Objasnite vi meni ovo. Ne želim kombinacije i on to zna i ništa nije ni bilo između nas. Rastali smo se mirno onda je on posle nedelju dana počeo da me zove, da mi govori da mi nije stalo do njega, da sam nezainteresovana, da su mi svi drugi prioritet, kad sam ja odgovarala prijateljski, hteo je da pričamo o vezi. U početku je spominjao druge devojke a sad je prestao. Ja sam se udaljila, ohladila jer nisam mogla da podnesem njegovo toplo hladno ponašanje. Pritom ima 35 godina. Mislim, ne kapiram.
Ljudi uskoro idem u grad koji je večno mladddd. Nadam se da ću uspjeti vidjeti svoju staru ljubav. Nije mi do seksa ili nečeg takvog, samo da ga vidim, da se pozdravimo i da se uvjerim da je dobro. Volim ga al ne ko dečka, već mi je ostavio trag u srcu kojeg ne mogu izbrisat. Držite fige !!! Veselim mu se!!!
Kako se nosite sa neuspehom na fakultetu?
Molim vas, samo mi nemojte govoriti da postoje puno gore stvari u životu, jer sam ih nažalost lično doživela, i koliko god osvestila to trenutno mi je jako teško da se pomirim sa činjenicom da mi loše ide nešto što sam sama izabrala i nešto što volim, i trenutno ne vidim izlaz iz situacije, demotiviše me činjenica da ću umesto 4 studirati 6 godina.
Hvala unapred.✨
Oženio sam se, preselio u drugu državu - daleko od doma. Imam bivšu suprugu imamo zajedničko dete i finansijski brinem o njemu, normalno i čujemo se skoro svakodnevno i odnosi su nam minilmalni, tek toliko oko klinca, što je odlična stvar. Često me google photo iznenadi nekim slikama i dobijem neki vid tuge i besa kada vidim to slike, klipove na kojima dominira moje dete a ona je onako sporadična - otvori mi neke negativne emocije kad je vidim, ta neka iluzija u kojom sam tada živeo.
Devojka je predobra osoba kakvu se više ne može naći, ali je i drama queen i to me iscrpljuje. Šta raditi!
Sramota me je jer svi trenutno pričaju o planovima za novu godinu a ja nemam sa kim da je slavim. Imam 21 godinu i ni jednu pravu drugaricu, sve ostale imaju i momka i društvo a ja ću verovatno provesti sama. Nemam sa kim da idem na putovanja, popijem kafu, izađem... Osećam se kao da mi prolaze godine gde bih najviše trebala da uživam, a osećam se usamljeno. Ne znam da li je problem u meni, većinu vremena provodim sama kod kuće i imam osećaj da nikome nisam bitna, potpuno nevidljiva i na fakultetu i bilo gde. Ne znam da li ću ikada biti srećna.
Divim se osobama koje mogu da pređu preko prevare. Koliko god razmišljala o razlozima, meni to nikako ne ide u glavu i ne razumem to. Jedino bi imala razumevanja za neku osobu koja je, recimo, bila drogirana(na kvarno) i nije imala pojma gde je i šta je(da se to dokaže i prijavi), ovo ostalo, izgovor nikakav. Osoba koja voli, nikad neće da prevari i da se dovodi u takvu situaciju. Svi se vade na neku ljubav, na alkohol, na 'desilo' se. Smejurija. Ove osobe koje prelaze preko toga zbog neke 'ljubavi' se toliko ponižavaju da je to strašno..najžalosnije od svega je to što takve iznova varaju i vuku za nos. Ovi što piju, vade se na pijanstvo,kako da ne. Što pijete ako ne znate kakve reakcije ćete imati? I ovi, desilo se kao. Bože, koji blam. Meni su pet puta gori ti što opraštaju. Poniženje teško. Nema potrebe da se sad palite po komentarima i da se pronalazite, mene u suštini zabole šta vi radite, prelazite preko čega hoćete, iznosim svoje mišljenje i imam potpuno pravo na to.
Ja stvarno ne znam na šta su mi pare otišle! Zaradila sam 2000 € na sezoni i evo već je kraj 11. meseca, a ja se vratila sredinom 9. I već sam potrošila 1000€. Sem odeće i sitnih kupovina kao i autobuskih karti za 4 kratka putovanja unutar zemlje, sve mi otišlo na neke sitne gluposti. I ne mogu da verujem da sam ovoliko finansijski nepismena, mogla sam otići na neka putovanja.
6 meseci traje agonija... zaljubljena u njega, raspadoh se živa... molila sam boga samo da me prođe.. i danas me je prošlo. Mrš u pm!