Radim kao šef u jednoj firmi i upravo radim na tome da ženi svojoj dam otkaz, ljubomorna je i na kafe aparat.
Stvorio sam problematičnu personu i puno bolje mi je u vezi, ona stalno pokušava da me popravi i trudi se oko mene. Ovdje dođem samo da pokupim ideje, sve šta se one žale ovdje, ja uradim svojoj. Žene koje su muškima korisne su jako jednostavna bića, nema se tu puno mislit.
Kolege na poslu su prijatelji do trenutka kad netko od njih dobije promaknuće... U tom trenu se prave kao da vas ne poznaju.
Ne podnosim ljude koji samo misle samo o parama. Moj partner kada smo se tek uzeli samo je tražio od mojih pare, nikada nenasitan, samo grabi (moji roditelji su tada bili bolje situirani). Nakon 20 godina kada mojima treba 300 eura, i kada imamo više nalazi razloge da im ne pošalje. Da napomenem nikad ni svojoj majci nije pomogao niti poslao. Odvratnost!
Kako znati da ste izgubili prijatelja?
Tako što ga više ništa ne iznervira od vas, ne naljuti se što kasnite, više ne poštuje dogovore niti ga zanima šta ima novo kod vas.
Mislim da postoji posebna satisfakcija kod radnika u medijima kada trebaju objaviti vijest o zemljotresu, sa vrlo poznatim opisom: ,,jeste li ga osjetili?''. Ima li vas, priznajte?