Ljudi, ja ne mogu da podnesem koleginicu koja sedi sa mnom u kancelariji. Sve joj je crno, paranoja, nesrećna. Luda jednostavno. Posao sam po sebi mi je super, u struci. Da li je u redu, zarad mog zdravlja, da se potrudim da je premestim.. Ne bi joj uticalo na platu. Nisam loš čovek ali polako će me uvući u svoj mrak.
Ostavljena sam, psihički loše, u depresiji i ne znam kako da izađem iz toga.
Sa 17 godina sam imao saobracajnu nesreću. Vraćao sam se iz škole i da bih brže stigao kući stopirao sam. Povezao me je jedan čovek posle 5 minuta sleteli smo sa puta i udarili u banderu. Betonska bandera je bila slomliena od udarca. Njemu ništa nije bilo,ja sam bio sav slomljen i jedva ostao živ. Izleteo je u krivinu sa brzinom od 130. Kasnije se ispotavilo da je imao 1,7 promila alkogola u krvi. Ne sećam se tačnog detalja šta se desilo, da li sam ja osetio i pitao ga da izađem iz auta. Prošlo je par godina posle toga moj oporavk je trajao. Vozim skuter, od jednom kreće neka kiša išao sam 30 km/h i dao žmigavac da skrenem nisam krenuo da kočim skuter je proklizao, kao da me neko gurnuo. I u padu čujem kako škripe gume iza mene, ja podižem skuter brzo i ugledam u autu isti taj čovek. Nisam imao jezu nikada toliku u životu, oblilo me je kao da nisam u svojoj koži. Pogledali se i on je produžio dalje. Preselio sam se u inostranstvu i sretnem istog tog čoveka u prolazu, da li je ovo neka sudbina, da li je realno?!
Nevjerojatno je koliko su ljudi (nebitno MUŠKARCI ili ŽENE) postali slabi danas. Sve će napraviti, uništiti drugoga psihički, poniziti, ma sve najgore samo da ne bi morali oni biti ti koji prekidaju vezu/brak.
Jedan poznanik vodi kao sportsku stranicu i većina svega toga zaista jeste bila sport sve do njegovog poslednjeg godišnjeg odmora na koji je otišao s devojkom. I tu bi sve bilo ok. Par slika njih dvoje zajedno, pa neki sport i tako u krug. Ali on onda snima i postavlja kako pati što sa njom "mora" u neki butik ili parfimeriju, za sebe priča da je "papuča", a onda nadalje kači storije kako broji devojke u toplesu na plaži. Vrlo neprijatno. Da je moj dečko postavljao takve stvari na mreže, popio bi raskid i pre kraja letovanja. Pa nek broji toplese sam za sebe.
Varanje više nije in, više ste smorili s tim ja varam njega, on mene, baš jadno, ajde probajte raditi na tome da opstane vaša veza uprkos svemu, ajde da vas vidim frajeri i frajerice za to treba mu*a, varati danas može svatko.
Dečko je insistirao da ide sa mnom na sistematski pregled, odnosno da me vozi. Rekla sam mu da mogu i sama, ako ima obaveza, da ne ide sa mnom. On je nastavio da insistira da ide. Čim smo seli u auto počeo je da pregovara kako ima dosta obaveza, kako sam mogla da zakažem ranije sistematski, itd... Ko je ovde lud?
Imam prijateljicu koja kada joj je partner tu niti se javi niti želi da se vidimo. To je sa njom bilo oduvek, bukvalno mesecima se izgibi kada joj je momakn tu. Sada ponovni scenario sa prijateljem. Pitam sada da li je sve ok sa mojom vezom pošto nikada nisam zapostavljala svoje drugarice...
U takvu situaciju sam se uplela, ne znam ni sama kako. Uglavnom imam 4 muškarca u životu. Bivšeg muža, koji i nakon razvoda me ne pušta, razvela sam se zbog kolege s posla, koji je znao da sam udana. Prije njega sam imala jednog koji je isto znao za brak, ali nije odustajao. I jednog koji nije znao da sam udana ali je u drugoj državi. S njim sam u kontaktu 8 godina, sa ovim drugim 5 godina, a sa ovim kolegom 2 godine. U braku 16 godina. Sada kada sam razvedena, svi me smatraju svojom curom i hoće da me žene, s tim da su to mlađi dečki od mene, jedan 10, drugi 6 godina. Mužu sam rekla da se razvodimo zbog financija da on dobije penziju, a on me još voli. Sa svima njima sam prekidala i rekla da nađu druge žene, cure, ali niti jedan ne želi od mene otići. Kako ih se riještiti, svaki kaže da me voli i ne znaju jedan za drugog. Meni je dosta laganja, i stalno moram brisati poruke, i imati telefon na bešumnom. Zašto su muškarci takvi da te ne ostavljaju na miru čak i nakon što ih blokiraš...
Mogu razumjeti kad se žene dive Nicole Scherzinger, Monici Bellucci ili stvarno nekoj objektivno lijepoj i zgodnoj ženi.
Ali kad vidim kakvo se kolektivno oduševljenje širi ispod slika npr. jedne hrvatske “plesačice”, koja izgleda kao svaka druga cura i ispod objava još mnogih sličnih “influencerica”, koje žive od filtera i poza. Žene, je li vam lakše kad vidite neku prosječnu curu pa želite ispasti nešto ekstra “dobre osobe” s tim komplimentima dok one objektivno prelijepe vidite kao prijetnju?