo..i na daljinu..kao da se razumijemo i lijepo komuniciramo. Nikada nisam imala baš takav osjećaj da me neko privlači onako baš..pravi muškarac.
Kviki gric jedem tako što prvo pojedem okrugle komadiće, pa tek onda duguljaste; kikiriki - prvo pojedem polovine, a za kraj ostavim cijelo zrnevlje. Nije OKP, već uvijek ostavljam za kraj ono što mislim da je ukusnije i bolje.