Trema mi je uništila zivot i počela sam sada ići na psihoterapiju da se suočim s tim. Teško je i svakom tko se s tim bori sa nesigurnošću i tremom i niskim samopouzdanjem poručujem da nisu sami. Možemo mi to!
Lako je slaviti slavu kad ti dođe sestra i svu kuću očisti, opere, spremi kolače, skuha čorbu, napravi sarmu, pitu, poslužuje na slavi i pere suđe. I onda se taj isti brat čudi što ljudi neće da slave, kao sramota.. A najveća ogovaranja su baš na slavi. Zato ih ja nažalost izbjegavam koliko mogu jer su svi u porodici živčane, tvrdoglave, histerične svađalice. Najgora kombinacija.
Tužno je koliko je zapravo muškaraca u vezi ili u braku sa ženama koje im nisu bile prva opcija. Bile su ono "daj šta daš" i uglavnom im se neka druga sviđala više ili su bili zaljubljeni u drugu i tah ih nije htela. Okej ne kažem da se i iz tih veza ne rodi ljubav, može da se rodi i zavole oni te žene, ali je taj način na koji su zajedno tužan. Iskreno se bojim da se ne zadesim u takvoj situaciji, da ja njega volim do neba, a da je on samo sa mnom jer nema šta bolje. Koliko vidim dosta veza je takvo, a ja u takvoj laži ne mogu opstati ma i da se posle rodi najveća ljubav između nas.
Maštam po ceo dan.. Nisam klinka, imam 35. Maštam o njemu, o nama, o našem susretu. Bežim od stvarnosti. Tako nikoga ne ugrožavam, sem možda sebe, jer svoj realni život zapostavljam. Radim, završavam svoje obaveze, ali moj ljubavni život je usamljenički. Nikada me niko nije voleo, niti će.
Kada sam radila pripravnički u jednoj firmi, bila sam u kancelariji sa dva lika, super smo se razumjeli, družili, smijali. Sa jednim od njih sam počela još tada da se dopisujem i to su uvijek bili neki razgovori koji zvuče dvosmisleno. Recimo govorimo o poslu i onda neka rečenica koja se ne mora odnositi samo na posao nego generalno. Između nas postoji razlika u godinama (10) i meni se to jako sviđa, čak je to jedan od razloga zašto se dopisujem sa njim, ali on bez obzira na sve sitne signale i na to što postoji među nama nikada ništa konkretno ne napravi, ne kaže. Povremeno se javi da vidi gdje sam, šta radim, malo se zezamo i opet svojim putem. Već me počelo nervirati jer sam zainteresovana za njega a ne znam šta da napravim da to pokažem.
Svi me prekidaju i upadaju u reč dok pričam i to je tako nebitno koja je osoba. Prosto kao da me je teško slušati a nemam iritantan glas ili nešto slično. I ne radi se o njima nego o meni jer to apsolutno svi rade.
Moj brat je kockar. Lečio se, išao na razgovore, pio lekove, i ne znam da li se i dalje kocka, ali znam da je u dugovima iz kojih ne može da se izvuče. Imam svoju porodicu, ali duša me boli za njim. Niti mu mogu dati tu sumu, jer ima li tome kraja, morao bi moj suprug da se zaduži jer ja ne mogu dići kredit, niti mogu živeti mirno. Plašim se za njega, da će mu nauditi, da će on sebi nauditi, ako ne sad, onda za pet ili deset godina, ko zna, ali znam da nema mira ni radosti za moju porodicu ni mene. Za ovo niko ne zna sem mojih roditelja i mojih supruga, i sve što vidim je samo crnilo u jednoj rupi bez dna.
Ne volim muža. Jedino što me veže za njega jeste dijete i činjenica da ga na sudu ne bih dobila zbog trenutnog materijalnog i finanaijskog stanja. Imali smo lijepih trenutaka na putovanjima, ali sve osim toga je grč u stomaku. Ostala sam sa njim najprije zbog saznanja da sam trudna, a kasnije zbog gore navedenih stvari, ali i zbog toga što želim da se okušam u inostranoj zemlji sa svojim masterom i pomognem roditeljima. Imam dovoljno razloga da se razvedem - internet prevare (za koje ne zna da znam), njegova želja da budem žena poput njegove majke…ali sada nemam dovoljno hrabrosti da učinim taj korak. Jedva čekam da ga načinim!
Zašto ljudi govore jedni drugima da ih vole ako ih ne vole? Jel ljudi stvarno ne razumiju težinu tih riječi, evo molim vas nek mi netko objasni?
"Hoćeš iskreno da ti kažem??? Evo biću iskren, ne osećam se lepo, na kokainu sam, pijem, imam puno devojaka, ali mi to ne pričinjava nikakvo zadovoljstvo. Jel želim imati tu jednu i biti joj veran kao što znam kad sam u stabilnoj vezi. Tad nisam sklon porocima, kao kad sam sam, naprotiv poroći me tad ne interesuju. Pred svima glumim da sam jak, a ustvari u sebi se raspadam. Glumim sreću, a duboko sam nesrećan. Fališ mi! Kako se ti osećaš???" Vidim sve to, do tebe je da promeniš to. Rekla sam ti da me privlačiš kao da smo dva magneta. Da li ti stvarno falim ili znaš da pored mene možeš imati sigurnost? I da li si zaista veran u vezi ili bežiš kad postane teško?