Dođe mi da ove što oglašavaju koje kakve raspade od kuća po okolini BG-a iz 60ih za 100+ hiljada pozovem i kažem "Dobar dan, j**em vam mater alavu i doviđenja."
Fascinantno mi je koliko smo mi žene pod uticajem hormona, bukvalno kao "zaposjednute" nečime što uopšte nije do nas i naše volje. Isto me živo zanima da li su muškarci na**ljeni non stop na isti način kao mi kad smo u pms-u par dana?
Iz jednog većeg društa, ostala je jedna prijateljica koja se još uvijek nije udala. U posljednje vrijeme se često znala razočarati u ljubav i imam osjećaj da više ne bira i samo srlja iz veze u vezu. Nedavno nas je upoznala sa svojim novim dečkom. Neću ulaziti baš previše u detalje, ali toliko je očigledno da nisu jedno za drugo da se vidi na prvi pogled. Ako joj skrenem pažnju na to, ispast ću ljubomoran, a ako ne opet će završiti isto kao i posljednjih par puta.
Ovi poslodavci počeli da se prose*avaju. Najjače kad su me pitali na razgovoru za posao, da li znam šta radi sobarica.... Znam i šta hirurg radi, pa eto, ja to ne mogu raditi. Svašta.
Imamo malu porodičnu firmu. U njoj rade samo najbliži članovi porodice. Ne zarađujemo puno, ali imamo dovoljno da živimo komotno. Kupili smo jedan stan na periferiji grada i planiramo da kupimo još jedan za par godina, da bi smo mogli da se odvojimo. Ja radim u toj firmi od moje 15. Radila sam i školovala sam se uporedo, jer drugačije nismo mogli da opstanemo. Završila sam fakultet u roku, za desetak godina ću preuzeti firmu. A moja drugarica je završila srednju sa kojom ne želi da radi. Godinama je putovala i uživala. A zadnjih par godina radi kao kasirka jer njeni ne žele više da je finansiraju. Ne zna da radi na računaru, nema nikakvo obrazovanje van srednje škole i ne želi da se školuje. Sada se ljuti na mene jer ne želimo da je zaposlimo i priča svima okolo kako sam sve dobila na gotovo. Nismo deca, imamo po 30 godina i tek sada vidim s kim sam se družila. 20 godina prijateljstva je isparilo za 2 sekunde.
Najviše tokom života proganja ljubav koja se nije završila iz nekih većih razloga, tipa prevare ili nešto slično, već zbog sitnica i nezrelosti i teranja inata jer si mlad pa ne znaš bolje...
Nedavno sam počela da obavljam pripravnički u jednom javnom preduzeću. Kolektiv je ženski. Ljudi moji, ovoliko šljama i otpada na jednom mestu nisam videla. Sve što znaju jeste da se ogovaraju i jedna drugoj prave spletke. Plače mi se kad treba da dođem ovde.
Meni nije problem ako mi neko kaže da sam ružna i debela te da zbog toga ne želi biti sa mnom. Problem je što vi veličate osobu, koja je loša, samo zato što je lepa. Poznajem dečka za kojeg pričaju da je bezobrazan, ali se druže s njim zato što je prelep. Plus, ako je neko obrazovan – e, to vam je džekpot! Ne znam kad ćete prihvatiti da i lepe osobe mogu biti zle i pokvarene, da obrazovane osobe takođe mogu biti zle. Ne znam šta se razočarate i iščuđavate zbog ovoga.
Mrzim što sam usporen i smotan, a još više mrzim što sam rasejan, s izuzetno narušenom kocentracijom. Najgore je što uviđam taj problem, to se mnogo odražava na razne aspekte mog života, a ne znam šta da učinim povodom toga, a dobrim delom je to prouzrokovano i stresom i nervozom. Teško mi je jako i nekad bih sebe mučio i tukao da izađe taj đavo iz mene više!!!
Prijateljstvo sa kolegama ? Da ili ne ? Opekla se i prošla kao bosa po trnju i više nikad. Koleginica je pokušala da mi zabije nož u leđa da bi mi preotela poziciju u firmi. Menadžer me je upozoravao da joj ne verujem, pokazivao kakve mu izveštaje šalje i koliko preuveličava sebe i svoje zasluge kad sam na godišnjem ili bolovanju. I bio je u pravu a nisam mu verovala. Ironija je da imam 20 evra veću platu od nje, zanemarljiva suma za prljavu igru. Sada planira da napusti firmu jer nije uspela šta je htela i naravno da sam poslednja saznala da traži premeštaj u drugu poslovnicu.