Nakon što sam prekinula dugu vezu nisam se ni jednom zaljubila u poslednjih 6 meseci solo života. Upoznala sam mnogo dobrih ljudi ali ne uspevam da zadržim interesovanje ni za koga…
Da li i vama bivši brane da budete dobri sa njegovim društvom i ljudima koje ste preko njega upoznali? Raskinuli smo pre par dana, igrom slučaja sam bila prijavljena na njegov telefon. Išao je redom i uklanjao, brisao četove i blokirao ljude jer je moj telefon bio u kvaru pa je znao da neću moći ništa da uradim.
Upoznala sam jednog momka prije godinu dana preko zajedničkih prijatelja na okupu. Prolazila sam kroz veliki raskid i nisam htjela nikoga dugo vremena, no kad sam njega srela srce mi je zaplesalo. On je također prolazio kroz teške faze i raskid i nismo bili spremni. Ali uvijek je tu nešto između nas postojalo. Ja sam otišla u drugu državu radi bolje budućnosti, on se vratio svojoj bivšoj. Ja nisam htjela i dalje nikoga jer sam razmišljala o njemu iako je kilometrima daleko. Međutim kada je završio sa njom nakon par mjeseci smo opet ušli u kontakt, sada želimo nešto ozbiljno jer smo oboje spremni jedno za drugo. Ali ja se plašim te daljine jer oboje imamo drugačije ciljeve, al' se volimo.
Devojku koju sam poljubio pre skoro godinu dana stalno sanjam i po ceo dan mislim o njoj, i iako sam imao devojku posle nje i dalje je volim i nadam se da ćemo se ponovo spojiti.
Najlakše je voleti nekog, problem je kad taj neko ne može da voli tebe..
Kako volim piti kavu i često analiziram stvari jednom prilikom sam si napravio 3 vrste kave i onda išao ocjenjivati koja mi je najbolja. Nadam se da nisam jedini s ovim šašavim idejama.
Jako sam aktivna osoba u svakom smislu te riječi. Radim terenski posao gdje dnevno prolazim u prosjeku 250-300 km, treniram 4-5x tjedno, opuštanje su mi tu i tamo po koja serija i videoigre, ali ljudi dragi ja se najviše na svijetu volim lijepo naspavati. Uvijek si lijepo izračunam da ako ustajem u 6 legnem spavati najkasnije u 11 da bih imao 7h sna. Ispod toga ja ne funkcioniram dobro, ali interesantno je kako sam najumorniji onda kada odspavam preko 8h i tad mi čitav dan bude kao po kazni. 7 sati je optimala za moj organizam i nema šanse da bih negdje ostao duže ili legao kasnije znajući da nešto moram obaviti ujutro.
Dve godine od kad sam raskinuo sa verenicom, i dalje je nisam preboleo.. a ona se udala i u drugom stanju...
Katolkinja sam i Hrvatica. Moji roditelji su se uvijek družili i poštos muslimanima iz Bosne, nikada nisam nijednu ružnu riječ čula o njima ni u smislu nacionalnosti, ni religije. Međutim, kad sam se zaljubila u jednoga, sasvim druga priča. Počeli su govoriti stvari koje inače ni u ludilu ne bi rekli. U međuvremenu, ta je veza pukla iz drugih razloga, ali oni su i dalje ogorčeni što se dogodila. Ne mogu razumjeti roditelje jer me nisu odgajali da ih mrzim i kao da sada pokušavaju nasilu i neprirodno promijeniti i svoje i moje stavove o Bošnjacima jer imam osjećaj da se boje ponovne slične veze. Nekada iz čista mira započnu tu temu, pritom ja sam odrasla osoba i to mi bude u neku ruku smiješno, ali me i vrijeđa jer imam osjećaj da misle da nisam svjesna što i zašto govore. Ne znam stvarno što bih rekla. Umara me to, a i nije isključeno da se u budućnosti ponovi situacija, jer nisam isključiva po tom pitanju. Samo ne znam kako ću se nositi s njima i njihovom ispadima tada, ako se dogodi.
Čitav život ja moram ali moram da budem prevarena. Ne daj Bože da me momak ne prevari. Čitav život me otvoreno varaju, preda mnom, sa boljom. Ne fali meni ništa, ali opet su one bolje, koliko vidim. Ne postoji ni jedan sa kojim sam bila a da me nije prevario baš preda mnom, da ja to znam. Da napomenem da se ponašam u vezi kao drugarica njihova, ne ponašam se ozbiljno, nego kao da sam im drugarica za druženje, a ne djevojka... Pa možda zbog toga daju sebi za pravo da švrljaju preda mnom?